Čitam odličnu knjigu Jensa Liljestranda "Ako sve i nestane"; evo jednog znakovitog odlomka; nisam srećom o tome nikada imao prilike razmišljati na ovaj način, a sigurno više niti neću...
"Izgradili smo društvo u kojem tinejdžerice moraju nositi Pradine torbice. Dotle smo stigli, kaže ona, u ovoj kasnokapitalističkoj postmodernoj dekadenciji. U ovom izopačenom svijetu u kojem je južna polutka zemlje poharana glađu, ratom i kaosom dok svjetska elita na sjeveru akumulira bogatstvo, pa obični zapadnjački smrtnici očekuju takav život da im ni dvadeset kugli zemaljskih ne bi bilo dovoljno... Ali nijedna politička analiza ni marksističko izlaganje neće me osloboditi srama koji osjećam jer se naša četrnaestogodišnjakinja ponaša kao eskort-djevojka. Naučila je smekšati glas, ponekad nježno spustiti ruku na rame, osobito kad želi neki modni komad ili kad želi imati nove modove ili skinove za neku retardiranu verziju najnovije kolekcije nekog novog benda, kad joj treba novac za igru koju trenutačno igra. Jedina, doslovce, jedina prilika da kći pokaže nešto što bi nalikovalo na ljubav ili poštovanje jest kada sjedim s bankovnom karticom u ruci. Jedino me tada i zove ili mi šalje poruke."
28.06.2024. (16:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobar dan tugo, Françoise Sagan, Tek danas mogu shvatiti osvetnički pohod razmažene mladoljetnice Cecile, mogu razumjeti njene djetinje godine provedene pod staklenim zvonom samostana koje uzrokuju silno komešanje nutrine i ljupku hladnoću vanjštine kad se nepoželjna protivnica usudi taknuti u osnovne postavke njezina života, u oca, u lakoću postojanja i životni nemar. Mogu se poistovjetiti s njezinom šekspirijanski dotjeranom spletkom pri kojoj ona, mlada, neiskusna i posve nelicemjerno naivna u svojoj zločestoći, ne zna da u bitci za željeni komadićak sreće gotovo uvijek u paketu dobijemo i ponešto neželjeno. Cecile gubi punoću i sjaj prve ljubavi. Posve nehotično, zbog neznanja kako zahuktalu igru ne može zaustavit dobiva životni privjesak koji će tek njezina smrt jednoga dana skinuti s njezine životne kolajne krivnju zbog tuđe smrti... eto potaknuo si mašineriju razmišljanja...
28.06.2024. (17:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Referirat ću se samo na tvoj tekst jer je savršeno jasno što si htio reći ( malo su me zbunili ovo dvoje prethodnika citiranjem drugih autoriteta ) Diana von Furstenberg je udajom ( drugom ) postala VON - znači, u povlaštenoj klasi bogatih profilirala svoju wrap dress , a živeći bogati život dobivaš i neslućene šanse za mnogoštošta, što je drugima nemoguće ili nedostojno , pa čak i ako se sve dogodi kao što pišeš - pristaješ na šutnju da ne izgovoriš istinu.. Ako popuste moralne kočnice , onda pričaš o svemu, jer svijet bogatih ionako počiva na svemu. Bez griže savjesti, produljuje se mladost i rade sve tjelesne korekcije u ime statusa, a ne smanjena kronološke dobi. Ona je uvijek prisutna samo kod nekih daleko manje vidljiva.
I tako dolazimo do tvojih početnih misli o starleticama : zar nije Ivana Knoll "hrvatski umjetnički model" kako slovi wikipedija savršeni primjer lijepe žene sa svim umjetnim dodatcima koja je bila i bit će važnija zvijezda svakog prvenstva u nogometu u svojstvu IKONE bez premca--uz bok cijeloj reprezentaciji s Dalićem na čelu
28.06.2024. (19:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
to je ono: kada mlada cura hoće biti žena ili kada žena hoće biti mlada cura .. neiživljenost često dovodi do takvih momenata
28.06.2024. (13:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Čitam odličnu knjigu Jensa Liljestranda "Ako sve i nestane"; evo jednog znakovitog odlomka; nisam srećom o tome nikada imao prilike razmišljati na ovaj način, a sigurno više niti neću...
