Boga molim da ih ne sretnem.
Ne iz zlobe.
Iz mira.
Ne podnosim
da mi dan sklizne
niz tuđe rečenice,
izlizane od tuđih usana,
bez ukusa, bez duše.
Samoća mi nije kazna,
nego izbor.
Bar znam gdje sam.
I s kim sam.
Ne tražim publiku
da bih znao da postojim.
Hoću sačuvati tišinu
koja mi još vjeruje.
Nisam nedruželjubiv,
samo ne želim imati društvo
koje uzima, a ne vraća.
Izvan su mojih zidina
oni što govore napamet,
oni što misle da razgovor
mora trajati duže od smisla.
Pričam kad imam što reći.
Dajem drugima isto pravo.
Ne pričam da budem prisutan.
Biram kome govorim.
Kad zašutim, to je stav,
ne sumnja.
Ne moram biti svima blizak.
Ne moram biti svuda.
Ostajem gdje ima smisla,
ne pristajem na prazninu.
Ne rasipam dah na prazno.
Imam svoj mir,
svoje svjetlo,
i nekoliko ljudi
koji ne moraju ništa
da bi bili moji.
Post je objavljen 26.10.2025. u 10:46 sati.