nedavnog jutra slomio mi se
strugač za led na vjetrobranu.
tjeskobna nemoć nije potrajala.
nisam čak ni opsovao ni bijesno dizao
pogled prema visinama iznad sebe.
dovinuo sam se i led uklonio iznutra.
napuhao sam topli zrak u kola.
motor je radio, toplina se povećavala,
led se rastopio i skliznuo sa stakla kao voda.
dok sam vozio ulicama hladnog grada
raspoložen sam pomislio kako je
način rastapanja vanjskih ledenih briga –
ležernost – grijanje iznutra.
Htjeti povratiti oduzeto
Imati volju uzeti
Natrag izgubljeno
Željeti dohvatiti
Sve čega si lišen
A moći se vratiti
Znati nastaviti
Moći moći
Ne izviđati
Samo se sjetiti
Ne procijenjivati
Jer znaš kako moraš
Odletjeti iz zamke
I sletjeti tamo
Odakle si otet
Jer povratak je
Novi let prema
Starom poletištu.
apsolutni optimisti iz kojih mlaza
neizmjerna količina vjere u budućnost,
što podmazuje strojeve poretka,
ne sumnjaju u sebe, uvjereni su
da će sve svršiti dobro i pored nasilja
koje tutnji i razara bez upozorenja.
oni zbunjuju: štede, a nemilice troše
oprez, zanemaruju cikluse zamjena,
sudbinu lišća, podcijenjuju smrt i ratove.
njima su sigurne kuće povoljni ishodi,
gibnje diplomacije vide kao stalnost.
jedan optimist govori mi: moraš samo
očekivati da će vlak stići na vrijeme
i da će sigurno doputovati nada.
zar je to tako teško, nemoguće?
< | siječanj, 2024 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Ja u svijetu, svijet u meni