5 FILMSKIH PREPORUKA 5/LETO KAD SAM NAUČILA DA LETIM
"Ljeto kada sam naučila letjeti (srp. Leto kada sam naučila da letim) srbijanski je film za mlade iz 2022. godine. Redatelj filma je Radivoje Andrić prema scenariju Ljubice Luković. Nastao je prema istoimenom romanu Jasminke Petrović
Snimao se u početku na lokacijama u Beogradu, a potom u Hrvatskoj tijekom rujna i listopada 2020. godine, na lokacijama u Starom Gradu, Jelsi i drugim mjestima na otoku Hvaru.
Premijera je prvotno najavljena za jesen 2021.,[1] no film se službeno počeo prikazivati u veljači 2022. Premijera je bila 16. veljače u beogradskoj Kombank dvorani.[2] Distributer filma je Art Vista.
Film je prikazan na 69. Pulskom filmskom festivalu u međunarodnom programu. Dobio je Zlatnu arenu za hrvatski doprinos u manjinskoj koprodukciji. Dobio je nagradu za najbolji dugometražni film na KinoKino – Međunarodnom filmskom festivalu za djecu u Zagrebu 2022. "
Snimao se u početku na lokacijama u Beogradu, a potom u Hrvatskoj tijekom rujna i listopada 2020. godine, na lokacijama u Starom Gradu, Jelsi i drugim mjestima na otoku Hvaru.
Premijera je prvotno najavljena za jesen 2021.,[1] no film se službeno počeo prikazivati u veljači 2022. Premijera je bila 16. veljače u beogradskoj Kombank dvorani.[2] Distributer filma je Art Vista.
Film je prikazan na 69. Pulskom filmskom festivalu u međunarodnom programu. Dobio je Zlatnu arenu za hrvatski doprinos u manjinskoj koprodukciji. Dobio je nagradu za najbolji dugometražni film na KinoKino – Međunarodnom filmskom festivalu za djecu u Zagrebu 2022. "
To je izrez s wikipedije dalje neću prenosit jer sadrži spojlove tako da klikajte na svoju odgovornost. Ali relevantni izvor iz kojeg su preporuke došle u najkraćim crtama o filmu iznosi ovo:
"Meni je ovo odličan film jer razvlači osmijeh na lice i podsjetnik je na dječju radost. Film prenosi miris mediterana, utisak odraslih briga i dječjih briga, cijeli je feel good obojan i – ma, odličan je film!"
I baš idealan za zaključiti serijal-sa filmom opuštenog koncepta kao predah od onih crne realnosti. Iako dotiče se u natruhama nekih kompleksnosti oko nacionalizma u principu ne nacionalizma u smislu iskazivanja istog nego u paranoji kad protagonistica s djetetom dođe u Hrvatsku a mala govori bre-da to ovdje ne radi. Ali film je bez promila stresnih situacija i napetosti totalno kuliranje a kad se spominje i Mediteran koncept prenošenja njegove atmosfere mi se asocirao sa zagrebačkom u kultnom filmskom projektu "tko pjeva zlo ne misli" i puno godina nakon i u predstavi koja je pred koji mjesec izvedena jubilarni 100 put. Asociralo mi se samo od sebe iako se radi o 2 vremena predstava i film su u tridesetim godinama prošlog stoljeća ovaj mediteranski u sadašnjosti ali imaju tu jednu poveznicu kroz koju se kanaliziraju ozbiljne teme ali kroz humorizam opuštenost pozitivu. A prednost predstave-osim žive scene je i u tome što su se otvorile neke sitne stavke kojih u filmu nema i ispale su super nadopuna.
"Zlatna sredina je uvijek nejbolja stvar-oni koji glasaju i za film i za predstavu film je zagrebački klasik bez kojeg vjerovatno predstave ne bi ni bilo, a predstava je izvanredno adaptirala film sa nekim dodatnim elementima u scenografiji aktualnim u tridesetim godinama i samim time i te "inovacije" nisu izmijenile kontekst vremena u kojem je radnja. A povlačenje pitanja aktualnosti određenih stvari na relaciji onda i sad je samo dodatan prolaz, jer to i je kazalište korektiv društva.Jebiga kak god se to nekom ne sviđalo i te "inovacije" su izvedene tako da se ne mijenja kontekst. Na te neke stavke se ne treba gledati kao na neki "odskok" od orginala i "mijenjanje konteksta" jer niti ekranizacije romana nisu u svemu identične orginalu a što se toga tiče tu nema nikakvih prigovora u pogledu toga.Ovdje su korišteni i neki satirični elementi što je isto kao i "multipraktik" uloge kvalitetna nadopuna. Na jednom od portala je napisano da je realizirano nemoguće-filmski klasik je dobio svoju predstavu!"
