Kreativni odjel
cool
Isključi prikazivanje slika25
pet
10/24
Tragovi
luki2.blog.hr
Dva predivna događanja danas:
1. "Kultura snova" , predstavljanje novih pjesama u "Crnom mačku", u Mesničkoj. Zdravko Odorčic je zasluan za ovu krasnu zbirku.
I pjrsma nae drage blogerice nalazi se u zbirci...
A ja sam dola na poziv moje prijateljice Vesne:
Evo Vesne, čita svoju pjesmu...Dama u crvenom je Senka Rupič, glumica i pjesnikinja...Ona ce svoju pjesmu čitati neto kasnije....
I Ana Narandic je tu....draga Ana, prekrasna dua, pjesnikinja i umjetnica toliko je puta spominjana na mome blogu da vjet
rujem da su je "prepoznali" i oni, koje poezija inače ne zanima...
Maja Cvek (Matijina mama- Matija C ek) i ja....
Eto i mene...:)))
I drugo događanje, nita manje vrijedno:
Milanin petak...
U aru objanjavanja ....
Jutros sam se bavila i stvarima, za koje je zaduen Mjesni odbor....Prozaično, ali jako vano za ljude koji u njemu ive.
Umorna, ali sretna. Ljubim!
* Dagnje i pageti ... 360 kcal
minus40kg.blog.hr
10 dag dagnji ... 70
4 dag pageta ... 140
3 dag umaka od bosiljka ... 150
sol, vlasac, ...
Navodno je danas svjetski dan tjestenine,
pa stoga, Sretno svim tjestoljupcima!
Pesto Genovese: svjei bosiljak,
maslinovo, pinjoli, tvrdi sir, ...
P.S.
Slike imaju svrhu ilustracije,
i u pravilu sadre manje hrane
nego to je u receptu navedeno.
Japanska gastronomija
stella.blog.hr
Volite li japansku gastronomiju? Ja da, ako imam
dobrog savjetnika. Sin je bio u Japanu tri puta i voli
njihovu kuhinju, pa nam je savjetovao restoran "Marukoshi"
Uz njegovu pomoć, izabrala sam odličan okonomiyaki,
koji Japanci vole da jedu u restoranima
Ivko je uzeo tonkatsu, jelo koji Japanci rado spremaju
kod kuće
Sin je izabrao vrlo ukusan oyakodan.
Nije bilo mjesta za dezert, pa se nadam da ću drugi put
probati i njihove specifične poslastice. Eto, u svemu
lijepom uiva Lastavica.
24
čet
10/24
Gospođa ministarka
konobarica123.blog.hr
Olivera Baljak nacionalna prvakinja riječkog HNK Ivana plemenitog Zajca u mirovini, za obiljeavanje svojih četrdeset godina umjetničkog rada odabrala je ivku Popović.
ivka je Nuićeva Gospođa ministarka.
Predstava je premijerno odigrana 2020. U međuvremenu je Olivera otila u mirovinu, no predstavu povremeno uz riječki ansambl izvodi i dalje.
Dugo sam eljela pogledati predstavu, jer sjećam se, Nuić je bio jedina lektira koja me onomad u koli nasmijavala. Pa sam pored obavezne Pokondirene tikve pročitala i Ministarku. Davno je bilo da bih se sjećala sadraja osim legendarnih "metera knjiga".
Večeras konačno pruila mi se prilika.
Predstava je odlična, Olivera izuzetna.
Nevjerojatna energija svih glumaca (Tanja Smoje, Jelena Lopatić, Jasmin Mekić...), a osobito Olivere Baljak u glavnoj ulozi nosi predstavu i publiku kroz neto vie od dva sata smijeha i uivanja u fantastičnoj izvedbi.
