DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA
Danas nam liturgija predočava poziv Ivana Krstitelja da pripremimo put Gospodinu..
"Svaka dolina neka se ispuni,
svaka gora i brežuljak neka se slegne!"
Na HKR-u sam čula tumačenje ovih riječi.
Doline nam oslikavaju stanje duha grešnih ljudi koji smatraju da nisu dostojni Božjeg milosrđa i ne uzdaju se u oproštenje.
Gore i brežuljci predstavljaju tzv, pravednike koji svisoka gledaju na obične smrtnike i misle da im zbog vršenja propisa Bog nešto duguje.
U svakom pojedincu može biti momenata kad prevladava očaj ili uznositost.
Ako udoline i uzvisine dovedemo u ravninu naći ćemo se na pravom putu.
Shvatit ćemo da, ako otvorimo svoje srce Isusu, on će dodati ono što nedostaje našoj slablosti, bilo da smo propustili vršiti Zapovijedi, bilo da smo ih vršili samo formalno a ljubavi nismo imali.
Sveta Edit Štajn, obraćena Židovka koja je stradala u konc. logoru, kao ateistica je molila : "Bože AKO jesi" i On je nastanio njeno otvoreno srce te ju je doveo na put svetosti.
Mi zaista ne znamo kakvi su putovi Božji, a došašće je vrijeme u kojem smo pozvani na djela ljubavi .
PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA
Danas je počelo došašće ili advent.
U molitvi Oče naš na latinskom dio teksta glasi :"Adveniat regnum tuum" što znači "Dođi kraljevstvo tvoje", pa otuda i naziv ovog dijela crkvene godine.
Kršćanska duša bi trebala biti ispunjena čežnjom za dolaskom Božjeg kaljevstva po Kristu, koji se je pojavio u liku djeteta , postao sličan nama u svemu osim u grijehu.
Pozvani smo da mu u ovom vremenu "poravnamo staze", otvorimo svoja srca te u molitvi, odricanju od loših navika, prihvaćanju životnih križeva i dobrim djelima dočekamo dan istinskog slavlja, njegov rođendan BOŽIĆ..
Ne znamo kalendarski datum rođenja Isusa Krista ali znamo da se rodio i prošao svijetom čineći dobro, da je već od rođenja bio izložen nerazumijevanju, da za njega nije bilo mjesta u gostinjcu.
Mnogi pokušavaju odbaciti svaku patnju ali to je nemoguće. Najviše što možemo učiniti je pokušati sve što nam savjest dopušta a ostalo prepustit Bogu koji jedini zna što je za naše dobro,
Čista savjest i osjećaj Božje blizine je predokus raja i početak Kraljevstva već ovdje, na zemlji.
Pa bio nam sretan ovaj advent, pripravio nas za prijem Božića, za njegovo rođenje u srcima ljudi koji mu se otvore, a ključ je iznutra!
SVETA KATA
Sveta Kata je ove godine donila snig na vrata.
Neka, tako je dobro, sve u svoje vrime.
Ime svete Katarine je rasprostranjeno u svim krsćanskim sredinama, među sirotinjom i kraljevima, pa tako i sama poznam puno Kata u svojoj okolini.
Želim svim Katama, Katicama, Kajana, Katarinama, Ketima i sličnima
SRETAN IMENDAN I PUNO RADOSTI!
SVETA CECILIJA
Njeno ime je rijetko u našim krajevima.
Češće je u sjevernim dijelovima Hrvatske.
U životu sam upoznala samo jednu, doista dragu i nježnu osobu, obiteljski vezanu s mojom najstarijom sestrom u Metkoviću.
Cela se je nedavno preselila u Vječnost, pa mogu zamisliti da sada slavi Gospodina sa svojom majkom i prerano preminulim rođacima, u zajedništvu sa svetom Cecilijom, zastitnicom crkvene glazbe, glazbenika, pjesnika i slijepih...
Čestitam imendan svim nositeljicama imena Cecilija, Cela, Cilika i sl., kao i svima koji danas slave svoj dan, posebno gradskom pjevačkom zboru NEUMA, čija sam nekad bila članica.
OTISCI STOPA NA PUTU
MASLINA
Kad umren u maslinu ću se pritvorit,
čvornato drvo uz more.
