Potok42

petak, 28.06.2024.

neiživljena mladost i proždrljivi mediji

čime se danas bavi gomila starletica,
pomislio sam gledajući ih u remasteriziranom spotu
depeche mode - personal jesus, ti izazovni
komadi iz scenskih snova, u funkciji blistavih
video zakovica u oplatama brodova
od užitka i neprestanih događanja, koji plove
po toplim morima zanesene mladosti?
ispovijedaju li se i one medijima kao
diane von furstenberg, modna dizajnerica,
najpoznatija po kreiranju kultne haljine,
simbola ženskog oslobođenja u sedamdesetima?
ocvala partijanerica, mladenački živahna
za očitu granny, s neugaslom vatrom u očima.
javno se prisjeća kako je u svoju sluzavu zamku
ulovila bowiea, beattyja, jaggera, ryana o'neala...
iznosi neočekivano zanimljive detalje, hvali se
raskalašenošću bez malograđanskog stida i srama.
troši li još uvijek mlade frajere ravnih stomaka?
kreira li nove haljine? Želi li biti u trendu i
pomladiti vaginu? ima li dolje upće što depilirati?
kako nanosi boje na svoju posjedjelu kosu?
sve su to pitanja za nastavak priče o produženju
neiživljene mladosti, jer proždrljivi mediji objavljena
iskustva brzo sažvaču, kao što je ona izgustirala hrpu
tragača za orgazmičkim uzdasima olakšanja.

to je ono: kada mlada cura hoće biti žena ili kada žena hoće biti mlada cura .. neiživljenost često dovodi do takvih momenata

shadow-of-soul • 28.06.2024. u 13:59

Čitam odličnu knjigu Jensa Liljestranda "Ako sve i nestane"; evo jednog znakovitog odlomka; nisam srećom o tome nikada imao prilike razmišljati na ovaj način, a sigurno više niti neću...

"Izgradili smo društvo u kojem tinejdžerice moraju nositi Pradine torbice. Dotle smo stigli, kaže ona, u ovoj kasnokapitalističkoj postmodernoj dekadenciji. U ovom izopačenom svijetu u kojem je južna polutka zemlje poharana glađu, ratom i kaosom dok svjetska elita na sjeveru akumulira bogatstvo, pa obični zapadnjački smrtnici očekuju takav život da im ni dvadeset kugli zemaljskih ne bi bilo dovoljno... Ali nijedna politička analiza ni marksističko izlaganje neće me osloboditi srama koji osjećam jer se naša četrnaestogodišnjakinja ponaša kao eskort-djevojka. Naučila je smekšati glas, ponekad nježno spustiti ruku na rame, osobito kad želi neki modni komad ili kad želi imati nove modove ili skinove za neku retardiranu verziju najnovije kolekcije nekog novog benda, kad joj treba novac za igru koju trenutačno igra. Jedina, doslovce, jedina prilika da kći pokaže nešto što bi nalikovalo na ljubav ili poštovanje jest kada sjedim s bankovnom karticom u ruci. Jedino me tada i zove ili mi šalje poruke."

j. • 28.06.2024. u 16:02

Dobar dan tugo, Françoise Sagan,
Tek danas mogu shvatiti osvetnički pohod razmažene mladoljetnice Cecile, mogu razumjeti njene djetinje godine provedene pod staklenim zvonom samostana koje uzrokuju silno komešanje nutrine i ljupku hladnoću vanjštine kad se nepoželjna protivnica usudi taknuti u osnovne postavke njezina života, u oca, u lakoću postojanja i životni nemar. Mogu se poistovjetiti s njezinom šekspirijanski dotjeranom spletkom pri kojoj ona, mlada, neiskusna i posve nelicemjerno naivna u svojoj zločestoći, ne zna da u bitci za željeni komadićak sreće gotovo uvijek u paketu dobijemo i ponešto neželjeno. Cecile gubi punoću i sjaj prve ljubavi. Posve nehotično, zbog neznanja kako zahuktalu igru ne može zaustavit dobiva životni privjesak koji će tek njezina smrt jednoga dana skinuti s njezine životne kolajne krivnju zbog tuđe smrti... eto potaknuo si mašineriju razmišljanja...

