ZASLUŽENA NOMINACIJA
Da ne bi bilo da je godina počela sa samo ljigavim vijestima na koje neću staviti vezu pošto se radi o prevelikoj gadosti (što bi tek bilo da nemam jak želudac?) ali odigrava se svake prve subote u mjesecu ima i hvale vrijdbih stvari. A na što konkretno mislim? Na vijest iz svijeta dramske umjetnosti predstavu sa triler konceptom punu kompleksnosti intriga i poveznica od koje je trebalo raditi serijal ovdje na blogu. Nestajanje post koji je prvu fazu nastajanja imao-to ni onda nije bila tajna prije same premijere predstave na osnovu skupljenih informacija o njoj kroz tekstualne i vizualne šablone koje su se predpremijerno podastirale na internetu. Sve me to u kontekstu mračnjaštva i skrivenih tajni asociralo na neke situacije iz ćaće iako dijametralno suprotne onima u predstavi. U principu fokus posta samog stavljen je na situaciju koja je događajem ista ali druga situacija mjesto i vrijeme. Krajem prošle godine neposredno pred novu objavljena je vijest o nominaciji predstave
"HNK u Zagrebu nominiran u dvije kategorije za nagradu Zlatni Studio
Počela je utrka za novim priznanjima Zlatnog Studija, najveće i najprestižnije medijske nagrade u Hrvatskoj.
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu nominirano je u dvije kategorije.
Za predstavu godine nominirana je predstava Tomislava Zajeca Nestajanje u režiji Dore Ruždjak Podolski.
Kao glumac godine nominiran je Ozren Grabarić, za predstavu Kralj Gordogan.
Glasati je moguće putem linka: https://www.jutarnji.hr/zlatni-studio ali i putem kupona koji će biti objavljeni u prilogu Studio 13. i 20. prosinca.
Kuponi za prvi krug trebaju stići do 27. prosinca na adresu Zlatni Studio, PP 210, 10001 Zagreb. Osim preko kupona u Studiju, glasanje traje i online putem portala jutarnji.hr, a pretplatnici na premium sadržaj imaju privilegij glasati više puta unutar 24 sata.
Finalisti, troje nominiranih u kategoriji koji prema odluci publike ulaze u drugi krug, bit će objavljeni u Studiju. Potom slijede kuponi za drugi krug, koji će biti objavljeni 3., 10. i 17. siječnja, a proglašenje pobjednika će se odviti 31. siječnja u izravnom prijenosu na HTV-u 1. Kuponi u drugom krugu trebaju stići do 24. siječnja.
Čestitke svima na nominacijama."
Počela je utrka za novim priznanjima Zlatnog Studija, najveće i najprestižnije medijske nagrade u Hrvatskoj.
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu nominirano je u dvije kategorije.
Za predstavu godine nominirana je predstava Tomislava Zajeca Nestajanje u režiji Dore Ruždjak Podolski.
Kao glumac godine nominiran je Ozren Grabarić, za predstavu Kralj Gordogan.
Glasati je moguće putem linka: https://www.jutarnji.hr/zlatni-studio ali i putem kupona koji će biti objavljeni u prilogu Studio 13. i 20. prosinca.
Kuponi za prvi krug trebaju stići do 27. prosinca na adresu Zlatni Studio, PP 210, 10001 Zagreb. Osim preko kupona u Studiju, glasanje traje i online putem portala jutarnji.hr, a pretplatnici na premium sadržaj imaju privilegij glasati više puta unutar 24 sata.
Finalisti, troje nominiranih u kategoriji koji prema odluci publike ulaze u drugi krug, bit će objavljeni u Studiju. Potom slijede kuponi za drugi krug, koji će biti objavljeni 3., 10. i 17. siječnja, a proglašenje pobjednika će se odviti 31. siječnja u izravnom prijenosu na HTV-u 1. Kuponi u drugom krugu trebaju stići do 24. siječnja.
Čestitke svima na nominacijama."
