07

četvrtak

studeni

2024

SPOMENIK

Dignut ću si spomenik. Za sva sranja i događaje u životu. Za sve one progutane riječi, koje su trebale izaći, ali glas u glavi je šaptao: "sačuvaj dostojanstvo." Ali što ti znači dostojanstvo u moru krvopija, zvijeri i onih beskičmenjaka koji piju životnu energiju? A ne možeš biti dobar svakome. Mnogi će zavidjeti tvojim "sitnicama" u usporedbi s njihovim blagom. Ali uvijek želiš ono što nemaš. To ti je pravilo života. A ne možeš kupiti sreću. Shvati, čovječe, to dolazi iznutra. Možeš imati cijeli Svijet, a osjećati prazninu. Prokleto glupa pravila, a stil života sam biraš. Pa čak i ako je nametnut. Ali svi želimo biti netko. Biti kraljevi i kraljice u hramovima uspjeha. Snobovski dovoljni drugima, a najmanje dovoljni sebi. A reći ću ti nešto. Zapamti-svijet će te pitati tko si. Ako ne znaš, svijet će ti reći. A istina nije zakopana u zlatnim polugama. Daleko si čovječe od toga. Nemaš hrabrosti, jer to bi značilo da moraš umrijeti iznutra. A Smrt je teško progutati. Pogotovo kad živiš u iluziji svoje kreacije. One bolesne, jer voliš da ti se dive. A koliko njih si zgazio na svom putu? Ta djela ne pokazuješ. Samo ono što zaslužuje biti pod svjetlima reflektora. Ne vadi se fotoaparat kad pomažeš sirotinji. Možda shvatiš, ali sumnjam. Presirov si, čovječe, da razumiješ ovakvu vrstu razgovora. Nisu metafore tvoj stil. Ti čak i nemaš stila. A poluslijep si da to vidiš. Dignut ću si spomenik. Tebi u čast, čovječe. Za sve one verbalne šamare i počinjeno "ubojstvo" nad slabijim od sebe. Ne tješi se molitvama. Takvima Oče Naš ne pomaže. Neki nemaju prostor za kajanje. Maske su pale. Otkriveno je pravo lice. Znala sam ga oduvijek, ali nekako težim tražiti dobrotu u ljudima. Nisam sigurna koliko je toga bilo realno, na tvojoj strani, a da nije lažna kopija. Kopija preseravanja prema Svijetu, omeđena dozom cinizma i bešćutnosti. Takav karakter nikoga ne cijeni. Pa čak ni kad krv za tebe pišaju. Dignut ću si taj jebeni spomenik, za sva progutana govna i omalovažavanja. Za snagu da izdržim do kraja, a veliku cijenu sam platila za to. Taj trenutak nikad neću zaboraviti. Kap koja je prelila čašu. Dovoljna za sabrati misli i otići. Zatvoriti ta vrata i baciti sve kopije ključeva. Zauvijek.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 07.11.2024. 08:56 Jednom dođe trenutak, kad prestaneš igrati po tuđim pravilima, jer cijena koju platiš je previsoka.

TEATRALNI, 07.11.2024. 10:08 Da sam iz kategorije debelokožaca koje živo boli đoko za sve lakše bi i jednostavnije ostvario neki svoj interes, ovako je jebiga bilo teže.To tek vidim sad s godinama i vremenskim odmakom. Ali neka...dostojanstvo nema cijenu i ni pod razno (mi) nije na prodaju. U istu tu kategoriju spada i energetski vampirizam, evo ću navesti jedan trivijalan primjer-kad bi se sa zadrtim primitivcima znao uplesti u ideološke rasprave (ako se tako uopće to s njihove strane i može nazvat) nikakva količina argumenata nije mogla pobit njihove floskule. Isišu energiju i slomiju te gore od bilokakve fizikalije.Igru po tuđim pravilima nikad u životu nisam volio nažalost ne može se po svim pitanjima i kategorijama prestat igrat po njima ali situacije u kojima se može biram svoja pravila.

Donabellina, 07.11.2024. 11:57 Točno je sve napisano : individualizam nas dijeli na dobre, loše, osrednje i nikakve - mislim i na ono, kako nas drugi vide jer je sasvim suprotno od noga što mislimo o sebi

Ali, jedno je nepotrebno : biti kivan na svijet drukčiji od sebe , jer, ne možemo skrojiti život s istinma, a da i možemo, takav život bi bio dosadan

WORLD OF A DREAMCATCHER, 07.11.2024. 12:26 @TEATRALNI- potpuno te razumijem. Nekad vidiš stvari, kako i sam kažeš, s godinama i vremenskim odmakom. Ali nikad nije kasno birat svoja pravila. Dokle god dišeš i biraš promjenu, na pravom si putu. :))

