Inspirirana umjetnost

15.06.2021., utorak

UMJETNOST NA BRZINU



Od kratkih dana i još kraćih noći odvojila sam ono vrijeme za poneke izložbe i umjetnike koje sam mogla popratiti fotkom i oduševljenjem u sebi.

Pogledala sam i izložbu u Anton Vrlić "Preobrazbe" staklo i BODIES 2.0- Veličanstveni svemir u nama. Sva sreća pa je Vlasta imala dobar poticaj za prvo gledanje tijela koja smo onako zanimljivo prihvatile, gotovo istraživački. Treba čovjeku snaga i želja za to pogledati. Ipak su to tijela-mumificirani uredno pripremljeni leševi koji vas na neki određeni način potiču ili na odlazak iz prostorije ili ostanak u njoj. U njima nećete pronaći dušu, ali ćete možda pronaći poticaj za istraživanje sebe. Od čega ste vi građeni. Što je to u vama što vas tjera na svakodnevno jutarnje dizanje. Naučit ćete nešto i možda nešto promijeniti.

Odgledale smo staklo u različitim fuzijama teksturama, strukturama i divotu koja gotovo zrači u mraku na svjetlu koje je stavljeno ispod staklenog izloška ili iznad. Lom svjetlosti oduvijek je čudesan. Možda su se zato i Indijanci zaljubili u staklene perlice, dok drugi traže dijamante. Također, bio je postavljen paus papir modeliran na nekoliko načina koje čovjeku strojarskom tehničaru ne bi palo na pamet od toga napraviti umjetnost. Poznato je kako paus služi u tehničkim crtežima (tako sam ga i ja koristila u Tehničkoj školi) , ali ovakav pogled na paus proširio je Vlastine i moje okvire. Tko zna kuda nas to odvuče. Papir kao papir, a privlačna sila kojom zrači uvijek je izazovna. Teško je ostaviti bijeli papir bijelim. Zapravo to je izazov koji netko kreativan ne može gotovo izdržati, osim kad zapadne u krizu, što znači da umjetnik nipošto nije dobro. Uživajte u otkrivanju stakla i papira.

Na izložbu studenata ALU otišla sam sama, baš na brzinu jer više nisam imala vremena....
Raduje me kad nove generacije dolaze i donose onu radost života, radost kreativnosti i nepresušni izvor inspiracije. Često sam ove godine prolazila Ilicom i gledala Akademiju likovnih umjetnosti. Prošle godine i pretprošle su me oduševili studenstki radovi. Nisam stigla na ostala mjesta, ali definitivno barem jedno je inspirativno. Umjetnost ova likovna na papiru, bojama i kroz mnoge tehnike prodire polako u vanjski svijet. Ne priča se u vlaku o umjetnosti kao o "Večerama za pet" i "Ljubav je na selu", ali postoje ti mali krugovi pričanja. Ove godine definitivno imat ćete štošta za pogledati, ako napravite taj maleni korak u svom životu i krenete na vlak koji je besplatan (od Siska), do izložbe koja je u Ilici, koja je također besplatna.
Moći ćete pogledati Akademiju koja je ranjena nakon potresa i čiji zidovi u ovakvom stanju ne znam bi li izdržali još jedan jači potres. Studentski radovi zaliječili su rane koje su i ostavljene kao podsjetnik vremena. Stvarati unatoč svemu. Inat. Ljubav. Djelo.
A nakon viđenog potražite i one druge prostore umjetnosti. Neka umjetnost prodre u sva vaša osjetila i inspirira i vas na stvaranje. Tko zna što čuči u vama!



Oznake: staklo, tijelo, ALU


- 17:32 - Komentari (7) - Isprintaj - #

12.02.2021., petak

Moji poticaji



Moji prvi poticaji na čitanje bili su moja mama, moj učitelj i zubar. Moj učitelj je rekao mami kako bi bilo dobro za odlazak zubaru nagraditi nas sa knjigicama i to je mama uspješno provela. Tako da je to njihov bio zajednički projekt, a nama je ostalo kao lijepo iskustvo.
Knjiga " SIskulje "koju sam pisala sastoji se od pjesama i kažu neki kako su im Siskulje pomogle drugačije vidjeti grad koji je sada ranjen, koji treba našu pomoć i oživljavanje. Grad i ljudi. Crno, bijelo ili imaju neke sive točke koje ga počinju oživljavati. Moj grad koji diše....i ne da se...

- 06:17 - Komentari (6) - Isprintaj - #

26.01.2021., utorak

Protreslo se

Ne spavamo u miru skoro mjesec dana.Već danima smo mislili kako se sve drugo ljulja samo mi ne. Svatko na svoju stranu snalazi se kako zna sa svojim psihičkim stanjem. Ljudi su frustrirani i grubi, a u isto vrijeme ne znaju kako bi riješili problem. Nije dovoljno čovjeku reći neka bude sretan što nije umro. Kako je to dovoljno? Nema dokumente za obitelj, nema stan i na cesti je...Za to što je preživio samo treba reći, ali čovjek treba snagu i za posao i za obitelj i za nove okolnosti. Ne znam kada sam prestala osjećati strah, a bilo me jako strah i danima nisam znala za sebe. Ne znam. Je li to bio onaj trenutak kad osvjestiš kako treba iskoristiti svaki dan? Je li to trenutak kad živiš više za druge nego za sebe? Je li to trenutak kad si svjestan kako je duša bitna? Kad vjeruješ?
Ljudi su sanjali potrese i ja sam sanjala. Opterećeni, ali ne i jadni i bez nade, još malo s nekom nadom. Neki kažu da bi se trebali vratiti u kolotečinu, a ja se pitam koju kolotečinu? Prije potresa? Prije korone? Prije nego što su ljudi moje generacije počeli iz grada odlaziti za kruhom jer nikako nisu mogli dobiti posao? Poslije rata ili prije rata? Koju kolotečinu? Kad sam imala 13? I mene je to vratilo u te 90-te. Sjetiš se puta do betonskih garaža -skloništa,koje to nije bilo(ali je bilo dovoljno kao zaklon mnogima) .
I danas su neki ljudi i dalje zvijeri. Eno tamo kod frenda upali u ulaz i ženi iz prizemlja maznuli tehniku. Kod njega na vrata pokušali ali nije išlo. Prijavio je sve policiji. Što nije sramotno? Što će te usrećiti nečiji televizor? Ma neće ni tebe ni tvoje. Vratit će se to sve. Na žalost toliko je uništenih zgrada i nema toliko policajaca koji bi mogli stražariti pred svakom zgradom. Ljudi su se negdje organizirali pa stražare. Negdje to i nije moguće zbog statike i malo prostora. Lijepo je rekla veleposlanica Japana kako bi bilo najbolje pitati japanske stručnjake za gradnju, za bolju gradnju i izdržljiviju. Možda će ju netko i poslušati i neće ponovo krpati,nego porušiti i graditi bolje.
Evo malo dolje fotki grada Siska
Stari most, jedna osnovna škola, jedna srednja škola, na kraju je glazbena škola, crkva u gradu i crkva kod groblja i dvije fotke prve ulice



- 10:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #

02.01.2021., subota

SISAK I POTREBE


"Sisak se uspješno pretvara da spava" je knjiga koju je napisao Siniša, ali mi se čini da u ovim danima ne urla kao ostala mjesta koja su pogođena potresom. U Željezari jako puno ljudi nema više stan i krov nad glavom. Kažu oni koji su brojali oko 8 zgrada kod pošte je neupotrebljivo (možda i više, neke nemaju stubišta, sada nema tople vode i grijanja, čak se u zgradama stvaraju bazeni jer su pukle cijevi). U Podjarku još nekoliko zgrada će biti ruševine. Zamislite zgrade od samo tri ili četiri kata po dva ili tri ulaza, koliko je u nutra bilo ljudi? To je mnogo!!! Kuće iza Konzuma i Školskoj ulici ni ne brojimo jer vidimo da ljudi pokušavaju sami sebi pomoći, ali neke se više ne mogu poporaviti. Na Brzaju i Viktorovcu također su velike zgrade starije gradnje platile, ali i neke novije. Kod klizališta isto ima štete. Tko zna ... Kažu neki da je stradalo i romsko naselje. U gradu neupotrebljivo je jako mnogo zgrada i kuća. Mislim da su rekli da bolnica, škole, crkve i neke ambulante nisu upotrebljive. Neke ni trgovine ne rade.To je ono nešto osnovno. Ništa.