Žene i judi poda mnon će se odmorit
dok čekaju vapore.
Kad umren, u maslinu ću se pritvorit,
i svitlit u luminu,
i dugo u noć ko lanterna ću gorit
uresla u stinu.
U vike duge, ogrnuta miron,
gledat ću pučinu
i čekat trubju šta sve će budit širon
ja, ogrnuta u maslinu,
NADAHNUĆE
Utihnite valovi duše,
nek srce preplavi tišina,
da čujem nadahnuće Duha,
što puše gdje hoće!
SREĆA
Tražila sam uho zorno.
tražila sam riječi blage,
tražila sam sućut srca.
tražila sam izvor snage.
Tražila sam, našla nisam,
samo prezir, pogled ledan.
Preveć dugo čekala sam,
a život je samo jedan!
Još od danas daj mi, Bože,
da sam sućut, izvor snage,
da sam uho koje sluša,
topla riječ za ljude drage,
blagi odsjaj tvoga bljeska
u svitanju vječnog dana,
u tišini i predanju
sreća tvoja darovana!
TIŠINA
Titraji zvuka
u bezdanu srca.
Tišina!
MRTVII DAN
Oblaci sivi, sivi put
i sivo brdo, a čempresi mrki
stražu čuvaju nad plamenim morem svijeća
i bijelih i žutih krizantema,
Oblaci sivi, sivi put
i sivo brdo, a čempresi sklapaju ruke.
Miriše vosak i plamen leluja,
a tebe nema,
Gle, na tuđenm grobu plameni tutišanti.
Mrtvi dan djetinjstva moga,
šimširi, puteljci svježi...
Duša mi sjećanjem plamti.
U kanpu zvono breca,
stari odjekuju kanti,
leluja plamen, molitve znamen.
Requiem aeternam!
Amen!
Evo nekoliko crtica prikladnih za razmišljanje na današnji Dušni dan, koji smo mi uvijek, nimalo teološki, nazivali "Mrtvi dan."
NIJE VAZNO ŠTO SE GOVORI, GLEDAJ TKO TI GOVORI!?
Ta ili slične rečenice se najčešće čuju kad je netko povrijeđen nečijom opaskom o sebi ili svojima, ali ne mora biti točna.
Znam da se u nekim pravnim situacijama provjerava vjerodostojnost svjedoka ili prošlost optuženih, ali to ne znači da treba unaprijed odbaciti istinitost onoga što ti akteri izjavljuju...Radi se samo o polaznoj točki istrage o nečemu nepoznatom, nikako o jedinim kriterijima. Na kraju krajeva ništa nije crno-bijelo i nitko nije sasvim nedužan ni kriv.
U svakom žitu ima kukolja i nikoga ne poznamo u dušu. Često ni sami sebe!
Sam Isus je za vjerske učitelje rekao svojim učenicima (koji također nisu bili savršeni) da čine što im pismoznanci govore ali da ne nasljeduju njihova djela.
To vrijedi za sva vremena jer uvijek ima nedosljednih učitelja i učenika i kad se nađemo sami pred Bogom ispitujući savjest to moramo priznati.
Sve što možemo učinit jest nastojati vršiti volju Božju otvorena srca, jer bez Njegove milosti ništa ne možemo..
Posebno je naglašena istina da je vjera bez dobrih djela mrtva i da ne možemo reći da volimo Nevidljivoga ako brata svoga preziremo.
Isus je stavio za primjer rimskog satnika, poganina, koji je činio dobro židovskom narodu i kad je molio za ozdravljenje svog sluge Gospodin ga je uslišao diveći se njegovoj vjeri.
Jer često smo mi, koji se smatramo kršćanima,, na nekom drugom putu, a neki drugi i ne znajući slijede Krista, jer su na putu Ljubavi.
Pripadanje Zajednici vjernika, molitva i sakramenti nam pomažu da koristimo darove koji su nam na raspolaganju za dobro sviju, a to će biti samo ako je naše predanje iskreno a ne formalno, samo zbog toga jer su tako radili naši stari..
