utorak, 28.01.2025.
Protiv iz visine u detalje
Mirec, čuveni osnivač nezavisnog gradskog dvotjednika,
njegov urednik i komentator, pisao je svoje vrhunske osvrte
s pozicije intelektualca nakrivljenog ulijevo. Nepopustljivi
kritičar učinaka havariranja socijalizma, naci jednoumlja
i plitkoumlja devedestih, nazvao ih je sitnozoridbama. Ovaj majstor
od zanata, stilski upečatljivo, svoju je pažnju usmjeravao
na detalje, ulazeći u dubinu gadosti od manipulacija i kontrole.
A ti si nastojao vinuti se u dronske visine i sagledati novostvoreno,
uspoređivati s ostacima srušenih društvenih građevina.
On bi opisivao prozore, vrata, brave, podrume, biografije graditelja,
ti objašnjavao prostorne planove, osušene parkove, ulice, promet.
Obojica niste htjeli dati prolaznu ocjenu arhitektonskim rješenjima,
a najviše zato jer ste znali da je građevinski materijal ukraden.
28.01.2025. u 16:46 •
2
Komentara •
Print •
#
ponedjeljak, 27.01.2025.
pomirenje s noći
Iako mudri ljudi na kraju znaju da je tama prava,
Jer njihove riječi nisu zapalile munju,
Ne idu blago u tu mirnu noć.
Dylan Thomas: Ne idi blago u tu mirnu noć
mladi hoće dovršiti svijet, i prije no što su zakoračili
na njegova gradilišta kao arhitekti, kao dekorateri;
stare sveprisutnost svijeta dovršava, preoblikujući ih
u arheologe, lađe bez cilja, pljusak što ne staje,
istrunule grane, muk koji pritišće, u promatrače
vlastitog nestajanja. starima život opoziva obećanja,
izbljeđuje boje i ostvaruje prokletstvo priramida.
očekivanja mladih lebde kao ogromni, nepoznati,
tajanstveni svemirski brodovi, pjesme su im poput
nenacrtanih kvadrata u stripovima, između nacrtanih.
stari znaju da će neispunjeni kvadrati biti od tame,
a mladi crtaju sunce, bljeskove nade i plamen borbe.
ne, ne pomaže bijes starima protiv umiranja svjetla,
samo prihvaćanje prolaznosti, pomirenje s noći.
27.01.2025. u 07:22 •
5
Komentara •
Print •
#
ponedjeljak, 20.01.2025.
prijetvornost
na tržnici, u prolazu, b. mu dovikuje:
hej, čitamo te, čitamo.
ali, ipak, niste me uspjeli pročitati,
ponadao se, pomislivši na ketman,
skrivanje istine, koju se, ovdje i uvijek,
opstanka radi, trebalo zatajivati.
od prilagođavanja, od otpora pritisku,
život je dobio značenje opravdane laži,
neistine sa svrhom, popuštanja javnom,
bijega od posljedica nametnutih pravila –
kao neprirodno uvećani mjesec iz filmova.
u srcu kupoprodaje bio je još prijetvorniji.
20.01.2025. u 15:02 •
3
Komentara •
Print •
#
četvrtak, 16.01.2025.
bez vlage
jedna biljka bez vlage, iscrpljena
suncem i vjetrom,
udesom duboko usađena
u pustinjski pijesak,
moli daleke oblake za kišu.
jedna biljka, gotovo osušena,
donesena kao sjeme
i ukopana u ispucalu zemlju
neprijateljskog podneblja,
nada se presađivanju.
16.01.2025. u 15:01 •
4
Komentara •
Print •
#
srijeda, 08.01.2025.
dodati zlatu metale za tvrdoću i trajnost
oni su ostali u dublinskom kvartu artane.
a mi smo otišli, napustili zeleni otok, vratili se
u svoje naselje imena andrije hebranga,
u grad na periferiji hrvatske provincije.
naši predragi domaćini nesebično su nam
poklonjali epikurejski hedonizam, privrženost,
velikodušnost, podučili nas strpljenju,
pokazivali put u velikoj avanturi života.
dok iz fotelje slažem postove za mali portal
pitam se što smo mi njima darivali osim čistog,
mekog zlata ljubavi? a trebali smo dodati metale
za tvrdoću i trajnost: savjete, prekoravanja, budnost.
08.01.2025. u 08:51 •
4
Komentara •
Print •
#
ponedjeljak, 06.01.2025.
Malo je ljudi
Malo je ljudi u blizini kojima bih
mogao čitati pjesme naglas.
Malo je ljudi pred kojima bih
Mogao bez stida i obazrivosti zaplakati.
***
Bio je shrvan kada mu se sin vratio
na posao i obitelji na Sjever Europe.
Rekao sam mu kako bih ga utješio:
otišao je živjeti, mi ostajemo umirati.
***
Ne nude jednostavno ništa na tržnici
života, na kamenitim klupama smisla.
Ipak zastanete i pitate ih zašto ne trguju.
A oni zapravo prodaju – priče o razlozima.
***
Neprekidno smo na neravnom putu
s prtljagom od posuđa i prve pomoći.
Strah, žaljenje i brige drumske su bande
koji otimaju naše uživanje u krajoliku.
06.01.2025. u 19:16 •
4
Komentara •
Print •
#
četvrtak, 02.01.2025.
Visina ili Spire of Dublin i James Joyce
Lutamo Dublinom, ulice pričaju povijest.
Naši koraci osvajaju trenutke, stvaraju nova sjećanja.
Naši koraci osvajaju prostor, stvaraju nove svjetove.
Simboli su svuda oko nas kao istina u dosijema X.
Sudaramo se na O'Connell Streetu sa čeličnim spomenikom
Spire of Dublin, 120 metarskim jarbolom grada,
Odrazom hladne modernosti i svjetlosti u sjeni prošlosti.
Prekoputa, na North Earl Streetu, čeka nas James Joyce,
Uspravan, sa šeširom, štapom i naočalama.
Moja prva pomisao nije bio Uliks, već pisma
koja je napisao Nori Barnacle, svojoj djevojci i muzi
koju je, nakon dugo hodanja oženio:
I od najmanjih sitnica mi se strašno nadigne kita –
kurvinski pokret tvojih usana, smeđa mrljica na turu
tvojih bijelih gaća, nenadana nepristojna riječ koja izleti
iz tvojih usta, neočekivani nepristojni zvuk tvoje zadnjice i
snažan zadah koji se tada lagano širi iz nje. U takvim
trenucima osjećam ludu želju da to učinim na neki
sramotan način, da osjetim tvoje vrele pohotne usne
kako ga sisaju, da ga nabijem među tvoje sisice sa
ružičastim vršcima, da svršim na tvom licu i
raštrcam ga po tvojim zajapurenim obrazima i očima,
da ti ga nabijem među guzove i guslam.
Strastveni, skaredni Jim, podsjetio me na crkveni toranj (spire)
koji je iznad običnosti, bez straha od visine.
02.01.2025. u 19:01 •
4
Komentara •
Print •
#