Sisak je grad sa zgradama! Sada on ima puno ljudi kojima je potreban smještaj i grad je koji će trebati ponovo izgraditi. Kažu da oko 200 ljudi spava u dvoranama, ali to je jako mali broj i nije broj onih koji su ostali bez doma. Ljudi su otišli sa djecom tko god je mogao negdje. Mnogo ljudi spava u automobilima na parkiralištima jer se boje potresa, korone i pljački. Gotovo svaki kvart će trebati popravljati i nešto u njemu ispočetka. Odakle će se početi i kada, to još ne može znati nitko. Gdje će biti toliko ljudi? Kako će odlaziti na posao ako ga uopće imaju više. Kinezi grade brzo. Čak su i brzo sagradili Pelješki most. Njihova ustrajnost bi nam trebala. LJudi doista, apeliram za naš Sisak i sve one bolesne, starije ljude, koji su u morali otići na velike organizirane smještaje, koji su otišli iz grada, koji se boje korone, koji bi se nekad vratili, ali neće imati dugo gdje.

Trebat će se javiti sposobni ljudi od struke. Trebat će djelovati! Vi sposobni nemojte čekati da vas netko pozove. Javite se sami. Trebat će nam sigurno nove zgrade i kuće.
NEMOJTE ZABORAVITI SISAK! NEMOJTE ZATVORITI OČI NAKON DESET DANA kad ovo prođe! Svaki put kad zatvorite oči i srce, a mogli ste pridonijeti, najmanje jedan život ostaje bez vaše pomoći.
Trebat će sagraditi i Petrinju, ali malo čvršće nego poslije rata.

- 07:59 - Komentari (21) - Isprintaj - #

25.12.2020., petak

Razmišljanje



Ustajem rano ujutro i odlazim u šetnju kad nema magle, iako strašno volim kad je magla, tajnovita, gusta, čarobna, ali ipak.... Prolazeći tim nekim utabanim stazama pronalazim svoje misli, čeženje, želje, radosti i tuge, pa i zaplačem i nasmijem se tim nekim prolaznostima kao čovjeka, kao žene u nekim godinama. Ne znam jesam li jača ili slabija ako dopustim suzi spust niz lice? Jesam li jača ili slabija ako mi prođu trnci još uvijek kad vidim nešto što me pogodi? Jesam li jača ili slabija, ako se pravim da se neke stvari ne događaju meni? I kada uzimam riječi igrajući se s njima tvoreći neku sliku pa uzimam kist i boje koje slažu i poništavaju sve naglašavajući neki sasvim drugi svijet, jesam li jača ili slabija? Koliko je važno biti jak na izgled i koliko je važno biti iznutra jak. Ne diraju me tuđa mišljenja ljudi koji mi nisu važni, ljudi koji su dvolični, koji glume danas ovako a sutra onako, tako i tako oni imaju uvijek više prijatelja, a kad im zatreba netko, nemaju nikoga zapravo. Prepoznaje svatko one koji su iskreni i koji ne žele nikoga povrijediti. Samo takvi ljudi su od velike koristi društvu u cjelini i kada bi ih bilo više, i kada ne bi bilo bolesnih ambicija prelaženja preko leševa tada bi doista bilo i manje beskućnika, manje usamljenih ljudi, i ljudi koji nisu samo broj. Nismo samo broj iako se stalno to nekako želi prikazati, mi smo muškarci i žene, djeca, adolescenti koji imaju svoje ime, svoj stav, ali malo smo se zatrpali. Pronaći svoju svrhu života i u ovim vremenima je neprocjenjivo važno. Mislite zašto? Zato što je svaki dan poklonjen. Zato što kad udahnete zrak sjetite se da sada živimo pod maskama koje trebamo u društvu, ali dišite što češće vani. Dišite u prirodi! Nemojte sjediti samo pred računalom, ugasite taj mobitel ili pecite kolače i dajte onima koji nemaju. Okrenite se oko sebe. Unatoč maskama potrebni smo jedni drugih. Možete pisati pisma. Možete slati čestitke. Možete puno toga....Nemojte da vam prođe vrijeme. Slikajte. Fotkajte. Svirajte. Vi ste vrijedni za druge, kao i drugi za vas. Nemojte zaboraviti, došli ste na svijet i možete ga oplemeniti svojom ljubavlju. Sjetite se Isusa makar za njegov rođendan - Božić. Malo sam slikala.

la.

- 19:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #

20.12.2020., nedjelja

U Galeriji

Skupna izložba u Galeriji
Pred kraj godine svake godine organizirana je zajednička likovna izložba.
Dala sam nekoliko slika na ogledanje, pa tko poželi.


- 06:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.12.2020., nedjelja

Zimske čarolije ili ne

Kad dolazi prosinac, uvijek me asocira na prolaznost koju osjećamo i vidimo svuda oko nas. U isto vrijeme ta asocijacija isprepleće se sa beskrajom zajedno čineći onu tajnu života koju kao živa bića stalno pokušavamo odgonetnuti. Dok promatram gladno drveće željno sunca uočavam mrtvo lišće i sjeverac u kosi. U meni se javi želja nekome napisati čestitku, pismo, poslati nešto, jer premalo smo na ovoj planeti. Tad uzimam te sve škare, naljepnice, koverte, ukrasne papire, stare čarape, školjke....I činim nešto drugačije. Nekome će se svidjeti. Nekom će biti toplo oko srca. Netko će znati da nije sam. Uvijek postoji šansa da nas netko voli i da mi volimo nekog.


- 16:38 - Komentari (7) - Isprintaj - #

28.11.2020., subota

Božićno, hladnije, snježno

Dok ovih jutara gulimo hladnoću sa šajbi, polako nam se približava božićno vrijeme u kojem više tražimo onu božićnu radost, sjećanje na Isusovo rođenje i blizinu svojih bližnjih. Ne znam kakvo će ono biti ovih dana, ali definitivno bit će drugačije, kakva je bila i ova cijela godina. Reklame se vrte po mnogim izlozima i letcima, ali ne znam jeste li primijetili, sve više ljudi traži samo zdravlje. Mnogi će i ovih dana ostati bez posla, a onda i bez novaca, ...Ne znam, konglomerati gradova dobro su umreženi za slučaj ako čovjek nije nešto platio odmah dobiva opomenu. No, biti samodostatan,sve se više traži. Kad je sve ovo počelo s koronom, ljudi su počeli kupovati manje posjede. Vratiti se prirodi, bila je težnja. Neki su uspjeli, a neki još traže. Razmišljam i dalje koju poruku smo kao društvo naučili, kao narod....Čitajući Bibliju, u nevoljama je Bog slao proroke podsjećajući narod na grijehe, na priznanje i odricanje kroz post i molitvu. Svatko za sebe može reći gdje stoji i kako. Kažu da su sva vremena nakon što je Isus umro i uskrsno, posljednja vremena, čekanja i očekivanja onog dana. Promijenilo se i očekivanje. I ja sam se promijenila. Dok gledam tu hladnoću, dolaze mi sjenice na prozor, a ja im ostavljam kruha i kožicu od špeka (jer su rekli da je to za njih najbolje). Kod kuće sam još neko vrijeme, razlažem misli i stvaram različite stvari. Preispitujem se i tražim dalje. Umivam se, i odlazim van udahnuti hladnoću.




