DIJETE NAM SE RODILO
Zaharijin hvalospjev
“Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, / što pohodi i otkupi narod svoj! / Podiže nam snagu spasenja / u domu Davida, sluge svojega, / kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: /spasiti nas od neprijatelja naših / i od ruke sviju koji nas mrze; / iskazati dobrotu ocima našim / i sjetiti se svetog Saveza svojega, / zakletve kojom se zakle Abrahamu, / ocu našemu: / da će nam dati / te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, / služimo bez straha / u svetosti i pravednosti pred njim / u sve dane svoje. / A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati / jer ćeš ići pred Gospodinom / da mu pripraviš putove, / da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu / po otpuštenju grijeha njihovih, / darom premilosrdnog srca Boga našega / po kojem će nas pohoditi / Mlado sunce s visine / da obasja one što sjede u tmini / i sjeni smrtnoj, / da upravi noge naše na put mira”.
Danas slavimo rođenje Djeteta Isusa, našeg Božića.
Ne znam postoji li u ijednom drugom jeziku ovaj, naoko paradoksalan naziv blagdana, ali u njemu je izražen veliki misterij, spuštanje Boga u našu zemaljsku stvarnost, u ljudsku malenost, da bi nas izdigao iz blata grijeha i uveo u svjetlost svoga zajedništva.
Naš veliki-mali Bog kojemu nije bilo mjesta u svratištu, ali, ako mu se otvorimo, može biti u našem srcu.
Ne znamo datum njegova rođenja, ali znamo da je on naše "Mlado sunce s visine", kako je nazvan u Zaharijinom hvalospjevu.
Ljudi su davno zapazili da se iza zimskog solsticija, krajem prosinca, dan polako produžava, kao da sunce "prosine" pa se je u Rimskom carstvu tada slavilo rođenje Mitre, boga sunca.
Kao što ništa iskoristivo ne treba odbaciti ako se može reciklirati, i kršćani su preuzeli taj dan kao blagdan rođenja Spasitelja.
Kroz povijest su tako kristijanizirali i neke druge poganske običaje, kao naprimjer sijanje pšenice, simbol rodnosti, klijanje novog života, koji je za nas Isus.
Od protestanata smo preuzeli kićenje božićnog drvca, a ono također ima dublje korjene. Istočni kršćani su kitili,( ili još kite?) hrastovu granu s jabukama i sl., što također simbolizira plodnost.
Badnjak označava svjetlo u tami, običaj također preuzet iz davnih vjerovanja...
Izvorno kršćanski običaj je pravljenje "Jaslica", uprizorenje božićne noći, kako nam je opisuje evanđelist Luka.
Prve "žive jaslice" priredio je sveti Franjo Asiški.
Božić je dan kad se okupljaju obitelji i druge zajednice bliskih ljudi.
Pozvani smo osvrnuti se oko sebe, pomoći siromasima, bolesnima, usamljenima, da se osjete dijelom zajednice ljudi dobre volje i tako dožive
duh Božića.
To je duh topline, tišine sabranosti, solidarnosti, duh LJUBAVI!
NA DOBRO VAM DOŠAO BOŽIĆ!
ČETVRTA ADVENTSKA NEDJELJA
Sutra se užiže posljednja adventska svijeća koja simbolizira ljubav.
Na životnom putu, koji je za kršćanina jedan stalni advent, vođeni smo vjerom u trojedinog Boga, nadom da ćemo ga jednom gledati i ljubavlju koja nas nadahnjuje na dobra djela, i tako utiremo put do vjecnosti.
Tamo će za nas postojati samo Ljubav.
Ako otvorimo svoja srca, već sada možemo osjetiti predokus raja i veseliti se dolasku Djeteta, Sina Božjega, koji se spustio u našu ljudsku stvarnost i postao nam sličan, da bismo i mi imali udjela u njegovoj svjetlosti, a to možemo samo ako priznamo svoju nemoć i prihvatimo njegovu ruku pomoćnicu.
Želim nam svima da se bar približimo smislu adventa i Božića i osjetimo dublju, unutarnju radost, mir i utjehu, koja je puno više od blještavila i gradske vreve, vatrometa i pucnjave.
Ona je moguća i u bolesti i tuzi, ako svoju volju uskladimo s njegovom.
NAVJEŠTENJE
U cvjetnom kraju, u tišini,
Gabrijel pohodi tvoj skromni dom,
i zasja milost u punini
na tvome licu, u susretu tom.
Glasnikov pozdrav shvatila nisi.
Izmjerit tko će Riječi dubinu?!
"Neka mi bude!" Pristala ti si
postati majka Božjemu sinu.
Elizabeta radosno kliče:
"Blažena jesi između žena!"
Zaigra u njoj začeto biće,
napustila ga ljage sjena.