Nekim smo dijalozima pljeskali jer izriču istine koje su, ma o kojem drutvenom uređenju se radilo, svevremenske, aktualne i kao to na slubenoj stranici riječkog HNK pie:
//Priča o eni političara koja mora na brzinu usvojiti obrasce ponaanja i način ivota visokog drutva, nakon to joj suprug postane ministar u vladi, postala je gotovo sinonim za nagli uspon na drutvenoj ljestvici. Jednako tako, ime Branislava Nuića postalo je sinonim za smijeh u kazalitu, kao i za nepogreivo seciranje provincijalnog mentaliteta pomijeano s balkanskim armom i bogatstvom jezika kojim opisuje komiku naih ivota.//
Preporuka pogledati.
Mi smo Guliver
potok42.blog.hr
Putujući svijetom
Mi smo divovi
Mi smo patuljci
Veliki i nadmoćni
Sičuni i nevani.
Mi smo Guliver.
Postajemo putnici
Cinici i čudaci
Neurotici i razočarani
Nedorasli za predviđanja
Nespremni za promjene.
A trebali bi razumjeti
Osnaiti sebe
Poboljati na svijet
Popraviti sustav
Ujednačiti razmjere
Prilagoditi se do sklada.
Maslačak
star-rose-bloger.blog.hr
Maslačak je jedini cvijet koji predstavlja tri nebeska tijela: Sunce, Mjesec i zvijezde. uti cvijet podsjeća na sunce, maslačak na mjesec, a rasute sjemenke na zvijezde.
Cvijet maslačka otvara se da dočeka jutro, a zatvara se navečer da zaspi.
Koristan je svaki dio maslačka: korijen, list i cvijet. Moe se koristiti za hranu, lijekove i kao boju.
Sve do 1800-ih ljudi su uklanjali travu sa svojih travnjaka kako bi napravili mjesta za maslačke i druge korisne "korove" poput zvjezdaste trave, sljeza i kamilice.
Naziv maslačak dolazi od francuskog "dent de lion", to znači maslačak, a odnosi se na nazubljene listove.
Maslačak ima jednu od najduih sezona cvatnje među svim biljkama.
Sjemenke maslačka često odnese vjetar i putuju poput malih padobrana. Sjeme se moe transportirati do pet milja od mjesta porijekla!
Ptice, insekti i leptiri konzumiraju nektar ili sjemenke maslačka. Med koji proizvode pčele koje oprauju maslačak vrlo je ukusan. &
Cvjetovi maslačka ne moraju se opraivati da bi formirali sjeme. Korijen maslačka moe se koristiti kao zamjena za kavu.
Maslačak se u narodnoj medicini koristi za liječenje infekcija i poremećaja jetre. Čaj od maslačka djeluje kao diuretik.
Ako poznajete maslačak, iz inata će mu izrasti kraće stabljike.
Maslačak je vjerojatno najuspjenija biljka koja postoji. Oni su majstori preivljavanja u cijelom svijetu.
Zanimljiva i lijepa biljka, uvijek je dobro neto vie čuti i znati o njoj. Puhati u njega i da leti poput snova do zvijezda... Pa nek traje... :)))
Odlasci
ffp2.blog.hr
Ima tako nekih uzanci i nepisanih pravila kojih se manje vie svi dre iz nekakve laljive kulture medjusobnog ophodjenja, koje nikada neću razumjeti.
Tako svaki kolega koji odlazi iz firme nakon to je dao otkaz iz nezadovoljstva pri odlasku napie oprotajni mail.
Danas je tako jedan kolega napisao:
Sutra je moj zadnji dan u firmi i stoga Vam se elim ovim putem zahvaliti. Bilo mi je veliko zadovoljstvo raditi u jednom tako talentiranom timu u kojem se kolege medjusobno podupiru. Puno sam naučio i cijenim zajednička iskustva, kojih ću se sjećati sa sjetom.
Predivno.
Malo pjesnički obojano na kraju čak.
A sad prijevod bez preseravanja i lane učtivosti:
Sutra se konačno opratam od vas (Cigani, hohtapleri, dabogda vam kurac na glavi iztastao), nabijem vas sve skupa na kitu.