A krajem 2020-e sam imao post u kojem sam nastojao približiti scenografiju spajanjem/uspoređivanjem filmskih kadrova s kazališnim.
HNK ZAGREB
Ali da ne skrećem previše s teme ovo je samo asocijacija jer se stvarno doživi taj Mediteran i njegova atmosfera kroz film kao i Zagreb kroz "tko pjeva zlo ne misli" posebno kroz predstavu. Onda aktualne teme su posebno kroz predstavu približene kroz humor a kako je film u sadašnjosti aktualni problemi djece su internet i društvene mreže od kojih je klinka "odsječena" na Hvaru i sad mora nači alternativan način zabave a i stanje u toj obitelji je nekako kompleksno. Umijeće ozbiljnost situacije adaptirati kroz taj koncept pozitive i smijeha. Po tome je specifičan film. Iako je na dailymotionu-ubacit ću kasnije vezu i u 2 djela a pred kraj je bez tona pa mi je to sjebalo gledanje i nemam pojma što se do zadnjeg kadra govorilo ne znači da nisam doživio radnju i atmosferu u većini filma koji se dao normalno gledat. Leto kad sam naučila da letim da ostanemo u orginalu
"Ljeto kada sam naučila letjeti priča je o odrastanju koju je u filmski scenarij prema istoimenom romanu Jasminke Petrović pretočila mlada scenaristica Ljubica Luković.
Pred dvanaestogodišnjom Sofijom je naizgled najdosadnije ljetovanje ikada – ljetovanje s dvije bake. Jedna je njena baka, s kojom dolazi iz Beograda, a druga je bakina sestra s Hvara koju Sofija nikada nije upoznala – obiteljske su se veze pokidale i treba ih obnoviti. Iako Sofiji prijeti ljetovanje bez wirelessa u društvu dvije starice, idiličan jadranski otok, prvi poljubac, pomirenje obitelji, ali i suočavanje s tugom pretvorit će ga u neprocjenjivo i nezaboravno iskustvo. Sofija odrasta."
Pred dvanaestogodišnjom Sofijom je naizgled najdosadnije ljetovanje ikada – ljetovanje s dvije bake. Jedna je njena baka, s kojom dolazi iz Beograda, a druga je bakina sestra s Hvara koju Sofija nikada nije upoznala – obiteljske su se veze pokidale i treba ih obnoviti. Iako Sofiji prijeti ljetovanje bez wirelessa u društvu dvije starice, idiličan jadranski otok, prvi poljubac, pomirenje obitelji, ali i suočavanje s tugom pretvorit će ga u neprocjenjivo i nezaboravno iskustvo. Sofija odrasta."
I to isto-osim paralelke na relacije Zagreb-Tko pjeva zlo ne misli i Hvar-Leto kad sam naučila da letim i ta neka opuštenost i pozitiva asocijacija je i odrastanje u principu priča o odrastanju. I opet u druga vremena ali zanimljivost je bar u mojem slučaju nalaziti poveznice i sličnosti. Odrastanje malog Perice u "tkpznm" koji vodi dnevnik u Zagrebu tridesetih i kao druga krajnost klinka u 2022. kao projekcija 2 različita vremena ali oba imaju atmosferu svog prostora i vremena.
N1
A ovdje je scenografski sve na svom mjestu-mislim na interijer iako u sadašnjem vremenu na sceni je vjerovatno onaj stari dio grada u kojoj su stare kuće što donosi neki trowback na prošla vremena. Kad smo kod toga da se vratim na aktualnost "tko pjeva zlo ne misli" predstave-zamjerke u stoj su kod nekih bile moderiranje ali nije to u pitanju, kostimografija radio i drugi rekviziti odgovara vremenu iz kojeg je radnja, samo se spominju neki sad aktualni likovi (poput Todorića) ali u kontekstu tog vremena a ne ovog našeg kao metoda reaktualizacije konstantnih problema ali ne mijenjajući izvorni koncept. Vrte se radio-drame i vijesti plus reklame tog vremena kao nadopuna filmu ono što u filmu nije adaptirano pokriva predstava. "Leto kad sam naučila da letim" zbog interijera/seta starih kuća lagano vuče vizualno na vremena iz recimo "tkpznm" ali u modernom vremenu i isto konceptom kao kronika odrastanja dijeteta samo bez dnevnika i riječ je o generaciji koja odrasta na internetu i društvenim mrežama koji se dolaskom kod rodbine na Hvar prekine.
