HIT PREDSTAVA U FORMI RADIO-DRAME

27.08.2023.

Prije koju godinu bio je aktualan problem ugrožavanje i ograničavanje umjetničkih sloboda sa
političke ekstremne desnice. To je jedan primijer negativnih događaja krajem 2016-e do početka 2017-e ali na kazališnom planu je i pored
tih desničarskih političkih ljigavljenja protiv kojeg su kazalištarci dobili rat bilo lijepih stvari. Jedan od tih projekata je predstava "ljudi od voska" u režiji Mate Matišića u kojoj su inspiracija neki događaji iz njegovog privatnog života u kombinaciji sa fikcijom. Usput, scenarij je
koncipiran tako da se ne može razlučiti što je fikcija što su činjenice ali kroz zabavan lagano satiričan način u kombinaciji sa crnim humorom šalje važnu poruku. Da sad ponovo ne ulazim u rezimiranje to je već odrađeno u postovima ovdje i ovdje sad je na stvari isti projekt ali u
verziji radio-drame. U "tko pjeva zlo ne misli" mislim na predstavu naravno, kao dio scenarija uvedena je radio-drama kao idealna
adaptacija zabave tridesetih godina prošlog stoljeća kad su televizori još bili nemoguća misija za većinu ljudi alternativno su se na radiju
vrtjele drame kao oblik zabave. Nazad u realnost današnjeg vremena, ovaj dramski program hrvatskog radija mi je novost ne kao pojam
uopće nego kao nešto što se još izvodi u vremenu interneta i netflixa i to je jedna od rijetkih stvari zbog koje se isplati povremeno baciti
pogled na njihov program. Elem, na prethodnom postu o adaptaciji filma "fine mrtve djevojke" dao sam prednost orginalu-filmu
iz 2002 nad njegovom adaptacijom kroz radio-dramu u prvom redu zbog uloga podijela filmskih uloga je pogođena za svaku je izabran(a)
idealan glumac/glumica.


Drugi princip je jedna verzija iz jednog kuta po scenarističkom/interpretativnom parametru koja je u formi filma adaptirana u kraćim crtama, u verziji radio-drame više je dubinski izanaliziran sam profil uloga kao što je u predstavi "tko pjeva zlo ne misli" film dobio neku
svoju kontekstualnnu nadopunu. "Ljudi od voska" predstava u tri zasebna čina/priče u verziji radio-drame podijeljena na "trilogiju"


1.DIO-OBOŽAVATELJICA



Nešto sam u natruhama tipkao o samim pričama zasebno u postu o zanimljivostima pa bacite pogled lagano unazad, ja ću prijeći na stvar na relaciji predstava uživo-radio drama. Prednost kod takvih stvari uvijek ima predstava uživo, ova drama bi bila bolja da je glumačka postava ista kao i u orginalu i nije to samo stvar navike (predstavu sam gledao 2 puta uživo i par puta online za vrijeme pandemijskog vala) nego je i činjenično stanje-od premijere 2016. ova ekipa je izvela predstavu preko 100 puta i s ovim su ulogama sasvim uživljeni-to im je siguran teren. Iako uvijek je na određen način zanimljivo gledati određene uloge u interpretaciji drugih glumaca kao što je bilo zanimljivo vidjeti Franju Šafraneka i Fulira u interpretaciji glumaca zagrebačkog HNK.

Prva stvar koja je izmijenjena (osim uloga) je sam uvod u predstavu, nekakva mistična podloga, a u istoj se interpretaciji osjeća da fali
onaj vizualni dio, do toga ćemo doći kasnije, neka sad bazično stvar ostane na ovom za bližu sliku scenografije ovdje dodajem prepisku jednog djela scenarija iz predstave:


"Dnevna soba, u stanu dramskog pisca i filmskog scenarista Viktora U sobi nema nikoga. Na zidu pokraj polica s knjigama tri su zlatne ploče kakve se obično viđaju u stanovima pop-rock zvijezda U desnom kutu je vitrina s čašama i porculanskim šalicama. Tišinu prekine ulazno zvono.Nitko ne ulazi u sobu. Zvono se opet čuje. Iz druge sobe izlazi Ana prelazi preko scene i odlazi prema ulaznim vratima stana. U sobi ponovno nema nikoga. Trenutak poslije Ana se vraća sa ženom odjevenom u crnu jaknu, koja preko ramena nosi veliku žensku torbu".