Bilo je nezaboravno iskustvo raditi sa upotinama kakve ste (čast izuzecima) cijelo vrijeme bili. Nadam se da ćete i onima koji dodju poslije mene na jednaki način bacati kamenje po putu, zato bi njima bilo bolje? Odlazim na mjesto sa boljom plaćom, a ako su i tamo kolege upci poput vas, boli me kuki. Uz viu plaću lake ću ih podnijeti a nakon iskustva s vama ni pakao mi neće teko pasti. Odjebite!
Sve je relativno i bez nade
donabellina.blog.hr
Dobro i zlo
o tome su znali malo, ali sve:
kad zlo pobjeđuje, dobro se pritaji,
kad se dobro ukazuje, zlo je skriveno.
I jedno i drugo nesavladivi su
i ne da ih se premjestiti nedostino daleko.
Zato ako je radost, s primjesom je straha,
a ako je očaj, onda nikad bez tihe nade.
ivot i kad je dug, uvijek će bit kratak.
Prekratak da bi se tu moglo to dodati.
W. Szymborska
foto : Anisja Ungaro Rossi : stari ibenik
Nevere i bonace bloga
stella.blog.hr
Na blogu kaemo o sebi mnogo vie nego to smo svjesni.
Svojim pisanjem sebe jasno oslikamo. A onda se desi da
nas poele upoznati ili da mi elimo nekog sresti. Tradicija
blog susreta traje skoro koliko i blog. Vie puta sam upoznavala
blogerice i blogere. Rijetko mi se deavalo da me susret
razočara. Čeće sam stjecala prijatelje.
U carstvo sladoleda i kolača uli smo malo ranije. Uskoro se
na vratima pojavio osmijeh zvani j u pratnji
svoje inspiracije, prave ljepotice. Od prvog trena imali smo
utisak da se već dugo poznajemo. Za nas blogere to i vai,
zaista se dugo znamo, a uivo susret to samo dopuni i vizuelnim
impresijama jer smo proli sve nevere i bonace bloga.
I ta dalje? Ovo je samo prvi susret. Bit će ih jo. Sigurna sam.
* Namaz od jaja ... 380 kcal
minus40kg.blog.hr
5 dag (1 kom.) kuhanog jaja ... 80
2 dag majoneze ... 150
5 dag peciva ... 150
sol, mladi luk
- naribaj kuhano jaje, posoli
- umijeaj majonezu
- serviraj na pecivu
Ima raznih obroka,
a među njima su i ovakvi.
Moe se tu svata kombinirati,
ali osnovno je ribano jaje i majoneza.
Volim ovaj namaz i rado ga jedem.
P.S.
Za ovaj istaknuti tjedan
nisam kupio nita,
sve je od prije.
23
sri
10/24
BIRTHDAY GIFT
huc.blog.hr
Za moj roćkas voziti ćemo se dugo i besciljno, obavijestio sam druinu, pa smo se vozikali amo i tamo,
a kada smo preli preko Sljemena i spustili se u Strmec Stubički ugledali smo kuću u čijem je dvoritu bio parkiran Fokker 100.
- Jebote, to je ovo?! - razrogačenih očiju uskliknuo je Maderfaker.
- Fokker 100, parkiran u dvoritu - rekao sam.
- Jebote, kako dođe na ideju da parkira Fokker 100 u dvorite? I gdje ga kupi, jebote?! Na Hreliću, jebote?!
Čudio se Maderfaker.
- I kada ga kupi kako ga rastavi i dopremi u ovu zapizdinu?
- Ego - rekao sam - jebeni ego
- I to onda kad je tu i kada ga gleda svaki dan? Die ti se na njega? Ne kuim.
- Vjerojatno nakon nekog vremena počinje smiljati načine kako da povrati barem dio uloenih sredstava pa ga proglasi avionom za parije, rođendane, tim biliding i slično
Ako si ambiciozniji pretvori ga u hotel ili restoran s domaćom kuhinjom dodao sam.
- Hajmo se predstaviti kao novinari koji piu članak o neobičnoj pojavi sred Zagorja. Neka nam krele ispriča svoju priču - predloio je Maderfaker.
