Potok42

četvrtak, 31.07.2025.

Površna prisutnost

Priča o dublinskom hodočašću srca
ostala je neispričana -
jer oni kojima je bila posvećena
slušali su samo odjek vlastitih glasova.

Pokušao je izreći priču koja je u njemu gorila,
donesenu iz daljine kao plamen svijeće,
ali ju je gasila buka njihove prisutnosti,
koja je bila tu, ali ne i s njim,
jer slušati traži više od ušiju -
traži poniznost.

Donio je svetinju što traži tišinu,
a ne presijecanje riječi.
I ostao je neizgovoren i neshvaćen.

Nije tražio površnu prisutnost, nego prisnost,
duše što će ga stvarno susresti -
u slušanju, u osjećanju, u prihvaćanju.

Razumije ih on, ali oprostit će
tek kad razočaranje ne bude vodič,
kad se njegovi koraci opet vrate njemu.
Do tada, tiho će se osvrtati – iznutra.

četvrtak, 24.07.2025.

strma litica beznađa

čime potkrijepiti skriveno postojanje
tjeskobe zbog svog propadanja
zbog nestajanja koje se ne može
ničim zaustaviti kako umiriti noć.

izlizano je govoriti o dubokoj nemoći
primjetiti nepojavljivanje znatiželje
na razgovorima uživo s nadolazećim
mjeriti sebe sa sobom od nekad.

zebnja je nizbrdica po kojoj više ne jure
sanjke i smijeh, strma litica beznađa.
Ili je strepnja bujično nadiranje tuge
u prsa prerušene u mračnu prazninu.

subota, 19.07.2025.

mordor, bezglave ja-ha horde, hobiti

bezglave ja-ha horde
idu nepromišljeno ususret
povratku zla iz mordora
koje nikad nije sahranjeno.
poraženi, ali ne i iskorijenjeni,
povratnici nisu vojska,
već spodobe, sjene oživljene prošlosti,
prerušene u lažni osjećaj pripadnosti
prividnom bratstvu crne gomile;
marširaju uz simbole tla i krvi,
jedan prsten, jedna vjera, jedan vođa.
i ne vraća se samo zloduh prošlosti,
vraća se i prijetnja budućnosti.

ja-ha horde, između zombija i vojnika,
poslušni, smeteni navijači
usmrćenog mišljenja, psi bez glava,
ne shvaćaju i kliču im ja-ha.
putuju prema nečemu
što zasljepljeni ne razumiju,
vukući sa sobom pjesme o klanju,
nasilje i iluziju spasenja.
ja-ha horde pristaju služiti
preobraženom zlu koje jača
kad ga se proglašava vjerom.
srasla neman mordora i ja-ha hordi,
razbiti mogu hobiti, vilenjaci, patuljci,
svi koji ne žele okrenuti glavu
od bjesomučnih laži, krađe istine.

nedjelja, 13.07.2025.

dok sam držao dva oblutka

približno u isto vrijeme,
viber mi je svjedok,
ja sam u ruci držao
dva oblutka
s irskog mora,
a oni su klizili pijeskom
daleke plaže donabate,
okrug dublin.

fotke koje su poslali na laptop
u mom boravku
govorile su
o njihovoj sreći sa sinom,
na dugoj, pjeskovitoj stazi,
vjetrovitom podnožju valova,
i probudile tugu
u meni.

susret sudbinske povezanosti
u istom dahu
tako kratko traje.

četvrtak, 03.07.2025.

melankolija

uvijek kad prođem pored ceste koja me je
vodila u školu prvih slova i ranih buđenja,
s torbom punom znanja između korica i
plavim pakpapirom omotanih bilježnica,
mjesta gdje sam naučio da zvono spašava,
rasadnika djetinjstva gdje je nicalo drugarstvo,
osjetim u sebi tjeskobu potisnutu, zakočenu,
bez pokreta, postojanu. proživim tupost, strah,
melankoliju pred gubitkom tog svijeta u meni
i mene u tom svijetu radosti, nade, ljubavi.
i tonem kao da sam kriv što sve prošlo, nestalo.
hladni val u grudima, tama što se širi iznutra,
pojavit će se opet kad zađem pokraj ceste.