Potok42

subota, 06.08.2022.

goran tribuson u knjižari

goran tribuson bio je već stigao u knjižaru
kada samo prispjeli na najavljeni susret s bardom.
uočljive pojave, uspravan, šetao je izgubljeno
između polica, i pogledavao kroz izlog
na korzo koje se punilo besciljnim šetačima.
došao je, u dogovoru s izdavačem, u provinciju
odraditi predstavljnje knjiga. u zakazano vrijeme
pozvao je prisutne da mu samo postavljaju pitanja,
a on će odgovarati kako bi se izbjegla usiljenost.

moja supruga poslije je kupila fantastični roman
potonulo groblje. bez okolišanja joj je prigovorio
dok joj je ispisivao posvetu: puno bolje knjige su
rani dani, trava i korov, mrtva priroda, rekao je.
bio je u razdoblju duhovitog opisivanja značajnih
sastojaka svog životopisa, svođenja računa s prošlim,
prevrednovanja atoriteta, isticanja svog ukusa.

razumio sam ga, sve razloge neuzdržanog negodovanja.
osjećaj čežnje za minulim bio je njegov spisateljski
odgovor na plansko razaranje prošlosti u kojoj se uobličio,
a humor način nipodaštavanja službene ozbiljnosti.
kasnije je izjavio: mi smo zemlja tihih zgarišta. ovdje je
stvoren stav da je samo mrtav partizan dobar partizan.