Kraj peći na stolici drijema mačić,
Crni mačić, s bijelim vrhom repa,
Na kauču netko odmara kosti, i razmišlja:
Trebalo bi odmoriti, baš dobro odmoriti od svega.
I još misli: trebalo bi promijeniti naciklo staklo na peći, da se staklo može normalno obrisati;
Maknuti čađ
Da se vidi vatra.
Da se vidi
Tinja li
Ili se Gasi.
Kad bukti, to se dobrano osjeti,
U kostima, a i u duši.
I čuje se
pucketanje
Topline.
Pa naciklo staklo ne smeta tada nimalo.
...
Netko je rekao da su mačke posve drugačije od nas ljudi;
Drijemaju danju, živnu navečer.
Mi ujutro krenemo žustro i svatko za svojim poslom,
Navečer bi živjeli
Dnevni mačji život:
Drijemali bi uz toplu peć
I slušali vatru koja bukti.
Pucketa.
Grije.