Slavonska zima
srijeda, 17.04.2024.
Da proljeće, koje je inače poznato po svojoj prevrtljivosti, ovakvo je i onakvo... a nitko se nije žalio na zimu :O
Jutros snimljena surfinija koja je cijelu ovu zimu ostala vani na stepenicama.
A što se tiče proljeća... jučer, sva napeta kao struna čekajući da se smiri vjetar, nakon što je prošao zaspala sam kao klada. Što ti je čovjek - junak :O
Poslije gledam: požari, snijeg, poplava u pustinji... i ne mogu misliti na to kako smo dobro prošli.
Što ti je žena - junak; niš' joj nije teško... kad sve prođe.
Nova tava i o klinu visi
ponedjeljak, 15.04.2024.
Izreka inače kaže da o klinu visi sito , ali mi smo to govorili za tavu. A može i za štošta drugo, u smislu da je sve dobro dok je novo, ali i u onome po kojemu se sve novo u početku čuva i njeguje, a poslije...
Situ/tavi inače daju tri dana na klinu, no kod mene se još ništa ne zna. Tavica je nova, za palačinke, i kupljena prije par dana. Stara je služila desetljećima valjda, a ovo posljednje sam ja bila odgovorna za nju i nisam ju dala baciti jer mi je baš dobra bila. No, kako sam posljednje palačinke pekla tati prije skoro godinu i pol, a tavica je prijetila i pravom pravcatom rupom na dnu, onda sam je se prije nekoliko mjeseci ipak riješila.
I tak... došla nova.
I stvarno ju jesam okačila na zid, kako je to i red, ali bome i odmah nabacila na vatricu da vidim s čime to imam posla.
Bolje da se to odmah vidi, je li...
No, da, navikavamo se...
Ja inače radim palačinke od nepuno jaja i s kombinacijom mlijeka i obične vode. Tako su palačinke mekše i ne budu žilave ni kad ohlade, ali volim ih raditi i jako tanke, tako da smo odmah naišli i na maleni problem... em..em...m...
Alzo, tavica je poprilično široka, iako se to na fotografiji možda i ne vidi, tako da je tanku i mekanu palačinku malo teže preokrenuti. Non-stick je, ne zagara ali palačinka se dosta čvrsto drži za dno pa ispada da je prevrtanje u zraku skoro pa nemoguće. Ne želim grebati metalnom špatulom po njoj (jer nova je i klin, i tako to, je li...) a za silikonsku zapinje.
No, navikavamo se..
Naći će se i za to lijeka.
Zovem nećaka u deset navečer da dođe, da ću mu ispeći palačinke s bananama, a on brzo i živahno odgovara da, joooj, bi, ali nema slobodan automobil.
Trebalo bi mu pola sata, ali došao bi.
Pa se mislim - djeca i jesmo valjda sve dok se možemo iskreno obradovati palačinkama.
Al' stvarno, ove ne da su velike nego su gigantske... eto problema :))