Neću sad kompletni scenarij od A do Ž elaborirat previše bi to trajalo, samo ću prenijeti neke mali dijeliće iz sve tri priče (kazališnne!)
da se napravi razlika u samom konceptu kazališne i radiodramske izvedbe.


ANA-Izvolite...u sobi je sad ću ga pozvati

ŽENA-(Ulazeći u sobu) hvala...

ANA-Telefonira doći će čim završi

JEVRESA-Hvala lepo, baš mi gospodin treba...ja se izvinjavam nisam se predstavila (pruži ruku) Jevresa Todorović

ANA-(Rukuju se) drago mi je....Ana jeste za kavu,sok?

JEVRESA-Hvala ne bi, od kafe imam visok pritisak a i ne bi želela da vas inkomodujem ali ako imate jednu rakijicu da se zagrejem ne bi odbila.

ANA-Da naravno...

JEVRESA-Ja se izvinjavam nikada nisam videla zlatne ploče....jel ovo pravo zlato?

ANA-(Osmjehne se otvarajući vitrinu u kojoj je piće) da bar je...to je samo zlatna boja...vi niste iz Zagreba?

JEVRESA-Ne, ne prvi put sam u Zagrebu. Ja sam iz Beograda....rodom sam iz Pirota ali više od tri'est godina živim u Beogradu.

ANA-(Uzima bocu) Imamo neku domaću...nadam se da će vam odgovarati...

JEVRESA-Ma, nema problema...(kkao da se ispričava zbog želje za rakijom) to ja samo tako malo za cirkulaciju...imam nekih problema sa srcem a ceo dan sam na putu.

ANA-Izvolite (toči rakiju u čašu)

JEVRESA-Fala, živeli (Jevresa munjevito popije rakiju) uh dobra...žeže ali greje

ANA-Hoćete još?

JEVRESA-Ne, fala ne bi da mislite da sam alkoholičarka.
.


Ovdje već počinju komični momenti koji lagano vode u crni humor i lagano u tragiku. Poantu dolaska beograđanke u Zagreb sam lagano secirao u gore linkanom postu, ponovit ću jedan dio ovdje za svaki slučaj.

"Glavni protagonist je dramski pisac Viktor, bivši roker koji je na jednom od koncerata imao aferu sa obožavateljicom (jednom od njih "mlijun" ) ona mu dolazi na vrata i govori da je njen sin-njegov interakcije na sceni su tragi-komične spoj tragike i humora je ukoncipiran na zadovoljavajućoj razini. Uglavnom...od njega dotična traži uslugu da se sakrije kod njega u Hrvatsku od mafije koja mu prijeti".

Screenshot-2023-08-27-at-18-31-16-lafancavmxj3ej1phlje-jpg-WEBP-slika-622-415-piksela
24 SATA SCREENSHOT


Prva stvar koja kronično fali radio-drami je taj vizualni dojam, naravno nije izvediv u verziji radija ali nije nađena niti metoda za približavanje tog važnog djela približavanja scenografije. Kokretno, na praznu pozornicu prvo ulazi Vitkor (Goran Grgić) nakon njega trenerica mažoretkinja (Iva Mihalić) formiranje scene je dio scenografije same što nije samo proforme radi nego su i elementi toga uključeni kao nadopuna priči.

20230827-183923

20230827-184023

Ne znam, prvi dio priče mi nije nešto uvjerljivo prenesen na radio-dramu, nema one uživljenosti kao u orginalnoj postavi niti je to glumački/ adaptacijski blizu kazališe razine. Ali ima još, drugi dio priče u Ričicama.


2.DIO-PRVI MUSLIMAN U SELU RIČICE

Dio predstave u kojem dominira crni humor. Oni rijekti koji nisu gledali predstavu predlažem da svakako prevrte radio-dramu da imaju neki materijal za komentiranje iako-meni osobno radio-drama ne može konkurirat predstavi (bar ne u ovom slučaju) povodom toga drugi dio priče.