"Film “Ljeto kada sam naučila letjeti” u hrvatskim kinima
Središnji lik te hrvatske manjinske koprodukcije 12-godišnja je Sofija iz Beograda pred kojom je naizgled dosadno ljeto s bakom (glumi je Olga Odanović), na Hvaru kod bakine sestre (Snježana Sinovčić), koju zbog ratnih i obiteljskih okolnosti nikada nije upoznala.
Iako se pribojava ljetovanja bez interneta, u društvu dvije starice, idiličan jadranski otok, prvi poljubac, pomirenje obitelji, ali i suočavanje sa smrću, donosi neprocjenjivo i nezaboravno iskustvo, a Sofija odrasta, napominje se u najavi hrvatskog koproducenta, Kinorame."
Iako ima po meni blage monotonije ali ništa previše, atmosfera filma je idealna za opuštanje ali i za zapitivanje. Ne spajam zagrebački klasik sa ovim po principu kategorije jer leto nije klasik nego nešto sasvim novo, samo po tim sličnostima u konceptu-ovdje je zajedničko više stvari-ambiijent i njegova refleksija priča o odrastanju djeteta u dva različita vremena. Doduše ovdje je u pitanju jedan malo kompleksniji odnos između dvije sestre koji mi nije do kraja u sferi razjašnjenih. Jebiga kad te krene onda te krene Prvi dio se još donekle može čuti ali na drugom ostane bez tona pa mi je to sjebalo koncepciju i to mi fali da sve polovim ali većonski dio jesam. Kad sam gledao samo su se nizale-paralelno s praćenjem radnje asocijacije na ono vrijeme dnevnika malog perice, dva različita vremena a još jedna priča o dva svijeta djece i odraslih njihovi problemi i situacije razne i djeca pored kao promatrači i sa nekim svojim dječjim pprojekcijama svijeta. A bio sam-upravo čitam na linkanoj stranici sa onim o starom gradu.
"Film je gotovo u cijelosti snimljen na otoku Hvaru u Starom Gradu, Vrboskoj, Dolu i Jelsi, u produkciji glavnog producenta Sense Production iz Srbije i koproducenata, hrvatske Kinorame, bugarskog Art Fešta i slovačke kuće Silverart."
Ne znam razloge niti ulazim u njih možda i sasvim irelevantno za temu ali ima smisla dvije bake su u pitanju jedna iz Beograda druga sa Hvara, živi u staroju kući a djetetu je to špansko selo, nema modernog ambijenta u kojem inače živi. Stvari se Mijenjaju kad upozna društvo ali da ne odajem to je u principu materijal na kojem se bazira fabula. Isto nije materijal za klikati jer ima puno spojlova ali izdvojit ću jedan mali dio samo natruhu Jergovićevog osvrta na dio koji se referira na konkretnu stvar djeteta koje odrasta jer to u principu je priča o odrastanju.
"Dječji sloj potekao bi ovako: dvanaestogodišnja Sofija htjela bi s ekipom na logorovanje. Vrijeme je to prvih poljubaca, uglavnom imaginarnih, i prvih smrtnih zaljubljivanja, pa se to logorovanje čini najvažnijim događajem u životu. Ali avaj, kad nije onako kako bi trebalo biti i kako Sofija planira, nego je onako kako odrasli hoće. Tako umjesto na logorovanje, ona ide s bakom na Hvar. Sofija je, naravno, pomalo svjesna - jer pametna je to cura - da postoje i neki odrasli razlozi zbog kojih se je šalje s babom na Hvar. Recimo, da ona toj šašavoj babi bude stanoviti uteg u stvarnom životu, da ne odleti u neke svoje čudne identitarne i porodične somnambulije, koje, opet, Sofiju ni najmanje ne zanimaju. Ona je ta generacija: nema pojma o ratu koji je završio prije njezina rođenja, za Hrvate je nije briga taman koliko ni za Srbe, ona bi samo htjela da se ovoga ljeta prvi put poljubi, da nađe neko cool društvo, pa da ekipi iz škole može slati fotografije s ljetovanja. Njezine ambicije su istovremeno vrlo ozbiljne, ali beskonačno udaljene od isto tako ozbiljnih ambicija njezine babe. (Da, baba u beogradskom govoru ima nešto mekši i familijarniji prizvuk nego u hrvatskim govorima. Baba je baka koja te veći dio vremena nervira, ali je ustvari voliš.)"
