MASLINA
Kad umren, u maslinu ću se pritvotit,
čvornato drvo uz more,
žene i judi poda mnon će se odmorit
dok čekaju vapore.
Kad umren, u maslinu ću se pritvorit
i svitlit u luminu,
i dugo u noć ko lanterna ću gorit
uresla u stinu.
U vike duge, ogrnuta miron,
gledat ću pučinu,
i čekat trubu šta sve će budit širon
ja, pritvorena u maslinu.
MJESEČINA
Uvala, teška i tmasta zelena mrlja,
mjesečev zlatast sjaj se niz svod kotrlja.
Miris svjež i slan, spušta se tama,
sama koračam vlažnim sprudom od mulja.
Šetači rijetki razvlače teme mira i rata,
ne mareć' za večeri nježnu mrežu od zlata.
Dok dišem zrak, taj zlatni trak
misao sjetnu mi hvata.
Tamno je nebo i more poput tuge,
al' zlatna nit me sjeća na daleke duge.
Dok gledam tu ljepotu, ja patnju i strahotu
pretačem u nju i pjevam.
Nema mi druge!
OPROSTI
Od jeseni neke više nisi s nama.
Vani nebo plače, kišu suza toči.
Listopad je, evo, sve su dulje noći.
U besane ure na te mislim, mama.
U odrazu svome vidim tvoje oči,
u uzdahu čujem šapat tvoje duše,
i kad mi se neke iluzije ruše,
misao me na te bodri u samoći.
Šušti suho lišće, vani jugo puše,
nemirna sam, tište umorne me kosti.
Vjetar, miris dunje, zrele oskoruše...
Sazriješe saznanja nezrele mladosti.
Znam, tvoja sam slika, duša tvoje duše.
U tišini šapćem, molim te, oprosti!
OKLAJSKI VINOGRADAR
Zlaćano tkanje kasnog, babljeg ljeta,
u niskom letu mušice se roje,
što prekratko će, kroz bivanje svoje
uživat' draži čudesnoga svijeta.
Gle, spretne ruke marljivih berača
odvojile su grožđe stolno, fino,
a ostalo će smastiti u vino
na radost družbe poletnih pjevača.
Lišće su strgle bure i oluje,
ogrnula se Promina bjelinom.
Iz konobe se ojkalica čuje.
To vinogradar sa svojom družinom
uz pjesmu nove, dobre berbe snuje
dok nazdravljaju oklajskom žutinom.
ŠTRUCA KRUVA
Šaka brašna i žmul vode,
zrno soli i kap uja,
mrvu kvasa, topla ruka
od tog skuva štrucu kruva.
Nema priše, nema strke,
sve polako, u tišini,
u toplini, ko u krilu
majke dite, kruv se čini.
Zraka sunca, miris zemje,
dodir ruke, jubav duše
i sam život od iskona,
sve to čuva štruca kruva.
SVJETSKI DAN BOLESNIKA
Sveti papa Ivan Pavao 2. pismom od 13. svibnja 1992. utemeljio je Svjetski dan bolesnika, koji se od tada obilježava 11. veljače svake godine.
Datum je izabran jer je to spomendan Gospe Lurdske, koja se je tog dana 1858. ukazala djevojčici Bernardici Soubirous u francuskom gradu Lourdesu.
To je najveće svjetsko okupljalište bolesnika koji dolaze u potrazi za duhovnim i tjelesnim zdravljem.
Poznato je po preko 7000 evidentrianih medicinski neobjašnjivih ozdravljenja, od kojih je Crkva priznala, do 2025. godine 72.
Psihička ozdravljenja se ne uzimaju u obzir, a broj duhovnih, koja su najveća čudesa, zna samo Bog i oni koji su ozdravili.
Okorjela srca se najteže otvaraju Duhu.
Tajnu patnje ne možemo proniknuti, ali ako je On patio mora da ima smisla.
Mnoge patnja učini boljim ljudima, suosjećajnima, spremnima pomoći.
Pred Bogom nema neproduktivnih, nema besmislena života, a na svima nama je da bolesnima pomognemo koliko i kako možemo.
Ne kao gospodari života nego kao posrednici Ljubavi.
MARIJO, ZDRAVLJE BOLESNIH, MOLI ZA NAS!
Joseph von Eichendorff: MONDNACHT
MONDNACHT
Es war als hatt' der Himmel,
die Erde still gekuesst,
dass sie im Bluetenschimmer
von ihm nur traeumen muesst'.
Die Luft ging durch die Felder,
die Aehren wogten sacht,
es rauschten leis die Waelder,
so sternklar war die Nacht.
Und meine Seele spannte
weit ihre Fluegel aus,
flog durch die stillen Lande,
als floege sie nach Haus.
NOĆ MJESEČINE
Nebo je poljubac tajni
na zemlju spustilo snenu
da u taj tren cvjetni, bajni
sanja samo o njemu.