- 08:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #

10.11.2020., utorak

Dva V

Upoznala sam njih dvoje još 2008. On je radio u Idisu, a ona je pomagala svojima. Njihova ljubavna priča mi je uvijek bila zanimljiva i poučna. Vjenčali su se na Sljemenu u maloj kapelici, a za vjenčanje imali su vjenčani grah. I nije ih bilo puno: svećenik i kumovi. Ljubav gradi svjetove koje mi ne možemo niti zamisliti, ako nismo u tom stanju, možemo se diviti. I od tada do sada njihove ljubavi su velike. On je imao srčani, kasnije dobio multiplu i ona mu je pomagala, a uz to morala je (a to je ljubav) pomagati i svojim starim roditeljima koji su bili u BIH. No, on nije neki samo tako lik. On je borac. Dok je mogao išao je noću po zagrebačkim ulicama nositi sendviće bekućnicima, prostitutkama i potrebnima, ali je nosio i svoje svjedočanstvo o živom Bogu. Nije li već to samo za divljenje?! Biti poput Isusa, kojem je važniji bio Otac,nego svi ostali koji mu govore u kakvom je društvu i da mora paziti na ugled. No, ona se također davala. Radila je puno i htjela je, ali najgori mogući posao za njezino zdravlje koji je mogla dobiti a da je stalni je u tvornici tekstila među mnogobrojnim otrovima i parama. Ona je druga osoba, koju znam da je tamo oboljela.
Kako oni žive u malih 17 kvadrata gdje ljubavlju jedno drugo zacjeljuju samo Bog zna. Treba se spustiti sa drugog kata stepenicama pa sjesti na bicikl koji se gura rukama. U zgradi nema lifta. On je jučer kad sam ga vidjela izgledao mentalno u svom svijetu jači prividno. Rekao je da je V slaba i u zadnjim stadijima. Šokirala sam se i zanijemila. Kažem da možda i postoji nada, znam neke koje su ozdravile. On me pogleda i svojim očima kaže sve rekavši da mora ići kupiti još zavoja i obloga za previjanje.
Oni su se davali ovom društvu i samo da ste ih vidijeli 2008. kako smo se šalili, kako su bili vrijedni, skromni, puni ideja. A danas...upitam se zašto? Znam da je sve to dio prolaznosti koja je na našem planetu, ipak....
- 05:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.11.2020., ponedjeljak

iZLOŽBA

Bilo mi je potrebno neko vrijeme da naslikam slike na platnu. I sad je ovakva situacija sa covid-om i svim tim, ne znam tko smije i tko ne smije ići po galerijama i muzejima, dosjetila sam se postaviti svoju preko interneta. Još prije nekog vremena sam slušala kako se može, ali nikada dovoljno vremena za to, kao ni koncentracije. Dogodilo se ipak, da sam uspjela pronaći to vrijeme i krenula sam.
Kako bi se postavila izložba preko interneta bili su potrebi sati proučavanja tog programa i bilo mi je potrebno nekoliko sati stavljanja jer nisam nikad radila u tom programu. I onaj zadnji završni korak -snimanje i objava, uf. nikako. I AHA trenutak je došao i sve sam skužila kako.


MOJA IZLOŽBA " IZMEĐU SNA I JAVE"
Upišete gore lijevo kod EXHIBITIONS Marijana Petrović Mikulić i malo pričekate da se otvori.
Mislim da je za prvi put sasvim vidljivo. Pa ako vam se sviđa, znate gdje sam.


- 19:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.10.2020., nedjelja

Sudjelovanje na Susretu hrvatskog duhovnoga književnoga stvaralaštva "Stjepan Kranjčić"

E-mailom smo dobili povratne informacije o sudjelovanju na ovom zanimljivom i cjenjenom najtečaju.
Nakon malo sudjelovanja, pa ne sudjelovanja, pa i to da sam ove godine poslala zadnji dan, gotovo i zadnji sat jer je nestalo interneta i doista sam mislila da neću više sudjelovati niti u jednom natječaju, ipak sam odlučila posalati. Jučer sam otvorila e-mail i pronašla ove riječi.
Što reći? Zanima me kako drugi pišu na ovu tematiku i kako ju provode u svom životu.
Pismo je u nastavku, a odabrane s naše Županije smo samo Slavica Sarkotić i ja.
Čestitke nam!

"Poštovani sudionici 12. Susreta hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“, poštovana autorice / poštovani autore!

Zahvaljujemo vam što ste poslali svoje radove na naš književni natječaj koji je bio otvoren od 15. svibnja do 15. kolovoza 2020.
Na natječaj se javio 131 autor, a poslali ste ukupno 178 radova (101 pjesma, 44 kratke priče, 9 putopisa, 16 eseja i 8 monodrama).
Članovi stručnog ocjenjivačkog suda, prof. dr. sc. Vladimir Lončarević (predsjednik), prof. dr. sc. Sanja Nikčević i vlč. Anđelko Katanec, nakon što su pročitali radove koje smo im mi organizatori dostavili bez podataka o autorima, donijeli su odluku o rezultatima ovogodišnjega književnoga natječaja.
U zborniku radova bit će tiskan 51 rad (25 pjesama, 12 kratkih priča, 4 putopisa, 7 eseja i 3 monodrame). Popis odabranih radova u nastavku je ovoga pisma. Veseli nas što su odabrani radovi autora iz svih hrvatskih krajeva!
Čestitamo autoricama i autorima čiji su radovi odabrani za tiskanje u zborniku! "


- 18:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.10.2020., četvrtak

Ostaviti tragove

Čovjek oduvijek voli ostavljati tragove svog postojanja, tragove onog što voli i čime se bavi. Znanstvenici su se bavili pismima i slikopismima u pećinama, na kamenju koja su ostajala do naših dana. Mi se danas trudimo ostaviti tragove na papiru, ali više na instagramima, fb....zapravo društvenim mrežama, prije knjigama i nekim tiskovinama, ali rijetko želimo ostaviti dublji trag u nečijem srcu i doista biti spremni pomoći kad je pomoć potrebna.
Ostaviti trag obvezuje kao i kod pisanja knjige potrebno ju je završiti, a kod prijateljstva bilo bi dobro izvršiti.
Nikola Tesla je ostavio trag u cijelom čovječanstvu i doista možemo mu biti zahvalni za sve one izume. Oni koji su se udubili u znanost ostavljaju tragove dajući tu povratnu informaciju cijelom čovječanstvu. Naše je hoćemo li primiti te tragove ili ne.
Bog traži da budemo u njemu i on u nama kroz sve što prolazimo i na taj način ostavljamo trag soli i svjetla u ovom svijetu. Ne može se sakriti plamićak u dubokoj noći. U mom životu postoje ljudi koji su ostavili tragove i lijepe primjere kako su živjeli. Postoje i oni drugačiji, kako nikad ne bih voljela živjeti. Postoje i oni za koje ne znaš gdje bi ih smjestio a primjeri su .
Nedavno sam bila na sprovodu jedne Kristine čiji je život svima nama bio težak za gledat, a kamo li njoj za živjet. Kad izgubiš brata, pa zaručnika i pronađeš ponovo ljubav i dogodi se ljubav, i dogodi se dijete i bolest koja ju je nepovratno uzela. Njezini roditelji ostali su bez sina, bez zaručnika, bez kćeri. Gledajući je dok je prolazila sve to nosila je s osmijehom. Naravno da je plakala, naravno da joj je bilo teško, ali kad si bio s njom u društvu ona je čovjeka pored sebe vidjela. Ona je bila posebna i sve samo ne obična. Radila je kao primalja u bolnici namjestu gdje će i roditi dijete i izgubiti život. Kažu kako nije mislila na sebe, već se samo davala. Ona je ostavila dubok trag, a to se vidjelo i na sprovodu koji je bio velik. Ne znam, već dugo nisam vidjela toliki sprovod za jednu ženu. Jesam za vojnike, ali nikad za ženu koja je bila toliko posebna.

Kako ti danas ostavljaš tragove?
Samo na društvenim mrežama? Kroz svoj posao? Kroz svoje prijatelje?
Kako će te pamtiti?


