Set varijacija istog problema
1
Nedavno mi je pod klik došla vijest iz 2020-e o filmskoj premijeri balkanskog projekta intrigantnog imena "Bog postoji, njeno ime je Petrunija a sama brzinska vijest o dotičnom filmu mi je bila je signal da ovo spada u kategriju filma koji se mora gledati. Vratio mi se flashback usputno sa guglanjem za filmovima iz seta filmskih preporuka pa reko što da ne, iako ću vjerovatno izvisit sa relevantnošću ishoda pretrage, klik po klik i došlo mi je nešto ali opet-samo polovično drugi dio filma na dailymotionu a prvi je iz nekog razloga blokiran. Što ću, s ovim sadržajem skupljenim ranije imam nekog materijala pa aj da bar pogledam dio.
2
"Makedonska crna komedija, "Bog postoji njeno ime je Petrunija" Teone Strugar Mitevski, utemeljen na istinitoj priči o ženi koja se uhvatila u koštac s patrijarhatom i nametnutim društvenim normama, od kraja rujna počinje se prikazivati u hrvatskim kinima.
Radnja prati glumicu koja na dan Bogojavljenja promatra ritualno plivanje za križem kojeg u rijeku baca svećenik. Po tradiciji stotine golih muškaraca skaču za njim, a onog koji prvi dopliva do njega cijelu godinu treba pratiti sreća i uspjeh."
"Na kraju, na iznenađenje sviju, do križa prva dopliva Petrunija i njen skok za križem postaje prava internetska senzacija. Sve kroz što poslije prolazi simbol je borbe protiv lokalnih muškaraca, politike i crkve koji ju optužuju za subverziju tradicije Bogojavljenskog dana, napominje se u najavi."
Pa da naravno korijen svog zla je patrijahat i feudalizam to je opće poznato-bez ironije pa kud ćeš bolje od filma koji tako nešto stavlja na metu problematizacije? Žalim samo što nisam bio na premijeri pred koju godinu ali poslužit će i ovo polovično gledanje da donekle dobijem uvid u suštinu. Elem, taj problem konzervativno/klerikalnom moraliziranja je očito problem i van granica Hrvatske kad je makedkonska kinematografija uzela isto za problematizaciju-pitanje je-imaju li i makedonci nekakve fanatične puritansko-konzervativne bitange koje taj film "vrijeđa"?
3
"Antropološki gledano, živimo na području gdje je patrijarhat ukorijenjen duboko u tradiciju, seksizam i mačizam se slave, a vjerske institucije potpiruju nejednakost između žena i muškaraca. Počnimo od oku najvidljivijeg, da žene ne mogu biti pripadnice svećenstva, pa sve do situacija gdje za lijesom pokojnika prvo kreću muškarci, a tek potom i žene. Točno s tim mačizmom i seksizmom u koštac se uhvatila redateljica Teona Strugar Mitevski kad je ekranizirala diskriminaciju na temelju spola, za što je dobila i nagradu Ekumenskog žirija na Berlinaleu te nagradu LUX, Europskog parlamenta.
Film prati glavnu glumicu, Petruniju, koja samo želi naći posao. Kao visokoobrazovana žena teško nalazi posao, prijavljuje se na natječaje za poslove daleko ispod svog ranga obrazovanja, no i za te poslove se očekuje da pristaje na seksističke komentare i dodirivanja od strane nadređenog, koji mogu eskalirati i u nešto više od pukog neukusnog komentiranja izgleda. Vraćajući se upravo s jednog takvog razgovora, baš na Bogojavljenje, prolazi pored rijeke gdje se održava tradicionalno plivanje za časni križ. Odluči i sama okušati svoju sreću, jer, tko prvi dopliva do križa cijelu godinu će ga pratiti sreća, što Petruniji itekako treba.
Film dalje prati ogoljavanje tradicije, rušenje paradigme i puki pokušaj preživljavanja u situaciji u kojoj ste na koljena bacili moćnu crkvenu hijerarhiju te postavljanje novih epistemoloških spoznaja. "
4
Tema predstave Pascala Ramberta Glumica je oda glumačkoj profesiji kao pozivu i napeta emotivno nabijena priča o boleštini od koje umire i smrti a u principu ne o smrti nego o životu proživljenom i aktulnom retrospektivno izmijenjujući sjećanja na prošle događaje i povratke i stvarnost. Drama koja traje nešto manje od sata što mi je bila na prvu zamjerka jer kakav je intenzivan dojam ostavila volio bih da je trajala duže ali sve je uprincipu interpretirano u tih manje od sat. Isabelči je imala par genijalnih referenci na tom postu pa da izdvojim neke od njih.
