20
subota
siječanj
2024
PILULA ZVANA SREĆA
"Svijet će te pitati tko si i ako ti ne znaš, Svijet će ti reći." Ne dozvoli drugima da kreiraju put kojim ćeš hodati. Možeš im dozvoliti da ti pokažu smjerove, ali izbor mora biti tvoj. Jedino ti, znaš, kako je hodati u vlastitim cipelama. Svaki dan biraš koje ćeš obući-takav je i život. Dobiješ stotine mogućnosti, svaka nosi svoju vrijednost i posebna je na svojstven način. Na tebi je da si pokloniš ono najbolje, za sebe. Tako je i sa srećom. Jesi li sretan i znaš li doista spoznati sreću? Možeš li pronaći radost, samo u svjesnosti, da si dobio još jedan dan, na poklon? Ili trebaš više od toga? Jer, ako ne znaš cijeniti sitnice, podsjetit ću te, da mnogi sutra neće otvoriti oči. Mijenjaš li sada svoje stavove i sami pogled na radost bivanja? Raduje li te miris kave i pogled na ogoljele krošnje u zimskim mjesecima? Možeš li se smijati beznačajnim glupostima ili je ipak potrebno više? Koliko smo ustvari sretni? I kada bi mogli mjeriti sreću, na koji način bi dokazivali njeno postojanje? Je li nužno, da je osoba, koja se smije, doista sretna? Mnogi nose osmijeh, kako bi sakrili one polomljene dijelove sebe. Možeš li biti sretan, bez ikakvog razloga-tek tako? Ili je potrebno znanje, da bi mogli spoznati sreću? Moramo li i možemo li, naučiti, biti sretni? I zašto sreća, ne može biti, poput, male pilule koju ćemo progutati svaki puta, kada osjetimo sjetu? Razumijem, ne možeš se vječno smijati. Ali, ponekad, je baš osmijeh ona slamka spasa, koju trebaš. Poklon samome sebi. Njegovu cijenu ne moraš plaćati. I može trajati koliko god želiš. Shvaćaš li sada? I komplicirane situacije, mogu biti jednostavne, ovisi kako se postaviš i koju boju naočala, nosiš u tom trenutku. Nije svijet obojan crno-bijelo, samo si danas zaboravio popiti svoju pilulu.
(I kad mi ništa ne ide...Smijem se)
komentiraj (34) * ispiši * #
08
ponedjeljak
siječanj
2024
ODAVNO NE PIŠEM STIHOVE
Odavno ne pišem stihove. Moje riječi ne stvaraju djela. Demoni budućnosti, su probudili strahove, stvorili život kakav nisam htjela. Djeca, bez lica, ispisuju stranice, stvaraju knjige što ne znače ništa. Vrijeme, polako, pomiče granice, ostavljajući pitanje: "da li vrijedilo je išta?" Ruke prošlosti čiste ulice, ispiru "krv" što njima teče, a ljudi bez duše brišu sunce, zadnjim dahom gase svijeće. Carstvo noći sad vlada nad gradom, tone kao lađa u morske dubine. Jedan život se budi s nadom, a onda nestaje u rukama sudbine. Odavno ne pišem stihove, jer nestaje mi riječi i nema ih tko čuti. Demoni budućnosti su probudili strahove, izgradili svijet koji vječno šuti. Djeca, bez lica, stvaraju mitove, pišu nove priče, što ponosno će rasti, a vrijeme polako pomiče granice i najhrabriji, na kraju, će pasti. Ruke prošlosti brišu sjećanja, tuga i suze kreiraju slike. Ljudi, bez duše, u očima vragova, čekaju ponizno, druge prilike. Carstvo noći, sad vlada nad gradom, tone kao lađa u morske dubine i jedan se život probudio s nadom, a onda nestao u rukama sudbine.
komentiraj (32) * ispiši * #
02
utorak
siječanj
2024
ILUZIJA
Živimo u svijetu iluzija. U svijetu, u kojem, prihvaćamo lažni privid iskrivljene stvarnosti. Živimo u svijetu laži i obmana. U svijetu, u kojem se iskrenost skriva, poput sjene, u tami. Živimo u svijetu, u kojem oni koje volimo, bez zadrške zabijaju noževe u leđa. Živimo u svijetu, u kojem ne postoji kajanje. U svijetu, u kojem prijatelj postaje neprijatelj, nudeći lažni osmijeh, dok gleda kako "krvariš." Živimo u svijetu iluzija. U svijetu, gdje se ljudi igraju mađioničara. Zamrače um, igraju igre, grade nesigurne "mostove", kupuju lažnom iskrenošću. Živimo u svijetu bez radosti. U svijetu, u kojem je mržnja, jedini razlog za opstanak. Živimo u svijetu iluzija. U svijetu mašte, kojeg sami stvaramo, bježeći od svijeta, kojeg ne želimo vidjeti. Živimo u svijetu bez života. U svijetu, u kojem nestaju snovi, razbijajući se, poput balona, od sapunice. Živimo u svijetu noćnih mora. U svijetu, u kojem se bojimo zaspati. Živimo u svijetu bez početka. U svijetu, u kojem je kraj jedina realnost. Živimo u svijetu iluzija. U svijetu, u kojem iluzionisti ne vjeruju vlastitm vještinama. Živimo u svijetu bez svijesti, umorni od življenja. Živimo...
komentiraj (23) * ispiši * #
