Potok42

nedjelja, 19.10.2025.

susret sa sobom

kad smo se susreli nas dvojica, ja i ja,
nosili smo isto lice, ali oči su mu bile mirnije,
kao da je već prešao sve što ja tek hoću.
i slali smo jedan drugome svoje glasove...

otvaram vrata i ulazim, pa makar u tuđi san.
zaključavam svaku bravu da ne procuri tišina.

vjerujem u dodir, krv, u toplinu koja stvara svjetove.
vjerujem u oblik, misao, u hladnoću koja čuva red.

svijet je vatra, ja sam iskra koja ga pali.
svijet je ugašen, a ja sam pepeo koji ga pamti.

govorim kako ne bih umro od tišine.
šutim kako riječi ne bi umrle od mene.

sjećam se što sam bio, i sve to zovem sobom.
zaboravljam da bih mogao postojati još jednom.

ako si ti ja, obujmit ću te dok ne prestanemo biti.
ako si ti ja, ne diraj me - netko mora ostati.

i dok sam gledao njega gledao sam svoj mir
koji mi ne pripada i svoj nemir koji mu služi.