,
kažeš očekivao si svašta osim nekih paranormalnih stvari, ma nema ih niti u tragovima, ono što se čini možda, možda kažem, paranormalno, nije, metaforika je to, e sad da i drugi cijenjeni Blogeri koji ovdj ekod tebe svrate i uživaju kao i ja da pojasnim o čemu to ja sada pričam, dakle;
koliko god užasavajući lik hladne, distancirane medicinske sestre koju s jedne strane doživljavamo kao bolničarku, ali ju trebamo shvatiti i kao utjelovljenje Smrti, konačnog kraja, racionalnog i medicinskog pristupa stvarima, posljednjeg suda, ili kako god tko nazvao prestanak života, što i sama medicinska sestra potvrđuje riječima '
-Ja sam smrt i poigravam se s vama'. -
Nju naša mlada diva Iva Mihalić interpretira namjerno bez imalo emocija, bezizražajnog lica i krutog ukočenog tijela, izgovarajući riječi poput robota. Zbog toga njezini surovi, ali istiniti zaključci o ravnodušnosti smrti, o tome kako smrt nema iznimke ni za koga, pogađaju tamo gdje smo najtanji, u ljudske taštine i u pogrešno vjerovanje da nas maske i društveni statusi mogu zaštiti ,ili spasiti od
smrtnog hropca posljednjeg
nebi bilo u redu da sad detaljno prepričavam cijeli sadržaj predstave ,osobno mi je ova predstava sam vrh i dramaturgije i poruka koje šalje, tema koje obrađuje(( privatni i profesionalni život u oba defiliraju; kolege, prijatelji, djeca, sestra, roditelji, ljubavnici,
muž, svi , svatko sa svojim životnim ili umjetničkim problemom...)
i u konačnici pijeteta prema glumi kako pozivu, kazalištu i kolegama kao drugom domu( prvi je naravno onaj uski familijarni) Pascal je virtuozno režirao ovu predstavu i
još jednom moje duboko poštovanje svima koji su na bilo koji način u njoj i oko nje učestfvovali, glumcima koji su ju iznijeli pogotovo
jel ti dovoljno prijatelju dragi , ili da te još davim sa ovom
osobno mi najdražom predstavom ?
p.s. da , sjećam se da smo već o Glumici raspravljali, mislim u samim početcima naših ovih razgovora ugodnih, ali sad da me ubiješ sijećanje mi nije u punom pogonu da bih se mogla sjetiti o čemu sam ti tamo govorila, no, sjetim se već, a ako ne budem u očekivanom roku po nekom svom osobnom tasku, jednostavno ću si dati truda pa prošvrljati ovim tvojim stranicama unatrag, ako naravno, nemaš ništa protiv.-)))
tp.od sveg srca i duše"
kažeš očekivao si svašta osim nekih paranormalnih stvari, ma nema ih niti u tragovima, ono što se čini možda, možda kažem, paranormalno, nije, metaforika je to, e sad da i drugi cijenjeni Blogeri koji ovdj ekod tebe svrate i uživaju kao i ja da pojasnim o čemu to ja sada pričam, dakle;
koliko god užasavajući lik hladne, distancirane medicinske sestre koju s jedne strane doživljavamo kao bolničarku, ali ju trebamo shvatiti i kao utjelovljenje Smrti, konačnog kraja, racionalnog i medicinskog pristupa stvarima, posljednjeg suda, ili kako god tko nazvao prestanak života, što i sama medicinska sestra potvrđuje riječima '
-Ja sam smrt i poigravam se s vama'. -
Nju naša mlada diva Iva Mihalić interpretira namjerno bez imalo emocija, bezizražajnog lica i krutog ukočenog tijela, izgovarajući riječi poput robota. Zbog toga njezini surovi, ali istiniti zaključci o ravnodušnosti smrti, o tome kako smrt nema iznimke ni za koga, pogađaju tamo gdje smo najtanji, u ljudske taštine i u pogrešno vjerovanje da nas maske i društveni statusi mogu zaštiti ,ili spasiti od
smrtnog hropca posljednjeg
nebi bilo u redu da sad detaljno prepričavam cijeli sadržaj predstave ,osobno mi je ova predstava sam vrh i dramaturgije i poruka koje šalje, tema koje obrađuje(( privatni i profesionalni život u oba defiliraju; kolege, prijatelji, djeca, sestra, roditelji, ljubavnici,
muž, svi , svatko sa svojim životnim ili umjetničkim problemom...)
