Dignut ću si spomenik. Za sva sranja i događaje u životu. Za sve one progutane riječi, koje su trebale izaći, ali glas u glavi je šaptao: "sačuvaj dostojanstvo." Ali što ti znači dostojanstvo u moru krvopija, zvijeri i onih beskičmenjaka koji piju životnu energiju? A ne možeš biti dobar svakome. Mnogi će zavidjeti tvojim "sitnicama" u usporedbi s njihovim blagom. Ali uvijek želiš ono što nemaš. To ti je pravilo života. A ne možeš kupiti sreću. Shvati, čovječe, to dolazi iznutra. Možeš imati cijeli Svijet, a osjećati prazninu. Prokleto glupa pravila, a stil života sam biraš. Pa čak i ako je nametnut. Ali svi želimo biti netko. Biti kraljevi i kraljice u hramovima uspjeha. Snobovski dovoljni drugima, a najmanje dovoljni sebi. A reći ću ti nešto. Zapamti-svijet će te pitati tko si. Ako ne znaš, svijet će ti reći. A istina nije zakopana u zlatnim polugama. Daleko si čovječe od toga. Nemaš hrabrosti, jer to bi značilo da moraš umrijeti iznutra. A Smrt je teško progutati. Pogotovo kad živiš u iluziji svoje kreacije. One bolesne, jer voliš da ti se dive. A koliko njih si zgazio na svom putu? Ta djela ne pokazuješ. Samo ono što zaslužuje biti pod svjetlima reflektora. Ne vadi se fotoaparat kad pomažeš sirotinji. Možda shvatiš, ali sumnjam. Presirov si, čovječe, da razumiješ ovakvu vrstu razgovora. Nisu metafore tvoj stil. Ti čak i nemaš stila. A poluslijep si da to vidiš. Dignut ću si spomenik. Tebi u čast, čovječe. Za sve one verbalne šamare i počinjeno "ubojstvo" nad slabijim od sebe. Ne tješi se molitvama. Takvima Oče Naš ne pomaže. Neki nemaju prostor za kajanje. Maske su pale. Otkriveno je pravo lice. Znala sam ga oduvijek, ali nekako težim tražiti dobrotu u ljudima. Nisam sigurna koliko je toga bilo realno, na tvojoj strani, a da nije lažna kopija. Kopija preseravanja prema Svijetu, omeđena dozom cinizma i bešćutnosti. Takav karakter nikoga ne cijeni. Pa čak ni kad krv za tebe pišaju. Dignut ću si taj jebeni spomenik, za sva progutana govna i omalovažavanja. Za snagu da izdržim do kraja, a veliku cijenu sam platila za to. Taj trenutak nikad neću zaboraviti. Kap koja je prelila čašu. Dovoljna za sabrati misli i otići. Zatvoriti ta vrata i baciti sve kopije ključeva. Zauvijek.
Post je objavljen 07.11.2024. u 08:48 sati.