@Annabonnk-istina sve što kažeš. :)) Različitosti čine svijet i ljude malo zanimljivijima ipak, ali je zavist ljudi problem. Tu se nekako ne zasite. Znaš ono i da vladaju cijelim Svijetom, ne bi im bilo dovoljno

TEATRALNI, 07.11.2024. 12:44 Eto savjeta za one starije od nas: jebeš google pitaj milenijalce/ke...jer milinijalci/ke znaju :)

WORLD OF A DREAMCATCHER, 07.11.2024. 13:21 @TEATRALNI- Hahaha sad ćeš se još počet vodit onom da Milenijalci vladaju Svijetom :)))) LOL

TEATRALNI, 07.11.2024. 13:29 :)))))) e da je stvarno tako svijet bi (za)blistao :D

Donabellina, 07.11.2024. 14:55 Glavno da TEATRALNI nije kuruzni ko Trump---sve drugo je podnošljivo čak i zajebancije koe baca vjerojatno misleći na "milenijce" s kojima se drži.

Ali, svi naši odabiri su opravdani, zato bravo teatralni ( vid bogati i rima je ispala )

WORLD OF A DREAMCATCHER, 07.11.2024. 16:25 @Annabonni - pošteno si me nasmijala sada :))) čak je i rima na mjestu

teuta, 07.11.2024. 21:27 Kao i sve ostale posjetitelje na mom novom postu, sada ću te samo lijepo pozdraviti i zahvaliti ti na dobro došlici. I kad uhvatim ritam, vrlo rado ću komentirati tvoje postove...

luki2, 07.11.2024. 22:27 Spomenik za života...:)))) Cijeli život radim i borim se. Ponosna sam na sebe - jer za mnoštvo stvari mogu sama sebi zahvaliti.....Saslušati ću rado moje, jer znam da mi žele najveće dobro- ali opet ću napraviti kako ja mislim da je najbolje. Ljub!

WORLD OF A DREAMCATCHER, 08.11.2024. 09:37 @teuta- doista je lijepo vidjeti te, opet ovdje :))

@luki2-"život je borba", rekli bi, samo neki su itekako sposobni prijeći granice, a najgore je šutjeti...živi sam primjer. Hvala ti na komentaru :))*

kejtoo, 08.11.2024. 11:22 Netko bi rekao da treba među zvijerima biti poput janjeta u vučjoj koži, no koja je cijena kad jednom kreneš igrati po njihovim pravilima. Neka vrata je najbolje zatvoriti. Bolje to nego da izgubiš sebe po putu.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 08.11.2024. 11:35 @kejtoo- baš to koja je cijena??? Nikad nije kasno da se složi slagalica života-za SEBE :)**

Blumi, 08.11.2024. 12:05 eh da, što će ti donijeti spomenik, pokojeg goluba i još malo "sreće" drito na glavu, a dostojanstva niti u naznakama, tek pijedestal nemoći, ali dobro, iluzija je da su drugi zli, a mi dobri, ali što bi mi bez njih, mislim iluzija, i tih drugih, i "sreće", ...

WORLD OF A DREAMCATCHER, 08.11.2024. 12:37 @Blumi-ti nekako uvijek znaš pogodit u sridu s komentarom :)) Em si duhovit, em konstruktivan :)

Mrr Mau, 08.11.2024. 17:41 Blumi je to simpatično opisao. Ali nije stvar da napraviš sebi spomenik uzaludnih napora pa stojiš na mjestu diviš se spomeniku i budeš žrtva.
Ja taj spomenik doživljavam simbolički. Da sebi priznaš sve napore i trud, iako možda nije za to slijedilo poštovanje i priznanje. Da znaš da si učinio što si mogao.
To bi bilo kao preduvjet da kreneš dalje. Da se donese odluka, kako god to bilo teško. Da se promjeni situacija, mjesto i ljudi koji samo uzimaju, a ne daju ništa za uzvrat.Da se savlada strah, da se prestane očekivati dobrota od onih koji ju ne shvaćaju.

teuta, 08.11.2024. 18:05 Mi ljudi smo ti jako čudna bića. Najbolje je graditi spomenike u našim srcima i uspomenama. Takvi spomenici traju i vrlo su vrijedni.
Ne, nisam protiv gradnja spomenika, onih tradicionalnih ali eto, one često ne prikazuju niti dočaravaju ono najbolje kome pripadaju...

WORLD OF A DREAMCATCHER, 09.11.2024. 05:26 @Mrr Mau-ali to i jest simbolički, upravo na taj način. Moj način izražavanja uvijek većinom odlazi u simboliku i metaforu. Spomenik kao simbol, za sve istrpljeno i sve loše. Za podsjetnik na granice koje nisu postavljene kad su trebale biti. Hvala na komentaru :))

@teuta-jako smo čudna bića, slažem se...

