Potok42

utorak, 18.07.2023.

Smijeh ljeta

U kutijastom naselju od blještave jarosti ljetnog sunca:
izgorjela trava, treperenje zraka, zatvoreni prozori.
Nema lokvice za žedne ptice, tišina, samo suša bunca,
stabla odoljevaju, psi predišu... Vjetre, nepomičnost razori!
Sunce se ne izmiče, ono grli nesmotrene, ostavlja tragove.
Izlaziš iz klimatizirane trgovine, tražiš pogledom hlad,
juriš prema svom ulazu, uz išarane sjenovite zidove.
Nema spasa od smijeha ljeta. Ima kad si lud i mlad.

petak, 14.07.2023.

stolovi i pećnice

svijet nalikuje gostionici s kuhinjom.
u metežu od dobavljača, kuhara, jelonoša
i gostiju, uredno za stolovima piju i jedu
oni koji mogu platiti, a ispod stola mrvice
skupljaju i udarce nogama primaju siromasi.

u opremi kuhinje, među alatom, priborom
i dodacima za pripremanje jela, nalazi se i
papir za pečenje. otporan na toplinu, spriječava
sljepljivanje jela za posudu. a pećnicama je isto
ima li ili nema prijanjanja. kao i stolovima.

četvrtak, 06.07.2023.

Još uvijek primam glasove

Ljetne noći zbivale su se u prostoru
između kreketa iz nedalekih bara,
i zvižduka i dahtanja parnih lokomotiva,
zaustavljenih na signalu
prije ulaska u dolaznu stanicu,
između žabljeg zvučnog zida
i snažnih glasanja mašine s obližnje pruge.

Bio sam usamljeni dječak,
plašio sam se glasnog lupanja svog srca,
tražio objašnjenja za stanje nemira,
i osjećao čežnju za uranjanjem u tajanstvo tame.
Još uvijek primam glasove toplih zvjezdanih noći,
još uvijek kreket i život lokomotive
budnim drže vječnog dječaka koji čezne.