- 06:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.07.2020., srijeda

I tako sam slikuljala, bauljala, tražila sebe. Neki umru vrlo mladi i ne pronađu se, neki se zakopaju, neki se utope...život nas melje. Ima načina samo treba pronaći onaj put samo tvoj, koji nije ničije gledanje, ničije očekivanje, već ono samo tvoje, ono što ti znaš ...i treba pronaći sebe da bi se ponovo izgubio. Umjetnost je duhovna potreba iskazivanja, promatranja, očekivanje svijeta oko sebe. I ja imam očekivanja od sebe. Gdje sam? Kako sam? Što radim svaki dan i raduje li me to? Imam i one jutarnje crtice opažanja koje me vesele i traju da preživim dan. Tko još preživljava dan?!
No, slikala sam. Pronalazim se.



Tražim se između sna i jave. Doista mi se čini da su snovi java, a java san.
- 18:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.06.2020., utorak

Parkovi

Jednom sam imala izložbu Mostovi i parkovi Siska, a napisala sam uz to i neki mali članak za list knjižnice. Fascinantni su mi naši parkovi koji u sebi skrivaju mnogo povijesti, one nepisane. Zapravo, žao mi je što negdje pored njih na pločama ili barem u onim našim prospektima koje dijelimo strancima i posjetiteljima nema napisano više o njima. Tako sam, prošli vikend izašla ponovo sa svojim štafelajom na jutarnje slikanje. Već dugo nisam bila u tom željezarinom parku kod jezerca. Mogu reći da je bilo inspirativno traženje svjetla i sjena, ljudi i životinja, boja i neboja... Bila sam znatiželjna kako će ispasti slike, gotovo da sam zadovoljna i malo sam još popravljala. Nastavit ću i dalje jer su me obradovali ti susreti u parku i mogućnosti jednog parka koji može dati mnogo više...upoznala sam različite ljude iako mi nije bila namjera, ali i to je odlično...možda se nešto i pokrene prije komaraca. Ponovo sam se osjetila da živim i zahvalila sam na svemu.

Čovjeku tako malo treba.


- 22:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.06.2020., utorak

Rad i okolnosti

http://zaposlena.hr/poslovni-savjeti/zlostavljaci-na-radnom-mjestu-kako-ih-prepoznati-i-zaustaviti/

Danas ljudi obavljaju različite poslove i svakodnevno se susreću s različitim oblicima zlostavljanja. Neka zlostavljanja čovjek odmah niti ne skuži, ali se zlostavljači vole igrati ponajviše psihološki dok ih ne izlude, ovisno što traže i očekuju. Neki zlostavljači očekuju od svoje žrtve da da otkaz kako bi smanjili trošak firmi u davanju otkaza, zaposlili nekoga svoga, ili bi oni sami bili promaknuti na neko više mjesto. Zlostavljači se većinom vole gurati na sva moguća mjesta i bez njih "firma ne može naprijed". Oni će puno toga odraditi i ponudit će se da budu slamka spasa jer drugi ljudi to ne mogu, jer imaju i ostali život osim posla, obitelj, ali oni će uvijek biti 24 sata na raspolaganju. Oni će se potruditi da drugim ljudima daju štoperice i rade poput njih bez obzira na fizičku nespremnost ostalih. No, iz nekih stručnih članaka i proučavanja to se sve ne bi niti događalo kad bi sama firma imala kodeks ponašanja i za takve stvari upozoravala kako i stoji u nekim knjigama i istraživanjima. Ako sama firma to dopušta jer su takvi pojedinci potrebni firmi, onda se i takvi pojedinci izvlače zlostavljanjem jer su ju zadužili, bez obzira što svi ostali u okolini pate i iznemogli dolaze na posao, pa je i pojačano prisustvo bolovanja i bolesti koje se razvijaju, a koje su tipične za zlostavljane žrtve.

"Dvoličnost

Jedan od najgorih tipova zlostavljača na poslu su oni koji se pretvaraju da su vam bliski prijatelji, a s druge strane rade protiv vas iza vaših leđa. Otkrivanje, a samim time i suočavanje s ovakvim tipovima zlostavljača, je najteže. Oni ustvari grade vašu reputaciju pričajući o vama iza leđa. Njihove priče o tome kako ste nepouzdani i nekvalificirani mogu vašu poslovnu karijeru doslovno rastrgati na komadiće. S druge strane, kada pričate s njima, pravit će se da su vam najbolji prijatelji.

Ove zlostavljače najteže je otkriti. Možda ćete biti te sreće i otkriti takvu dvoličnu osobu iz vašeg radnog okruženja, ali najčešće takve osobe traže od drugih da podaci koje su im oni prenijeli ostanu povjerljivi. Naravno, najteže se boriti protiv nečega za što ni ne znate da se događa. Zašto se zlostavljači na radnom mjestu najčešće izvuku

Zlostavljači na radnom mjestu su najčešće osobe koje svoj posao izvršavaju kvalitetno i na visokoj razini. Oni mogu biti vrhunski prodavači koji tvrtki donose milijune, sjajni inženjeri koji gotovo uvijek pronalaze put do najboljih rješenja ili stručnjaci za marketing čije ideje udvostručuju promet na internetskoj stranici tvrtke. Bez obzira na sve, oni donose profit kompaniji što znači da će ih tvrtka pošto-poto poželjeti zadržati.
Neki zlostavljači učinit će sve kako bi napredovali pa će s tim ciljem i pred nadređenima pričati ružno o svojim bliskim kolegama. Na kraju će još biti nagrađeni za svoj rad, dobiti promaknuće ili povišicu, dok biste vi vjerojatno odgovarali u slučaju da tada kažete nešto protiv njih.

Zaključak je da se zlostavljači na radnom mjestu obično izvlače, a najčešće zbog toga što ostvaruju značajan doprinos prema tvrtki te zbog nekih pravila tvrtke i radnih navika u tvrtki.

“Iako bismo pomislili da karakter zlostavljača ovisi o njegovom ponašanju na radnom mjestu, to ustvari nije tako. Ono što ide niz dlaku zlostavljačima je radno okruženje koje im pruža mogućnost za mobbing na poslu time što im je dalo priliku da se zaposle u tvrtki te na kraju i da prođu nekažnjeno zbog maltretiranja ostalih iz svoje radne okoline. Bez tvrtke koja mora dati zeleno svjetlo, nepoželjno ponašanje se neće ni dogoditi”, objašnjava Greg Naime.


http://zaposlena.hr/poslovni-savjeti/zlostavljaci-na-radnom-mjestu-kako-ih-prepoznati-i-zaustaviti/


- 19:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.05.2020., srijeda

Razgovori

Kažu da žene vole puno pričati. Proučavajuću tu neku izreku nisam baš došla do zaključka da je to baš potpuna istina. Kako sam starija sada nešto i više mogu napisati o svojim zapažanjima. U srednjoj školi koja je bila pretežno muška skužila sam kako i muški mogu biti poput baba traćavi, a što tek mogu puuuunooo pričati. Dakle, nemam iskustvo normalne ravnoteže muško-ženskih odnosa. No, kad sam iz jedne totalno muške škole, došla na totalno ženski faks prirodno mi je bilo tražiti nekog normalnog muškog, jer su žene pričale o totalno bizarnim temama (šminka, odjeća, dečki..) i super sam se uklapala sa onima koji su pričale životne teme ( u to vrijeme je bio problem uopće doći do faksa jer nije bilo dovoljno autobusa, pa smo stopale, tražile neke poslove za raditi). No, i odrasla sam, sad primjećujem da žene koje su same u kući sa dva ili tri muška moraju se izboriti za svoj glas da ih se čuje i one stvarno jako puno pričaju, one uvijek imaju nešto za reći. Čini mi se da su one naučile zapovijedati. One koje imaju ženski djecu naučile su slušati i drugačije su odgajale svoje kćeri. Razgovori su bitni, kao i razumijevanje žena koje imaju mušku djecu i onih koje imaju žensku. Posebni su oni razgovori između starijih kada prenose mudrost na mlađe. Mamina mama je pričala ali ne uvijek imala je neku mjeru i opreznost, djed je više bio šutljiv, ali uvijek smo ga rado slušali. Volim slušati dok ljudi govore, volim pratiti njihove kretnje, njihove male smicalice, kao i ono koliko dobro lažu dok idu prodavati nekome šalu, koliko puta dodiruju svoje lice, kakve su im boje oči, koliko im se nabora ona bora za laž na čelu i koliko puta objašnjavaju rukama svoju kreativnost. Razgovori....volim razgovore, male, velike, duboke, pametne, misaone, refleksne, simboličke...ali volim i šutnju koja govori više nego ijedna progovorena riječ u danom trenutku. Kada osluškujem vanjski prostor razgovori ptica, mačaka, pasa, leptira, bubamara, mrava.....postaju razgovori koji se čuju kroz razgovore lišća i trave...neba i zemlje, duše i tijela.
- 07:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.05.2020., utorak