Na ovo razmišljanje me je potakla pjesma naše novinarke, pjesnikinje i teologinje .Ljiljane Matković Vlašić a glasi:
GOSPODINE, SMILUJ SE PRIJATELJU
Gospodine, smiluj se prijatelju koji je umro noćas.
Nikad nije rekao da vjeruje u tebe,
ali je živio onako kao bi mnogi kršćani morali živjeti.
Nije išao u crkvu,
ali je išao na sva mjesta gdje se može pomoći čovjeku.
Molio nije nikada, ali je tražio istinu.
Nije znao za sakramente,
ali je kao dobar stručnjak znao za druge stvari korisne ljudima.
Nije govorio o kršćanskoj ljubavi, ali je ljubio ljude.
Umro je noćas.
Mlad, a teško bolestan.
Možda nije spoznao u patnjama svojim
da si ti Put, Istina i Život.
Možda je umro ne misleći na tebe.
Ali živio je za tebe ne znajući to,
Ti, Gospodine, ne možeš biti nemilosrdan.
Smiluj se prijatelju
koji je umro noćas.
VELIKA GOSPA
Nisam planirala ići Gospi u Sinj jer nemam kondicije na ovim vrućinama.
Ipak sam pomislila kako sam još razmjerno zdrava i poželjela iskoristiti možda zadnju priliku da osjetim zajedništvo sa štovateljima
Majke nad majkama.
Otišla sam s prijateljicama noćas u 2 sata da bismo našli mjesto u crkvi do prve jutarnje mise.
Nakana mi je bila predati brige za svoje mile i drage onoj koja je na svadbi u Kani rekla: "Sine, vina nemaju!"
I danas govori: zdravlja nemaju, kruha nemaju, mira nemaju...
Molim je da me oslobodi tjeskobne brige za sutra, jer zna Otac naš nebeski što nam treba, naše je samo da mu se predamo s povjerenjem.
U tome nam može pomoći primjerom i zagovorom ŽENA OGRNUTA SUNCEM, MJESEC POD NOGAMA NJEZINIM, A NA GLAVI JOJ KRUNA OD DVANAEST ZVIJEZDA.
SRETAN DAN ZAHVALNOSTI
HRVATSKA
Ni brda nisu,
ni doline, ni rijeke, ni more,
ni oblaci nisu.
ni kiša, ni snijeg nije moja Hrvatska...
Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda,
Hrvatska je riječ koju naučih od majke
i ono u riječi mnogo dublje od riječi,
i ono dublje s Hrvatskom me veže,
s Hrvatskom Hrvata,
s patnjama njinim.
sa smijehom i nadom,
s ljudima me veže,
te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi
i kud god idem sa mnom je
Hrvatska.
(Drago Ivanišević)
S OVOM PREKRASNOM PJESMOM ŽELIM SVIMA KOJIMA JE STALO
S R E T A N D A N A Š NJ I D A N !
SIMBIOZA
Naša kuća se nalazi u okolišu koji osigurava uvjete za meditaciju, šetnje u prirodi, obiteljska okupljanja i prijateljska druženja.
Do nje vodi jednosmjeran put i nema puno prolaznika koji bi nam virili kroz prozore, pa tako nam ne trebaju ni zastori.
Imamo jedne susjede na istom putu i njih redovno viđamo u prolazu. Do ostalih dolazimo zaobilazno jer nas dijeli željeznička pruga i gusta šikara.
Najbliži po zračnoj liniji su samo vikendom tu pa nas tada redovno posjećuje pas Žućo koji zna gdje ga čeka domaća spiza, a i susjedske mace redovno omaste brk.
Okućnica nam je svojevrsni azil za ptice a to su: vrapci, lastavice, snižari (sjenice), čevrljuge (ševe), grdelini (češljugari), božji pivci (pupavci), kosovice, jarebice, slavuji...
Pojavljuju se lisice, zečevi, kornjače, ježevi, jazavci, neotrovne zmije, gušteri.
Jednom me je u zoru probudila uzbuna u kokošinjcu, pa sam vikom otjerala lisicu. Provukla se je kroz rupu ispod ograde, koju je sama iskopala prije upada u jato.
Nije bilo štete, samo rasuto perje.
Prije više godina kobac nam je ugrabio kokoš.