Dinaja • 28.06.2024. u 17:10

Referirat ću se samo na tvoj tekst jer je savršeno jasno što si htio reći ( malo su me zbunili ovo dvoje prethodnika citiranjem drugih autoriteta ) Diana von Furstenberg je udajom ( drugom ) postala VON - znači, u povlaštenoj klasi bogatih profilirala svoju wrap dress , a živeći bogati život dobivaš i neslućene šanse za mnogoštošta, što je drugima nemoguće ili nedostojno , pa čak i ako se sve dogodi kao što pišeš - pristaješ na šutnju da ne izgovoriš istinu..
Ako popuste moralne kočnice , onda pričaš o svemu, jer svijet bogatih ionako počiva na svemu. Bez griže savjesti, produljuje se mladost i rade sve tjelesne korekcije u ime statusa, a ne smanjena kronološke dobi.
Ona je uvijek prisutna samo kod nekih daleko manje vidljiva.

I tako dolazimo do tvojih početnih misli o starleticama : zar nije Ivana Knoll "hrvatski umjetnički model" kako slovi wikipedija savršeni primjer lijepe žene sa svim umjetnim dodatcima koja je bila i bit će važnija zvijezda svakog prvenstva u nogometu u svojstvu IKONE bez premca--uz bok cijeloj reprezentaciji s Dalićem na čelu

Donabellina • 28.06.2024. u 19:52

utorak, 25.06.2024.

kuda ide pripitomljena generacija

šezdesetih godina pripadnici generacije mladih
javno su i divlje istupali protiv vođenja atomskog rata,
protiv hladnoratovskih zamki i mogućih sukoba,
nepravednog rata u vijetnamu, napalma, diskriminacije –
na sit-in protestima, u urbanim nasilnim sudarima;
nosili su parole i tukli se s policijom, psima čuvarima sustava,
naoružanim pendrecima, vodenim topovima, gumenim mecima,
suzavcem i štitovim za obranu od makadamskog kamenja.
čitali su marcusea, fromma, dutschkea, slušali rock.
vjerovali su u slobodu, bratstvo, jednakost,
remetili izrabljivački poredak kapitalističkih svinja.

danas, poput zombija iz Hollyowoda, tvornice noćnih mora,
ispranih mozgova zločinačkim politikama svojih vlada,
navučeni na profiterske muholovke koje mame na
ljepljivi užitak do zarobljavajuće ovisnosti,
kao pasivni svjedoci uništavanja assangeovskih slobodara,
bahati prema patnjama migranata pristiglih iz zemalja,
koje su razarele njihove ratnohuškaške države –
smušeni, pripitomljeni, kupuju na sitno kriptovlute, misleći
da se tako bore za svoju neovisnost, vjeruju propagandi
koja dolazi iz pametnih telefona, a ne vlastitoj osjetilnosti.
ne zanima ih borba za čisti zrak, ni za vodu, ni za budućnost.
zavarani agresivnim manipulatorima pružaju podršku neofašistima,
ne znaju povijest, prihvaćaju objašnjenja svojih državnih vođa
da multikulturalnost, uostalom, treba razoriti. Zastrašuju ih
drugčija mišljenja, ne razmiju pacifizam, ne osjećaju blizinu
atomske apokalipse, strahote dronova; prepuštaju se
pozivu da budu topovsko meso za račun ambicija licemjera,
frustriranih gadova, hulja i lopova zajedničkih dobara.
vjeruje ova generacija mladih celebrityjima i influencerima
više nego vlastitim precima. na njima svijet treba ostati.
i ostat će na njihovim umrtvljenim dušama i mrtvim tijelima.

Od Woodstocka , djece cvijeća , tisuće ispraćenih u Vijetnam i isto toliko vraćenih u kovčezima - sva mladost svijeta na bilo kojem dijelu imala je iste motive, ideale i načine otpora prema ratu, izrabljivanju i svim ljudskim okrutnostima koje su vodile tome.

bio je to razložni otpor : o njemu su snimljeni filmovi o njemu govori i glazba onog vremena koja se i danas sluša.
Svijet se stubokom promijenio - ali ne sav - oni koji pamte i pišu poput tebe su generacija koja će otići s vremenom : ovi koji ostaju i koji će postati "mladost" odrastaju u vremenu bešćutnosti , ignoriranju svega što ih se ne dotiče , bit će hladni, racionalni sljedbenici pojma "imati" , bit će krupijei životnih kockarnica u kojima dobivaju samo moćni.

Vlastitih predaka, kako kažeš , u široko otvorenim vratima svijeta malo tko će se i sjetiti ikad.