- Ne pada mi na pamet da na ikoji način sudjelujem u toj debilani s gnuanjem sam odbacio prijedlog i nastavio voziti.
Ni pola kilometra dalje, tramvaj u dvoritu!
- Ma nemoj me zajebavati! - kriknuo je Maderfaker.
- Koji je sad kurac ovo?! - zapanjeno je rekla Mila.
- Zona sumraka - drhtavim glasom javio se Miki.
- Vjerojatno kompeticija u gluposti - pretpostavila je Mila. - Prvo je ovaj instalirao tramvaj
u dvorite, a onda je sused rekel: nemre to tak, ja imam većeg i parkirao Fokker pred hiu."
- To bi lako moglo biti - sloio sam se. - Znate, kada sam bio mlađi, moda bih se divio volji da se neto ovakvo odradi, ali danas, s odmakom od pola stoljeća, smatram i tramvaj i avion u dvoritu
neopisivo stupidnim.
- Znate to volim gledati? rekoh zamiljeno.
- Pornjavu dobaci Madrfaker.
- Naputena mjesta nastavih. - Posjedujem ogromnu kolekciju fotografija nekoć veličanstvenih
zdanja, sada napola uruenih ruina koje je vrijeme smrvilo. I svaki put kada se osjećam loe
jer ne prebacujem normu u ZuboRexu otvorim direktoriji Abandoned Places i listam fotografije meditirajući nad protokom vremena. Tu su sobe pune utog pustinjskog pijeska nanesenog vjetrom, nakrivljene kuće propalih i obraslih farmi, 'rđavi automobili u ikarama, nasukani riječni kruzeri, koncertne hale s crvenim zastorom na čijem podiju jo uvijek stoji crni koncertni Steinway, propali resorti, konferencijske dvorane uruenih stropova, nakrivljeni zvonici crkvi, dječje bolnice sa zaostalim pranjavim igračkama na podu sobe, ispranjene tvorničke hale, utihle duevne institucije, sablasna mučilita i zatvori kojima jo uvijek odjekuje nevidljiva frekvencija boli, naputene vojne baze, raspucali poligoni i avionske piste, zabavni parkovi sa kezećim karnevalskim njukama, groblja lokomotiva u dubokim umama, oronule obiteljske kuće u Detroidu (smrt velikog američkog industrijskog grada i pobjeda neoliberalnog kapitalizma iz tvornice mokrih snova Miltona Friedmana), kataklizmičke fotografije iz Černobila uz muzičku podlogu Brucknerove sedme, Adagia koji uvijek svira kada treba navijestiti tugu zbog poraza. Adagio je svirao u eteru njemačkog radija kada je Wehrmacht izgubio bitku kod Staljingrada; Adagio je svirao 1. maja 1945. prije no to je Karl Dönitz svojim kretavim glasom stereotipnog nacista objavio vijest o smrti velikog vođe. Ratni pejzai, naravno. Kao i mjesta nakon uragana.
Brestovac
Maločas smo, evo, proli pored Brestovca. Prvi sanatorium za plućne bolesti u ovom djelu Europe danas izgleda kao ptičji izmet na kii.
Pa čitava naselja, kuće odjevene u zelene demperčiće satkane od algi i brljanova.
Pogled na te prizore uistinu me smiruje, limitira moje pokrete i u konačnici zaustavlja bezglavo jurenje za učinkom, zaradom, izvrsnoću, napredovanjem, samopotvrdom, drutvenom potvrdom, za ostvarenjem zadanih i samozadanih ciljeva u danu, u godini, ivotu.
Iznova osvjećujem koliko su sve nae nastojanja uzaludna. Čovjek nije tu da se samoizrabljuje ili da ga cijedi kapitalistički vlasnik ili korporacija. Nita ne treba postići, nita ne treba doseći. Dovoljno je sjediti na suncu i udisati, po mogućnosti to čići zrak.
- Yeah, man, prah si bil i prah bu postal - rekla je Violeta.
- Yeah man, samo oputeno - nadovezao se Pipo i povukao dim.
