Fine mrtve djevojke u verziji radio-drame
Eto ulovio sam malo vremena za još jedan esejistički osvrt ali nemojte se naviknut da će biti redoviti nabio sam si previše obveza u reali pa evo sad jedan dok se još ima manevarskog prostora. Predstava "tko pjeva zlo ne misli" je bio jedan inovativan i uspješan projekt prebacivanja filma na kazališne daske i svojevrsna
nadopuna filmu sa ubačenim detaljima koji nadopunjuju neke situacije iz filmske priče. Isto tako su izvedene reference na današnje vrijeme ali opet u kontekstu 30-ih godina prošlog stoljeća. Ali nisam htio sad o predstavi, to je više samo kao referencija na jedan primijer
kad se eksperiment pokazao uspješan i kvalitetan jer predstava je izvedena preko 150 puta od njene premijere 2017-e. Osobno, sam nakon premijere pogledao predstavu, ali kako onda još nisam imao blog nije bilo njene recenzije to je nadoknađeno kasnije sa laganim
nadopunama u različitim vremenskim intervalima. Evo samo par klikova na brzinu prvi drugi treći
Primijer kvalitetno smišljene ideje i nadopune ono što mi je bila premisa kod prvog gledanja je kako će predstava biti izvedena iz pozicije
predstave same, neovisno o filmu jer se uvijek očekuju neke inovacije važno da su i dalje u kontekstu tog vremena i blizu filmu.
VIDEO SCREENSHOT
Elem radio-drame objavljene prošli mjesec su mi se svidjele pa do novih filmskih i kazališnih projekata vrtim one izvedene u dramskom
programu HRT-a, jedna od njih je dramska adaptacija filma "Fine mrtve djevojke" koja je prvo (nakon filma) realizirana kao predstava.
Početkom godine Starry je predložila post o dotičnom filmu prigodno je objavljen uz petu godišnjicu bloganja jer od ranije recenzije ovog filma nisam imao a lagano se već računa u klasike domaće kinematografije.
"Fine mrtve djevojke filmska su metafora, točnije sinegdoha. Matanić je odabrao trošnu kuću pokraj željezničke pruge koja, zajedno sa svojim živopisnim stanarima, simbolizira hrvatski glavni grad, a istodobno i Hrvatsku u cjelini. Dok je u Blagajnici matično zagrebačko stanovništvo bilo predstavljeno simpatičnim likovima koji lako izazivaju suosjećanje, tim prije što su izloženi presiji ruralnih Dinaraca, ovdje su isti ti purgeri iliti Zagrepčanci postali jednako primitivni kao njihovi tlačitelji iz prošloga filma, ali i znatno agresivniji od njih. Silvije Degen jamačno bi ustvrdio da su dotepenci osvojili grad i usadili mu svoje vrijednosti, no prije će biti da je u bijelom Zagrebu duh primitivizma obitavao odvajkada, skriven ispod patetično-sentimentalnog ruha tzv. malog Beča. Žrtve primitivnih i nasilnih purgera, među kojima dakako ima i onih koji nisu takvi, ali su zato amoralni tipovi i slabići, ili jednostavno psihički bolesnici izgubljeni u prostoru i vremenu, dvije su djevojke u homoseksualnom odnosu, od kojih je jedna (Nina Violić) muškobanjasta lezbijka, a druga (Olga Pakalović) krhka biseksualka. Ako nekoga ta situacija podsjeti na onu iz nezavisnog američkog oskarovskog hita Dečki nikad ne plaču, treba dodati da su Fine mrtve djevojke izrazito intertekstualno ostvarenje u kojem se mogu prepoznati i motivi Hitchcockova Psiha, Papićevih Lisica, de la Iglesijinih Susjeda, Tadićeva Ritma zločina i njegova, kao i Golikova, zagrebačkog opusa u cjelini, motiv Lynckova demonskog neznanca (koji kod Matanića naposljetku dobiva prizemljeno tumačenje), motiv Almodovarovih krivonosih likova i još štošta. Tu negdje, međutim, nastupaju i neporecivi problemi Matanićeva filma".
U narednoj seriji postova ću rasčlanit arguemnte za i protiv što je zapravo bolje izvedeno film ili drama. Fokus je na radio-drami predstavu nisam gledao (jebiga promaklo mi ali nažalost mi ne promiču imbecilne poruke ekstreminh fanatika koji protestiraju protiv promotivnog plakata predstave) Prva stvar link"fine mrtve djevojke"
Drama je suradnja Matanića sa Mate Matišićem kombinacija za desetku, kad je u suradnji sa scenaristom koji je napisao scenarij za jednu od najboljih suvremenih predstava stvar ne može biti loša. Iako ispred ove drame ipak dajem prednost filmu.