i u konačnici pijeteta prema glumi kako pozivu, kazalištu i kolegama kao drugom domu( prvi je naravno onaj uski familijarni) Pascal je virtuozno režirao ovu predstavu i
još jednom moje duboko poštovanje svima koji su na bilo koji način u njoj i oko nje učestfvovali, glumcima koji su ju iznijeli pogotovo
jel ti dovoljno prijatelju dragi , ili da te još davim sa ovom
osobno mi najdražom predstavom ?
p.s. da , sjećam se da smo već o Glumici raspravljali, mislim u samim početcima naših ovih razgovora ugodnih, ali sad da me ubiješ sijećanje mi nije u punom pogonu da bih se mogla sjetiti o čemu sam ti tamo govorila, no, sjetim se već, a ako ne budem u očekivanom roku po nekom svom osobnom tasku, jednostavno ću si dati truda pa prošvrljati ovim tvojim stranicama unatrag, ako naravno, nemaš ništa protiv.-)))
tp.od sveg srca i duše"
Istina trebalo mi je vremena da u zbilji i realizmu takve predstave prepoznam taj "paranormalni koncept" kao izravnu slikovitu metaforu realnosti i brutalnosti životnih okolnosti i događaja-jer u zadnjim trzajima života umiruće glumice se događaju razno razne pozitivne i negativne situacije otvaraju se neke karte za koje je kompromitirajuće da su otvorene-trenutak kad se otkrivaju neka stvarna stanja stvari.
5
Kad sam na predstavama volim kupovat programske knjižice predstave u kojima je popis ekipe koja radi na nekoj predstavi povremeno se nađe i dramskog teksta i uvijek fotke scene što kadrova s probe što onih snimljenih kad su glumci u kostimima svojih uloga. Nažalost okolnosti su se spojile tako da sam ovu gledao iz lože (najgora pozicija ikad definitivno) pa nisam našao pult za kupnju iste.
HNK ZAGREB
Ali tu sam stvar kompenzirao kupovinom knjige drama drama na interliberu u kojoj ima korisnih stručnih referenci na predstavu izdvajam the point is dio:
"Zadnji monolog prepušten je bolničarki Ivani jer lječnici više ne obilaze Eugeniju zato što joj ne mogu pomoći, ona ostaje na skrbi bolničarima koji dolaze provjeriti je li još živa ili je vrijeme da proglase smrt. Posvemašnje ogoljivanje smrti u skladu je s razgovorima koje Eugenijini posjetitelji vode s njom a koji su svi u tonu rašćišćavanja računa pomirenja nuđenja ili traženja oprosta. "Idealno" umiranje Eugenije u kojem svi dobiju svoje-netko oprost netko zahvalu netko zadatak. Smrt i suočavanje sa smrću Eugenije i ostalih likova smrt kao poravnavanje računa, čišćenje odnosa ne zato što je došlo vrijeme nego zato što vremena više nema. Oprostiti živom čovjeku još je uvijek moguće, oprostiti mrtvom je nemoguće."
6
Kvalitetna predstava kvalitetne premise i reference, "ne zato što je došlo vrijeme nego zato što vremena više nema" drugim riječima-život je kratak da ga ne bi živjeli po svojim pravilima. A upravo se o tome i radi-o teroru patrijahalno-šerijatskog odnosa koje problematizira film o kojem je post.
7
U predstavi "Don Juan" za divno čudo meta napada konzervativno-puritanskog narativa nije ženski promiskuitet nego-muški. Juan se suočava sa nizom verbalne pirotehnike i osuda zbog švalerstva i fakerstva i to ne zato jer ženi nabija rogove nego gledano isključivo kroz taj puritanski bolesni narativ koji zabranjuje seksualne slobode-zato je upotrijebio licemjernu taktiku kako da ih skine s kurca kao metodu obrambene reakcije-tipkao sam detaljno o tome u dva tipa licemjerja
" Bilo je ovdje već materijala o licemjerju predstava o Don Juanu na primjer koji je optužen za "nemoral" zbog slobodnog sexa i nepoštivanje zakona puritanizma a i za licemjerje koje je stavljeno kao bazna premisa problematizacije kroz predstavu. Ali drastična je razlika u postu povezivanjesam se fokusirao na razloge koji daju legitimitet licemjerju jer nije u pitanju licemjerje potencirano nekakvom niskom pokvarenošću nego kao oblikom obrambene reakcije od nametnutih iskreiranih pravila po kojem dogmatizam nameće život. To je taj slučaj u kojem problem licemjerja dobiva neki legitimitet iako je problem samo po sebi ali veći je problem ono što ga potencira korijen tog problema."