Same copy-paste fraze, pomislio sam. Mojim prijateljima manjka matovitosti. Tako su banalni i prazni. Često se ponavljaju. Snimam ih potajice. Njihove priče, zapravo posve bezvezni događaji prepričavani su vie puta posve istim riječima. Nisu to rani simptomi Alcajmenra ili puki oblivion. Moji prijatelji su NPCijevi. Ali većina ljudi koja me okruuje i koje svakodnevno susrećem ima sve karakteristike/osobine NPCijeva to neminovno vodi zaključku da je ova Igra ivota zapravo one man play.
- Kada bi Vrijeme progovorilo rekao sam zaokruujući temu Abandoned Places - reklo bi glasom Annie le Brun:
jelo sam ulice, stolce, avione, knjige, nezaboravne trenutke, automobile, krevete, kanale, telefone, izlobe, kie, trave, cipele, vlakove, pantere, uzviene trenutke, krovove, sapune, oblake, britve, take, talismane, akceleratore, pepite, ljepila, kaveze, brze motorne čamce, čizme, koralje, olovke za vjeđe, asfalt, papir, male kipove, povijesne dane, mungose, liće eukaliptusa, tintarnice, sunca, paprat, ibice, pekule, naočale, minute istine, oluje, bugačice... A onda sam nailo na tvrd orah. Zvao se Đon Batina i s njim se nije moglo samo tako. Odolijevao mi je. Majstorski je izbjegavao udarce i jo ih bolje amortizirao. Razbjesnilo sam se, ubrzalo s namjerom da ga čim prije smlavim, ali on je u potpunosti vladao svojom svijeću, ergo i samim tijelom, te je sve svoje procese sveo na razinu apsolutne nule i tako me zajebao. Pokualo sam razgraditi taj njegov neprobojni tit i prići mu s onu stranu nedjelovanja, nereakcije, i pritom se se poteno iscrplo. Pobjedonosno je izaao je iz stanja "zamrznutosti" i nacerio mi se direkt u lice. Pičko, rekao je.
Zaustavio sam kombi Kod Vilčeka.
- Pauza i odojak za NPCijeve. obavijestio sam druinu.
A oni će uglas:
JEEEEEEEEEEEEEEEE
1/2
1 - U zagorju parkiran Fokker dug je 34.5 metara, raspon krila mu je 28 metara, teina kad je prazan mu je 24.5 tona, a s putnicima i gorivom teio je 45 tona. Maksimalna brzina bila mu je oko 900 kilometara, domet malo povie 2000 kilometara.
2 Raritetan, muzejski primjerak legendarnog ZET-ovog tramvaja TPK 101 (koje se u Đuri Đakoviću proizvodio od 1957. do 1965. godine) stigao je u Pilu i bit će potpuno obnovljen. Supruga s njim ima velike planove.
Tom Waits House where nobdy lives
BIRTHDAY GIFT
huc.blog.hr
Za moj roćkas voziti ćemo se dugo i besciljno, obavijestio sam druinu, pa smo se vozikali amo i tamo,
a kada smo preli preko Sljemena i spustili se u Strmec Stubički ugledali smo kuću u čijem je dvoritu bio parkiran Fokker 100.
- Jebote, to je ovo?! - razrogačenih očiju uskliknuo je Maderfaker.
- Fokker 100, parkiran u dvoritu - rekao sam.
- Jebote, kako dođe na ideju da parkira Fokker 100 u dvorite? I gdje ga kupi, jebote?! Na Hreliću, jebote?!
Čudio se Maderfaker.
- I kada ga kupi kako ga rastavi i dopremi u ovu zapizdinu?
- Ego - rekao sam - jebeni ego
- I to onda kad je tu i kada ga gleda svaki dan? Die ti se na njega? Ne kuim.
- Vjerojatno nakon nekog vremena počinje smiljati načine kako da povrati barem dio uloenih sredstava pa ga proglasi avionom za parije, rođendane, tim biliding i slično
Ako si ambiciozniji pretvori ga u hotel ili restoran s domaćom kuhinjom dodao sam.