Selo Ričice u Dalmatinskoj Zagori. Unutrašnjost kuće. Sve je u polumraku iz daljine se čuju muški glasovi.


Dio koji kronično fali kao naracija u radio-drami, u predstavi su te stavke vizualno izvedive, dramama na radiiju bez naracije koja otvara
novu priču i situacije to je jebeni minus. Malo rekapitulacije unazad, iako su me se dojmile radio-drame o Bažuleku i Benji kriku za razliku od "čerupanja anđela" kao zamjerku vidim izostanak naracije koji bi dramu trebao vizualno približit.


Ali stvar je i u još jednom principu, svako gledanje i ono online (ali u prvom redu uživo, živu scenu ništa ne može zamijenit) je moćnije
dominantnije nad dramom u formi radija. Zajebi sad i online iako mi je drago da imam arhiviranu predstavu iz vremena kad je bila online dostupna, stvar je u živoj sceni pozornica publika četvrti zid-direktan kontakt povezanost glumaca i publike, doživljavanje atmosfere iz prve ruke. Reakciije na crni humor su mi osobno bile žestoke na gledanju predstave uživo, kao i na gledanju snimke u verziji radio-drame mi nisu išle. Film na predstavu, predstavu na film oke i neku radio-dramu na kazališne daske bez generaliziranja, ali konkretno u slučaju "ljudi od voska" prvi izbor je predstava.


3.DIO-ISPOD PERIKE


Rasplet priče (kao neko nepisano pravilo u svim trilogijama) ponovo u Zagrebu. Ovdje sam u serijalu o zanimljivostima napisao da je ova treća stavka jedina u kojoj u principu i nema humora, nešto sasvim malo ovdje dominiraju ozbiljne stvari. Materijal za dramski tekst
izvučen je iz Matišićevog romana


"Ljudi od voska" dramska su suita u tri dijela koja se sastoji od drama "Obožavateljica", "Prvi musliman u selu" i "Ispod perike", a u kojima autor beskompromisno i radikalno u epicentar zbivanja stavlja svoj vlastiti život i privatnost, koristeći svoju biografiju kao autentično ishodište za književnu igru istine i fikcije. Dramski triptih pisan je po narudžbi za Hrvatsko narodno kazalište (HNK) u Zagrebu, gdje je u prosincu 2016. doživio praizvedbu u režiji Janusza Kice. "Ljude od voska" čine tri kraća komada čija je glavna poveznica Viktor, dramski pisac i scenarist, bivši rock gitarist i pop-rock zvijezda bivše države – pseudo-alterego samoga Matišića, nekadašnjeg gitarista i zvijezde jugoslavenskoga benda Prva ljubav. U prvome dijelu, pod naslovom "Obožavateljica", Viktor se neočekivano suočava sa svojom dalekom mladošću, otkrivajući kako sa zaboravljenom obožavateljicom iz svojih rockerskih dana, dijeli i više od sjećanja, a što kompromitira njegov danas uredan građanski život. U drugome dijelu naslovljenomu "Prvi musliman u selu", Viktor se vraća u svoje rodno selo Ričice u Dalmatinskoj zagori, gdje ga sudbina jednoga deziluzioniranog bivšeg branitelja inspirira na pisanje drame. U završnome dijelu, pod naslovom "Ispod perike", Viktor i njegova žena pristaju preuzeti skrb o djetetu čija majka umire od raka, no ta će odluka na neočekivan način raskrinkati potisnute konflikte koje Viktor nosi u sebi. U sve tri drame pojavljuje se galerija "ničijih sinova i ničijih kćeri", koji u sebi imaju duboko ugrađenu tragičnu matricu edipovskih pogreški koje vremenom rastu do neslućenih razmjera".


Jedna novost na relaciji spajanja i miksanja fikcije i stvarnosti mi je ovaj dio o Viktoru kao Matišićevom pseudo-alter egu. Nisam se toga dotaknuo u postu o zanimljivostima, iako je bilo prigodno vjerovatno jer se "kopalo" informacije na osnovu drugih premisa s tim u vezi. Kad je u pitanju stvarnost Viktorov nekadašnji band iz prve priče u kojoj dolazi njegova nekadašnja obožavateljica se zvao "prva ljubav" da, misli se konkretno na ove. a pjesma koja se koristi u interakciji između Viktorovog sina (kojeg ima s obožavateljicom, koji je kriminalac i ubojica rezimirana priča u principu) je "mala cakana"




Predstava koja izvanrednoo balansira između fikcije i realnosti definitivno ima prednost ispred radio-drame (koja je snimljena kasnije) U svakom slučaju, oni koji nisu (po)gledali predstavu predlažem da radio-dramu svakako prevrte. A da, ostao sam dužan ubacit i treći dio.



