Potok42

srijeda, 31.01.2024.

rastapanje leda

nedavnog jutra slomio mi se
strugač za led na vjetrobranu.
tjeskobna nemoć nije potrajala.
nisam čak ni opsovao ni bijesno dizao
pogled prema visinama iznad sebe.
dovinuo sam se i led uklonio iznutra.
napuhao sam topli zrak u kola.
motor je radio, toplina se povećavala,
led se rastopio i skliznuo sa stakla kao voda.
dok sam vozio ulicama hladnog grada
raspoložen sam pomislio kako je
način rastapanja vanjskih ledenih briga –
ležernost – grijanje iznutra.

utorak, 23.01.2024.

Povratak

Htjeti povratiti oduzeto
Imati volju uzeti
Natrag izgubljeno
Željeti dohvatiti
Sve čega si lišen
A moći se vratiti
Znati nastaviti
Moći moći
Ne izviđati
Samo se sjetiti
Ne procijenjivati
Jer znaš kako moraš
Odletjeti iz zamke
I sletjeti tamo
Odakle si otet
Jer povratak je
Novi let prema
Starom poletištu.

četvrtak, 04.01.2024.

optimisti

apsolutni optimisti iz kojih mlaza
neizmjerna količina vjere u budućnost,
što podmazuje strojeve poretka,
ne sumnjaju u sebe, uvjereni su
da će sve svršiti dobro i pored nasilja
koje tutnji i razara bez upozorenja.
oni zbunjuju: štede, a nemilice troše
oprez, zanemaruju cikluse zamjena,
sudbinu lišća, podcijenjuju smrt i ratove.
njima su sigurne kuće povoljni ishodi,
gibnje diplomacije vide kao stalnost.
jedan optimist govori mi: moraš samo
očekivati da će vlak stići na vrijeme
i da će sigurno doputovati nada.
zar je to tako teško, nemoguće?