Potok42

srijeda, 24.09.2025.

most koji ne nastaje

od knjige, tog navaljanog vremena
u brdo dana, naslaganog iskustva i mašte,
u gnijezdo iz kojeg se poleti u svijet –
ne očekujem da me približi
i zbliži s dugima,
samo da mi opiše
i pokaže točne udaljenosti
između nas; ne da me pouči bliskosti i bratstvu,
već da pusti riječ iz tišine
o sjenkama što nas razdvajaju,
putu što se rasteže,
da me uvjeri kako je između nas most
koji ne nastaje,
hladnoća koja se ne topi,
rijeka bez prijelaza,
zid što se ne ruši.

knjigo, izmjeri prostor bez krova i poda,
širi od pogleda, bez dna,
oblikuj beskraj u dohvatljivo –
ali ne očekuj da ti povjerujem
kako ne živim u bezdanu
sebičnosti i interesa
što dijeli
i što nas međusobno udaljava.

nedjelja, 21.09.2025.

molitvenici zemlje

svim tim biljkama koje rađaju plodove,
poslaganim u sadne trake rodnosti,
stvorene od tla, vlažnog daha neba što se
na nj taloži, i mudrih, strpljivih ruku,
pune žive vode, nakupljenog sunca,
s bojama poput zova sirena,
koje otpuštaju mirise i mame kukce –

bit će otkinuto i oduzeto naslijeđe,
obilje puno sjemenja i hranjive nutrine.

i sutra će biti izloženo na pijačnim klupama
kao knjige poezije zemlje i rada,
kako bi se čitale u kuhinjama
kao molitvenici gladnih i željnih.

petak, 19.09.2025.

Egzekucija pod krinkom pravila: slučaj Starrynight2022 (Adminova sjekira i blogerska smrt)

U kronici (ne)najavljene blogerske smrti ( https://blog.dnevnik.hr/blog-admin) admin-egzekutor ovog bloga je napisao: „Blog Starrynight2022 je obrisan zbog grubog kršenja pravila servisa: otkrivanja identiteta drugog korisnika Blog.hr plaforme“. Da bi u updateu nastavio: „Blogerica kojoj je otkriven identitet stavila je u box s lijeve strane linkove na svoje Facebook i Instagram profile. Ispričavam se što to nisam uočio prije.

Dakle, jasno je i nedvosmisleno opovrgnuo samog sebe, ali odluku o brisanju nije povukao. Međutim, napokon je otkrio što ga je rukovodilo da nastavi progon s epilogom brisanja: „Ovo je već ne znam koji put da Starrynight diže hajku protiv blogera, difamira i razvlači u bezbroj komentara i postova.
Vrijeme je da se prestane s tim. U trenutku kad se ispriča onima koje je difamirala i obeća da će prestati s takvom navikom, blog bude dobila nazad.“

U svom updateu 2 on se cinično ruga kako se nada da je obrisana blogerica u 24 sata downloadala cijelu svoju arhivu od oko 800 postova. Za ne povjerovati!

Skandalozno, žalosno, destimulirajuće, izvedeno na način slabića. Popustio je zapravo traženju nekolicine istinskih huškača, čistunaca, lažnih kritičara postojećeg, nazovi pristojnih, „ispravnih trovača“, onima koju su protiv polemike do kraja i sudara osobnosti. No, umjesto da je Starrynight2022 opominjao ODMAH na konkretnim primjerima, on se poslužio metodom sačekuše i odsjekao joj glavu sjekirom funkcionalnog moćnika, dok je ona imala zavezane ruke.

Smatram njegovu odluku očitom povredom odnosno zloporabom njegove uloge koju mu je dodijelio vlasnik - NOVA.

Stoga tražim kao dugogodišnji bloger, a u znak neslaganja s odlukom administratora o nepravednom brisanju blogerice, da me se više ne uvrštava u top i cool blogere, ni u blog dana ni blog tjedna ni vijesti s bloga. Tek u fresh objave.

četvrtak, 11.09.2025.

krvava luna

nismo morali žuriti na rub grada pored save,
na položaj za promatranje krvavog mjeseca,
gdje je bilo najmanje drveća, zgrada, svjetla.
jer pomrčina je trajala i nakon našeg odlaska,
poslije foto sessiona za uspomenu i dugo sjećanje.

bakreni postojani vojnik stao je u lik nebeskog
statista u predstavi mehanike neba, u drami tišine,
kao reflektor nadahnuća pod reflektorima pažnje.
mirna luna, sramežljiva, u kostimu koji zrači, bila je
znak promjene za kojom čeznemo i koje se bojimo.

nedjelja, 07.09.2025.

navikavanje na navike neprirodnosti

pravimo se da subesjednike
pomno slušamo i razumijemo,
klimamo značajno glavom,
a u njoj vrtimo što ćemo doručkovati.
mehanički rasipamo lažnu blagonaknost
nezaslužnima, glupanima, nadmenima.
nasmijemo se više iz samilosti nego iz veselja.
izbjegavamo otvoreno moliteljima reći ne.
pristojno preuveličavamo prosječnost.
pričamo o klimi, o cijenama, pilimo
razgovornu piljevinu, a želimo se samo
povjeriti o zdravlju, djeci i pročitanim knjigama.
igramo društvenu predstavu u kojoj su
stopljeni pristojnost i licemjerje,
kao maska i koža na našim licima.
a kada smo iskreni postanemo nepristojni,
čudaci, grubi, divlji i otpadnici.
lažemo jer je navikavanje na navike neprirodnosti
istina o opstanku bez povreda i posljedica.

ponedjeljak, 01.09.2025.

Ispovijest psa lutalice

Nebo se spušta niz krovove,
ulice šaptom pričaju tuđe priče,
a ja lutam između sjena i mirisa
koje nitko ne pamti.

Prilazi mi dobar čovjek,
s osmijehom i rukama pune hrane,
oči mu sjaje od dobre namjere.
U njegovim koracima tražim zamku,
u njegovoj nježnosti vidim ogradu.

Ne skidaj s mene ovu prašinu,
moj je to oklop.
Ne peri mi krzno, u njemu spavam,
u njemu lovim snove.
Nisi moj spasitelj.
Moj svijet je ožiljak i miris trule kore,
zvuk šapa na asfaltu što nikom ne pripada.

Gladan sam, ali glad je moja pjesma,
ona me drži budnim,
ona mi kaže da sam živ.
Tvoj tanjur je kavez,
tvoja ljubav - povodac od baršuna.

Nisam nezahvalan, ali
ne želim tvoje oči da me mjere,
niti tvoje ruke da me kroje
po slici domaće zvijeri.
Nisam tvoj prijatelj,
nisam tvoj poduhvat.
Ja sam hodajuće prisjećanje,
trag što nestaje iza ugla.

Pusti me da budem lutalica,
da umrem pod zvijezdama,
a ne pod tvojim krovom.
Da se zahvalim tišinom,
a ne tvojim riječima.
Neka mi kosti pronađe pusta zemlja,
neka me ne spašavaju tvoje sterilne ruke.

Sloboda, makar škrta i krvava,
vrijednija je od tvoje blagosti.