Navela sam neke starosjedioce i povremene stanovnike našeg boravišta.
Prije četrdesetak godina su nas primili manje više gostoljubivo.
S vremenom smo odustali od kokošiju i tako uklonili sjeme razdora između nas i drugih ljubitelja piletine.
Instalirali smo dvije drvene kućice i smjestili ih na stupove u dvorištu pa se u njima na smjenu gnijezde razne vrste ptica.
Na katu, iznad kupaonskog prozora, lastavice su savile gnijezdo u kojem se se izlegla četiri ptića.
A kako ruka ruku mije domaćini su nam se odužili jutarnjim budnicama i prošetavanjem šarenih pernatih ogrtača i kapica na zelenom tepihu pred našim očima. Sve manje nas se boje, a i guštere moramo preskakati da ih ne nagazimo, dok se pas vikendaš ponaša kao stari prijatelj.
Jedino s kukcima nismo "na ti" radi alergijskih reakcija na ubode.
Ovo je moj prilog globalnim raspravama o suživotu na Zemlji, jer kuća nije tisna ako čeljad nije bisna.
Naši stariji unuci se polako distanciraju od roditelja pa se sigurno neće puno zadržavati ni kod nas. Ali nastupaju mlađi, Alan, Dora, Sara i Adrian koji imaju priliku učiti iz prirode, kupati se u dječjem bazenu, prskati se, vikati i skakati koliko žele, daleko od ceste i vlaka i bez straha da će smetati susjedima u vrijeme sijeste.
Vuk sit i koze na broju!
SVETAC SVEGA SVIJETA
Danas je svetkovina sv. Antuna Padovanskoga.
Rođen je u Lisabonu 1195. i na krštenju dobio ime Fernando. Roditelji, plemići, očekivali su da će proširiti moć svoje obitelji, povećati njihovo bogatstvo i ugled, što se je i ostvarilo, ali ne na način kako su oni priželjkivali, jer "čovjek umuje a Bog odlučuje"!
Fernando je želio postati redovnik augustinac te je to i ostvario..
Međutim kad je čuo za mučeništvo nekih od braće franjevaca u Maroku poželio je i sam na sličan način svjedočiti Krista te je prešao u red sv. Franje i dobio ime Antun.
Kod augustinaca je dobio kvalitetnu naobrazbu, ali to nije otkrivao jer je bio samozatajan i rado obavljao najjednostavnije poslove.
Kao što se ne da sakriti zraka svjetla u najdubljoj noći tako se je ubrzo otkrilo da mladi Portugalac ima puno znanja i da se odlikuje govorničkim vještinama,
Uskoro je postao poznat kao vrstan propovjednik, a na njegove riječi su se događala čudesa, od kojih su najveća duhovna ozdravljenja, obraćenja.
Kad ga nisu htjeli slušati ljudi on se je obraćao ribama!
Na njegovu riječ događala su se ozdravljenja, tj. čudesa koja ljudi najčešće traže, ali Bog ih čini kad je to za naše dobro, a on ima širu sliku i zna što je istinska korist za nas.
I sveti Ante je želio postati mučenik, ali Bog je imao druge planove i svetac se je prepustio njegovoj volji.
Posljednje godine života na Zemlji proveo je u Padovi, pa su ga Talijani "prisvojili" te je poznat kao padovanski svetac.
Tu je i umro u 36-oj godini.
U crkvi podignutoj u njegovu čast čuva se njegov neraspadnuti jezik.
Vjernici ga zazivlju u svim nevoljama, posebno za nalaženje izgubljenih stvari i pronalaženje dobrog bračnog druga...
Ali, ugledajući se u Sveca, u podlozi svega što tražimo neka budu prošnje iz Očenaša: "Budi volja tvoja" i "Otpusti nama duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim!"
Jer što je sigurnije nego predati se u Očeve ruke!?
Ime Antun je latinskog porijekla a znači prvi ili prednji, pa prednjačimo i mi u nasljedovanju Sveca koga časte i mnogi pravoslavci i muslimani (čemu sam svjedočila) po svem svijetu.
SRETAN IMENDAN SVIM NOSITELJIMA I NOSITELJICAMA RAZNIH INAČICA OVOG IMENA!
