Potok42

petak, 25.11.2022.

pazi visoki nagon

igra nad igrama ima pravilo zlatno:
uvjet za nastup - pazi visoki nagon!
sudjeluje dvoje igrača - jama i klatno;
u ritmu izdržljivosti, radi sila uzgon.

suci su igrači sami, a oprema tijela gola
u naporu; vlažnost, spremnost što strši
traju dok se daje i prima do slatkog bola,
a igra nad igrama se svrši kada ona svrši.

Wooow...što reći?...

shadow-of-soul • 25.11.2022. u 18:25

Potentna pjesma ili tek zaigrana željom dobrog svršetka. Može biti i neuspjeh, ovisi tko u igri što očekuje.

Demetra • 25.11.2022. u 18:56

@Demetra, svi očekuju vrhunac.

Potok • 25.11.2022. u 19:03

Prefinjena erotika

Lastavica • 25.11.2022. u 19:22

Zgodno!

Postoi jedna poslovica koja kaže :

Post coitum omne animal triste est

( osim žene i pijetla )

Znači, sve veselo i razigrano zbog ovih u zagradama

Donabellina • 25.11.2022. u 19:34

prateći Vaš poetski izričaj pretežito u formi slobodnih stihova, ova dva katrena s veoma uspjelim rimama su dobrodošlo osvježenje u promjeni forme, a kojima dokazujete da u poeziji možete apsolutno sve, i formom i sadržajem poigravati se virtuozno, što je odlika najvećih, pa se unaprijed radujem Vašem sonetu, npr :)

starry night • 25.11.2022. u 20:02

Bitno da se dobro svrši...

sewen • 25.11.2022. u 20:36

čisti hedonizam :)

Galaksija • 25.11.2022. u 22:58

homo ludens budan...

Dinaja • 26.11.2022. u 05:06

ponedjeljak, 21.11.2022.

Ribe na suhom, jeka

Zar te uspomene ne podsjećaju
Na ribe na suhom, na smrtnu borbu?
Draga, sjećanja su smrtovnice
Za minulo, za zaustavljeno.
Prepun sam riba koje se bore
Za dah, za povratak u rijeke.
Moj je život postao pano na kojem
Izlažu se objave ispunjene tugom,
O prestanku života od nekad.

Zar tebi nije prošlo burno vrijeme?
Zar su tebi, draga, sjećanja i uspomene
Živi dokazi da živo ne prestaje biti živo,
Ni poslije smrti, kao melodija u drugima?
Ti ne priznaješ zakon uvenuća?
Tebi je i jeka jaka kao izvorni glas.

" Moj je život postao pano na kome
Izlažu se objave ispunjene tugom,
O prestanku života od nekad. "

sve može biti transparent i da piše na njem: " ja sam zigota greškom postala fetus " ali eto, svi smo iz fetusa postali ljudi koji hodaju odjeveni da se ne vide hologrami utisnuti u kožu.
A nije da ih nemamo, nego ih ne pokazujemo tek tako i svima

Donabellina • 21.11.2022. u 12:06

eho je tek sjena životnog odbljeska, tek jedan moment na nešto nekad - tako živo

shadow-of-soul • 21.11.2022. u 16:02

sjećanja, ti mostovi pod kojima se budimo i vraćamo ribe u rijeku...

Dinaja • 21.11.2022. u 16:24

A možda njoj nisu. :)

Galaksija • 21.11.2022. u 18:08

Odlična.

evezmajevska • 25.11.2022. u 17:04

petak, 11.11.2022.

ovaj divlji dan

ovaj divlji, neobuzdani dan,
preskočio je ogradu dogovora
o uzajamnom podnošenju,
i iskidao moj zaštitni rukav
ugrizima buke i nespokoja;
ovaj pomamni dan me je izgrizao
kao plastičnu kost.
a na početku me je preklinjao
da izvučem korist iz svakog,
ne samo iz dana onih koji nude
mir, i kojima su ispali zubi.