Rizičnost ili ne

Na početku ove pandemije upozoravano je koje su kronične osobe s manje imuniteta potrebne zaštite. I ja imam bronhitis koji je prije nekoliko godina prešao u astmu (pa valjda sam i rizična) kad sam tri mjeseca kašljala i tek onda sam uspjela dobiti neki pregled, a od toga kašljanja me podrebrica boljela jer mi je kičnma žnj. Od malena kao i pola djece Siska imala sam bronhitis i to neko čudno disanje, to nam je valjda u obitelji. Maknuli mi krajnik, kad sam se zamalo ugušila kao mala, ali ostala je ta neka osjetljivost. Kao i dok sam odrastala primijetila sam da mi smeta duhan, varikina, neki dezići, parfemi, lakovi i tako nakupilo se, ali oni koji me znaju neće mi zamjeriti što ne idem po zadimljenim mjestima i nisam negdje gdje ne mogu. Prije sam jedva čekala da se magle spuste da krenem, jer sam voljela te maglovite guste prizore. Uzimala sam tatinu kabanicu koja je bila do poda i odlazila u šetnje prek svete do grada pa krug do doma. Pokušavala sam uhvatiti prizore fotićem ili slikama. Sad ipak pripazim da ne idem puno pješke kad dolazi zima i magla, smog i onaj rafinerijski miris. Poradim malo i na imunitetu.
Čuvala sam se i nisam išla u centre bespotrebno.Užasan je osjećaj kad čovjek ostaje bez zraka. Užasno nemoćno i nemaš vremena imati misli. Bitno je biti spreman u svakom trenutku.

- 09:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.05.2020., četvrtak

Unaprijedio nas COVID 19

Prije 10-tak godina htjela sam dalje ići na likovnu akademiju uz rad ili iz početka. Zanimalo me mogu li negdje upisati i preko interneta slati fotke, studirati. I zapravo, kako mogu studenti koji su npr. invalidi i ne mogu dolaziti na predavanja. Poslala sam ne znam koliko e-mailova, na ne znam koliko akademija kod nas i tu bliže u susjedstvu. Nitko mi tada nije davao nikakve šanse.
Vidite, danas je taj COVID 19 i danas je moguće studiranje na daljinu. Uau! To je sve što je trebalo da se dogodi pa da i to bude moguće. COVID 19. Kad sam prije 5mj. pitala jednog zamjenika ministra ali ne za obrazovanje već invalide imaju li takvi studenti neki mogući način studiranja preko interneta ili posao, on je rekao da nemaju, rijetki fakulteti i to privatni daju tu mogućnost, a u zakonu baš nema puno o tome da invalidi rade od kuće. Ovaj virus je dao tu mogućnost mnogima koji je do sada nisu imali.

Sigurno vam je palo na pamet i sigurno ste ovih dana htjeli nekoga zagrliti koga dugo niste vidjeli, ali ipak niste htjeli ili mogli zbog COVID 19. No, i dalje govorimo o čovjeku, a djetetu treba tih dnevnih pet zagrljaja i dalje, kao i svakom čovjeku što je nužan taj bliski kontakt. Ne znam hoćemo li nakon ovoga imati pojedince koji će istaknuti natpise na sebi ili pored DAJEM ZAGRLJAJ.

- 10:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.04.2020., srijeda

Razmišljanje o...prošlo je

Jutrom kad se čovjek probudi i pogleda oko sebe, zaboravi se čuditi kako se uopće probudio. To je ipak malo čudo. Zaspati i probuditi se. Jednom mi je jedna kuglačica pričala kako je slušala jednu djevojku koja je zaspala i probudila se slijepa. Čudan je naš mozak, naše tijelo, toliko poznato, a opet toliko intrigantno i zadivljujuće. Male stvari čine razliku, ali opet ponekad dovoljnu u prihvaćanju ili dovoljnu u razilaženju. Vrijeme je nezaustavljivo. Vrijeme koje je moja generacija provela u ratu u školi je ukradeno, kao i sada s korona virusom. Ipak, postoji ta mala razlika tada je trajalo pet godina, a sad koji mjesec. Onda smo bili djeca, a sada smo ljudi. Tada smo mislili na sveopće, na državu, a sada većinom na sebe i svoje bližnje, posao i zdravlje.
Svakako ovo je povijesno vrijeme u kojem možemo kleknuti i zahvaliti na svemu što smo prošli. Zapisati u svoj dnevnik kako je ovo vrijeme posebno i ostaviti onima poslije da pročitaju. Možda nikad nije bilo toliko ljudi samih u stanovima i kućama, domovima i centrima koji su bili željni zagrljaja, lijepe riječi, pažnje, onih malih nježnosti duše. Možda nikad nije bilo surovije zakašljati se pre trgovinom zbog alergije pa da sve oči budu uprte u onoga tko kašlje. Maske ćemo pamtiti po bezobrazluku za koji je kriv.....netko tko bi trebao dati maske onima koji su ugroženog zdravlja, ugrožene skupine, koje su ponekad, same i stare, a nemaju nikoga u susjedstvu da bi im otišao po kruh. Sigurno je bezobrazna cijena od 17kn, a ja sam kutiju prije ne znam koliko mjeseci platila oko 35kn.
Svatko je imao vremena razmišljati, nazvati, poznanike, prijatelje i sve one koji su mu važni. Svatko je mogao upitati susjeda za kupovinu.
Slikala sam više nego kad sam radila. Mi radimo u dva tima, pa samo imali rad, pa pauzu. Ono vrijeme od kuće, napisala sam neke planove,pogledala neke super webinare i prezentacije. Shvatila sam mnogo. Zaostala sam u svojim snovima, ali nisam ostavila snove. Jesu li nam snovi potrebni, jesu, pnekad stvarnost ispuni i više nego smo sanjali.
Volim ljude koje poznajem koj isu blizu ili daleko, koji su prijatelji, poznanici, pjesnici, slikari, knjižničari, svećenici, pjevači, fotografi, ljudi koji vole, koji trče, koji ne posustaju, koji su stari, koji su mladi....
Samo sad nema zajedničkih doručaka pa i ova jedna slika govori o tome. O doručku koji je sada. Zajednički doručak u kojem zahvaljujemo za sve oko nas i tražimo ono što mislimo da će biti dobro za nas. Jedna slika je Ostanimo doma- boravak koji nas poziva. Treća slika koronovirus šetnja s kolicima. Virus koji je otjerao sve prvo u trgovine i centre po velike količine hrane i različitih stvari.


- 16:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.04.2020., nedjelja

Poticaj

Slušajući o portfoliu, životopisu, artstatmenu...
morala sam obnoviti malo i svoj makar na ovim stranicama.
Ovo smo radili prošle godine - uređenje boravka.





