Potok42

srijeda, 25.10.2023.

Vozači i priviđenje

Vozačima u automobilima na cesti
iz daljine se priviđa bezoblično crno
Nešto pregaženo zgnječeno nepomično

Smanjuju brzinu očekujući udareno
Mrtvo biće očekuju rasuta crijeva i krv
Ćute gađenje nemoć i ljutnju

A prođu pored krpe što sliči na psa
Osjećaju oslobođenje od trpljenja
Osjete umirenje od boli i patnje

Pazi kako prelaziš cestu lutalice

Da, svi moramo paziti kako vozimo kroz noć i maglu života da ne pregazimo nekoga, a to - boli...

shadow-of-soul • 25.10.2023. u 17:49

Gaze oni i vjeverice uživajući kako im ispadaju crijeva,
utroba i od nje naprave fleku krvi.
Neki ljudi su postali , nemam pravu riječ...ostaje u meni samo
osjećaj gađenja za tom spodobom koja i prije i nakon gašenja
života na izobličenom licu ima osmjeh.

matebalota • 25.10.2023. u 19:16

Neljudi autima gaze ljude na pješačkom, neljudi brodicama gaze ljude...ljudi umiru od neljudi...ljudi se pokapaju, neljudi slobodno šetaju...tako to biva kad i matematika zakaže pa 2 + 2 više ne daju 4....:-((

morska iz dubina • 25.10.2023. u 19:35

Pročitala sam negdje danas članak kako je mladi čovjek, javna ličnost, pregazio čovjeka, ali je mislio kako je pregazio psa pa je samo produžio. Napisao fino status o tome. Ma sramota.

Galaksija • 25.10.2023. u 23:47

nekima kao da volan i brzina ubiju ljudskost pa sami postaju ubojice...

Dinaja • 26.10.2023. u 04:48

?

Treska • 26.10.2023. u 08:03

Čemu služi komentiranje kad nema veze ni sa sadržajem pjesme, a ni s načinom izlaganja? Za potpuno plošno i pogrešno interpretiranje nije kriv autor, već blogeri koji doslovno shvaćaju stihove. Prvo smo se mislili smijati, ali pretužna je je istina da se radi o površnosti i odsustvu svake dubine i metaforičnosti i simboličnosti. Pa zar nitko nije razumio priču o relativnosti, osjećaju pritiska koju si sami stavljamo na dušu dok nešto sami ne shvaćamo potpuno? Dok lutamo? Ama baš svi o cesti, vozačima... tragikomično.
Idem dalje u nadzor blogerske pameti.

Treska • 26.10.2023. u 08:12

@Treska, malo prestrogo nadzireš.

Potok • 26.10.2023. u 08:22

Shvatili smo mi priču o relativnosti, metaforama, pjesničkim slikama, simbolima i svim pjesničkim figurama. Svatko od nas tekst smješta u svoju stvarnost i ostavlja vlastiti trag. Meni se čini da ti nisi shvatila/shvatio što komentatori žele poručiti.

Galaksija • 26.10.2023. u 11:53

Najbolji dio je : idem dalje u nadzor blogerske pameti !

Donabellina • 26.10.2023. u 14:05

Sekunda nepažnje odvede u tragediju

WORLD OF A DREAMCATCHER • 29.10.2023. u 16:51

petak, 20.10.2023.

šaka

pokazuje mi svoju lijevu šaku.
ne može ju stisnuti do kraja,
pa približno nalikuje na kandžu.
smije se i kaže kako je
pokretljivost prstiju ograničena
slabljenjem tvorničkih postavki;
nekome nešto patološki zakaže,
a meni su hrskavica i tetive šake,
zbog ozljede. obnavljanje nije uspjelo.

pomislim da je sada šaka nova datost,
podsjetnik na ranjivost, privremenost.
kao što pijesak klizi kroz prste,
tako i trenuci postojanja icure zauvijek.
možda je baš to uzbudljivost života,
novostvorena praznina kao prilika za
nešto drukčije, kao izazov, kao
snaga, kao nada, kao savladivost.
sanjati valja kako se iznova može, ali,
i s oštećenom šakom, mora se boriti.

Praznina postojanosti je sve veća, elastičnost sve slabija, a život ima svoje staze kojima nas vodi vrlo lagano i fluidno burno.

shadow-of-soul • 20.10.2023. u 17:41

Sve je izazov, Potoče....a život veleslalom....znati prihvatiti, preživjeti prokliznuća i ostat zdravorazumski na nogama je umijeće i doskočica životu prepunom iznenađenja....želim ti dobro:-)

morska iz dubina • 20.10.2023. u 19:47

Potpisujem @morsku : kakogod bilo, ne prihvati nemoć

Donabellina • 20.10.2023. u 20:03

@morska, AnnaBonni... pa o tome pjesma govori, o neprihvaćanju hendikepa, o novim prilikama, o kontramoći....

Potok • 20.10.2023. u 20:09

to se vidi, apsolutno se vidi iz pjesme , ali, onda bi komentar trebao glasiti ovako :

Baš si dobro napisao : nema nemoći, nema boli, samo tiha patnja koju sa šakom zgrčenom ili kraćom nogom svatko podnosi sam !

Donabellina • 20.10.2023. u 20:36

Prilika za nešto drugačije, novo, dobro jutro svako jutro...

sewen • 21.10.2023. u 00:40

Veliki koraci. Putovanja koja ponekad ne možemo izbjeći. Mora se i nema druge.
Jako lijepo napisano.
Hvala na divnom komentaru. Razveselilo me. To je to. :)

Galaksija • 21.10.2023. u 01:05

jesen živonta i promjena starih navika izazvana novim izazovima... moć slabosti i borba s njom kreiranjem novih mogućmosti...