- Hajmo se predstaviti kao novinari koji piu članak o neobičnoj pojavi sred Zagorja. Neka nam krele ispriča svoju priču - predloio je Maderfaker.
- Ne pada mi na pamet da na ikoji način sudjelujem u toj debilani s gnuanjem sam odbacio prijedlog i nastavio voziti.
Ni pola kilometra dalje, tramvaj u dvoritu!
- Ma nemoj me zajebavati! - kriknuo je Maderfaker.
- Koji je sad kurac ovo?! - zapanjeno je rekla Mila.
- Zona sumraka - drhtavim glasom javio se Miki.
- Vjerojatno kompeticija u gluposti - pretpostavila je Mila. - Prvo je ovaj instalirao tramvaj
u dvorite, a onda je sused rekel: nemre to tak, ja imam većeg i parkirao Fokker pred hiu."
- To bi lako moglo biti - sloio sam se. - Znate, kada sam bio mlađi, moda bih se divio volji da se neto ovakvo odradi, ali danas, s odmakom od pola stoljeća, smatram i tramvaj i avion u dvoritu
neopisivo stupidnim.
- Znate to volim gledati? rekoh zamiljeno.
- Pornjavu dobaci Madrfaker.
- Naputena mjesta nastavih. - Posjedujem ogromnu kolekciju fotografija nekoć veličanstvenih
zdanja, sada napola uruenih ruina koje je vrijeme smrvilo. I svaki put kada se osjećam loe
jer ne prebacujem normu u ZuboRexu otvorim direktoriji Abandoned Places i listam fotografije meditirajući nad protokom vremena. Tu su sobe pune utog pustinjskog pijeska nanesenog vjetrom, nakrivljene kuće propalih i obraslih farmi, 'rđavi automobili u ikarama, nasukani riječni kruzeri, koncertne hale s crvenim zastorom na čijem podiju jo uvijek stoji crni koncertni Steinway, propali resorti, konferencijske dvorane uruenih stropova, nakrivljeni zvonici crkvi, dječje bolnice sa zaostalim pranjavim igračkama na podu sobe, ispranjene tvorničke hale, utihle duevne institucije, sablasna mučilita i zatvori kojima jo uvijek odjekuje nevidljiva frekvencija boli, naputene vojne baze, raspucali poligoni i avionske piste, zabavni parkovi sa kezećim karnevalskim njukama, groblja lokomotiva u dubokim umama, oronule obiteljske kuće u Detroidu (smrt velikog američkog industrijskog grada i pobjeda neoliberalnog kapitalizma iz tvornice mokrih snova Miltona Friedmana), kataklizmičke fotografije iz Černobila uz muzičku podlogu Brucknerove sedme, Adagia koji uvijek svira kada treba navijestiti tugu zbog poraza. Adagio je svirao u eteru njemačkog radija kada je Wehrmacht izgubio bitku kod Staljingrada; Adagio je svirao 1. maja 1945. prije no to je Karl Dönitz svojim kretavim glasom stereotipnog nacista objavio vijest o smrti velikog vođe. Ratni pejzai, naravno. Kao i mjesta nakon uragana.
Brestovac
Maločas smo, evo, proli pored Brestovca. Prvi sanatorium za plućne bolesti u ovom djelu Europe danas izgleda kao ptičji izmet na kii.
Pa čitava naselja, kuće odjevene u zelene demperčiće satkane od algi i brljanova.
Pogled na te prizore uistinu me smiruje, limitira moje pokrete i u konačnici zaustavlja bezglavo jurenje za učinkom, zaradom, izvrsnoću, napredovanjem, samopotvrdom, drutvenom potvrdom, za ostvarenjem zadanih i samozadanih ciljeva u danu, u godini, ivotu.
Iznova osvjećujem koliko su sve nae nastojanja uzaludna. Čovjek nije tu da se samoizrabljuje ili da ga cijedi kapitalistički vlasnik ili korporacija. Nita ne treba postići, nita ne treba doseći. Dovoljno je sjediti na suncu i udisati, po mogućnosti to čići zrak.