8
A baš intencionalno u tom postu povezivnje sam potegnuo relaciju sa don juanom i dvije klinke iz "genijalne prijateljice" koje su odrastale pedesetih godina prošlog stoljeća kad je jebeni patrijahat bio sad manje ili još više ukorijenjen (kolko je tog sranja danas povremeno ta vremena u odnosu na ovo izgledaju kao 23 stoljeće)
KULTURA U ZAGREBU
Elem, u dotičnoj se drami patrijahalni nazadni mentalitet projicira u smislu odgoja djece-zabranjeno im je studiranje završi ti samo osnovnu školu i onda-radi ili ćemo te udati. Dvije klinke su bile prve u priči koje su napravile svoju osobnu revoluciju protiv nametnutog društvenog konstrukta a u kojem su bili i ženski odrasli članovi obitelji u sputavanju kćeri u školovanju i karijeri "što si ti bolja od mene" jer eto nije studirala ni ona pa joj neće niti kćer. A sve te verbalne pizdarije u jednom trenutku eskaliraju i u fizičke konfikte. Imamo primjera razno raznih a drame i filmovi koji toliko problematiziraju to dovoljno samo za sebe govori o ozbiljnosti situacije.
9
Kad smo kod drami može se dodati jedna premisa i iz radio drame: vrijeme radnje sadašnjost ime drame "ugasi to čudo" stavljam ovdje referencu samo na taj jedan aspekt koji je za temu ovdje ključan.
"Uvod je druženje dvije prijateljice na kavi nakon dužeg vremenskog perioda, jedna je udana ima dijete druga je cura neudana bez djece. Svaka ima svoju interpretaciju, ova udana ne radi ima muža koji zarađuje prijateljica radi intenzivno zabavlja se izlazi i istovremeno-govori o pozitivnim stranama tog života. Druga ima svoju verziju života prolaze u interakcijama kroz događaje iz prošlosti kad su bile studentice i kad se prije obiteljskog života više izlazilo dok kod je kod jedne od njih to i dalje slučaj kod druge nije."
Retrospektivno na uvodnu scenu radio-drame dvije cure u 30+godinama različitog životnog statusa jedna je udana s dejtetom a kako sa kasnije kompromitira u lošem braku druga slobodna-partijanerica neopterećena društvenim mjerilima koja uživa u izlascima i zabavi. Važan trenutak drame je podjebavanje nje od ove druge koje se ostvarila na pitanju djeteta i braka a kako se kasnije otkriva u pozadini toga je frustracija što je u lošem braku za koji se pravi da je idiličan. Ali to je bio njen izbor tu se nema što za prigovorit sasvim legitimna stvar ali nametanje toga makar i kroz zajebanciju kao nešto što se "mora" zadovoljit gubi svaki legitimitet...u principu ne gubi jer ga nikad niti nije imalo. Sve je to ok dok je stvar osobnog izbora što je u slučaju ove udane bio i očito to nije dalo apsolutnu sreću i zadovoljstvo jer kako se kasnije kompromitira-u lošem je braku i osjeća neku nostalgiju za životom prije kad je izlazila i uživala prijateljici koja je još slobodna i amused pa onda lagano pika i provocira u prijateljskom tonu ali ispod tog humorizma i zajebancije-kasnije se potvrdi neki oblik zavisti za prošlošću jer je trenutno u lošem braku. Ovdje se radi o obostranom doborvoljnom pristanku ali u patrijahalnim represijama stvari bitno drugačije idu. To su problemi na koje pucaju ne samo gore spomenute predstave (don Juan, genijalna) nego i ovaj film.
10
"Feminizam na filmskom platnu danas i nije nešto novo i revolucionarno, no feminizam u našim društvima i dalje je riječ koja izaziva zazor. Upravo kao radikalna kritika seksističke civilizacije, na filmska platna je došao makedonski film "Bog postoj, njeno ime je Petrunija" koji svojom ideologijom osporava supremaciju muškog spola."
Primjer iz genijalne je prvi trzaj neke emancipacije-iz ove prespektive kroz buntovnu borbu dvije sedmogodišnje klinke koje su odraslate u Italiji pedesetih godina prošlog stoljeća.
