vani još nije svanulo.
započinje moj uobičajeni zimski dan.
u sobi još nezagrijanoj i uskogrudoj,
zurim u monitor laptopa, pijem nesicu
i lijekove koje zovem farmaceutski doručak,
i podižem objave na portal.
u tlu, ispod kutijaste zgrade
u kojoj trajem kao cipele pune papira,
iznad njene krovne ploče
što me štiti od sjekira vremena,
počinju signali mijenjanja zemlje i neba.
šumovi, klokot, pjesme ptica, bojenje polja,
najavljuju protezanje i veliko buđenje.
to se zemlja kreće od perihela prema afelu.
bit će više svjetla i topline i zvukova.
Post je objavljen 17.02.2025. u 19:01 sati.