- 13:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.04.2020., subota

Edukacija

Jednostavno je kad možeš primijeniti ono što si naučio. U ovo vrijeme kad sve oko nas vrvi virusima, bakterijama, nano i mikrosvijetom koji se bori za svoj prostor. potičemo li i mi sami sebe na drugačije? Potaknula sam samu sebe na jedan nagovor i poslušala nekoliko videa. Za sad imam ideja i jedva čekam da ih provedem. To je nekako točno poticajno.
Evo ovo bi totalno bilo za dnevnik o koronovirusu kad ti ode perilica za rublje a trgovine dijelovima tamo negdje i rade ne znamo kada, i majstori koji ne dolaze jer pitanje je što mogu pokupiti., pa kad ti luster frkne iskru, i usput ti auto padne na tehničkom i tražiš sve one koji žele i mogu pomoći. Svi nose maske i rukavice osim onih bijednih koji su poslušali objašnjenje da će i za njih jer su rizični biti maski i rukavica. Umjesto njih kupili su oni koji nisu bili rizični. A sad, sad se prodaju maske u trgovini jedna za 17kn, a u ljekarni i dalje nema za kupiti. Zašto se nitko nije sjetio pogledati posebne skupine ljudi i tražiti liječnike ili ljude ako žele da dostave podatke koji su to posebni da oni dobiju ili kupe, ako je to toliko važno. I onda hoda ta ista trgovkinja po trgovini i naganja ljude da moraju kupiti masku. Tko treba nositi više te maske? Zdravi ili bolesni? Sve poskupljuje iz dana u dan. Jabuke su samo kod rijetkih ostale na 6kn dok neki doista nisu normalni pa stavljaju kg 16kn. Neću o cjenama.
Ljudi se svakako počeli promišljati o mnogim stvarima, sve je više otkaza, sve je više pruženih ruku i doista ako nekako ne pronađemo svatko u svojoj nekoj bližoj okolici što i kako ćemo dok čekamo da ovo završi, mislim da će neki prolupati.






- 20:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.03.2020., nedjelja

Dan za zapamtiti

PO čemu ćemo zapamtiti danas

Jutros sam se probudila oko 4:35 i nastavila pokušavati ponovo zaspati.Nikada to nisam uspijevala osim ako sam bila krepana do krajnjih granica. I tako dok sam se okretala nešto je bilo čudno i nisam mogla odrediti što. Kiša je padala polako i kapljice su se lovile po staklu. Sve se počelo tresti , čaše su počele zveckati i onaj neobični zvuk - potres u 6:20. Vratilo se sjećanje na onaj potres 96 bio je jak i ovaj mi se činio takvim. Onda su mi noge klecale, radila sam u bolnici na traumi i stajala ispod štoka kad se zatreslo. Nismo imali mobitele da se čujemo. Kontakt je bila telefonska govornica u prizemlju i kartica. Danas vijesti putuju puno brže, pa i na društvenim mrežama.
Danas možemo zapamtiti i po korono virusu koji je svuda oko nas već neko vrijeme i ne znamo odakle vreba, prenose li ga komarci, jesu li oni koji su umrli potrebni spaljivanja kako bi se spriječilo širenje.
No, poanta je koju trebamo izvući: Biti spreman svaki dan za susret sa Stvoriteljom ali i na odgovornosti koje se pred nas stavljaju.
Tko mora ići na posao neka ide odgovorno, ali isto tako manje vani više na zatvorenom...
Naravno recite onima do kojih vam je stalo što vam je na srcu i ohrabrite se međusobno.
Čuvajte se!
Ovaj dan ćemo pamtiti i po sitnim pahuljicama snijega koje su počele padati nakon potresa.

- 10:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.03.2020., nedjelja

Sisak

Volim Sisak i malo je onih koji mogu reći da ga ne vole. Statistički podaci nisu nam baš nikad išli u prilog osim po nekim posebnostima, bumovima i baš za povijest. Sisak ima onu neku protočnost razvučenog grada s posebnim skrivenim neoznačenim mjestima. Ime grada uvijek druge stanovnike gradova natjera u smijeh. No, to je povijesno važno ime sa sasvim drugim značenjem. Ipak, nekad davno Sisak je bio biskupija prije nego Zagreb. Sisak je bio posebno razvijen rijekama, cestama, prugama. Sisak je živio. Danas on nevidljivo živi, kao starac kojeg su opljačkali svojim obećanjima prodaje magle za trunku ljepote. Otišli su ljudi. Otišli su u strane zemlje: u Kanadu, Irsku, Nizozemsku, Švedsku, Austriju, Britaniju....o kako je malo moje generacije. Zapravo, bolno malo, kad na ulici nema poznatih lica niti itko da te zazove imenom, kad se čuju samo brze potpetice na uglancanoj šetnici pod webkamerom koja daje stanje iz minute u minutu. Sve se promijenilo i nije. Još uvijek se sjetim punih galerija, muzeja, knjižnica, još uvijek se sjetim policijskog sata kad sam preko svete išla kući, a prugu je čuvao policajac sa desnim radzdjeljkom na čelu. Sjetim se mojih profesora koji su stanovali blizu mene, sjetim se gdje su oni sada, tužnog skloništa. I onaj križ na groblju kao da ujedinjuje sve žive i mrtve, onih dana kad se pale svijeće, kad sve bude dostojanstveno i pretjerano, pomalo i teatralno, i osmjesi i suze. Moje djetinjstvo i mladenaštvo blato i ljuljačke u parku, klupe na trgu, igra skrivača kod rafinerijskog doma. Sve je u njemu, odrednice i odluke, grobovi na kojima su slova potamnila i plastično cvijeće. Ja ne znam neki drugi grad koji ima takav nasip i tišinu, rijeku i labudove, koji ima i suze i osmijeh, ribiče i lovce, menadžere i inženjere, učitelje, slikare i pjevače. I kulturna povijest se pretakala sa znamenitostima Turci kod Siska ili Juran i Sofija, Strieglov Križni put, Vera Grozaj sa opernim glasom, Milan Steiner svojim slikama....i mnogi, mnogi gdje se slegnula prašina koju nema tko obrisati.
Sisak ne možeš ne voljeti.

- 22:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.02.2020., petak

Moje dječije oči

Nije da nisam željela odrasti. Nije da se nisam nagledala i doživjela i ružnoga i lijepoga kao i svako živo biće. Samo ponekad neke stvari zabole više od drugih. Zaboli kad misliš da je istina što odrasli govore dok si mlađi, a kasnije samo su prazna obećanja i rijetko tko će u ovom životu stajati čvrsto uz tebe u najtežim trenucima. I ako se čovjek okrene Bogu i vjeri, opet neki kažu da nije odrastao i da je vjera samo za naivne. Tko će dati smiraj? Tko će dati svjetlo, ako ne oni koji vjeruju i kad je sve suprotno. Sama težnja je dobra, ali traži se i reakcija.
Moje dječje oči želim zadržati kako ne bih o prvom koga susretnem mislila loše, nego svakom čovjeku dala priliku za pokazivanje. Ne želim ljude stavljati u različite ladice i raditi podjele. Moje dječje oči traže ono najbolje u vama. Moje dječje oči žele vjerovati na prvu, iako sam se razočarala toliko puta, ali ipak dajem šansu. I sebe sam razočarala, u konačnici. Ipak, treba skupiti snage, treba pronaći svoj put koji je unikatan i jedinstven. Mi smo ipak originali i nema kopija.
- 05:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.01.2020., utorak

Samo riječi

Kap

Kap vode.
Kap više ili manje.
Kap života ili smrti.
Kap krvi.
Kap tekućine.
Kap nepotrebna ili potrebna.
Kap kao sekunda sekunde
stotinka stotinke...

Vrijedna kao život i vrijedna smrt
na prijelazu sna i jave.

28.1.2020.

Nestali

nestali u traženjima
neželjenim maglama
surovim kišama
početku vremena
nestali u traženjima
u požutjelim fotgrafijama
i ispranim člancima
bez mirisa
bez okusa
n e s t a l i
- 01:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.12.2019., petak

Vjera i umjetnost

Oduvijek sam voljela valjda dvije aktivnosti koji mi čine dobro: vjeru i umjetnost.
Mislim da je umjetnost u meni bila prije, a kasnije se javila vjera od oko 14g. Umjetnost u glazbi, slikarstvu, riječima oko mene...Od svojih 15g. išla sam na izložbe i različite koncerte u glazbenoj školi, crkvama, knjižnicama ili na drugim mjestima. Pronalazila sam različite sugovornike. Zapravo i rat je učinio svoje. Moj otac je bio u ratu kao dragovoljac i za njega smo strepile hoće li se vratiti, molile smo se i vjerovale u našem skloništu koje nije bilo sklonište, hladne garaže u Podjarku. Sve to ostavi traga. Nije on bio dugo ali zahvalne smo Bogu što ga je sačuvao. Tako i ta vjera se pojavila. Ostala sam živa nekoliko puta kad sam mogla umrijet samo tako kad je netko na nas pucao(5-kolonaši) dok smo bili pred skloništem. Nekoliko zanimljivih okolnosti i kad sam počela brojati, činilomi se i više nego devet života da mi je sačuvano.Tad sam krenula u crkvu.
Vjera je onaj dio mene koji mi daje smjernice i doista te dvije povezanosti daju zanimljive rezultate. To su dvije neograničene slobode koje meni daju trenutke da mogu jaka i kad sam slaba, mogu letjeti bez krila u svom svijetu, mogu taj svijet pokazivati drugima kad sam spremna.
Ne mora me razumjeti velika većina i gotovo nikad nije bila u pravu većina, ali oni s kojima se razumijem su oni koji imaju srce i ono nešto. Oduvijek sam voljela i volim raditi.