Lahor dolinom piri
i klasje lagano njiše.
Mrmor se krošnjama širi
pod zvjezdama jasnim sve tiše.
Duša mi napinje krila
cilju leteći svomu,.
gdje čežnja tiha se skrila.
Slutim da blizu sam domu.
Uz.danasnji.DAN ŽIVOTA
USAMLJENA MAJKA
Noćas je život pokucao na vrata moga bića.
Noćas je strepnjom moja zadrhtala duša.
Noćas je počela još jedna životna priča,
I opet moj me Gospodar kuša.
Noćas.je život pokucao na vrata moga bića
Na me se ruši lavina hladnog svijeta,
Noćas je i opet počela jedna priča,
I opet jedan život svima smeta.
Noćas život pokucao i ja ga spremno primam,
Iako odasvud vreba smrti strahota.
Spasi nas, Bože,, jer ti si sve što imam,
Jedino ti si gospodar života!
Pjesma iz 1992. potaknuta stvarnom usamljenošću.jedne majke.
SRETAN BOŽIĆ!
Danas je Božić, 25. Prosinca po julijanskom, a 7. siječnja po gregorijanskom kalendaru.
Neke pravoslavne crkve su prešle na gregorijanski kalendar, pa su već prije 13 dana proslavile Rođenje Isusovo, dok su druge ostale pri julijanskom raćunanju.
Grkokatoličke crkve slave uglavnom po gregorijanskom, a ukrajinska grkokatolička i dalje ostaje pri današnjem slavlju.
Dakle,
SVIMA KOJIMA JE DANAS BOŽIĆ ČESTITAM
TRADICIONALNIM POZDRAVOM:
MIR BOŽJI, HRISTOS SE RODI!
Hoelderlin: HAELFTE DES LEBENS
Mit gelben Birnen haenget
und voll mit wilden Rosen
das Land in den See,
ihr holden Schwaene
und trunken von Kuessen
tunkt ihr das Haupt
ins heilignuechterne Wasser.
Weh mir, wo nehm' ich wenn
es Winter ist, die Blumen, und wo
den Sonnenschein
und Schatten der Erde?
Die Mauern stehen
sprachlos und kalt, im Winde
klirren die Fahnen.
POLA ŽIVOTA
Okićen kruškama žutim
i prepun divljih ruža
uz jezero divan kraj!
Vi, labudovi ljupki,
ljubavlju omamljeni,
uranjate glave
u bistre vode plave.
Gdje ću, kad dođe zima,
pronaći mirisno cvijeće
i blagi sunčev sjaj
što slika na zemlji sjene?
Zidovi hladni, tihi,
k'o na straži vojaci.
Na vjetru lepršaju barjaci.
SVETA OBITELJ
Danas se u Crkvi spominjemo obitelji Isusa, Marije i Josipa.
Na čudesan način Marija je Djevica i Majka, moćna zagovornica ljudi i ponizna službenica Gospodnja.
Josip, njen zaručnik, tiha joj je potpora u izvršenju Božjeg nauma.
On je svojim pristankom postao Isusov zakoniti otac iz plemena Davidova.
Tako može biti uzor ne samo očevima, nego i svim poočimima.
Kad je bio u dvojbi glede stanja svoje zaručnice nije je htio sramotiti javnim napuštanjem i poslušao je glas Anđela te povjerovao u čudesni Božji zahvat u njenom životu.
Štitio je svoju obitelj od Herodova progona i prehranjivao je žuljevima svojih
tesarskih ruku.
Danas se molimo za naše obitelji da budu poslušne Božjem naumu te budu toplo utočište novim životima i prava žarišta ljubavi.
Kao i uopće u životu, ideali su teško dostižni, ali vrijedi nastojati, unatoč teškoćama.
DIJETE NAM SE RODILO
Zaharijin hvalospjev
“Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, / što pohodi i otkupi narod svoj! / Podiže nam snagu spasenja / u domu Davida, sluge svojega, / kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: /spasiti nas od neprijatelja naših / i od ruke sviju koji nas mrze; / iskazati dobrotu ocima našim / i sjetiti se svetog Saveza svojega, / zakletve kojom se zakle Abrahamu, / ocu našemu: / da će nam dati / te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, / služimo bez straha / u svetosti i pravednosti pred njim / u sve dane svoje. / A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati / jer ćeš ići pred Gospodinom / da mu pripraviš putove, / da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu / po otpuštenju grijeha njihovih, / darom premilosrdnog srca Boga našega / po kojem će nas pohoditi / Mlado sunce s visine / da obasja one što sjede u tmini / i sjeni smrtnoj, / da upravi noge naše na put mira”.
Danas slavimo rođenje Djeteta Isusa, našeg Božića.
Ne znam postoji li u ijednom drugom jeziku ovaj, naoko paradoksalan naziv blagdana, ali u njemu je izražen veliki misterij, spuštanje Boga u našu zemaljsku stvarnost, u ljudsku malenost, da bi nas izdigao iz blata grijeha i uveo u svjetlost svoga zajedništva.
