SVETI ANTE
Danas slavimo omiljelog sveca svetog Antu Padovanskog, koji je roden u Lisabonu, ali je zadnje vrijeme svog ovozemaljskog zivota proveo u Padovi.
Jutros sam bila na misi u Drnisu i slusala propovijed za me svetog svecenika fra Ivana Lukaca, koji je naglasak svog izlaganja stavio na pitanje zasto nam molitve ne bivaju uslisane iako molimo od sveg srca.
Radi se o tome da cesto ne mislimo iskreno kad molimo Oce nas!
Prihvacamo li predano volju Bozju s povjerenjem da on najbolje zna sto nam treba, predajemo li mu sve nase talente oplodene radom na dobro svoje i bliznjih?
Otpustamo li zaist dugove onima koje smatramo duznicima nasim?
Vjerujemo li da ce nam dati snagu u kusnjama, a cak i kad popustimo u napastima, jesmo li spremni to prihvatiti kao dokaz da nismo savrseni pa ni pozvani suditi druge?
Ukratko, ako nam je srce zatvoreno za milost bez koje smo obicni prah zemaljski, ako mislimo da je sveti Antun automat koji ispunja nase zelje , jer to "zasluzujemo" devetnicama i utorcima njemu u cast, s racunicom a bez iskrene ljubavi, onda su nase molitve uzaludne.
Dobro sam upamtila izvezenu poruku na oltarnom stolnjaku u fratarskoj crkvi u Makarskoj:
...POMIRI SE S BRATOM SVOJIM, PA.ONDA DOĐI I PRINESI SVOJ DAR!
Svima koji se diče imenom danasnjeg sveca, a imam ih dosta i u rodu zelim
SRETAN IMENDAN!
JE LI ISTINA DA NEMAMO VREMENA?!
Danas sam cula zgodnu pricu, pa je zelim podijeliti s vama.
Neki je sveucilisni profesor donio na predavanje povecu staklenku od krastavaca.
U nju je ubacio koliko je stalo ping-pong loptica i zapitao sudente je li posuda puna.
Nakon potvrdnog odgovora ubacio je u nju do vrha oblutaka i na ponovljeno pitanje dobio potvrdan odgovor.
Isto je bilo o sa ubacivanjem sitnog pijeska, koji je takoder popunio vidljive praznine izmedu loptica i kamencica.
Na kraju je pokus zakljucio ulijevanjem
kave koja se upila u pijesak i tako popunila nevidljive praznine.
Objasnjenjeje slijedi:
Posuda je nase vrijeme. Kad obavimo bitne stvari cini nam se da nemamo vremena, ali se uvijek nadu pukotine za rekreaciju .Takoder, boljom organizacijom naci cemo vremena za hobije, a konacno si mozemo priustit i poneku kavicu s prijateljima.
Bitno je da postavimo prioritete.
Nakrupnije "kuglice" su obitelj, povezanost s njom i briga za njenu dobrobit, ekonomsku i duhovnu .
Zatim briga o zdravlju, kojemu doprinosi rekreacija, u sirem smislu volontiranje, i onda sve drugo.
Ja bih dodala:
Kave su sinonim za druzenje.koje je dio nase kulture, sto nam kao drustvenim bicima mora bliti vazno.
Na zadnje mjesto bih stavila surfanje po internetu radi pracenja "vijesti" o "poznatima", beskrajne video igre, i razne sadrzaje kojima je cilj od nas napraviti konzumente stvari koje navodno moramo imati i sl.
