apsolutni optimisti iz kojih mlaza
neizmjerna količina vjere u budućnost,
što podmazuje strojeve poretka,
ne sumnjaju u sebe, uvjereni su
da će sve svršiti dobro i pored nasilja
koje tutnji i razara bez upozorenja.
oni zbunjuju: štede, a nemilice troše
oprez, zanemaruju cikluse zamjena,
sudbinu lišća, podcijenjuju smrt i ratove.
njima su sigurne kuće povoljni ishodi,
gibnje diplomacije vide kao stalnost.
jedan optimist govori mi: moraš samo
očekivati da će vlak stići na vrijeme
i da će sigurno doputovati nada.
zar je to tako teško, nemoguće?
Post je objavljen 04.01.2024. u 17:25 sati.