Dinaja • 21.10.2023. u 01:09

Zbunjen sam .

matebalota • 21.10.2023. u 09:07

Desilo se, znam, razumijem.

Lastavica • 22.10.2023. u 07:07

Složit ću se s morskom-napisala je sve što bih i ja...nemam što dodati

WORLD OF A DREAMCATCHER • 24.10.2023. u 08:18

subota, 14.10.2023.

Jedan susret na putu za nepovrat

Sreo sam ga između gondola u Spinu,
talijanskom trgovačkom lancu,
neobrijane sijede brade,
masnih farmerica, u natikačama,
dok je gurao kolica za kupnju,
nakrcana frutta e verdura.
Raspitujemo se za zdravlje,
ogovaramo vlastiti grad,
izbljeđujemo sjene zaborava
na vremenu u kojem smo naivno vjerovali
kako ćemo osvojiti svijet, biti gospodari
svoje sudbine. Pravimo se nevježe,
ali ne možemo ne primijetiti kolone
poraženih želja u povlačenju i
ruševine od razaranja prohujalih zgoda.
Savladani zamorom tijela i uma,
nenadanim odjecima naših početaka,
potmulom tutnjavom predstojećeg svršetka,
slabi, bez ravnoteže, a nespremni za oproštaj,
prepušteni neizbježnom padanju i propadanju,
tražimo hvatišta, sve više od kolica za kupnju.
Stari moj, kaže mi, sve sam dalje od izazova,
ulazim neizbježno u zonu za ispadanje,
jurim nizbrdo prema nepovratu.

"izbljeđujemo sjene zaborava..."

...izblijediti te "sjene zaborava" ponekad donosi mutan pogled, mučan osjećaj, neku nemoć koja traži - nasloniti se na "brzinu nepovrata"

shadow-of-soul • 14.10.2023. u 12:09

Kada se nadanja ne ostvare rodi se pjesma puna sjajnih sjećanja.

Demetra • 14.10.2023. u 14:48

svaka tvoja pjesma plijeni i uranja u moju Mnemozinu, rijeku lijepih sjećanja, ostaje u onom dijelu sivih ćelija koje stnapsama kukićaju mrežu nezaborava... moćan je tvoj izričaj, moćne su teme koje oslikavaš riječima...

Dinaja • 14.10.2023. u 17:04

Idemo li svi u istom pravcu?!...

sewen • 14.10.2023. u 19:01

Jako lijepo pišeš...

morska iz dubina • 14.10.2023. u 21:52

Tvoja hvatišta su tvoje pjesme.

I ja se hvatam za riječi. Zaplijene mi pogled sjene zaborava kao fleke na vremenu a sluh odjeci i tutnjava, zahvate me i povuku sa sobom kolone poraženih želja u povlačenju hvatajući s njima korak, i ja shvaćam
da i riječi traže i trebaju nas kao hvatišta.

A dok se traže postajući živom slikom, zvukom, kompozicijom, i trebaju nas slabe i bez ravnoteže a nespremne za oproštaj jer su one hvatišta što ostaju izvan domašaja zone za ispadanje.

Na putu za nepovrat ostaju riječi.

viviana • 18.10.2023. u 11:15

Jako lijepo :) Pogodio si emotivnu nit...Teško je...biti korak od nepovrata

WORLD OF A DREAMCATCHER • 19.10.2023. u 08:00

srijeda, 04.10.2023.

Tuga i bijes

1

Uzvrat na poraz, uzmak, odustajanje, bespomoćnost.
Smeće poslije Woodstocka, kanadski parlament, Hirošima,
prijetnje dronova, logori za Japance, rezervati za Indijance,
Gulag, iseljavanja, diktatori, glad, nekažnjeni zločinci,
žigosanje manjina, lobistička demokracija, sukobi Slavena...


2

Razočaranje, patnja, gubitak, onemogućeno djelovanje.
Samoubojstvo Bekim Fehmiua, Alzheimer Gabriela Marqueza,
Nobel bez Tolstoja i Krleže, muzejsko skupljanje eksponata
kao znak mumifikacije i nagovještaj smrti, agonija Rock'n'Rolla,
smrt Đimija Barke, bespovratni odlazak Đonija Štulića...

3

Tuga ima brata bijes, na suprotnoj strani od njene kapitulacije.

Moćno! Osim za Štulića!

sewen • 04.10.2023. u 19:53

I tuga i bijes su ljudske emocije...dobro ih je šta prije izbacit iz sebe..

morska iz dubina • 04.10.2023. u 22:12

između tuge i bijesa "spava" ljutnja, eksplozivno stanje duha koja najviše nagriza onoga, tko tugu proživljava
Spomenute tuge su distancirane i tiču se drugih ljudi i situacija i nisu dijelom našeg života-samo postoje.
Osobni gubitci - slučajni ili očekivani izazivaju snažan osjećaj tuge zbog prekida vezanosti : one prelaze u ljutnju na sebe i "svijet" pa bijes dođe kao konačni reciprocitet koji nas vodi u agresiju, autoagresiju i, ako imamo dovoljno sreće može se posrećiti katarza i svjesno pročišćavanje sebe.
U svakom slučaju si i tuzi i bijesu dao prostora kojeg zaslužuju da budu suprotnost ljubavi koja je dakako najljepša emocija

Donabellina • 04.10.2023. u 23:15

Sestra i brat vremena, nepozvani gosti na gozbi maših osjećaja...

Dinaja • 05.10.2023. u 03:58

tuga ima i svoju sestru, a to je praznina s kojom se ne može komunicirati... kad se njih dvije dosele, tada je samo nijema tišina

shadow-of-soul • 07.10.2023. u 15:56