Sjećam se toga dana u progonstvu kad smo iz sata u sat pratili preko radija situaciju u gradu na Dunavu.
Izvještaji su bili potresni i zastrašujući, naše nade u skori povratak kući bile su temeljito poljuljane...
Proći će još četiri godine do Oluje, dana oslobođenja većeg dijela okupiranih krajeva Hrvatske.
Početkom 1996., kad su se stekli uvjeti za to, vratili smo se svom domu.
Dobili smo državu koja ima svojih mana i vrlina, kao, uostalom, i svaki od nas.
Što bude više ljudi kojima nije životni moto zgrtanje materijalnog pod svaku cijenu nego se vode ljubavlju prema
svemu stvorenom, posebno prema bližnjemu, bit će bolja i Hrvatska i svaka zemlja pod kapom nebeskom.
Gdje nema pohlepe nema ni korupcije.
Gdje se u djecu usađuju prave vrijednosti smanjuje se baza iz koje se regrutiraju loši političari i uopće loši ljudi,
Gdje se živi u skladu s prirodom ljudi su sretniji...
Život je slap a svatko u njemu kap, kako kaže Cesarićeva pjesma.
Eto, s ovim mislima želim odati poštovanje žrtvama Vukovara te svim poginulima i ranjenima (duševno i tjelesno) u Domovinskom ratu.
Post je objavljen 18.11.2025. u 09:31 sati.