11
Gledam drugi jedini dostupan dio filma prvi kadar koji je nastavak prethodnog blokiranog već u prvim sekundama implicira da će biti neke napetosti. Ne znam što je prethodilo onom što je u prvom djelu filma i kako je došlo do situacije da Petrunijina obitelj daje live izjavu za televiziju o nečem lošem što im se dogodilo kćeri ali pomalo iako mi fali uvod i zaplet scena izgleda transparentna kompromitirat će se sasvim sigurno samo natenane pomalo sve u svoje vrijeme. I stvarno nije trebalo puno da se pređe na poantu-njihove kćer sudjelovala je u ceremoniji ali koliko sam iz polovično pogledanog uspio skopčat-kao oblik borbe protiv kompletnog tog establišmenta i spolne diskriminacije. Tu kao prvi odgovor počinje općenitost kako je Petrunija dobra i kako je nazaposlena ravno pa u glavu sad dobivaju digresiju od tv ekipe da je sljedeće pitanje jako intimno i od iznimne važnosti za slučaj. Pitanje: jesu li oni vjernici? Odgovor na dvije suprotstavljene fronte oboje odgovaraju istovremeno ali kakav obrat od jedne strane je odgovor potvrdan od druge nije, da ne nisu vjernici ali da slave sve blagdane dakle Petrunija nije osobito religiozna? Zašto je to napravila? Samo što konkretno? tu mi fali bar prvih pola sata filma ali imam osjećaj da će se to pitanje kristalizirati, nek mi ne bude problem gledam dalje sigurno ću naći kakvu fintu da ulovim nit. Svo vrijeme kao da zaobilaze konkretan odgovor na konkretno pitanje i odgovaraju diplomatski. Stvar je u tome da je zbog nečeg u toj ceremoniji postala meta svima-kad je tv ekipa pitala ove vani što misle o pobjednici etikete "đavla" su samo pljuštale a ni želje za kamenovanjem dotične kao u biblijska vremena nije falilo. Fali materijala tih prvih pola sata-sat filma ali ovo je evidentno da se radi o nekoj ultrafantaičnoj sekti po samim njihovim izjavama. Situacija je sve hektičnija-pitanje "je li ikad pobijedila žena"? Odgovor je ispaljen praktički prije nego je pitanje i postavljeno-ne! I da, ovo je prvi put. Dakle onda je pobijedila-ne, ukrala ga je! Ukrala je križ. Ukrala jer se jebiga-životne okolnosti tako posložile našla u teškoj socijalnoj situaciji
"Svakog 19. sijec nja na Bogojavljanje diljem Makedonije odvija se jedinstvena ceremonija: visokorangirani svecenik baca križ u lokalnu rijeku ili jezero, a stotine muškaraca ga se plivajuci pokušava domoci. Onaj koji prvi dođe do križa blagoslovljen je cijelu godinu i postaje lokalni heroj. Petrunija je neudana 31-godišnja povjesnic arka koja živi sa svojim roditeljima. Na povratku kuci sa neuspješnog razgovora za posao u tvornici rublja naleti na ceremoniju, skoc i u rijeku i osvoji križ. Sljedecih nekoliko sati njen skok u rijeku postane senzacija na internetu. Petruniju odvode u policijsku postaju gdje poc inje borba protiv lokalnih muškaraca, svijeta i sustava."
Dakle stvar je u crkvenom obradu-koji u principu dozvoljava natjecanje samo muškarcima a ona postaje meta napada onoga čemu je patrijahat i crkvena politika korijen.
12
Još jedna u nizu situacija borbe protiv sustava na tri razine-kaznenoj (sa zakonske strane ovi prijavljuju krađu i tu izlazi policija) mentalitetnoj i osobnoj. Bitka protiv sustava kojem je korijen nazadan mentalitet. Na 10:51 je kadar koji pokazuje agresivnost fanatika prema "kradljivici" koja brzo eskalira u fizički napad od čega ju spašava policija. Da nije pomahnitali bolesnici bi ju ubili. Iako mi pola filma fali ovo viđeno je nešto što svakako vrijedi pogledat.
___________________________________________________________________________________________
Gledanjem filma i još više-konkretno te scene sama od sebe došla mi je asocijacija na bolesnike koji kleče na trgu-koliko su zapravo konzistentni s ovima u filmu. Film je ozbiljan nije komedija niti sf-inspiriran je realnim životnim stuacijama i to je razlog zašto je važan. Samo stvarnost je i daleko zajebanija nego što ju film može predočit.