"Veliča..." poklik odjeknu gorom.
Iz tvoga krila nada se budi.
Svojim si moćnim zagovorom
spona između Boga i ljudi.
RILKE: DER PHANTER
Sein Blick ist vom Voruebergehen der Staebe
so mued geworden,
dass es nichts mehr haelt.
Ihm ist als, ob es tausend Staebe gaebe
und hinter tausend Staeben keine Welt.
Der weiche Gang geschmeidig
starker Schritte,
der sich im allerkleinsten Kreise dreht,
ist wie ein Tanz von Kraft um eine Mitte,
in der betaeubt ein grosser Wille steht.
Nur manchmal schiebt der Vorhang der Pupille
sich lautlos auf-.
Dann geht ein Bild hinein,
geht durch der Glieder angespannte Stile.-
um hoert im Herzen auf zu sein.
Panter
Pod njegovim pogledom rešetke promiču,
obnevidio, umoran drijema.
Kao da ima tisuće rešetki
a iza njih svijeta nema.
Mekani hod snažnih, gipkih koraka
u najmanjem krugu se vrti.
Ples snage oko središnje točke se kreće,
omamljen poriv i volja blizu su smrti.
Tek ponekad nečujno zastor se makne
otkrijuć' njegove zjene,
nenadni bljesak sine,
kroz udove prostruji napaćene,
u pustom srcu umine.
Goethe: WANDERERS NACHTLIED
Ueber allen Gipfeln
ist Ruh,
in allen Wipfeln
spuerst du
kaum einen Hauch.
Die Voegelein schweigen im Walde.
Warte nur, balde
ruhest du auch.
PUTNIKOVA NOĆNA PJESMA
Vrhovima pustim
mir vlada.
U krošnjama gustim
čuj sada
tek lahora ćuh.
U šumi ptičice šute,
smirenje slute
i za tvoj duh.
DOŠAŠĆE-ADVENT
"Sveta Kate, šta si zaprišila,
Još me majka nije opremila?!"
To je jedna narodna vezana uz običaj da se o Svetoj Kati odvijaju zadnje svadbe u tekućoj godini jer krajem studenog slijedi prva nedjelja adventa ili došašća kad se u miru i molitvi pripremamo za Božić.
U crkvi se pjevaju adventske pjesme, na misi se ne pjeva Slava ili Glorija i vjernici ne idu na bučne zabave.
Boja misnog ruha je ljubičasta kao i u korizmi.
Dakle, od sutra počinje nova crkvena godina.
Prva je nedjelja adventa.
Iako se preporučuje uzdržavanje od bučnog veselja, ova četiri tjedna nude nam
obilje tihe, unutarnje i obiteljske radosti.
Svake nedjelje na obiteljskom se stolu pali po jedna svijeća koja simbolično osvjetljava naš put do ponovnog susreta s Božićem.
Četvrtog je prosinca Sveta Barbara kad mnogi, posebno u sjevernim dijelovima Hrvatske, siju božićnu pšenicu.
Na Svetog Nikolu darivamo djecu koja se vesele iznenađenju, a često iščekuju i kostimiranog sveca i Krampusa.
Sveta Luce je popularna u primorskim krajevima. Ona također dariva djecu, a toga se dana u primorskim mjestima sije pšenica.
A i same pripreme za izradu jaslica i bora imaju svoju draž.
Odrasli kršćani raduju se zornicama, ranim misama ispunjenima pjesmom i molitvom, pripremom srca za prijem Spasitelja kojega na poseban način primamo u ovom vremenu.
Isusa trebamo tražiti u siromasima i bolesnima, u osamljenima i napuštenima. Možemo im pružiti materijalnu pomoć, svoje vrijeme, toplu riječ, a to se posebno odnosi na one koji su nam blizu, a često ih ne vidimo zbog "velikih" akcija kojima smo zauzeti. Majka Terezija je dobro rekla da su i mala djela vrijedna ako su učinjena s ljubavlju.
Ovo sam govorila možda više o prošlim vremenima.
Ovakav advent živi manji broj kršćana jer su mnogi postali robovi konzumerizma na koje nas potiču okićeni izlozi i ulice već od početka studenoga.
Sve je puno "djedica", jelena, snjegovića, ponekog anđelčića, a jaslica i malog Isusa jedva igdje.
Za čovjeka potrošača advent traje do kraja siječnja!
Za one koji ga proživljavaju kao pripremu za Božić od sutra do Badnjaka.
Svima želim MIR I DOBRO!
Schiller: AN DIE FREUDE
An die Freude
Freude, schoener Goetterfunken,
Tochter aus Elysium,
Wir betreten feuertrunken
Himmlische dein Heiligtum.
Deine Zauber binden wieder
Was die Mode streng geteilt.
