Danas slavimo omiljelog sveca svetog Antu Padovanskog, koji je roden u Lisabonu, ali je zadnje vrijeme svog ovozemaljskog zivota proveo u Padovi.
Jutros sam bila na misi u Drnisu i slusala propovijed za me svetog svecenika fra Ivana Lukaca, koji je naglasak svog izlaganja stavio na pitanje zasto nam molitve ne bivaju uslisane iako molimo od sveg srca.
Radi se o tome da cesto ne mislimo iskreno kad molimo Oce nas!
Prihvacamo li predano volju Bozju s povjerenjem da on najbolje zna sto nam treba, predajemo li mu sve nase talente oplodene radom na dobro svoje i bliznjih?
Otpustamo li zaist dugove onima koje smatramo duznicima nasim?
Vjerujemo li da ce nam dati snagu u kusnjama, a cak i kad popustimo u napastima, jesmo li spremni to prihvatiti kao dokaz da nismo savrseni pa ni pozvani suditi druge?
Ukratko, ako nam je srce zatvoreno za milost bez koje smo obicni prah zemaljski, ako mislimo da je sveti Antun automat koji ispunja nase zelje , jer to "zasluzujemo" devetnicama i utorcima njemu u cast, s racunicom a bez iskrene ljubavi, onda su nase molitve uzaludne.
Dobro sam upamtila izvezenu poruku na oltarnom stolnjaku u fratarskoj crkvi u Makarskoj:
...POMIRI SE S BRATOM SVOJIM, PA.ONDA DOĐI I PRINESI SVOJ DAR!
Svima koji se diče imenom danasnjeg sveca, a imam ih dosta i u rodu zelim
SRETAN IMENDAN!
Post je objavljen 13.06.2023. u 12:55 sati.