Potok42

srijeda, 26.02.2025.

snovi su projektor nadrealističnih filmova

kao da se odjednom ugasi svjetlo
na stepništu zgrade u kojoj je tvoj stan.
koraci ti postanu oprezniji u mraku,
neprozirnom, neprobojnom, zlosutnom.
tražiš prekidač, čvrsto stežeš ključ.
ponekad juriš negdje stići ili od nekog pobjeći.
iduće noći si pokraj mrtvaja, usred vrbača,
u ritovima bez staza, u živom blatu.
ili kao krleža u vihrovitoj noći, osjetiš
kako u tebi klikču pijane vojske nagona,
i kako vihor oko tebe muči svijeće.
dogodi se i da te preplave valovi ljepote,
pa potoneš u dubine ugode koju stvara
vizualna senzacija, impresija novog svijeta.
snovi su destilirani strahovi ili oslobađanja,
istodobno projektor i nadrealistični filmovi.

ponedjeljak, 17.02.2025.

signali proljeća

vani još nije svanulo.
započinje moj uobičajeni zimski dan.
u sobi još nezagrijanoj i uskogrudoj,
zurim u monitor laptopa, pijem nesicu
i lijekove koje zovem farmaceutski doručak,
i podižem objave na portal.

u tlu, ispod kutijaste zgrade
u kojoj trajem kao cipele pune papira,
iznad njene krovne ploče
što me štiti od sjekira vremena,
počinju signali mijenjanja zemlje i neba.
šumovi, klokot, pjesme ptica, bojenje polja,
najavljuju protezanje i veliko buđenje.
to se zemlja kreće od perihela prema afelu.
bit će više svjetla i topline i zvukova.

nedjelja, 09.02.2025.

smjerom snene rijeke bez vode

ovaj dan bez raslinja i sjena,
tmuran, tih i težak,
protiče u reminiscencama,
sjetnim osvrtanjem na prijeđeni put,
na proteklo vrijeme tvog rasta.
ovaj dan bez boja i maglovit,
protiče kao zeppelinsko lebdenje
iznad pejsaža bez oštrih obrisa.
ovaj dan bez vjetra i hlada,
jednoličan i mekan,
protiče kroz sat bez velike kazaljke.
ovaj dan protiče beskrajnom pustinjom,
smjerom snene rijeke bez vode.

srijeda, 05.02.2025.

resort i pub

umišljena, dominantna, službena kultura
nadmeno vjeruje da je resort na goleti društva,
kompleks sličan istrian villas resort iz pule,
koji nudi veliki izbor luksuznih sadržaja.
umjetnici kontrakulture znaju da su
pub, kao orwellov mjesečev odraz,
gdje se toči guinness, crno mlijeko,
u čaše upravo za jednu imperijalnu pintu.
ne treba njima blizina mora, ograđene plaže,
wellness, vile, restorani i delicije, samo
šank, živa glazba, nekoliko prijatelja,
sendvič i alternativa nasuprot vrijednostima
koje obuzdavaju ljude, i stil pijenja života
koji teži za slobodom, jednakošću i bratstvom,
a odbacuje rat i navijanje, raskoš i lažni sjaj.