1.GLUMAČKA POSTAVA-Navika, filmska je uvijek ona prva,a i vizualno su približeni kadrovi interijer eksterijer situacije...druga stvar što je film već klasik domaće kinematografije pa mi zato ima prednost. Dijamteralno suprotno "tkpznm" iako je film zagrebački klasik
prednost dajem predstavi jer je šestu sezonu za redom aktualna ima vrhunsku ekipu glumaca koja se savršeno nadopunjava živa je scena i izvanredno su prenijeli lijepe trenutke tridesetih na pozornicu. Radio-drama ograničava vizualni dojam ali ima svoih prednosti
kreaciju slike u glavi/vizualizaciju ovdje je dosta jednostavnije to vizualizirat kad se bazira na filmu iz 2002 pa se scene vraćaju. Ista stvar je bila sa filmom snimanim 2016 objavljenim 2018. 8.povjerenik koji je filmska adaptacija istomenog satiričnog romana iz 2002 (ista godina iz koje su "fine mrtve djevojke" ova relacija nije slučajna) vizualizacija kod čitanja je bila vraćanje na filmske kadrove pošto sam
prvo gledao (novi) film pa čitao (stari) roman po kojem je film snimljen 14 godina kasnije. U svakom slučaju ima prednosti i nešto sasvim novo (kao prošli mjesec objavljene radio-drame) ili nešto što se bazira na ranije pogledanom glumačka postava filma:
"Glavne uloge Olga Pakalović
Nina Violić
Inge Appelt
Krešimir Mikić
Ivica Vidović
Jadranka Đokić"
Uloge u radio-drami:
"Ivana Krizmanić, Judita Franković, Biserka Ipša, Nenad Cvetko, Ranko Tihomirović, Siniša Ružić, Maja Katić, Pero Juričić, Mirta Zečević, Antonio Franić, Sreten Mokrović".
Nina Violić
Inge Appelt
Krešimir Mikić
Ivica Vidović
Jadranka Đokić"
Uloge u radio-drami:
"Ivana Krizmanić, Judita Franković, Biserka Ipša, Nenad Cvetko, Ranko Tihomirović, Siniša Ružić, Maja Katić, Pero Juričić, Mirta Zečević, Antonio Franić, Sreten Mokrović".
Stvar navike, uvijek mi je konfuzno gledat druge glumce u već određenim ulogama kad su u pitanju prebacivanja filma u kazalište ili radio-drame iznimka mi je "tko pjeva zlo ne misli" a iznimka je da potvrdi pravilo.
2.LAGANA IMPROVIZACIJA-U scenariju...određeni djelovi filmskog scenarija su nadopunjeni detaljnije nego u prvoj sceni filma, dodane su neke nove interakcije neke su izostavljene (tipa one sa izvlačenjem osigurača za cijelu zgradu u ponoć kad čavoglavac izvodi svoj performans) što je isto jedna od inovacija prilagođenih formi. Lagane improvizacije/nadopune i izmjene u scenariju u principu volim to je jedan od milijun razloga zašto je isplativo reprizno gledat i predstave, svakim novim izvođenjem se nadopunjuje na
sve načine, teatralni, scenaristički vizualni. Uglavnom.. prvih 8 minuta drame je već poprilično zanimljivo-ista stvar kao i sa filmom samo sad lagano izmijenjen scenarij (i uloge) ali sa istom poantom kao na filmu. Ova verzija je pravo osvježenje filma.
3.IZMIJENJENI KONTEKSTI-Sve je u principu ispričano, nije izostavljeno ono ključno (u vezi uloga koje su okosnica radnje što su svi iz te stračare od zgrade pored pruge) samo je kontekst drugačiji. Glavni antagonist Danijel je ovdje prikazan kao još veći mongoloid nego onaj filmski, a izmjena u scenariju je da on prenosi curama informaciju u ptsp-ovcu zbog kojeg se noću vadi osigurać a ni one nisu u početku tako žestoko distancirane od njega kao u filmskoj verziji.
