PRVA KORIZMERNA NEDJELJA, ČISTA
Nedjelja je dobila ime po Čistoj srijedi, prvom danu četrdesetnice.
Ovo je doba crkvene godine kad se molitvom, postom i dobrim djelima pripremamo za proslavu najvećeg kršćanskog blagdana, Uskrsa.
Sve što činimo u ovo doba godine trebamo nastojati činiti uvijek, ali sada se tome posvećujemo intenzivnije...
Korizma je nastala kao priprema onih koji su se u vrijeme progona odrekli kršćanstva, ali su se pokajali i ponovo željeli biti primljeni u Crkvu.
Ta priprema je trajala dosta kratko, a kasnije je obuhvatila sve katekumene, tj. nekrštene koji su se trebali krstiti u uskrsnoj noći te se produžila na 40 dana.
Broj 40 je čest u Starom i Novom zavjetu, a poseban je po tome što je umnožak broja 10 (Božjih zapovijedi) i 4 (strane svijeta, značajke Zemlje).
Tako je korizma poticaj da preispitamo svoj odnos prema Bogu i svim stvorenjima, posebno prema bližnjima, ljudima na koje smo upućeni.
Budući da nedjelje, iako korizmene, uvijek sjećaju na Uskrs, one su izuzete od obvezujuće pokore, tj. posta i nemrsa, koji su kod katolika svedeni na minimum.
Broj dana u korizmi je okviran, oko 40.
Post (uzdržavanje od jela više od jednog normalnog i dva minimalna obroka dnevno, za osobe od 14 do 60 godina) i nemrs (suzdržavanje od konzumacije mesa toplokrvnih životinja) su obvezni samo na Čistu srijedu i Veliki Petak, a sam nemrs je obvezan za sve korizmene petke.
Naravno, akutni i teži kronični bolesnici podliježu blažem režimu.
Međutim tu se ostavlja prostor za sve koji žele više jačati svoju volju, i suzdržavanjem od jela, pušenja, kave i sl. rasti duhovno i eventualno ušteđena sredstva donirati potrebitima na način koji sami odaberu.
Možemo i volontirati u nekoj humanitarnoj akciji, pomoći susjedu koji je bolestan, biti bolji prema članovima uže i šire obitelji...
Bitno je kod odricanja i dobrih djela da "ne zna ljevica što čini desnica", odnosno trebamo se ponašati normalno, ni isticati ni kriti odricanja i dobra djela, vladati se po savjesti a Bogu prepustiti da odredi koliko će naša djela biti tajna ili, možda, radi poticaja drugima, izići na svjetlo dana.
Jer ima ona "neka ljudi vide vaša dobra djela i slave Oca vašega..."
Odricanje se može odnositi na bilo koju slabost, oholost, lakomost, bludnost, zavist, srditost, neumjerenost u jelu i piću, lijenost.
Ovo su glavni grijesi iz kojih proistječu svi drugi.
Nije u redu postiti i biti zbog toga namrgođen, agresivan ili ogovarati one koji nisu "požrtvovni" kao mi i sl.
Samo Gospodin pozna srce čovječje!
Ako smo sigurni da nekoga treba upozoriti da griješi u svojim postupcima, to ćemo učiniti nasamo a ne uživati ogovarajući i klevećući, kao da smo sami besprijekorni.
Pokoru treba odmjeriti prema vlastitim mogućnostima i izdržljivosti, jer nam nije cilj mazohizam nego odmak od svjetovnosti da bismo svoja srca uzdigli prema Vječnosti.
I bez duhovnih pobuda znamo kako se dobro osjećamo kad se uspijemo kontrolirati ili kad nekome pomognemo.
BILA OVA KORIZMA NA DUHOVNU KORIST NAMA I SVIMA KOJI SE NAĐU NA NAŠEM PUTU!
KUTAK LJUBAVI
Od bljeskova sluđujućih
na domak tame
skloni se u topli kutak Ljubavi!