- Yeah, man, prah si bil i prah bu postal - rekla je Violeta.
- Yeah man, samo oputeno - nadovezao se Pipo i povukao dim.
Same copy-paste fraze, pomislio sam. Mojim prijateljima manjka matovitosti. Tako su banalni i prazni. Često se ponavljaju. Snimam ih potajice. Njihove priče, zapravo posve bezvezni događaji prepričavani su vie puta posve istim riječima. Nisu to rani simptomi Alcajmenra ili puki oblivion. Moji prijatelji su NPCijevi. Ali većina ljudi koja me okruuje i koje svakodnevno susrećem ima sve karakteristike/osobine NPCijeva to neminovno vodi zaključku da je ova Igra ivota zapravo one man play.
- Kada bi Vrijeme progovorilo rekao sam zaokruujući temu Abandoned Places - reklo bi glasom Annie le Brun:
jelo sam ulice, stolce, avione, knjige, nezaboravne trenutke, automobile, krevete, kanale, telefone, izlobe, kie, trave, cipele, vlakove, pantere, uzviene trenutke, krovove, sapune, oblake, britve, take, talismane, akceleratore, pepite, ljepila, kaveze, brze motorne čamce, čizme, koralje, olovke za vjeđe, asfalt, papir, male kipove, povijesne dane, mungose, liće eukaliptusa, tintarnice, sunca, paprat, ibice, pekule, naočale, minute istine, oluje, bugačice... A onda sam nailo na tvrd orah. Zvao se Đon Batina i s njim se nije moglo samo tako. Odolijevao mi je. Majstorski je izbjegavao udarce i jo ih bolje amortizirao. Razbjesnilo sam se, ubrzalo s namjerom da ga čim prije smlavim, ali on je u potpunosti vladao svojom svijeću, ergo i samim tijelom, te je sve svoje procese sveo na razinu apsolutne nule i tako me zajebao. Pokualo sam razgraditi taj njegov neprobojni tit i prići mu s onu stranu nedjelovanja, nereakcije, i pritom se se poteno iscrplo. Pobjedonosno je izaao je iz stanja "zamrznutosti" i nacerio mi se direkt u lice. Pičko, rekao je.
Zaustavio sam kombi Kod Vilčeka.
- Pauza i odojak za NPCijeve. obavijestio sam druinu.
A oni će uglas:
JEEEEEEEEEEEEEEEE
1/2
1 - U zagorju parkiran Fokker dug je 34.5 metara, raspon krila mu je 28 metara, teina kad je prazan mu je 24.5 tona, a s putnicima i gorivom teio je 45 tona. Maksimalna brzina bila mu je oko 900 kilometara, domet malo povie 2000 kilometara.
2 Raritetan, muzejski primjerak legendarnog ZET-ovog tramvaja TPK 101 (koje se u Đuri Đakoviću proizvodio od 1957. do 1965. godine) stigao je u Pilu i bit će potpuno obnovljen. Supruga s njim ima velike planove.
Tom Waits House where nobdy lives
Damar
stella.blog.hr
Imala sam zadovoljstvo da uivam u koncertu orkestra
"Damar" i promociji njihovog prvog albuma.
"Orkestar "DAMAR" je projekt vrsnih diplomiranih muzičara
okupljenih oko sevdaha kao stila koji najbolje otkriva
najdublje emocije koje su u svakome od nas"...
Orkestar "DAMAR":
Jelena Jakovljević - vokal
Nikola Mijajlović - truba
Nenad Ljubenović - harmonika
Bojan Mladenović - klavir
Stevan Kovačević - kontrabas
Dmitrij Ivanilov - udaraljke
Aleksandar Radulović - udaraljke
Večer izuzetne pozitivne energije trajalo je prekratko
za nae elje. Ako moe, satima?
Ima li pesna?
Kad bi vreme moglo da se vrati...
Aplauz na kraju dugo je trajao!
(Prve četiri fotografije su javne, a ostale tri moje)
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera pie komentar
15 blogera pie post
- Blog.hr