Potok42

četvrtak, 06.07.2023.

Još uvijek primam glasove

Ljetne noći zbivale su se u prostoru
između kreketa iz nedalekih bara,
i zvižduka i dahtanja parnih lokomotiva,
zaustavljenih na signalu
prije ulaska u dolaznu stanicu,
između žabljeg zvučnog zida
i snažnih glasanja mašine s obližnje pruge.

Bio sam usamljeni dječak,
plašio sam se glasnog lupanja svog srca,
tražio objašnjenja za stanje nemira,
i osjećao čežnju za uranjanjem u tajanstvo tame.
Još uvijek primam glasove toplih zvjezdanih noći,
još uvijek kreket i život lokomotive
budnim drže vječnog dječaka koji čezne.