Poprilično je naporno gledati filmove tipa duga mračna noć ne samo zbog izbora teme nego i zbog trosatne dužine što prelazi granicu optimalnog trajanja i definitivno nije nešto što se glea u kompletu. Ali očito je bilo i potrebno jer je puno likova pozicija tema...druga stvar-pošto je "nestajanje" predstava sa puno uloga koje su kompleksne i svaku treba analizrat zasebno nije niti stalo sve u samo jedan post ali kompleksnost kompletne drame stala je u optimalnih 140 minuta predstave i to je isto jedan od razloga zašto je zasluženo pokupila nominaciju. Izazovno je bilo izrežirat takav komad u kojem su tako kompleksni likovi odnosi i situacije a da ne uzme puno vremena-s obzirom na navedene stvari trajanje predstave ima sasvim optimalnu granicu-nešto više od 2 sata prostor unutar kojeg dosta njih ne bi došli niti do pola priče. U polemikama s Luki (pošto su nam interpretacije po pitanju tehnikalija redateljskih i inih bile dijametralno suprotne) smo došli do zaključka da je dosta toga ostalo štono se kaže "visiti u zraku" zato je-to je još jedan od razloga složen serijal postova posvećen samo "nestajanju". Ovdje se treba fokusirati na svaki detalj a posebno na 4 ključne role- Marko-glavni protagonist drame koji se bori s traumom iz djetinjstva Markova žena-s kojom je u napetom turbulentnom odnosu kojem je korjen svađa koja vuče traumu iz prošlosti. Karlo-profesor prirodnjak na van ugledan građanin a iza 4 zida pedofil predator. Karlova žena-koja živi u iluzijama "normalne" familije kao da se brani od istine poricanjem iste i njihova kćer Tea-ozbiljno zagrizla u političke performanse koji su isto oblik izalaza od stvarnosti a u drugom činu afirmirana političarka koja puca pod pritiskom na kraju. Uglavnom paralelno su se odigravale žestoke interakcije na više relacija pa je bilo izazovno to sve ispratit što je s Lukine strane bio minus predstavi-s moje nije bar ne više vidio sam to kao minus u početku kad sam gledao prvi put ali samo na kratko jer su mi se nakon gledana posložili svi detalji. Sve što je bilo ključno se odigralo i ostalo je arhivirano u sivim stanicama.
HNK ZAGREB
A sve te pozicije i situacije za koje je meni bilo potrebno 3 posta stalo je u 140 minuta. Dosta kompleksna i detaljna predstava za period od nešto više od 2 sata ali sve je kompletno rezimirano. Ali "nestajanje" ima još jedan specifičan koncept-u većini predstava su uloge uvučene u zaplete iz kojih se vade ovdje svaka uloga kreira neki svoj zaplet koji se protokom predstave spaja u kompletnost na dvije strane- Marko sa svojom obitelji na jednoj strani pozornice-istovremeno na drugoj Karlo sa svojom. To je detaljno isecirano pitanje u postu (ne)posredne interakcije tamo sam se obrušio na kritičarske pseudofilozifije i trkeljanju o "višku" uloga na što se cilja na sporedne koji su proživjeli istu traumu kao i glavni protagonist a slučajno više-manje od istog zlostavljača. Ili konkretno iz (ne)posrednosti:
"Svaki od gore spomenutih "nepotrebnih" likova je nadopuna scene u svakom trileru postoje uloge koje su nadopuna bazičnim to priču nadopunjava. Posredništvo je ključno u određenim stvarima. Kad sam gledao ekranizaciju filmskog klasika "tko pjeva zlo ne misli" referirao sam se na "multipraktik" uloge-posredne koje su nadopunjavale scenu glavnoj glumačkoj postavi stavljanjem u više situacija (susjedi glavnih protagonista, putnici na Samoborčeku izletnici u Samoboru itd...) po istom principu u nestajanju su dodijeljene sporedne uloge. Sasvim je očekivano i realistično da će lik kakav je
ovaj iz predstave imati konobaricu u kući-ipak je ugledan član društva koji si to može financirat. A prektičan primijer je scena koju sam već-doduše u drugom kontekstu navodio u postu o individualnim refleksijama-kad Karlova kćer prepričava priču iz djetinjstva nekome tko to ne zna."
HNK ZAGREB
Situacija se savršeno jasna-da se ne vraćam sad na tu priču važnosti uloga koje nadopunjuju scenu-to je relevantno i potrebno postoji i vanjski svijet izvan ta 4 zida u kojima se skrivaju tajne i naravno da su realistične situacije u kojima samo dio priče u natruhama izlazi izvan ta 4 zida. Kao Teino interaktiranje sa konobaricom na primjer u kojem otkriva jedan detalj iz kampa iz svog djetinjstva koji impliciraju još prljavih tajni ali ništa konktretno nije definirano. Detalji su ključni a u "nestajanju" ih je poprilično.