Donabellina • 26.06.2024. u 00:16

1968, bila je to godina atentata na Martina Luthera Kinga i Bobbya Kennedya, pobune na nacionalnoj konvenciji Demokratske stranke u Chicagu, stop ratu u Vijetnamu, užas Praškog proljeća i studentski prosvjedi u čitavoj Europi, porod avangardnog kazališta, Budila se svijest, budio se svijet... i promijenio... materijalno, a ne duhovno postaje važno, moćnici se sastaju, pričaju i ne riješavaju probleme... a mladost je nesigurna, a nesigurnost izaziva agresivnost... ipak na njima svijet ostaje... među njima izrastaju budući profesori, lječnici, znanstvenici... pobjednici na matematičkim natjecanjima, napisanim knjigama u sportu... možda će oni promijeniti sliku svijeta, zaustavi ratove i besmisleno ubijanje... nadam se da hoće...

Dinaja • 26.06.2024. u 01:27

Ako si i u pravu 80%, obuzela te OGORČENOST zbog koje gubiš i promašuješ sve.

Mariano Aureliano • 26.06.2024. u 02:34

Mislim da si točno pogodio poantu izrazom "umrtvljene duše" jer doista, u tom smjeru se krećemo...

WORLD OF A DREAMCATCHER • 26.06.2024. u 06:35

@Mariano Aureliano, ništa mene nije obuzelo/spopalo/svladalo, a naročito nije ogorčenost/ogorčenje/gorčina, ako sam u pravu 80 posto. Što ja to gubim, ako pišem o svojim dojmovima koji su blizu istini o glupom,nasilnom i lažljivom funkcioniranju poltičkog svijeta koji ttječe na stotine milijuna ljudskih sudbina? Što ja to promašujem? Što je to "sve"?

Potok • 26.06.2024. u 11:26

utorak, 18.06.2024.

bliskost

bliskost je kada te kompanjo,
u vrijeme mreže i kompjutera,
sa zanimanjem upita koju knjigu čitaš.
povezanost je očigledno iskazivanje
svoje nesigurnosti i nemira,
neprikrivanje vrištanja u luna parku
života na roller coasteru.
podudaranost ja kada plačeš
kao kišna godina, a odana ruka
maramicom utjehe briše tvoje oči.
privrženost je potpuno odsustvo zebnje
kako možeš biti prodan na tržnici robova
kao nečije oruđe koje govori.
srodnost je kad razumijemo svoje nevolje
bez stenjanja, bez riječi, šutke.
bliskost je knjiga povjerenja u kojoj
ne postoje pojamovi izdaja i obmana.

Bliskost kao najviši stupanj.
Dobro objašnjeno.

Lastavica • 18.06.2024. u 16:33

Bliskost je stanje u kojem osjećajući sebe osjećam tebe...

Dinaja • 19.06.2024. u 01:11

BRAVO za Blog dana : i @admin je shvatio tvoju meku dušu da privrženost i srodnost u mislima i željama su apsolutna obrana od malodušnosti kojoj smo ponekad skloni

Donabellina • 19.06.2024. u 10:02

Bliskost je danas pojam koji je nemoguće dokučiti. Tragamo za njom, a nespremni smo je dati. Tada neutješno zaranjamo u ponor očaja, tražeći bliskost barem sa samim sobom, a teško nam je pogledati sebe u ogledalu.

P.s.Bravo za blog dana :)) Možda donese dozu bliskosti na blog :)

WORLD OF A DREAMCATCHER • 19.06.2024. u 11:05

@WORLD OF A DREAMCATCHER, dopada mi se tvoj "sangvinički pesimizam" (koja sintagma!!) i iskrenost, a što si iskazala u komentaru. Bliskost na blogu? Sumnjam. Odavno se komentira na temelju predrasuda, stavova koji se ne pomiču ni za milimetar. Može se biti samo pristojan. A i pristojnost je neka vrsta bliskosti. A udaljenost na blogu je, jednostavno, odsustvo komentiranja, čega je podosta. Osim toga, splasnuo je početni entuzijam u koji je bio uključen trud.

Potok • 19.06.2024. u 11:27

@ Potok42- Baš sintagma ali pogođeno u sridu :)
Možda ovo i jest vrijeme predrasuda i vrijeme spoznaje, kroz koje ćemo naučiti o bliskosti. Život je rollercoaster, nailaziš na ljude i situacije koje te oblikuju. Vjerujem, onim malim dijelom sebe, u pozitivu, a vrijeme će pokazati. Možda je ovo sistem "čišćenja" kroz koji se prolazi. Entuzijazam je lako trigerirati, problem je u održavanju istog.

