pravimo se da subesjednike
pomno slušamo i razumijemo,
klimamo značajno glavom,
a u njoj vrtimo što ćemo doručkovati.
mehanički rasipamo lažnu blagonaknost
nezaslužnima, glupanima, nadmenima.
nasmijemo se više iz samilosti nego iz veselja.
izbjegavamo otvoreno moliteljima reći ne.
pristojno preuveličavamo prosječnost.
pričamo o klimi, o cijenama, pilimo
razgovornu piljevinu, a želimo se samo
povjeriti o zdravlju, djeci i pročitanim knjigama.
igramo društvenu predstavu u kojoj su
stopljeni pristojnost i licemjerje,
kao maska i koža na našim licima.
a kada smo iskreni postanemo nepristojni,
čudaci, grubi, divlji i otpadnici.
lažemo jer je navikavanje na navike neprirodnosti
istina o opstanku bez povreda i posljedica.
Post je objavljen 07.09.2025. u 17:38 sati.