HNK ZAGREB
A u ponudi su i nagredne igre u kojoj se daju dvije ulaznice za ovu senzaciju. Situacija je u principu sa praćenjem predstave dosta jednostavna. Detalja je puno ali ima jedan praktičan sistem kako sve ključno poloviti. 1.Uloge, koncentracija na interakcije u njima 2.istovremenost događaja-paralelno praćenje obje obitelji na sceni povezivanje ovih prvih sa drugima od samog početka.
"Dramski tekst Nestajanje Tomislava Zajeca priča je o suvremenoj obitelji koja naoko djeluje skladno, no ispod površine naziru se pukotine koje polako otkrivaju što se dogodilo u prošlosti. Karlo (Krešimir Mikić), ugledni znanstvenik te uzoran suprug i otac, krije svoju pravu, predatorsku prirodu. Njegov krimen otkriva se preko odnosa s Markom (Marin Klišmanić), dječakom oštećena sluha, koji se polako pretvara u osobu koja nestaje."
Već u samoj najavi ima stvari koje impliciraju tu povezanost protagonista i antagonista od početka tako treba gledat i na scenu ima i nekih izravno nepovezanih događaja ljudi i situacija ali oni su nadopuna priče vanjski svijet izvan 4 zida jedne i druge strane. Elem u svakom slučaju poanta je da se radi o kompleksnom kazališnom komadu na više razina redateljskoj scenarističkoj glumačkoj i promatračkoj. A unutar optimalnog vremena apsolvirane su sve uloge i pozicije tako da je suma sumarum nominacija zaslužena.
_______________________________________________________________________________________________
Ali ima još jedna specifična stvar zbog koje je predstava posebno zasluženo u naminaciji. Najintrigantnija stavka nisu paralelni tokovi, interakcije napetosti ima sve to svoje osjećaj je intenzivan i realističan nabijen turbulentnim premisama i napetošću. Pored svega najjača stavka predstave je slojevitost uloga. Na prvu izgledaju onako kako su im pozicije dodijeljene a protokom sve se više kompromitiraju u svojoj kompleksnosti u slojevitosti i tu praktički nema iznimke. Ostavljam riječ ovdje samom Zajecu.
1.VJERA (Izvan scene) "Karlo uhvaćen si...Prva replika pali iskru napetosti. Navodi na dedukciju postavlja mišolovku. The games's afoot, vjerovatno bi pomislio Holmes da je u gledalištu. Kako gledaš na odnos sadržaja i forme u procesu pisanja? Je li to tvrdo kuhani noir izašao iz sadržaja ili sadržaj iz njega?"
"Za svaki drugi tekst bez razmišljanja bih mogao reći da je prvo bila forma. Za ovaj jednostavno nisam siguran. Mislim da je replika koju si naveo postojala davno prije same ideje o tekstu. U obliku neke naznake pretpostavke s mogućim potencijalom kao i zabilješke o geologiji članci o umjetnim pužnicama ili kopije umjetničkih radova Egona Schilea. "
2.TEA "Dečko je govorio kroz suze da će to do sutra sve to proći. Ali tata mu je rekao da neće jer vrijeme liječi stvari samo ako se u međuvremenu s tim vremenom nešto radi. Nestajanje u fabuli možda jest drama prostora, društvenog i geografskog ali je po sižeu nedvojbeno drama-vremena. Vrijeme je svatili smo iz drame, zamašnjak tragičnog usuda a budućnost nimalo ne oplemenjuje prošlost. Prema tom uaključku vodi nas i slojevita struktura djela: koliko ti je bitna diskurzivna igra vremenom u gradnji dramske radnje?"