WORLD OF A DREAMCATCHER • 19.06.2024. u 12:05

Bliskost.... Jedna od najvrijednijih kategorija

metamorfoza • 19.06.2024. u 18:16

I tako,pjesnici su za sve krivi. Za sve srušene snove i razočaranja i patnje jer pišu o nečemu što teško i malo gdje možeš naći, al dobro zvući i ljudi se ponadaju...

Iznajmljivačica • 20.06.2024. u 20:54

(Danas sam sarkastična, sorry...kriv je pijesak iz Sahare )

Iznajmljivačica • 20.06.2024. u 20:54

kod mene je bliskost isključivo iz sukladnosti

shadow-of-soul • 21.06.2024. u 13:44

srijeda, 12.06.2024.

bijeg u bijegu

pomno planiraš bijeg iz tamnice
u kojoj si zatvorenik i čuvar;
pripremaš se za slobodu ulice,
vrevu, nedogled, strepnji istovar.

želiš nadvladati osjećaj krivnje
jer hoćeš vani izbjegavati viđanja
s indiferentnima, prenemagnje,
i ulazak u drugi zatvor, zbog gađenja.

naslušao bi se ustajalih, blatnih priča,
osjetio ljigavost mulja dvoličnosti.
jadikovke i fraze tih bezočnih goniča
iznudit će bijeg u bijegu od površnosti.

stalno smo mi u bijegu, a zapravo u raznim krugovima pakla.

Galaksija • 13.06.2024. u 00:51

bjeg od licemjersta, a onda i bjeg od samoga sebe...

Dinaja • 13.06.2024. u 08:22

Od toga nije lako pobjeći

Lastavica • 13.06.2024. u 09:24

Naslov ti je neobičan sklop u varijaciji jenog pojma - BIJEG ni od čega i nigdje ili, bolje reći , iluzija potrebe bez mogućnosti bježanja igdje.

"svaki uzlet završi na zemlji"...ABŠ ( ili, da ga parafraziram , tamo gdje jesmo )

Donabellina • 13.06.2024. u 10:31

Što manje dvoličnosti, manje i blata, bjegovi su životna sastavnica,
ali koliko god "zatvora" promijenili povratak sebi je neminovan:)))

nema garancije • 13.06.2024. u 21:13

bijeg iz tamnice u kojoj su čuvar, krvnik i zatvorenik - ista osoba...e, to je ono što pokušavam cijeli život

shadow-of-soul • 17.06.2024. u 16:28

utorak, 04.06.2024.

kiše

kiša se iz prezasićenih oblaka cijedila cijelu noć.
njene kaplje završavale su šumećim sudarima
s krovovima, prozorima, i porazom od nezasitne zemlje.
donosila je miris pročišćenja, ponegdje pjevnost žubora,
i grmljavinu - svjetlo i zvuk dramaturgije na sceni neba.

ujutro je njeno mokro iskaljivanje nad neugodnom
suhoćom ždrijela i bespomoćnošću ošamućenog raslinja,
postalo šokantna vijest, koju su prodavali lobisti smrdljivih
padalina od zastrašivanja i ponižavanja, medijski podlošci
za posluživanje razaranja prirodnosti i logike života.

na sceni neba kazivanje moći, na sceni zemlje nemoći...

Dinaja • 04.06.2024. u 23:55

Zanimljivo je koliko smo moćni uzimajući oružje kojim napdamo jedni druge, a toliko maleni nemoćni protiv sile prirode...

WORLD OF A DREAMCATCHER • 05.06.2024. u 10:28

dvije strofe tako različite a stvaraju cjelinu

pljusak i grmljavina čak ni ne narušavaju noćni mir : dvije su snage koje često ide skupa
a u drugoj vrlo osoban stav ljutnje i ogorčenja zbog "ošamučenog raslinja i razaranja prirodnosti i logike života "

Dokaz, da smo unatoč svemu nemoćni

Donabellina • 06.06.2024. u 19:52

Jadni. Jadni smo. Stalno identične greške. Prisutna depresija.

Galaksija • 07.06.2024. u 20:32

Od romantične kiše do brutalnosti kraja...fenomenalno!

shadow-of-soul • 09.06.2024. u 14:58