Neke pozicije ipak treba (is)kristalizirati.
1.Stoji teza da je mala gurnuta u situaciju da ide s bakom na Hvar, a sad nitko ne smije znati i da su iz Srbije. Upečatljivo mi je ostalo kad mala kaže "bre" a baka joj odreže "ne govori bre ovde".
2.Stoji i to da se radi o dva različita svijeta odraslih i djeteta i da derastična generacijska razlika djetetu od 12 godina predstavlja problem i monotoniju. U početku je to problem dok se mala ne skompa sa djecom na Hvaru.
3.Teza o ratu ovdje ne stoji nikako. Ne sasvim jer to nije istina nego jer u kontekstu humorističnog i pozitivom nabijenoog filma ne stoji, iako s druge strane ima i u tome dosta istine-radi se o dvije generacije jedna koja je rat prošla i druga koja nije ni rođena onda bila, i sad ovi koji su to prošli mogu biti opterećeni time djeca s druge strane ne ali nigdje u filmu-bar ovaj dio na kojem ton šljaka nigdje se to eksplicitno ni diskretno ne spominje. U igri su obiteljske priče iz prošlosti. Možda i neki oblik suočavanja prošlosti i sadašnjosti ali ni blizu ozbiljno i tragično adaptirano kao u linkanom filmu. Ovo je kako je izjavila ona čije mišljenje cijenim "feel good" film. Sasvim u stilu "tko pjeva zlo ne misli" s kojim mi se asocira u tim stavkama-dva svijeta svijeta odraslih i svijeta djece koji se isprepliću nadopunjavaju i u povremenom su antagonizmu. Po principu života odraslih u jednom i drugom vremenu i odrastanja djece. A naletio sam i na stranicu s komentarima na film.
"fiorano 8.12.2024. 18:33
Sjajan film, stvarno sam se pozitivno iznenadio."
"gorlock 7.1.2024. 10:31
Zanimljiva drama, koja kroz odrastanje djece iz različitih pogleda, ponekad i na komičan način koketira sa teškim temama rata koji je odavno iza...
Ako ostavimo teške teme po strani, moglo bi se reći da je ovo dobar film."
"filmka 11.7.2024. 13:05
Film nije loš, čak je vrlo simpatičan i topao, ali mi se ne sviđa "tko nas, bre, braćo zavadi" poruka,
SPOILER ALERT !!!
iz koje je bi se čak moglo zaključiti da smo to mi, jer hrvatski brat ne želi razgovarati sa sestrom koja je otišla u Srbiju sa suprugom vojnim licem u kritičnom trenutku povijesti i prvi put nakon rata sa unukom Beograđankom posjećuje svoj rodni otok. Pa je brat kao negativac, a sestra u prvoj posjeti svom otoku nakon skoro 30 godina dobra i slatka. "
Čitam komentare koji impliciraju opet neke teme krvi i teritorija, i teorije koje impliciraju konfabulaciju da je film "ocrnjivanje nas" (komentar od 11.7.2024.) stavljen u krivi kontekst, a film je ništa više od da ponovo citiram riječi svog izvora "feel good" priče o životu odraslih i djece o dva svijeta koji su jako bliski sa zagrebačkim "tkpznm" klasikom kroz princip odrasli-djeca dva vremena dva svijeta djeca i odrasli. U predstavi "tko pjeva zlo ne misli" su dodane preko koncepta radija neke stavke kojih nema u filmu ili se ne ističu previše tipa politička predratna situacija u širem kontekstu od samo Abesinije što je ozbiljn(ij)a tema ali se o njoj govori kroz opuštenu humorističnu formu kao jedan dekor estetika u kontekstu vremena u kojem je radnja. Onda aktualne stvari koje dopunjavaju radnju.
DNEVNIK.HR
Previše krkanluka u komenatrima koji skreću priču na kolosijeke teorija o pitanju hrvatsko-srpskog antagonizma. Film je poantirano opuštena projekcija dva svijeta onog odraslog i dječjeg.
