čime se danas bavi gomila starletica,
pomislio sam gledajući ih u remasteriziranom spotu
depeche mode - personal jesus, ti izazovni
komadi iz scenskih snova, u funkciji blistavih
video zakovica u oplatama brodova
od užitka i neprestanih događanja, koji plove
po toplim morima zanesene mladosti?
ispovijedaju li se i one medijima kao
diane von furstenberg, modna dizajnerica,
najpoznatija po kreiranju kultne haljine,
simbola ženskog oslobođenja u sedamdesetima?
ocvala partijanerica, mladenački živahna
za očitu granny, s neugaslom vatrom u očima.
javno se prisjeća kako je u svoju sluzavu zamku
ulovila bowiea, beattyja, jaggera, ryana o'neala...
iznosi neočekivano zanimljive detalje, hvali se
raskalašenošću bez malograđanskog stida i srama.
troši li još uvijek mlade frajere ravnih stomaka?
kreira li nove haljine? Želi li biti u trendu i
pomladiti vaginu? ima li dolje upće što depilirati?
kako nanosi boje na svoju posjedjelu kosu?
sve su to pitanja za nastavak priče o produženju
neiživljene mladosti, jer proždrljivi mediji objavljena
iskustva brzo sažvaču, kao što je ona izgustirala hrpu
tragača za orgazmičkim uzdasima olakšanja.
šezdesetih godina pripadnici generacije mladih
javno su i divlje istupali protiv vođenja atomskog rata,
protiv hladnoratovskih zamki i mogućih sukoba,
nepravednog rata u vijetnamu, napalma, diskriminacije –
na sit-in protestima, u urbanim nasilnim sudarima;
nosili su parole i tukli se s policijom, psima čuvarima sustava,
naoružanim pendrecima, vodenim topovima, gumenim mecima,
suzavcem i štitovim za obranu od makadamskog kamenja.
čitali su marcusea, fromma, dutschkea, slušali rock.
vjerovali su u slobodu, bratstvo, jednakost,
remetili izrabljivački poredak kapitalističkih svinja.
danas, poput zombija iz Hollyowoda, tvornice noćnih mora,
ispranih mozgova zločinačkim politikama svojih vlada,
navučeni na profiterske muholovke koje mame na
ljepljivi užitak do zarobljavajuće ovisnosti,
kao pasivni svjedoci uništavanja assangeovskih slobodara,
bahati prema patnjama migranata pristiglih iz zemalja,
koje su razarele njihove ratnohuškaške države –
smušeni, pripitomljeni, kupuju na sitno kriptovlute, misleći
da se tako bore za svoju neovisnost, vjeruju propagandi
koja dolazi iz pametnih telefona, a ne vlastitoj osjetilnosti.
ne zanima ih borba za čisti zrak, ni za vodu, ni za budućnost.
zavarani agresivnim manipulatorima pružaju podršku neofašistima,
ne znaju povijest, prihvaćaju objašnjenja svojih državnih vođa
da multikulturalnost, uostalom, treba razoriti. Zastrašuju ih
drugčija mišljenja, ne razmiju pacifizam, ne osjećaju blizinu
atomske apokalipse, strahote dronova; prepuštaju se
pozivu da budu topovsko meso za račun ambicija licemjera,
frustriranih gadova, hulja i lopova zajedničkih dobara.
vjeruje ova generacija mladih celebrityjima i influencerima
više nego vlastitim precima. na njima svijet treba ostati.
i ostat će na njihovim umrtvljenim dušama i mrtvim tijelima.
bliskost je kada te kompanjo,
u vrijeme mreže i kompjutera,
sa zanimanjem upita koju knjigu čitaš.
povezanost je očigledno iskazivanje
svoje nesigurnosti i nemira,
neprikrivanje vrištanja u luna parku
života na roller coasteru.
podudaranost ja kada plačeš
kao kišna godina, a odana ruka
maramicom utjehe briše tvoje oči.
privrženost je potpuno odsustvo zebnje
kako možeš biti prodan na tržnici robova
kao nečije oruđe koje govori.
srodnost je kad razumijemo svoje nevolje
bez stenjanja, bez riječi, šutke.
bliskost je knjiga povjerenja u kojoj
ne postoje pojamovi izdaja i obmana.
pomno planiraš bijeg iz tamnice
u kojoj si zatvorenik i čuvar;
pripremaš se za slobodu ulice,
vrevu, nedogled, strepnji istovar.
želiš nadvladati osjećaj krivnje
jer hoćeš vani izbjegavati viđanja
s indiferentnima, prenemagnje,
i ulazak u drugi zatvor, zbog gađenja.
naslušao bi se ustajalih, blatnih priča,
osjetio ljigavost mulja dvoličnosti.
jadikovke i fraze tih bezočnih goniča
iznudit će bijeg u bijegu od površnosti.
kiša se iz prezasićenih oblaka cijedila cijelu noć.
njene kaplje završavale su šumećim sudarima
s krovovima, prozorima, i porazom od nezasitne zemlje.
donosila je miris pročišćenja, ponegdje pjevnost žubora,
i grmljavinu - svjetlo i zvuk dramaturgije na sceni neba.
ujutro je njeno mokro iskaljivanje nad neugodnom
suhoćom ždrijela i bespomoćnošću ošamućenog raslinja,
postalo šokantna vijest, koju su prodavali lobisti smrdljivih
padalina od zastrašivanja i ponižavanja, medijski podlošci
za posluživanje razaranja prirodnosti i logike života.
< | lipanj, 2024 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Ja u svijetu, svijet u meni