Potok42

utorak, 23.08.2022.

u potrazi za veknom narezanog kruha

otporan na pokoravanje
kao šuma mangrova na sol morske vode,
kao trava na opekline od ljetnog sunca,
izdržljiv na izazivačke zablude
kao ptice na strašila u poljima,
imun na gorljive zakletve grešnika
kao neumorna smrt –
koračam naseljem, po pješačkom platou
s pokvarenim satom, između stubova
prekrivenih osmrtnicama,
pored pasa na odmatajućim povodcima,
pokraj djece na uzicama od roditeljskih
zapovijedi, nemarno ostavljenih romobila,
među mrzovoljnim, izobličenim prolaznicima,
blizu terasa kafića i frizerskih salona
koji mirišu na slatkastu mučninu,
hodam kroz prostor i vrijeme
bez privlačnosti, smijeha, glazbe i laveža,
u potrazi za veknom narezanog kruha.
i pomislim kako na zamišljenoj mapi
besmislenosti moj grad ima istaknutu poziciju,
važan utvrđeni položaj s kojeg se gleda zbilja,
ali da li se i vidi njeno rastrojstvo.

četvrtak, 18.08.2022.

melodija vrta

živote moj, u tvoju melodiju umetao
sam izvatke iz pjesama drugih muzičara,
kao pohlepni skupljač pabiraka poslije
žetve na tuđim poljima.

živote moj, u tvoj vrt sjeme su donosile
i ptice; rasli su plodovi koje nisam očekivao,
kao nemarni vlasnik ograđenog prostora
napade čopora pasa iznutra.

nedjelja, 14.08.2022.

ribari i ribe

jedna podvrsta poznanika često vodi
posrednički rat s tvojom ravnodušnošću
spram čistog ludila od njhove
nasrtljive unutrašnje politike prema
zajedničkom, omeđenom akvatoriju.
nepodnošljivo su predvidljivi ti ribari
sa svojom sačmom od dosadnog
jadikovanja i ispraznog hvalisanja;
osorni s kružnim mrežama i nizom
olovnih kuglica samoživosti, nastoje
poklopiti ribu poput tebe koja želi
samo neometano postojati u bistroj
sredini mira i slobode. vjeruju kako su
iznimni, kako odišu kazališnom
duhovnošću, nasilno isporučujući
zamorne upute za ispravno življenje.
bez razuma, ravnoteže i poniznosti
ribari drsko očekuju da roškove ribe
ne znaju da žive u vodi dok ih netko
iz nje ne izvadi. hoće tako učiti ribe
svrsi vode, izvlačeći ih na suho.

subota, 06.08.2022.

goran tribuson u knjižari

goran tribuson bio je već stigao u knjižaru
kada samo prispjeli na najavljeni susret s bardom.
uočljive pojave, uspravan, šetao je izgubljeno
između polica, i pogledavao kroz izlog
na korzo koje se punilo besciljnim šetačima.
došao je, u dogovoru s izdavačem, u provinciju
odraditi predstavljnje knjiga. u zakazano vrijeme
pozvao je prisutne da mu samo postavljaju pitanja,
a on će odgovarati kako bi se izbjegla usiljenost.

moja supruga poslije je kupila fantastični roman
potonulo groblje. bez okolišanja joj je prigovorio
dok joj je ispisivao posvetu: puno bolje knjige su
rani dani, trava i korov, mrtva priroda, rekao je.
bio je u razdoblju duhovitog opisivanja značajnih
sastojaka svog životopisa, svođenja računa s prošlim,
prevrednovanja atoriteta, isticanja svog ukusa.

razumio sam ga, sve razloge neuzdržanog negodovanja.
osjećaj čežnje za minulim bio je njegov spisateljski
odgovor na plansko razaranje prošlosti u kojoj se uobličio,
a humor način nipodaštavanja službene ozbiljnosti.
kasnije je izjavio: mi smo zemlja tihih zgarišta. ovdje je
stvoren stav da je samo mrtav partizan dobar partizan.