Alle Menschen werden Brueder
Wo dein sanfter Fluegel weilt.
Oda radosti (dio)
O, radosti, kćerko raja,
Što je nebo dade nam,
Pijani od žarkog sjaja
ulazimo u tvoj hram.
Tvoje bajno tkanje veže
Površni što rasu svijet.
Ruka ruku bratski steže,
U tvom krilu mir je svet!
Nije da sam baš ovim zadovoljna ali vježba pomaže.:)))
DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE VUKOVARA
Sjećam se toga dana u progonstvu kad smo iz sata u sat pratili preko radija situaciju u gradu na Dunavu.
Izvještaji su bili potresni i zastrašujući, naše nade u skori povratak kući bile su temeljito poljuljane...
Proći će još četiri godine do Oluje, dana oslobođenja većeg dijela okupiranih krajeva Hrvatske.
Početkom 1996., kad su se stekli uvjeti za to, vratili smo se svom domu.
Dobili smo državu koja ima svojih mana i vrlina, kao, uostalom, i svaki od nas.
Što bude više ljudi kojima nije životni moto zgrtanje materijalnog pod svaku cijenu nego se vode ljubavlju prema
svemu stvorenom, posebno prema bližnjemu, bit će bolja i Hrvatska i svaka zemlja pod kapom nebeskom.
Gdje nema pohlepe nema ni korupcije.
Gdje se u djecu usađuju prave vrijednosti smanjuje se baza iz koje se regrutiraju loši političari i uopće loši ljudi,
Gdje se živi u skladu s prirodom ljudi su sretniji...
Život je slap a svatko u njemu kap, kako kaže Cesarićeva pjesma.
Eto, s ovim mislima želim odati poštovanje žrtvama Vukovara te svim poginulima i ranjenima (duševno i tjelesno) u Domovinskom ratu.
DAN SVIH SVETIH I DUŠNI DAN
Jučer na Svisvete, uoči današnjeg Dušnog dana, pohodili smo počivališta naših pokojnika.
Prošle godine me je.moj Ivica dovezao do groblja kod crkve sv. Petra u Siveriću i rekao da on ne može ostati. Tako je, prvi put otkad smo se nastanili u njegovu rodnom mjestu, propustio pohoditi grobove svojih milih na taj datum.
Već se je neko vrijeme osjećao loše, iako će sudbonosna dijagnoza biti postavljena tek polovicom prosinca, a već u.veljači ove godine smo ga ispratili na put kojim ćemo svi poći.
Prebrzo nas je napustio!
Umro.je daleko od doma.za kojim je čeznuo svim srcem, ali njegovi zemni ostaci počivaju u siverskom groblju.
Molitve koje smo.uputili.Bogu i upaljene svijeće kao znak Krista uskrsloga daju nam nadu da ćemo se.jednog, ne tako dalekog dana sresti u vjecnoj.svjetlosti, gdje.neće postojati ni vjera ni ufanje, nego samo Ljubav, koja nikad ne prestaje.,
.
SVJETLOST VJECNA SVIJETLILA NJIMA!
MAJKA
Danas je šesnaesta godišnjica smrti moje majke, koja je kao udovica odgojila 5 kćeri i dva sina.
Najveća njena ostavština je poštenje, ne ulizivanje nikome ni za kakvo bogatstvo ovoga svijeta i poštivanje života uza sve pritiske i poruge okoline koje su je stalno pratile.
Majko draga, fala ti.na svemu!
Uživaj u vjecnoj svjetlosti!
Heine: BROCKEN
Heller wird es schon im Osten
Durch der Sonne kleines Glimmen,
Weit und breit die Bergesgipfel
In dem Nebelmeere schwimmen.
Hätt ich Siebenmeilenstiefel,
Lief ich, mit der Hast des Windes,
Über jene Bergesgipfel,
Nach dem Haus des lieben Kindes.
Von dem Bettchen, wo sie schlummert,
Zög ich leise die Gardinen,
Leise küsst ich ihre Stirne,
Leise ihres Munds Rubinen.
Und noch leiser wollt ich flüstern
In die kleinen Lilienohren:
Denk im Traum, dass wir uns lieben,
Und dass wir uns nie verloren.
NA VRHU BROCKEN
Zaiskrile zrake sunca
Ko zlaćane, tanke strijele,
Planinski vrhunci plove
U kupelji magle bijele.
Da su meni čizme bajne,
Od vjetra da uzmem krila,
Našao bih pute tajne
Kući gdje je moja mila.
S postelje gdje ona drijema
Zastore bih ma'ko bijele,
Ljubio bih usta njena
Rujna poput trešnje zrele.
Šaptao bih tiho, tiše
Uhu nježnom poput cvijeta:
U snu ljubimo se više,
Zajedno do konca svijeta!
