od knjige, tog navaljanog vremena
u brdo dana, naslaganog iskustva i mašte,
u gnijezdo iz kojeg se poleti u svijet –
ne očekujem da me približi
i zbliži s dugima,
samo da mi opiše
i pokaže točne udaljenosti
između nas; ne da me pouči bliskosti i bratstvu,
već da pusti riječ iz tišine
o sjenkama što nas razdvajaju,
putu što se rasteže,
da me uvjeri kako je između nas most
koji ne nastaje,
hladnoća koja se ne topi,
rijeka bez prijelaza,
zid što se ne ruši.
knjigo, izmjeri prostor bez krova i poda,
širi od pogleda, bez dna,
oblikuj beskraj u dohvatljivo –
ali ne očekuj da ti povjerujem
kako ne živim u bezdanu
sebičnosti i interesa
što dijeli
i što nas međusobno udaljava.
Post je objavljen 24.09.2025. u 15:10 sati.