Zanimljivi su naši sustavi brisanja evidencije ljudi koji su nešto napravili. Jedan dan te ima svuda na svim stranicama na internetu, a ako si "nepoželjan" više te nema niti na jednoj. To će napraviti oni po službenoj dužnosti i obrisati kao da nikad nisi postojao, vrhunski informatičari koji kroje bez zadrške kako tuđe tako i svoje živote.
Je li mjerilo popularnosti jednog umjetnika stavljanje na sve strane njegov rad iz druge ili treće ruke ili doista porazgovarati s tim nekim čovjekom i onda napisati nešto. Mislim da ću uvijek pamtiti neke zanimljive misli Jadranke Fatur eto za koju kad kažem mnogi nemaju ni pojma, a žena je majstor hiperrealizma, rijetka žena, koja
je doista jedno vrijeme bila marginalizirana, ali ljudi moji što je ta žena napravila. Ona je umjetnost. Koliko je jaka naša cenzura? Koliko umjetnici koji su često puta i vizionari ne puštaju svoje vizije i ostaju dulje u štrajku od štrajka učitelja koji je bio?
Zovem sebe umjetnicom jer sam imala 15 ili nešto već samostalnih izložbi, 55 i nešto zajedničkih i nešto humanitarnih. Pišem valjda oduvijek te neke crtice, pjesme, tekstove, različitih tematika od duhovnih, mislećih i socijlanih. Uvijek su mi zanimljivi ti odnosi i uživljavanje u ljude oko mene. Samo znate, da mogu voljela bih da imam više vremena i za jedno i za drugo jer to mi daje život i slobodu. Kao i svakom umjetniku najviše je potrebna sloboda.
Što može umjetnik napraviti da je poželjan ili nepoželjan?

Osobno ne volim različita izrugivanja niti na temu religija, niti na temu različitih ljudskih invalidnosti ili bilo čega drugog.
Mislim kako je čovjek pozvan činiti bolje stvari od izrugivanja bilo kome ili čemu, od brisanja bilo koga ili čega, pa Bog čini i jedno i drugo.
Prah smo bili i u prah ćemo se jednog dana vratiti, samo duša....e gdje će biti duša?





- 06:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.12.2019., utorak

Kazala Božica Brkan na dodjeli priznanja ”Književni pleter Sisačko-moslavačke županije za najbolje prozno ostvarenje“


Priznanje ”Književni pleter Sisačko-moslavačke županije za najbolje prozno ostvarenje“: Zaporka: 48soeur Siskulje – MARIJANA PETROVIĆ MIKULIĆ

„Siskulje“ (usporedivo s razgovornim vinkovačkim Vinkulja!) bitno odskaču i od toponimskog iskaza i ocrtavanja raspadnutoga industrijskog i prirodnog krajolika.Mala prozna sjećanja, sentimentalni memoarski zapis „kako se ne bi zaboravilo“ i mala usporedna objektivna istraživanja, primjerice književnosti, povijesti i sl. iz vlastite mladosti, bliske prošlosti i sadašnjosti, sve učinjeno s mnogo ljubavi i predanosti, prerastaju u dojmljiv putopis sisačkim četvrtima i šetnju stvarnim i imaginarnim, zavičajnim, urbanim krajolikom, nekad i sad. I mijenama unatrag nekoliko desetljeća. Tko i nije dosad čuo i obišao, a kamoli Siščani i stanovnici tih četvrti, zbližavaju se sa „Siskuljama“ odnosno prostorom, ljudima i pričama naslovljenim „Podjarak“, „Brzaj#Viktorovac“, „Željezara“, „Nedjelja“, „Subota“ i „Zeleni brijegom (a brijega nigdje)“. Čestitamo!

Jedino bih spomenula da je ideja za ime "Siskulje" krenula od "Čitanje grada" Krešimira Nemeca koji je spominjao Zagrebulje. Učinilo mi se da svaki grad ili mjesto može imati ono -ulje. Možda je tako nekome došlo i to Vinkulje (nisam znala da postoje).

http://zkuu-smz.hr/urucena-priznanja-likovni-pleter-2019-2-i-knjizevni-pleter-2019/?fbclid=IwAR2qjHx8yKQ8-lKuKw8At7mgFR_qD7CIzL2S_Rh-8ou8CwRCLzfDjEzO83o
- 20:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.11.2019., četvrtak

31.10.2019.

NOĆAS

Noćas bih uobičajeno otišla
na groblje Viktorovac
prošetala između grobnica
i ne bih upalila svijeću,
i ne bih se pomolila,
sjetila bih se,
i uvijek se sjetim prvog sprovoda
koji sam doživjela kao dijete
kad je umrla jedna učiteljica
koja je imala plave oči
iz kojih je isijavala dobrota
visoka, vitka, radosna.
Mira joj je bilo ime.
Stajali smo kao razred
ispred mrtvačnice
nosila sam kišobran
jer je padala kiša.
Bili smo prestravljeni
i kao da nismo znali što se događa.
Pitala sam se kako
je ona tako visoka mogla
stati u kovčeg.
Hoće li ustati i pogledati nas
svojim dobrim plavim očima.
Ne sjećam se kako sam došla kući.
Ne sjećam se da li sam plakala.
Ne sjećam se.

Noćas ću napisati svoje godišnje pismo
prijatelju kojeg odavno nema.
Noćas ću se sjetiti Liljane iz Tišine Erdedske
i Male Marine s Viktorovca,
Milane čiji smijeh odzvanja Podjarkom,
jednog Marka iz Željezare kojem je srce prepuklo.

Sjetit ću se moje krvi koja pod zemljom
već desetljeća spava.

Sjetit ću se ljudi moga Podjarka koji
su živjeli u našoj zgradi.

Sjetit ću se
i nekih kojima ne znam ime
a pamtim njihove tužne oči i poglede života.

Noćas ću se sjetiti
i vas živih sa željom prijateljstva,
dobrote, radosti, nevidljivih niti
kojima smo povezani na sasvim
monumentalnim razinama iskrenosti.


- 08:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.09.2019., petak

Obećanje ludom radovanje

U stara vremena vjerovalo se kako je čovjek veći ako drži svoju riječ i svoje obećanje.
Zbog riječi su ljudi išli u dvoboje. Zbog obećanja koje su dali nisu oklijevali ispuniti i na
svoju štetu. Nije bilo bitno da li si stariji ili mlađi čovjek, bio si cijenjen onoliko koliko
držiš svoju riječ.
Danas, unatoč mobiltelima, internetu i svim vidovima komunikacije čovjek kad kaže
da će nazvati...ne nazove - kaže imao/ala je mnogo posla i nije mogao/la nazvati.
No, što se zapravo poručuje: Nemam vremena za tebe jer mi nisi važan/na.
Nije pristojno dodijavati i ja nisam od onih koji dodijavaju, ako je netko rekao da će
nazvati. Pristojno ću čekati, jer i onaj drugi meni poručuje jesam li važna za njega ili ne.
Ako nije tako od početka onda ne znam...ne znam kako ćemo dalje funkcionirati.
Možda doista i jesu neki tamo rokovi....datumi...ali samo zovni i reci...
Nije da nisam i ja to napravila, ali što je više posla trudim se ne zaboraviti takve stvari.


