Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • j.

    da, tada smo vjerovali kako negdje postoje tete i stričeki koji rade na tome da nam bude bolje, čak... sami smo se spremali postati jednima od njih
    putem je negdje došlo do kratkog spoja
    iz tog razloga ponekad mi se učini - - - pa se nekad izlanem kad dođe Norijada; pustite ih; imaju puno pravo sve užgati

    avatar

    03.07.2025. (20:51)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Čitam i zaista osjećam tvoju melankoniju.......ja se u svojim postovima često, možda i prečesto, vraćam slikama jednog osebujnog otočkog djetinjstva.....pri tome ne osjećam melankoniju, tugu za proteklim, prohujalim, nepovratnim vremenom......dapače, osjećam radost, puninu i ispunjenost jer sam imala priliku sve to iskusit, duboko doživit, zapamtit u tančine i na tim temeljima gradit sebe i svoje osobine za život koji se prostirao ispred mene......

    avatar

    03.07.2025. (22:10)    -   -   -   -  

  • AnnaBonni1

    sticajem okolnosti, osnovna škola mi je "prošla " kroz tri grada , a bila sam mršava kovrčava s mašnom na glavi i bilo me svugdje . Najčudnije je , da sam s otvorenim kišobranom s blatnjavog brežuljka skakala misleći da će biti lakše s padobranom.....Zapravo, imam lijepa sjećanja ;torba nije bila na leđima nego u ruci i školska kuta je bila modra
    Ovo tvoje je topla punina koja te ispunja ali popunjena je melankolijom kao i svako traženje sebe u vremenu koje je prošlo.

    avatar

    03.07.2025. (22:32)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    Mislim da se sjećanje na djetinjstvo često moze nazvati "Pamtim samo sretne dane", bar kod većine.
    I dobro je sto je tako...

    avatar

    04.07.2025. (07:08)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    Tvoja melankonija budi sjećanje na djetinjstvo... poetika tvog izričaja uranja u srce, odnosi me u prvi razred osnovne škole... još uvijek pamtim neudobnost drvene klupe, velike ploče na zidu i teškoće pisanja kredom i ime učiteljie, zvala se Elza...

    avatar

    04.07.2025. (07:37)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    Prekrasna melankolija koja me vratila na plavi i bijeli pakpapir u koje sam zamatala i knjige i bilježnice, pisala naslove predmeta i još ih zaštitila plastičnim omotima da što duže traje pakpapir.
    Bože, kako je to bilo vrijeme divne pitome nevinosti!

    avatar

    05.07.2025. (19:16)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Svaki dan naprijed budi u nama povratnike u "doba nevinosti",
    kuta i torbi (ja sam imala tkanu kao i svi), a učiteljice su bile
    vidljive boginje koje su u većini bile uzorom i poštovane. Takneš
    ove vremešne duhove tamo gdje smo najtanje:)))

    avatar

    05.07.2025. (20:06)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Imaš odgovor na komentar kod mene, pogledaj, pozdrav:))))

    avatar

    07.07.2025. (11:24)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...