ovaj dan bez raslinja i sjena,
tmuran, tih i težak,
protiče u reminiscencama,
sjetnim osvrtanjem na prijeđeni put,
na proteklo vrijeme tvog rasta.
ovaj dan bez boja i maglovit,
protiče kao zeppelinsko lebdenje
iznad pejsaža bez oštrih obrisa.
ovaj dan bez vjetra i hlada,
jednoličan i mekan,
protiče kroz sat bez velike kazaljke.
ovaj dan protiče beskrajnom pustinjom,
smjerom snene rijeke bez vode.
Post je objavljen 09.02.2025. u 10:21 sati.