"Izgradili smo društvo u kojem tinejdžerice moraju nositi Pradine torbice. Dotle smo stigli, kaže ona, u ovoj kasnokapitalističkoj postmodernoj dekadenciji. U ovom izopačenom svijetu u kojem je južna polutka zemlje poharana glađu, ratom i kaosom dok svjetska elita na sjeveru akumulira bogatstvo, pa obični zapadnjački smrtnici očekuju takav život da im ni dvadeset kugli zemaljskih ne bi bilo dovoljno... Ali nijedna politička analiza ni marksističko izlaganje neće me osloboditi srama koji osjećam jer se naša četrnaestogodišnjakinja ponaša kao eskort-djevojka. Naučila je smekšati glas, ponekad nježno spustiti ruku na rame, osobito kad želi neki modni komad ili kad želi imati nove modove ili skinove za neku retardiranu verziju najnovije kolekcije nekog novog benda, kad joj treba novac za igru koju trenutačno igra. Jedina, doslovce, jedina prilika da kći pokaže nešto što bi nalikovalo na ljubav ili poštovanje jest kada sjedim s bankovnom karticom u ruci. Jedino me tada i zove ili mi šalje poruke."
28.06.2024. (16:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
Dobar dan tugo, Françoise Sagan,
Tek danas mogu shvatiti osvetnički pohod razmažene mladoljetnice Cecile, mogu razumjeti njene djetinje godine provedene pod staklenim zvonom samostana koje uzrokuju silno komešanje nutrine i ljupku hladnoću vanjštine kad se nepoželjna protivnica usudi taknuti u osnovne postavke njezina života, u oca, u lakoću postojanja i životni nemar. Mogu se poistovjetiti s njezinom šekspirijanski dotjeranom spletkom pri kojoj ona, mlada, neiskusna i posve nelicemjerno naivna u svojoj zločestoći, ne zna da u bitci za željeni komadićak sreće gotovo uvijek u paketu dobijemo i ponešto neželjeno. Cecile gubi punoću i sjaj prve ljubavi. Posve nehotično, zbog neznanja kako zahuktalu igru ne može zaustavit dobiva životni privjesak koji će tek njezina smrt jednoga dana skinuti s njezine životne kolajne krivnju zbog tuđe smrti... eto potaknuo si mašineriju razmišljanja...
28.06.2024. (17:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
Referirat ću se samo na tvoj tekst jer je savršeno jasno što si htio reći ( malo su me zbunili ovo dvoje prethodnika citiranjem drugih autoriteta ) Diana von Furstenberg je udajom ( drugom ) postala VON - znači, u povlaštenoj klasi bogatih profilirala svoju wrap dress , a živeći bogati život dobivaš i neslućene šanse za mnogoštošta, što je drugima nemoguće ili nedostojno , pa čak i ako se sve dogodi kao što pišeš - pristaješ na šutnju da ne izgovoriš istinu..
Ako popuste moralne kočnice , onda pričaš o svemu, jer svijet bogatih ionako počiva na svemu. Bez griže savjesti, produljuje se mladost i rade sve tjelesne korekcije u ime statusa, a ne smanjena kronološke dobi.
Ona je uvijek prisutna samo kod nekih daleko manje vidljiva.
I tako dolazimo do tvojih početnih misli o starleticama : zar nije Ivana Knoll "hrvatski umjetnički model" kako slovi wikipedija savršeni primjer lijepe žene sa svim umjetnim dodatcima koja je bila i bit će važnija zvijezda svakog prvenstva u nogometu u svojstvu IKONE bez premca--uz bok cijeloj reprezentaciji s Dalićem na čelu
28.06.2024. (19:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...