život je pozornica,dramska umjetnost je njegova projekcija

Fine mrtve djevojke u verziji radio-drame

18.08.2023.

Eto ulovio sam malo vremena za još jedan esejistički osvrt ali nemojte se naviknut da će biti redoviti nabio sam si previše obveza u reali pa evo sad jedan dok se još ima manevarskog prostora. Predstava "tko pjeva zlo ne misli" je bio jedan inovativan i uspješan projekt prebacivanja filma na kazališne daske i svojevrsna
nadopuna filmu sa ubačenim detaljima koji nadopunjuju neke situacije iz filmske priče. Isto tako su izvedene reference na današnje vrijeme ali opet u kontekstu 30-ih godina prošlog stoljeća. Ali nisam htio sad o predstavi, to je više samo kao referencija na jedan primijer
kad se eksperiment pokazao uspješan i kvalitetan jer predstava je izvedena preko 150 puta od njene premijere 2017-e. Osobno, sam nakon premijere pogledao predstavu, ali kako onda još nisam imao blog nije bilo njene recenzije to je nadoknađeno kasnije sa laganim
nadopunama u različitim vremenskim intervalima. Evo samo par klikova na brzinu prvi drugi treći


Primijer kvalitetno smišljene ideje i nadopune ono što mi je bila premisa kod prvog gledanja je kako će predstava biti izvedena iz pozicije
predstave same, neovisno o filmu jer se uvijek očekuju neke inovacije važno da su i dalje u kontekstu tog vremena i blizu filmu.


Screenshot-2023-08-18-at-17-44-48-DLJI-Predstava-Tko-pjeva-zlo-ne-misli-odu-evila-publiku

Screenshot-2023-08-18-at-17-47-22-DLJI-Predstava-Tko-pjeva-zlo-ne-misli-odu-evila-publiku
VIDEO SCREENSHOT

Elem radio-drame objavljene prošli mjesec su mi se svidjele pa do novih filmskih i kazališnih projekata vrtim one izvedene u dramskom
programu HRT-a, jedna od njih je dramska adaptacija filma "Fine mrtve djevojke" koja je prvo (nakon filma) realizirana kao predstava.
Početkom godine Starry je predložila post o dotičnom filmu prigodno je objavljen uz petu godišnjicu bloganja jer od ranije recenzije ovog filma nisam imao a lagano se već računa u klasike domaće kinematografije.


"Fine mrtve djevojke filmska su metafora, točnije sinegdoha. Matanić je odabrao trošnu kuću pokraj željezničke pruge koja, zajedno sa svojim živopisnim stanarima, simbolizira hrvatski glavni grad, a istodobno i Hrvatsku u cjelini. Dok je u Blagajnici matično zagrebačko stanovništvo bilo predstavljeno simpatičnim likovima koji lako izazivaju suosjećanje, tim prije što su izloženi presiji ruralnih Dinaraca, ovdje su isti ti purgeri iliti Zagrepčanci postali jednako primitivni kao njihovi tlačitelji iz prošloga filma, ali i znatno agresivniji od njih. Silvije Degen jamačno bi ustvrdio da su dotepenci osvojili grad i usadili mu svoje vrijednosti, no prije će biti da je u bijelom Zagrebu duh primitivizma obitavao odvajkada, skriven ispod patetično-sentimentalnog ruha tzv. malog Beča. Žrtve primitivnih i nasilnih purgera, među kojima dakako ima i onih koji nisu takvi, ali su zato amoralni tipovi i slabići, ili jednostavno psihički bolesnici izgubljeni u prostoru i vremenu, dvije su djevojke u homoseksualnom odnosu, od kojih je jedna (Nina Violić) muškobanjasta lezbijka, a druga (Olga Pakalović) krhka biseksualka. Ako nekoga ta situacija podsjeti na onu iz nezavisnog američkog oskarovskog hita Dečki nikad ne plaču, treba dodati da su Fine mrtve djevojke izrazito intertekstualno ostvarenje u kojem se mogu prepoznati i motivi Hitchcockova Psiha, Papićevih Lisica, de la Iglesijinih Susjeda, Tadićeva Ritma zločina i njegova, kao i Golikova, zagrebačkog opusa u cjelini, motiv Lynckova demonskog neznanca (koji kod Matanića naposljetku dobiva prizemljeno tumačenje), motiv Almodovarovih krivonosih likova i još štošta. Tu negdje, međutim, nastupaju i neporecivi problemi Matanićeva filma".