ZEBNJA
Kao sa obale druge
bojažljivo ruku pružam
da ti dotaknem skute,
noći su ove duge,
tanka nas spona spaja,
daljine daleke šute.
Bojim se vikniuti jače
da tanke ne pukniu niti,
da ti ne iščezne slika,
ako te izgubim sasvim
duši će teško biti
bez tvoga dragog lika.
OČIMA LJUBAVI
Na rubu noći
umornih dvoje
stoje i prebiru riječi,
ko ribari mreže!
Trenuci se ko obluci
kotrljaju u more prolaznosti.
U tami pružam ruku
želeći da ih zaustavim.
Gle, toplina tvojih prstiju
opojni spokoj stere.
Kroz veo nazirem osmijeh
na tvom mramornom licu.
I u snu ću te motrit
sretnim očima ljubavi.
ŽELJA
Željela bih pozvati sve voljene
za zajednički stol,
da razlomimo i podijelimo sve misli;
i poput brašna prosijemo svoje duše u iskrenosti
te blagujemo kruh ljubavi.
Evo, dragi blogo-prijatelji, popabirčila sam neke stihove iz raznih vremena i raspoloženja mog dugog života.
Primite ih kao čestitku za Valentinovo.
SRETNO SVIMA!
SVJETSKI DAN BOLESNIKA
SAMARITANAC
Orobljen putnik u klancu leži,
uzalud čeka sućutnu ruku.
Ustuknu levit, svećenik bježi,
obiđe ga u širokom luku.
Eto i stranca, a mrak već pada,
s magarca siđe, prilazi bliže
da vidi tko to nemilo strada.
Ubrzo teret dragocjen diže.
Ne gubi vrijeme, gostinjcu hita,
za štićenika svu njegu traži!
Koja je cijena, to se ne pita!
"Rane mu vidaj, boli ublaži!"
./.
Prođoše otad stoljeća mnoga
od dobrog djela nemilog stranca,
a svatko srca sažaljivoga
dobiva ime Samaritanca!
( Luka, 10, 29 - 37 )
Danas, na spomendan Gospe Lurdske i Svjetski dan bolesnika donosim pjesmu za koju me je nadahnuo ovaj evanđeoski tekst apostola i liječnika sv. Luke. Zanimljivo je da su unesrećenog čovjeka zaobišla dva ugledna, pravovjerna Židova, a nad njim se sažalio i pomogao mu Samaritanac, krivovjerac s kojim se nije poželjno ni družiti. Što više, njegova pomoć nije samo hitna, trenutna, on je spreman platiti troškove oporavka čovjeka koji mu nije "ni rod ni pomozbog", pa što košta da košta.
Svevremenska poruka: "Vjera bez djela je mrtva,"
Ovih dana gledamo slike sa potresom pogođenih područja. Neshvatljive su patnje tih ljudi, samo Bog vidi cjelinu, a mi kršćani se tješimo nadom da i trpljenje ima smisla ako je i sam Krist morao trpjeti.
Oni koji su preživjeli trebali bi nešto naučiti za budućnost.
Zbog toga sam razočarana kad čujem da su odgovorni iz Sirije pitali je li pomoć iz Izraela upućena njima ili Kurdima, na što im je odgovoreno da je za LJUDE u Siriji.
Isto tako Turska odbija pomoć Cipra, pomoć ljudi ljudima, bez obzira na politiku.
Žalosno je da ljudi stvaraju jedni drugima toliko patnje, kao da nije dosta prirodnih katastrofa, bolesti i žalosti.
Prema izlaganju građevinskog stručnjaka, gosta na HTV, propusti u gradnji stambenih zgrada kumuju velikom broju žrtava (kao što i nepravedna raspodjela dobara uzrokuje glad).
Hvala svima koji nesebično daruju svoja sredstva, vrijeme i ljubav da olakšaju patnje bolesnima i unesrećenima!