Da, taj čudan dan
ispisuje se sam u sebi,
ali i u ljudima
ostavljajući neki čudan
uzdah u grudima.

shadow-of-soul • 11.11.2022. u 17:02

Ima dana koji se otmu kontroli...

Lastavica • 11.11.2022. u 17:43

"ovaj divlji, neobuzdani dan," - ovo je naprosto predobro, ne znam zašto, ali djeluje kao eliksir života na mene :))

starry night • 11.11.2022. u 17:44

kao dan izvan vrenena...

Dinaja • 11.11.2022. u 18:57

Zanimljivo, tebi neobuzdan, izgrižen bez posljedica. Svijet jede svoju djecu sve češće uz osmjeh.

Demetra • 11.11.2022. u 19:06

Sutra je novi...

sewen • 11.11.2022. u 19:28

i opet sve ponovno :)

Galaksija • 12.11.2022. u 00:51

Plastična kost...

evezmajevska • 13.11.2022. u 17:11

ponedjeljak, 07.11.2022.

osama

u paradoksu kretanja, ona je brzi ahil,
a ja spora kornjača. s nemirom očekujem
kako će me prestići u utrci koju nisam htio.
sve je brža i bliža. osvrćem se u svom umu
i opažam njeno osvajačko približavanje.
ona su glasovi drugih koje ne vidim,
ona su drugi čije glasove ne čujem.
upletena je u glazbeni spot mog života
kao scene koje nemaju izravnu uzajamnost
s riječima pjesme. ona je odmor od zamora
stalnim ponavljanjima u protoku vremena.
ona je čežnja protiv čežnje za natjecanjem.
osama bi trebala biti sama nepomičnost,
a ona su kretnje prema mojoj nepomičnosti.

Zenon je znao iako ti daruje prednost ona te ne može sustiči u tvojoj sporosti... aporija je to...

Dinaja • 07.11.2022. u 16:55

Ipak te mijenja

Lastavica • 07.11.2022. u 17:23

" ona je čežnja protiv čežnje za natjecanjem."

možda jer zbilja više otpor doli čežnja protiv čežnje i nije neprijatelj: dapače, stvara iluziju mira u dovoljnosti sebe sebi

Donabellina • 07.11.2022. u 17:57

"Približite se, ljudi, mojoj samoći, pa onda da govorimo! Ili, bolje nemojte, jer me strah da se opet nećemo razumijeti." - El sentimento tragico de la vida, Tin Ujević

starry night • 07.11.2022. u 20:41

Pišeš savršeno.

morska iz dubina • 07.11.2022. u 20:51

sve je isprepleteno i odvojeno, u zadnjoj svjetlosti prije sutona - povezano

shadow-of-soul • 08.11.2022. u 11:19

Bolje biti sam nego u lošem društvu.

TEATRALNI • 09.11.2022. u 00:27

srijeda, 02.11.2022.

ulomak iz knjige povijesti

knjizi povijesti stalno raste broj stranica,
goje ju vrijeme, ljudi čuveni i osobite zgode.
i uvod je dovoljan, ali, knjiga nema granica,
a pobjednici sadržaj i radnju sebi prilagode.

još uvijek se piše ulomak u kojem i ja postojim
kao vojnik u rezervnoj armiji rada, tek kao damar.
u fusnotama su recepti, i pjesme u kojima krojim
ostatke tkanine života i nerado kratim adresar.

Sakriti se u nekoj fusnoti
i tako dugo trajati,
bez nekog očekivanja
samo živjeti i trajati.

shadow-of-soul • 02.11.2022. u 17:50

Da su nam bar stranice mirnije..

Galaksija • 03.11.2022. u 00:08

da, još uvijek se piše ulomak u kojem sudjelujelujemo...
u fusnotama znakovi davnih svitanja, naših...

Dinaja • 03.11.2022. u 05:33