U narednoj seriji postova ću rasčlanit arguemnte za i protiv što je zapravo bolje izvedeno film ili drama. Fokus je na radio-drami predstavu nisam gledao (jebiga promaklo mi ali nažalost mi ne promiču imbecilne poruke ekstreminh fanatika koji protestiraju protiv promotivnog plakata predstave) Prva stvar link"fine mrtve djevojke"

Drama je suradnja Matanića sa Mate Matišićem kombinacija za desetku, kad je u suradnji sa scenaristom koji je napisao scenarij za jednu od najboljih suvremenih predstava stvar ne može biti loša. Iako ispred ove drame ipak dajem prednost filmu.


1.GLUMAČKA POSTAVA-Navika, filmska je uvijek ona prva,a i vizualno su približeni kadrovi interijer eksterijer situacije...druga stvar što je film već klasik domaće kinematografije pa mi zato ima prednost. Dijamteralno suprotno "tkpznm" iako je film zagrebački klasik
prednost dajem predstavi jer je šestu sezonu za redom aktualna ima vrhunsku ekipu glumaca koja se savršeno nadopunjava živa je scena i izvanredno su prenijeli lijepe trenutke tridesetih na pozornicu. Radio-drama ograničava vizualni dojam ali ima svoih prednosti
kreaciju slike u glavi/vizualizaciju ovdje je dosta jednostavnije to vizualizirat kad se bazira na filmu iz 2002 pa se scene vraćaju. Ista stvar je bila sa filmom snimanim 2016 objavljenim 2018. 8.povjerenik koji je filmska adaptacija istomenog satiričnog romana iz 2002 (ista godina iz koje su "fine mrtve djevojke" ova relacija nije slučajna) vizualizacija kod čitanja je bila vraćanje na filmske kadrove pošto sam
prvo gledao (novi) film pa čitao (stari) roman po kojem je film snimljen 14 godina kasnije. U svakom slučaju ima prednosti i nešto sasvim novo (kao prošli mjesec objavljene radio-drame) ili nešto što se bazira na ranije pogledanom glumačka postava filma:




"Glavne uloge Olga Pakalović
Nina Violić
Inge Appelt
Krešimir Mikić
Ivica Vidović
Jadranka Đokić"

Uloge u radio-drami:

"Ivana Krizmanić, Judita Franković, Biserka Ipša, Nenad Cvetko, Ranko Tihomirović, Siniša Ružić, Maja Katić, Pero Juričić, Mirta Zečević, Antonio Franić, Sreten Mokrović"
.


Stvar navike, uvijek mi je konfuzno gledat druge glumce u već određenim ulogama kad su u pitanju prebacivanja filma u kazalište ili radio-drame iznimka mi je "tko pjeva zlo ne misli" a iznimka je da potvrdi pravilo.


2.LAGANA IMPROVIZACIJA-U scenariju...određeni djelovi filmskog scenarija su nadopunjeni detaljnije nego u prvoj sceni filma, dodane su neke nove interakcije neke su izostavljene (tipa one sa izvlačenjem osigurača za cijelu zgradu u ponoć kad čavoglavac izvodi svoj performans) što je isto jedna od inovacija prilagođenih formi. Lagane improvizacije/nadopune i izmjene u scenariju u principu volim to je jedan od milijun razloga zašto je isplativo reprizno gledat i predstave, svakim novim izvođenjem se nadopunjuje na
sve načine, teatralni, scenaristički vizualni. Uglavnom.. prvih 8 minuta drame je već poprilično zanimljivo-ista stvar kao i sa filmom samo sad lagano izmijenjen scenarij (i uloge) ali sa istom poantom kao na filmu. Ova verzija je pravo osvježenje filma.