Dinaja, 09.11.2024. 07:53 sačuvaj dostojanstvo... rečenica ti je najveći spomenik...

Potok, 09.11.2024. 08:19 - Dignut ću si taj jebeni spomenik, za sva progutana govna i omalovažavanja. Za snagu da izdržim do kraja, a veliku cijenu sam platila za to.

Izgleda da još uvijek plaćaš - ogorčenjem. Kad pokidaš veze, tek onda si otplatila.

sewen, 09.11.2024. 08:50 Jedan jedini korak u lijevo, desno ili naprijed pa čak i natrag može biti dovoljno. To je već korak dalje! Čak i bez tona, bez glasa...

WORLD OF A DREAMCATCHER, 09.11.2024. 09:19 @Dinaja- ima istine i u tome
@Potok- u pravu si. Potpuno. Veze su pokidane. Tekst je je simbolika tome.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 09.11.2024. 10:51 @sewen-slažem se. I taj jedan korak vrijedi :)

shadow-of-soul, 09.11.2024. 12:49 prošla sam puno nekih čudnih ljudi i još uvijek - vjerujem ... povjerujem, a onda bih najradije sama sebi opalila šamar što sam bila baš tako naivna - stara i naivna!

WORLD OF A DREAMCATCHER, 09.11.2024. 16:41 @shadow-of-soul- najgore je kad "pišaš krv" za takve, kad ti unište identitet svojim manipulacijama, kad očekuju da živiš za njih 24/7 i ne daj Bože reći da NE možeš više činiti usluge...Jer tada misliš samo na svoju guzicu, a druge tko jebe...Eh da...Takvima ni Oče Naš ne pomaže...Uzalud ostavljaju poljupce na crkvenim oltarima...Uzalud...

Mrr Mau, 09.11.2024. 16:57 @WORLD OF A DREAMCATCHER, Ma ja očito nisam baš u stanju precizno i razumljivo napisati što mislim. Shvatila sam što si htjela reći i mislila sam da sam izrazila razumijevanje i slaganje s rečenim. Tek sad nakon tvog odgovora, čitam 3-4 puta šta sam ja napisala i shvaćam kako je to zvučalo suprotno. Ispalo je da ti držim predavanje o tome što si trebala misliti i osjećati, kao da ja to bolje znam!
Oprosti, molim te.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 09.11.2024. 17:33 @Mrr Mau- jao :)) Nisam to doživjela kao predavanje :))) Ali nisi ništa krivo napisala :)** Simbolično spomenik kao točka na "i" za iskustvo i podsjetnik na sva ta sranja. Veze su pokidane. Ovo je put bez povratka. Ali ima gorak okus.

united colors of life, 09.11.2024. 19:34 Briljantno napisano. Izbrati sebe nekima je dugo, dugo teško.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 10.11.2024. 13:00 @united colors of life- hvala ti na komentaru :)

Dust in the wind, 11.11.2024. 10:29 Nismo ovce! Salvus est in fuga.

WORLD OF A DREAMCATCHER, 11.11.2024. 12:37 @Dust in the wind-hvala ti na komentaru :)

nema garancije, 13.11.2024. 17:48 Ona je imala terasu sa svim vrstama cvijeća, pravi mali park. Uvijek sam
se divila i divim se, volim cvijeće i trudim se oko njega. Moje podneblje
nije darežljivo, ili je hladno ili pakleno vruće, a ona gleda moje cvijeće
i s nekom neskrivenom tugom pokazuje na jednu biljku koja je eto
preživjela sve nedaće. Baš joj je ta nedostajala, vjerojatno joj nedostaje
još neka sitnica koju imam u vitrini. Osvrnula sam se eto baš na te
nezasitnosti, a o karakterima ljudi ne vrijedi raspravljati, uzmi ono
slično sebi ostale na pristojnu udaljenost. Imat ćeš vremena puno
puta past na guzu od čuđenja ali ne čudi se, produži..., eee, da ne
zaboravim, počni već s nekim spomenikom sebi, bar će biti po tvom
ukusu, oni poslije nas su samo ispirači savjesti. Možda sam se malo
udaljila, ali privuklo me tih par krupnih sitnica, tebi pozdrav i glavu gore:)))

WORLD OF A DREAMCATCHER, 14.11.2024. 23:34 @nema garancije-hvala ti na komentaru :) I nakon pada na guzicu, ustanem i taman kad mi prođe kroz glavu da me ništa ne može iznenadit, evo ti još jednog hematoma na guzici, od ponovnog "padanja" :D

TiFiT, 16.11.2024. 23:30 Treći put čitam bez daha, jer dođe mi da svaku riječ potpišem i dignem i ja spomenik... odlično napisano. Odlično!

kejtoo, 01.01.2025. 19:19 Sretna Nova :)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica