Potok42

četvrtak, 31.07.2025.

Površna prisutnost

Priča o dublinskom hodočašću srca
ostala je neispričana -
jer oni kojima je bila posvećena
slušali su samo odjek vlastitih glasova.

Pokušao je izreći priču koja je u njemu gorila,
donesenu iz daljine kao plamen svijeće,
ali ju je gasila buka njihove prisutnosti,
koja je bila tu, ali ne i s njim,
jer slušati traži više od ušiju -
traži poniznost.

Donio je svetinju što traži tišinu,
a ne presijecanje riječi.
I ostao je neizgovoren i neshvaćen.

Nije tražio površnu prisutnost, nego prisnost,
duše što će ga stvarno susresti -
u slušanju, u osjećanju, u prihvaćanju.

Razumije ih on, ali oprostit će
tek kad razočaranje ne bude vodič,
kad se njegovi koraci opet vrate njemu.
Do tada, tiho će se osvrtati – iznutra.