3.IZMIJENJENI KONTEKSTI-Sve je u principu ispričano, nije izostavljeno ono ključno (u vezi uloga koje su okosnica radnje što su svi iz te stračare od zgrade pored pruge) samo je kontekst drugačiji. Glavni antagonist Danijel je ovdje prikazan kao još veći mongoloid nego onaj filmski, a izmjena u scenariju je da on prenosi curama informaciju u ptsp-ovcu zbog kojeg se noću vadi osigurać a ni one nisu u početku tako žestoko distancirane od njega kao u filmskoj verziji.

4.NOVI KONCEPTI INTERAKCIJA-Točka 3 povlači ovu. Prva stvar je to da su scene protagonistica i glavnog antagonista produžene u odnosu na film. Vode više verbalnih interakcija na početku i nisu od početka distancirane u odnosu na njega. Prijelomni trenutak kad počinje njihova distanciranost je kad im postane očito njegovo nabacivanje a i tenzije između njih dvije ranije eskaliraju. Poseban preokret u konceptu scenarija mi je bila scena sa popom koja je drastično izmijenjena od orginalne verzije. Ovdje se kao i u filmu zapravo ne radi o popu nego (kako inovativno i kreativno) o tajnom agentu koji radi za klijenta.

5.PREDSTAVA PO ISTOIMENOM FILMU 2012

"U režiji Dalibora Matanića 11. januara će u zagrebačkom kazalištu Gavella biti premijerno izvedena predstava Fine mrtve djevojke, priča o ljubavi dvije djevojke kroz prizmu današnjeg hrvatskog društva.

Prije deset godina Matanić je režirao istoimeni nagrađivani film koji je pogledalo dvadesetak hiljada ljudi, o dvije lezbijke koje unajmljuju stan ne sluteći koliko će im to promijeniti živote. Biće to prilika da se vidi je li se i koliko hrvatsko društvo promijenilo po pitanju ove teme


Predstava 'Fine mrtve djevojke' prema istoimenom filmu

U režiji Dalibora Matanića 11. januara će u zagrebačkom kazalištu Gavella biti premijerno izvedena predstava Fine mrtve djevojke, priča o ljubavi dvije djevojke kroz prizmu današnjeg hrvatskog društva.

Prije deset godina Matanić je režirao istoimeni nagrađivani film koji je pogledalo dvadesetak hiljada ljudi, o dvije lezbijke koje unajmljuju stan ne sluteći koliko će im to promijeniti živote. Biće to prilika da se vidi je li se i koliko hrvatsko društvo promijenilo po pitanju ove teme



Na prvi pogled i na verbalnoj razini izgleda kao da je došlo do nekih promjena, počelo se više o tome pričati, političari skupljaju bodove u povorkama ponosa, no na funkcionalnoj razini još uvijek se dogodi da neko u tramvaju pretuče cure koje se poljube", mišljenje je Matanića.

Danas je to čak i pomodna tema, no mi smo pomaknuli fokus s homoseksualnosti na mržnju koja je sveprisutna, a kuća u koju djevojke useljavaju postaje 'bure baruta' gdje nitko nije svet, pa ni one", ustvrdio je."


Fali mi materijala sa predstavom, ali adaptacija filma u radio-dramu ima zanimljive inovativne koncepte u scenariju. U svakom slučaju
pravo osvježenje vidjeti film iz drugog kuta sa slikom kadrova iz filma.


6.DUBINSKA ANALIZA-Još jedan zanimljiv preokret u odnosu na filmsku priču, ptsp-ovac i njegov psihološki profil je detaljno razrađen
pozadina njegove priče na operacijskom stolu kod susjeda doktora nakon što se propucao pištoljem + doktorov pogled na situaciju u vezi djevojaka. Masa novih kuteva iz kojih je interpretirana priča svakog od uloga više je fokusa na njihovim pričama nego na samoj radnji.

život je pozornica,dramska umjetnost je njegova projekcija

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.