- 17:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #

08.09.2019., nedjelja

PRONAĐI MISAO

Pronaći misao vodilju koja živi u tvojoj nutrini danas nije jednostavno.
Tek kad ti tišina postane sestra i kad ti svijet počinje imati boje, okuse i mirise
tada se događa ono nešto - pronalaziš put.
Možda svatko ne traži mudrost, ljubav, vjeru, znanje....ali tada spoznaješ da si malen
i velik. Malen ako ispružiš ruke i tražiš, velik ako prihvatiš i dijeliš ono što si primio.
Mnogi primaju, ali ne dijele. Mnogi žele, ali ne traže sestru tišinu.
Tvoj put u skladu sa tobom.
Ako ne idemo za Duhom, onda idemo za tijelom.
Ako ne tražimo Stvoritelja, onda Ga primjećujemo, ali
primjećivati Ga i ići s Njim nije isto.
Pronaći misao znači pronaći Put, nekom je to put davanja,
nekom put milosrđa, nekome put učeništva, nekome put ljubavi,
nekome mudrosti, nekome put vjere....
Ja sam Put, Istina i Život reče Isus.
Jesu li Njegove riječi u nama? Jesu li njegove misli vodilje u nama?


- 10:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.07.2019., srijeda

VREDNOVANJA DOKUMENATA

Dokumenti vrednovanja i diplome

Možda se ne dogodi svakome, ali svatko je sigurno imao tu "sreću" susresti se sa birokracijom na određeni način gdje neke stvari nisu bile logične.
Npr. nakon prvog završenog fakulteta čija je diploma kad se kopira bila gotovo takva da ju je svatko mogao kopirati, jer na sebi nije imala onako jasno vidljilvi pečat već utisnuti, pa se čovjek upita je li to doista prava diploma ili se netko igrao po njoj , susretala sam se s još nelogičnosti.
Nakon fakulteta išla sam upisati učilište i program za kreativnog slikara. Po završetku programa koji je trajao dvije godine u izdanom papiru pisalo je da sam na taj program išla nakon srednje škole???.a ne fakulteta. Pitala sam zašto je to tako oni odgovoriše da je to tako po zakonu i pravilima. Ok, valjda jeste tako, nisam dalje istraživala. Nedavno sam vidjela kod jedne kolegice na fb da joj piše da je nakon fakulteta išla. Valjda se zakon i njihova politika promijenila. Super.
Meni najteža i najusporenija popravka je moja druga diploma magisterija.
Kad sam magistrirala na promociji sam vidjela da su mi upisali krivo godište. Pa sam čekala na popravak. Onda sam dobila drugu i otišla kod prevoditelja, javnog bilježnika i platila da bi opet skužili da nešto nije u redu. Čovjek mi kaže da diploma nije potpisana. Uvjeravam bilježnika da smo mi imali indeks preko internet računa i da možda se i nije trebalo potpisati. Zovem dekana, ne javlja se. Ja ipak ovjeravam jer uz posao ne stignem samo tako lutati od jednog do drugog. Dekan se javlja i kaže da doista ako nije potpisana ne vrijedi. Šalje ponovo treću I treća sreća....trebalo je neko vrijeme da mi diploma dođe onakva kakva je trebala do Agencije. Nije bilo jednostavno jer prevoditelji nisu u mom gradu pa je trebalo potegnuti ne puno, ali godišnji mi je odlazio za sređivanje papira.
Bilo bi super kad bi se doista razmislilo na koji način zaštiti diplome od kopiranja, poput one prve da dobiju na nekoj ozbiljnosti, ali i pripaziti na unos podataka. Badava ako ste završili nešto, a niste reagirali na vrijeme za popravak.
Pripazite na DOKUMENTE , nemojte da vas ponese vaš uspijeh!

- 04:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2021  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Lipanj 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (2)
Svibanj 2020 (3)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (2)
Studeni 2019 (1)
Rujan 2019 (2)
Srpanj 2019 (1)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (2)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Prosinac 2017 (3)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (4)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (3)

Opis bloga

Marijana Petrović Mikulić
diplomirana slikarica =mag.lik.umjetnosti, dipl.učitelj
e-mail:mari48anne@net.hr




...o umjetnosti...

CV

Samostalna i neka skupna izlaganja

1995. Priča o drvetu - srednja škola, Sisak (samostalna)
1998. Monotipija - srednja škola Sisak (samostalna)
1999. Čestitke - srednja škola Sisak (samostalna)
2001. Je vu cherche (Tražim te) - Mali kaptol, Sisak (sam.)
2002.ili 2003. Salon mladih - KKV Sisak (skup., ne znam je li god. prava)
2002. Zajednička sa B. Bjelić i J. Bulat – Mali kaptol, Sisak
2006. Mostovi i parkovi grada Siska - Gradska knjižnica, Sisak (samos.)
2006. Zajednička sa N. Ivković – Galerija Krsto Hegedušić, Petrinja
2007. Slike akvareli, akrilik, ulje - Galerija Sveti Kvirin, Sisak (sam.)
2008. Sudjelovala u postavljanju interaktivne izložbe Adventski labirint u Velikom kaptolu u Sisku sa grupom Mladi za Krista iz Rijeke
2009. Vodila dvotjednu radionicu crtanja i slikanja u Sisku
2010. Isusov put - Crkva Svete Marije Magdalene, Sunja (sam.)
2010. Akrilik i ulja - Gradska knjižnica, Sunja (sam.)
2011. INTER IMAGO 3 - MC galerija, skupna, New York
2011. Međunarodni festival zastavica - Kolotečina, Zagreb
2012. Međunarodni festival zastavica - Čovjek koji sjedi ili Mačak među cvijećem, Zagrljaj, Zagreb
2012. Bewegter-wind, Slikanje vjetra osnovnim bojama,Essen, Njemačka,
2013. Međunarodni festival zastavica - Odraz u ogledalu ili Ukradeni komadić radosti, Zagreb
2014. Minijature, skupna, Popovača
2014. Međunarodni festival zastavica - U stvaranju I, U stvaranju II, Zagreb
2014. Slikarske i poetske minijature, NKČ Sisak
2014. Identiteti, 3.Hrvatsko triennale autoportreta, Galerija Prica, Samobor, skupna
2015. Minijature, skupna, Popovača, Petrinja, Knin
2015. Međunarodni festival zastavica, - Moj grad, Zagreb
2016. Međunarodni festival zastavica- Komplementarna ljubav,
naljepnica-Ljubav na žici u 17
2016. Žene u različitim psihološkim stanjima u 21.st, samostalna, Sisak
2017.Međunarodni festival zastavica - Rascvjetana
2018. Mađunarodni festival zastavica-pohvalnica
2018. Bewegter-wind -Kristalizacija misli, Njemačka
(samo dvoje ljudi iz HR)
2019. Napravila zastavicu za Cest is d´Best, ali se izgubila u pošti
2019. Dobila nagradu 1. Književni pleter -susret Sisačko-moslavačke županije za prozu "Siskulje"
2019. Oslikala nekoliko velikih i manjih platana s korisnicima kao i zid od 11m. u Centru za rehabilitaciju
2019. 1. Međunarodna konferencija: Umjetnost i invaliditet- predavanje, Osijek
2020. Međunarodni festival umjetničkih zastavica
Priprema za konferencije koje su otkazane
Divna slikarska radionica u Željezari sa četvero predivne djece u parku kod jezerca


50- tak skupnih izložbi sa udrugama: Petriart, Sulikum, drugim udrugama, sudjelovanja u humanitarnim akcijama i inozemnim natječajima, te nekoliko likovnih i kreativnih radionica, manje izložbe po malim kvartovskim kafićima. Radila u osnovnoj školi predajući likovni gdje su neki učenici dobivali nagrade (te sam baš ponosna na njih jer imaju potencijala). Trenutno kao likovni terapeut i tako sudjelujući na raznim likovnim natječajima i organizirajući izložbe (2011. i 2012., 2014.) likovnih radova korisnika. Članica art - akademije.








Linkovi 1

Linkovi 2

Statistika