Naš veliki-mali Bog kojemu nije bilo mjesta u svratištu, ali, ako mu se otvorimo, može biti u našem srcu.
Ne znamo datum njegova rođenja, ali znamo da je on naše "Mlado sunce s visine", kako je nazvan u Zaharijinom hvalospjevu.
Ljudi su davno zapazili da se iza zimskog solsticija, krajem prosinca, dan polako produžava, kao da sunce "prosine" pa se je u Rimskom carstvu tada slavilo rođenje Mitre, boga sunca.
Kao što ništa iskoristivo ne treba odbaciti ako se može reciklirati, i kršćani su preuzeli taj dan kao blagdan rođenja Spasitelja.
Kroz povijest su tako kristijanizirali i neke druge poganske običaje, kao naprimjer sijanje pšenice, simbol rodnosti, klijanje novog života, koji je za nas Isus.
Od protestanata smo preuzeli kićenje božićnog drvca, a ono također ima dublje korjene. Istočni kršćani su kitili,( ili još kite?) hrastovu granu s jabukama i sl., što također simbolizira plodnost.
Badnjak označava svjetlo u tami, običaj također preuzet iz davnih vjerovanja...
Izvorno kršćanski običaj je pravljenje "Jaslica", uprizorenje božićne noći, kako nam je opisuje evanđelist Luka.
Prve "žive jaslice" priredio je sveti Franjo Asiški.
Božić je dan kad se okupljaju obitelji i druge zajednice bliskih ljudi.
Pozvani smo osvrnuti se oko sebe, pomoći siromasima, bolesnima, usamljenima, da se osjete dijelom zajednice ljudi dobre volje i tako dožive
duh Božića.
To je duh topline, tišine sabranosti, solidarnosti, duh LJUBAVI!
NA DOBRO VAM DOŠAO BOŽIĆ!
ČETVRTA ADVENTSKA NEDJELJA
Sutra se užiže posljednja adventska svijeća koja simbolizira ljubav.
Na životnom putu, koji je za kršćanina jedan stalni advent, vođeni smo vjerom u trojedinog Boga, nadom da ćemo ga jednom gledati i ljubavlju koja nas nadahnjuje na dobra djela, i tako utiremo put do vjecnosti.
Tamo će za nas postojati samo Ljubav.
Ako otvorimo svoja srca, već sada možemo osjetiti predokus raja i veseliti se dolasku Djeteta, Sina Božjega, koji se spustio u našu ljudsku stvarnost i postao nam sličan, da bismo i mi imali udjela u njegovoj svjetlosti, a to možemo samo ako priznamo svoju nemoć i prihvatimo njegovu ruku pomoćnicu.
Želim nam svima da se bar približimo smislu adventa i Božića i osjetimo dublju, unutarnju radost, mir i utjehu, koja je puno više od blještavila i gradske vreve, vatrometa i pucnjave.
Ona je moguća i u bolesti i tuzi, ako svoju volju uskladimo s njegovom.
NAVJEŠTENJE
U cvjetnom kraju, u tišini,
Gabrijel pohodi tvoj skromni dom,
i zasja milost u punini
na tvome licu, u susretu tom.
Glasnikov pozdrav shvatila nisi.
Izmjerit tko će Riječi dubinu?!
"Neka mi bude!" Pristala ti si
postati majka Božjemu sinu.
Elizabeta radosno kliče:
"Blažena jesi između žena!"
Zaigra u njoj začeto biće,
napustila ga ljage sjena.
"Veliča..." poklik odjeknu gorom.
Iz tvoga krila nada se budi.
Svojim si moćnim zagovorom
spona između Boga i ljudi.
RILKE: DER PHANTER
Sein Blick ist vom Voruebergehen der Staebe
so mued geworden,
dass es nichts mehr haelt.
Ihm ist als, ob es tausend Staebe gaebe
und hinter tausend Staeben keine Welt.
Der weiche Gang geschmeidig
starker Schritte,
der sich im allerkleinsten Kreise dreht,
ist wie ein Tanz von Kraft um eine Mitte,
in der betaeubt ein grosser Wille steht.
Nur manchmal schiebt der Vorhang der Pupille
sich lautlos auf-.
Dann geht ein Bild hinein,
geht durch der Glieder angespannte Stile.-
um hoert im Herzen auf zu sein.
Panter
Pod njegovim pogledom rešetke promiču,
obnevidio, umoran drijema.
Kao da ima tisuće rešetki
a iza njih svijeta nema.
Mekani hod snažnih, gipkih koraka
u najmanjem krugu se vrti.
Ples snage oko središnje točke se kreće,
omamljen poriv i volja blizu su smrti.
Tek ponekad nečujno zastor se makne
otkrijuć' njegove zjene,
nenadni bljesak sine,
kroz udove prostruji napaćene,
u pustom srcu umine.
