Potok42

četvrtak, 03.07.2025.

melankolija

uvijek kad prođem pored ceste koja me je
vodila u školu prvih slova i ranih buđenja,
s torbom punom znanja između korica i
plavim pakpapirom omotanih bilježnica,
mjesta gdje sam naučio da zvono spašava,
rasadnika djetinjstva gdje je nicalo drugarstvo,
osjetim u sebi tjeskobu potisnutu, zakočenu,
bez pokreta, postojanu. proživim tupost, strah,
melankoliju pred gubitkom tog svijeta u meni
i mene u tom svijetu radosti, nade, ljubavi.
i tonem kao da sam kriv što sve prošlo, nestalo.
hladni val u grudima, tama što se širi iznutra,
pojavit će se opet kad zađem pokraj ceste.