RECIKLAŽA I AUTOFAGIJA
Svi znamo da se biljke obnavljaju gnojidbom i samognojidbom.
U nacionalnim parkovima se ne skuplja suho lišće, ostavlja se da sagnjije i razgradi na sastojke koje će biljka iskoristiti kao hranu.
Prašume su najbujnija biljna staništa, posebno dijelovi u koje nije stupila ljudska noga.
Na njihovim rubovima stoljećima su opstajale i samoodržive ljudske zajednice u kojima su se koristili svi mogući izvori za izgradnju staništa te proizvodnju hrane, obuće i odjeće. Tek u dodiru s "plastičnom" civilizacijom i njih snalazi problem otpada.
I sama se sjećam svog djetinjstva kad smo 90% smeća bacali u gnoj za povrće ili u "spirine" za stoku.
Potrošačka civilizacija je dovela do "zagušenosti" otpacima u kojima su zarobljeni prirodni resursi, nevidljive čestice plastike u zraku, u moru i na kopnu ugrožavaju zdravlje i opstanak mnogih vrsta, umjetno stvorena hormonalna neravnoteža jedan je od uzroka neplodnosti. Zbog toga pokušavamo omasoviti reciklažu plastike, papira, tkanina i metala.
Gledala sam jednu emisiju u kojoj se pokazuje da se svega 2% materijala reciklira, a ono što piše na raznim vrstama ambalaže češće je prazna reklama nego stvarnost.
Velikim firmama je reciklirani materijal neisplativ, kao što je i svako pošteno poslovanje "neisplativo"...
Ali, eto, nadajmo se da će i to "kruženje" materijala, po uzoru na kruženje vode u prirodi, polako zaživjeti.
Ima i treća vrsta reciklaže, o kojoj nam službena medicina ne govori, a koja bi mnoge bolesti mogla spriječiti, ali je za određene lobije isplativije liječiti, a to je AUTOFAGIJA.
Za otkriće tog procesa u tijelu Japanac YOSHINORI OSHUMI je 2016. dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu.
Radi se o tome da kad u organizmu nestane hrane on troši nekorisne tvari, tumorske i odumrle stanice, za izgradnju novih, zdravih stanica.
To je svojevrsno "samojedenje".
Postiže se tako da 6 do 8 sati u danu jedemo, a 16 do 18 postimo s tim da samo pijemo vodu i čajeve bez dodataka.
U vrijeme bez jela uključeno 8 sati spavanja, npr. u 9 doručak, oko13 ručak, do 17 večera. (Na ovo se lako naviknemo, vjerujte, lakše je ne jesti nego jesti malo pa se zaustaviti kad je najslađe.)
Ujutro i navečer se popije čaj, a češće voda.
Kad jedemo nastojimo jesti raznovrsno i zdravo.
Ovo možemo prakticirati stalno ili povremeno.
Osobno provodim redovan post po 17 sati a odustajem kad imam goste ili su mi djeca u posjetu, po se uz hranu družimo kao svi normalni ljudi.
Otkad živim po ovom režimu imam normalnu težinu i bolje se osjećam. S obzirom na godine nemam zdravstvenih problema, tako da govorim iz iskustva.
Umjerenost je kraljica zdravog života, a u zadnje vrijeme sam otkrila da i u duhovnom i psihičkom životu postoji "reciklaža".
Znate li one izreke: Što nas ne ubije to nas ojača, na greškama se učimo, Bog piše pravo i po krivim crtama, svako zlo za neko dobro...
Nikakvo iskustvo nije za bacanje, slabosti nas čine skromnijima, suosjećajnijima...
Dakle cijenimo život u svim vidovima, umjerenošću doprinosimo sebi i okolini, učimo iz grešaka i nastojmo razumjeti bližnje.
PODNO BIOKOVA
OSEJAVA
Zelena stabla, pod njima tepih smeđi,
jutarnja magla, njen veo sve je bljeđi.
Pod suncem vrelim modro se more ljeska,
Prstima bijelim na rubu igra pijeska.
Svud spokoj struji tišina što ga stvara.
Trabakul bruji, modrinu mora para.
MAKARSKA
Planina te na dlanu nudi,
prstima bilin more te prosi,
a ti si uvik ka cvit u kosi
borove šume šta se budi.
KOTIŠINA
Podno crvenih stina tišina caruje,
a vitar miris nosi
smrike i kaduje,
i miris vrisa do mora
da liči ga od umora.
A unda muk i tmina, samoća
KO TIŠINA!
S PUNTINA
Modra dubina,
strma, bila stina,
puteljak uski,
šum zelenih bora!
U zagrljaju kamena i mora
pučinu motrin
i svoj grad,
s Puntina.
Dragi brate!
Jučer smo ispunili tvoju posljednju želju i pohranili tvoje zemne ostatke u podnožje Biokova.
Pored uže obitelji i rodbine ispraćaj su uzveličali brojni znanci i prijatelji.
Neka tvoja duša nađe mir u Gospodinu!
Minijature
BUJICE
Bujice prošle proljetne,
rijeka je zlato isprala,
samo je kamen ostao.
O, gdje su oni biseri
što si mi dao nazrijeti?!
Odškrini vrata tajanstva!
LEPTIRI
Iz mraka mrkog čahure meke
razlile se šarenila rijeke.
Prosule se poljem sred travnatih vlati,
titrava ih svjetlost sunca zlati.
Kad će iza mraka slutnji i neznanja
zasjat svjetlo o kom duša sanja!?
(1996.)
NADA NA UMORU
Suton na pladnju krvavom
posljednju krišku sunca
nudi pohlepnom moru.
Šuma korotu navlači
od čempresa baršunastih.
Nada na umoru
pod plaštem spava zvjezdanim.
Sa snom se boreć olovnim
još jednu dočeka zoru!
( proljeće 1995.)
LUMIN
Sama koračam sprudom
od vlažnog, slankastog mulja.
Noć se ko siva sablast
za mnom u stopu šulja.
Svjetlost se s neba toči,
uvala ko čaša ulja,
u njoj se lumin od barke ljulja.
(jesen 1995.)
PREDVEČERJE U ŠUMI
U predvečerje, dok prolazim tišinom,
ko brod pučinom sumrakom i ja brodim
i napajam se mirisnom smrekovinom
i šumom bora pod nebom tamno- modrim.
Pa, opijena mirisnog bilja kadom,
samoćom lutam ljepotu odnoseć kradom.
(jesen, 1995.)