POKUŠAJ
VEČER (Rilke)
Večer polako mijenja svoje ruho
prostrto rubom vjekovnih stabala;
I gledaš kako u to doba gluho,
zemlja se negdje uzdigla il' pala.
Ti sam se ćutiš, nikom ne pripadaš,
ko mračna, tiha kuća, ti si sam
prizivaš Vječno, al' se malo nadaš,
noću se javlja kao zvijezde plam,
i ostavlja te (dok tražiš jasnoću)
ti odzvanjaš silinom, a tek zriješ,
nesvjestan načas il' prosvijetljen noću,
u tebi kamen il' ko zvijezda siješ.
RILKE - ABEND
Der Abend wechselt langsam die Gewänder,
die ihm ein Rand von alten Bäumen hält;
du schaust: und von dir scheiden sich die Länder,
ein himmelfahrendes und eins, das fällt;
und lassen dich, zu keinem ganz gehörend,
nicht ganz so dunkel wie das Haus, das schweigt,
nicht ganz so sicher Ewiges beschwörend
wie das, was Stern wird jede Nacht und steigt -
und lassen dir (unsäglich zu entwirrn)
dein Leben bang und riesenhaft und reifend,
so dass es, bald begrenzt und bald begreifend,
abwechselnd Stein in dir wird und Gestirn.
Svidjela mi se Rilkeova pjesma, jer se i sama nekad osjećam i slaba i jaka, a blizak mi je ugodaj noći.
Molila bih posjetitelje da prokomentiraju moj prijevod s njemačkog na hrvatski, bilo kao pjesmu, jer poezija se slobodno prevodi (prepjeva), pa je prevoditelj u konačnici suautor, a ako znaju njemački neka procijene koliko prijevod odgovara originalu, po stilu i po značenju.
Ovo mi je prvi ovakav pokušaj pa me zanima koliko je uspješan.
Unaprijed hvala dobronamjernim sugovornicima!