4.NOVI KONCEPTI INTERAKCIJA-Točka 3 povlači ovu. Prva stvar je to da su scene protagonistica i glavnog antagonista produžene u odnosu na film. Vode više verbalnih interakcija na početku i nisu od početka distancirane u odnosu na njega. Prijelomni trenutak kad počinje njihova distanciranost je kad im postane očito njegovo nabacivanje a i tenzije između njih dvije ranije eskaliraju. Poseban preokret u konceptu scenarija mi je bila scena sa popom koja je drastično izmijenjena od orginalne verzije. Ovdje se kao i u filmu zapravo ne radi o popu nego (kako inovativno i kreativno) o tajnom agentu koji radi za klijenta.
5.PREDSTAVA PO ISTOIMENOM FILMU 2012
"U režiji Dalibora Matanića 11. januara će u zagrebačkom kazalištu Gavella biti premijerno izvedena predstava Fine mrtve djevojke, priča o ljubavi dvije djevojke kroz prizmu današnjeg hrvatskog društva.
Prije deset godina Matanić je režirao istoimeni nagrađivani film koji je pogledalo dvadesetak hiljada ljudi, o dvije lezbijke koje unajmljuju stan ne sluteći koliko će im to promijeniti živote. Biće to prilika da se vidi je li se i koliko hrvatsko društvo promijenilo po pitanju ove teme
Predstava 'Fine mrtve djevojke' prema istoimenom filmu
U režiji Dalibora Matanića 11. januara će u zagrebačkom kazalištu Gavella biti premijerno izvedena predstava Fine mrtve djevojke, priča o ljubavi dvije djevojke kroz prizmu današnjeg hrvatskog društva.
Prije deset godina Matanić je režirao istoimeni nagrađivani film koji je pogledalo dvadesetak hiljada ljudi, o dvije lezbijke koje unajmljuju stan ne sluteći koliko će im to promijeniti živote. Biće to prilika da se vidi je li se i koliko hrvatsko društvo promijenilo po pitanju ove teme
Na prvi pogled i na verbalnoj razini izgleda kao da je došlo do nekih promjena, počelo se više o tome pričati, političari skupljaju bodove u povorkama ponosa, no na funkcionalnoj razini još uvijek se dogodi da neko u tramvaju pretuče cure koje se poljube", mišljenje je Matanića.
Danas je to čak i pomodna tema, no mi smo pomaknuli fokus s homoseksualnosti na mržnju koja je sveprisutna, a kuća u koju djevojke useljavaju postaje 'bure baruta' gdje nitko nije svet, pa ni one", ustvrdio je."
Prije deset godina Matanić je režirao istoimeni nagrađivani film koji je pogledalo dvadesetak hiljada ljudi, o dvije lezbijke koje unajmljuju stan ne sluteći koliko će im to promijeniti živote. Biće to prilika da se vidi je li se i koliko hrvatsko društvo promijenilo po pitanju ove teme
Predstava 'Fine mrtve djevojke' prema istoimenom filmu
U režiji Dalibora Matanića 11. januara će u zagrebačkom kazalištu Gavella biti premijerno izvedena predstava Fine mrtve djevojke, priča o ljubavi dvije djevojke kroz prizmu današnjeg hrvatskog društva.
Prije deset godina Matanić je režirao istoimeni nagrađivani film koji je pogledalo dvadesetak hiljada ljudi, o dvije lezbijke koje unajmljuju stan ne sluteći koliko će im to promijeniti živote. Biće to prilika da se vidi je li se i koliko hrvatsko društvo promijenilo po pitanju ove teme
Na prvi pogled i na verbalnoj razini izgleda kao da je došlo do nekih promjena, počelo se više o tome pričati, političari skupljaju bodove u povorkama ponosa, no na funkcionalnoj razini još uvijek se dogodi da neko u tramvaju pretuče cure koje se poljube", mišljenje je Matanića.
Danas je to čak i pomodna tema, no mi smo pomaknuli fokus s homoseksualnosti na mržnju koja je sveprisutna, a kuća u koju djevojke useljavaju postaje 'bure baruta' gdje nitko nije svet, pa ni one", ustvrdio je."
Fali mi materijala sa predstavom, ali adaptacija filma u radio-dramu ima zanimljive inovativne koncepte u scenariju. U svakom slučaju
pravo osvježenje vidjeti film iz drugog kuta sa slikom kadrova iz filma.
6.DUBINSKA ANALIZA-Još jedan zanimljiv preokret u odnosu na filmsku priču, ptsp-ovac i njegov psihološki profil je detaljno razrađen
pozadina njegove priče na operacijskom stolu kod susjeda doktora nakon što se propucao pištoljem + doktorov pogled na situaciju u vezi djevojaka. Masa novih kuteva iz kojih je interpretirana priča svakog od uloga više je fokusa na njihovim pričama nego na samoj radnji.