DAILYMOTION
Postoje raznorazne ideje za scenarij, ideja po kojoj dvije sestre imaju odvojene živote jedna slučajno u Hrvatskoj je realno moguć scenarij u stvarnosti i tim više izvanredna ideja za film koja ne prelazi granicu opuštenog i pozitivnog filma iako ima dosta ozbiljnih refleksivnih točaka sa nekim osobnim borbama kod odraslih a s druge strane i kod djeteta.
_________________________________________________________________________________________
Ali ovdje mi se otvara još jedna nova asocijacija-paralelka po kojoj se u kontekstu forme mogu poistovjetit još dva filma u principu ovaj sa još jednim. Iako kod mog izvora za preporuke to nije bilo navedeno-kod guglanja za filmom otvorilo se samo prvo na wikipediji a onda i na službenim stranicama radi se o ekranizaciji romana
"Ako pročitaš ovu knjigu, naučićeš da letiš ili da se bar malo podigneš od zemlje… Odlazak na more s bakom u posetu kod druge bake svakako ne zvuči kao letovanje iz snova jedne tinejdžerke. A kada se sve dešava na Hvaru, gde ne poznaješ nikog i ne razumeš neke reči i običaje, pa ni zašto tvoja baka plače pri susretu sa sestrom, letovanje počinje da liči na košmar. Glavna junakinja Sofija povlači se u knjige, muziku i sanjarenje u nadi da će joj tako brže proći vreme. Ali leto je puno iznenađenja i Sofija polako otkriva da i u malom mestu ima ljudskih priča dostojnih romana, a da se nekad s bakom i rođacima koje jedva poznaješ može lepše ispričati nego s najboljom drugaricom iz odeljenja. Najzad se može desiti i da tamo odakle si samo želeo da odletiš, poželiš da se vratiš ponovo.Jasminka Petrović: Leto kada sam naučila da letim. Uz karakterističnu mešavinu humora, živopisnih likova i autentičnog prikaza ljudskog iskustva, Jasminka Petrović u ovom romanu pruža pogled na posledice prethodnih decenija iz perspektive današnje generacije mladih, ali istovremeno se bavi i univerzalnim temama odrastanja, prijateljstva i porodice, u kojima će se verovatno prepoznati svaki mladi čitalac ili čitateljka."
Sasvim u stilu 8.povjerenika
ekranizaciji romana iz 2002 realizirana 2016 a premijerno emitirana 2018. Kontekst s ovim filmom nema po nijednoj premisi osim po estetskoj. Radi se o komediji bliže satrircomu i ima političku konotaciju ali na isti način kao i ovdje-adaptiranu iz kuta te neke humoristične i opuštene forme iako kao i "leto" govori o ozbiljnim problemima interpretirani su kao kaomedija u slučaju 8.povjerenika. Razlikuje se temom i ozbiljnošću situacija ali film za opuštanje i konstruktivnu zabavu. "Leto kad sam naučila da letim" ima taj opušteni background i dozu Mediterana, kao kazališna adaptacija kultnog filma atmodferu Zagreba i 8.povjerenik fiktivnog otoka "Trečić" na kojem se odigrava većina filma a koji je u stvarnosti Brač. O konkretno tim stvarima tipkao sam ovdje koju godinu unazad jedina faličnost filma je-što je masakriran ton u njegovoj drugoj polovici ali to je ipak do onog koji ga je objavio. U svakom slučaju vrijedi pogledat i doživjet iako fali-u ovakvoj situaciji neki konkretan zaključak.
Dodao bih još na ovo sinoćnje još samo jedan mali update-kako je film priča o 2 svijeta osim predstave "tko pjeva zlo ne misli" premijerno izvedene 2017. još mi je jedna asocijacija došla naknadno. radi se o HNK-projektu premijerno izvedenom 2015 "Mi smo kraljevi a ne ljudi" predstava koncipirana kao istraživanje scenskog pokreta u kojoj odrasli govore dječjim govorom. Svijet odraslih-se otkriva četvrtom zidu kroz dječji govor i svijetove.
HNK ZAGREB
Jedan svijet odraslih koji su na sceni u postupku istraživanja scenskog govora kroz dječji svijet-uloge nisu djeca ali kroz dječju govornu interakciju približavaju dječji svijet odraslom.
