SVETA KATA
Sveta Kata je ove godine donila snig na vrata.
Neka, tako je dobro, sve u svoje vrime.
Ime svete Katarine je rasprostranjeno u svim krsćanskim sredinama, među sirotinjom i kraljevima, pa tako i sama poznam puno Kata u svojoj okolini.
Želim svim Katama, Katicama, Kajana, Katarinama, Ketima i sličnima
SRETAN IMENDAN I PUNO RADOSTI!
SVETA CECILIJA
Njeno ime je rijetko u našim krajevima.
Češće je u sjevernim dijelovima Hrvatske.
U životu sam upoznala samo jednu, doista dragu i nježnu osobu, obiteljski vezanu s mojom najstarijom sestrom u Metkoviću.
Cela se je nedavno preselila u Vječnost, pa mogu zamisliti da sada slavi Gospodina sa svojom majkom i prerano preminulim rođacima, u zajedništvu sa svetom Cecilijom, zastitnicom crkvene glazbe, glazbenika, pjesnika i slijepih...
Čestitam imendan svim nositeljicama imena Cecilija, Cela, Cilika i sl., kao i svima koji danas slave svoj dan, posebno gradskom pjevačkom zboru NEUMA, čija sam nekad bila članica.
OTISCI STOPA NA PUTU
MASLINA
Kad umren u maslinu ću se pritvorit,
čvornato drvo uz more.
Žene i judi poda mnon će se odmorit
dok čekaju vapore.
Kad umren, u maslinu ću se pritvorit,
i svitlit u luminu,
i dugo u noć ko lanterna ću gorit
uresla u stinu.
U vike duge, ogrnuta miron,
gledat ću pučinu
i čekat trubju šta sve će budit širon
ja, ogrnuta u maslinu,
NADAHNUĆE
Utihnite valovi duše,
nek srce preplavi tišina,
da čujem nadahnuće Duha,
što puše gdje hoće!
SREĆA
Tražila sam uho zorno.
tražila sam riječi blage,
tražila sam sućut srca.
tražila sam izvor snage.
Tražila sam, našla nisam,
samo prezir, pogled ledan.
Preveć dugo čekala sam,
a život je samo jedan!
Još od danas daj mi, Bože,
da sam sućut, izvor snage,
da sam uho koje sluša,
topla riječ za ljude drage,
blagi odsjaj tvoga bljeska
u svitanju vječnog dana,
u tišini i predanju
sreća tvoja darovana!
TIŠINA
Titraji zvuka
u bezdanu srca.
Tišina!
MRTVII DAN
Oblaci sivi, sivi put
i sivo brdo, a čempresi mrki
stražu čuvaju nad plamenim morem svijeća
i bijelih i žutih krizantema,
Oblaci sivi, sivi put
i sivo brdo, a čempresi sklapaju ruke.
Miriše vosak i plamen leluja,
a tebe nema,
Gle, na tuđenm grobu plameni tutišanti.
Mrtvi dan djetinjstva moga,
šimširi, puteljci svježi...
Duša mi sjećanjem plamti.
U kanpu zvono breca,
stari odjekuju kanti,
leluja plamen, molitve znamen.
Requiem aeternam!
Amen!
Evo nekoliko crtica prikladnih za razmišljanje na današnji Dušni dan, koji smo mi uvijek, nimalo teološki, nazivali "Mrtvi dan."