"Vrijeme je jedna od temeljnih komponenti samog kazališta, pri čemu je to vrijeme istovremeno kolektivno i opće, ali i izrazito individualno. U nestajanju kao tekstu zapravo je vrlo slično:gotovo svaki lik operira u svom osobnom izrazito subjektivnom vremenu, a lik Alise čak ne prepoznaje ni tu vrstu vremena kao bitnu odrednicu koja obilježava njeno postojanje, iako dakako da postoji zajedničko "vrijeme teksta" Ono što mene izrazito privlači unutar pisanja za kazalište jest upravo igra vremenom, na način na koji primjerice u ovom slučaju, u tesktu postoje dvije izrazito isprepletene radnje koje se događaju u dva potpuno različita vremena u vremenu uzroka i vremenu posljedica. To poigravanje vremenskim razinama u ovom je kontekstu došlo kao direktna posljedica same radnje, ali mislim da istovremeno donosi i svojevrsnu metaforiku neizbježnoga"
3.KARLO (Glasnije) "Ti uvijek plaćeš. To je sve sračunato, manipulacija na koju su i računali. Dijete je u opasnosti. A ti mu ne možeš direktno pomoći jer si tamo koliko i nisi. I sve što onda ostaje je suosjećanje. Ova britka autoreferencijalna ironija otvara bitnu temu tvoga dramskog pisma. Kao David u ono što nedostaje i Marko u nestajanju dijete je dovedeno do neizdrživog tragičnog paroksizma potpuno nezaštićeno samo. Kako se nositi s tim teretom, posjedujemo li išta osim površnog suosjećanja u procesu suočavanja s takvim stvarima? Kako se ti kao autor nosiš sa time?"
"Za mene osobno dijete kao lik ili kao dramska funkcija na neki čudan način generalno uopće i ne pripada u dramski tekst, odnosno unutar prostora dramske naracije, već po svom statusu nekoj vrsti izuzetka ili ispada te po tome traži i neku vrstu posebnog tretmana ili zaštite. Utoliko si zaista u pravu, ova replika je izrazito autoreferencijalna jer uz likove djece koje dosta često koristim u svojim tekstovima u svakom svom liku prvo pokušavam pronaći bar jedno dječje obilježje i tako zamisliti nju ii njega kao dijete. Mislim da je to mjesto i najveće boli ili ranjivosti ali i agresije i svih drugih emocionalnih stanja."
4.GAZDARICA "Prvo je bio požar iznenada nošen vjetrom, došao je skoro do kuća. Jedna čak i izgorjela, tamo više prema Istoku. Tamo tamo. Onda je nakon godinu-dvije došao i taj profesor s fakulteta. Iz Zagreba. Krenuo je zabijati limenu ogradu s nekakvim svojim ljudima. Nestajanje je vizualna drama:posebno je poetski precizno opisano tajanstveno mjesto na kojem sve počinje kao da je riječ o sceniranju za skandinavsku kriminalističku seriju. Vidiš li dramu dok ju pišeš, ne samo u odnosima nego i u slikama?"
"U pravu si "nestajanje" sam čitavo vrijeme vidio kroz slike. Ne nužno u nekom obliku filmske knjige snimanja, već gotovo scenografski jer je već i sam znanstveni okvir kojim se drama rubno bavi za mene bio inspirativno vizualan. Zemlja kao istovremeno znanstvena činjenica i simbolička potreba da se negdje pusti korijenje."
5.TEA "A milijuni ljudi bez ikakve kulture ili poštovanja i sa samo jednom agendom su godinama pred samim vratima Europe. Lik Tee duhovita je gorka studija mladog okorištenog domoljuba, za tvoje dramsko pismo neuobičajeno izravno ukotvljena u domaću političku kolaoku. Poneka Tea u svakom je televizijskom dnevniku ovih dana. Čini li ti se da si sa svakom svojom dramom sve direktniji u opisivanju društvenog konteksta u kojem živiš?"
"Iz načina na koji me to pitaš imam osjećaj da se tebi tako čini. I to mi je na neki čudan način drago iako ne mogu reći da je riječ o svjesnoj autorskoj strategiji. Činjenica jest da je stvarnost koja nas okružuje, u onom trenutku u kojem joj se pridoda neka vrsta teatralizacije, istovremeno i apsurdna i tragična pa je u tom kontekstu i lik Tee je podjednako apsurdan i tragičan u onome što predstavlja za našu društvenu stvarnost. Ono što pak ona predstavlja meni osobno je neki oblik simboličnog zatvaranja očiju pred samom sobom i istovremenog bijega u nešto što je važnije veće i snažnije od nje same. A takav oblik grandomanije istovremeno je tužan ali i bolno je prisutan u našem širem društvenom okružju."
6.MARKO "Udara Karla koji pada. Nasatvi ga udarati. Ne prestaje. I na kraju nešto čemu se bolji tvog dramskog opusa ne bi nadao. I to nakon što je sukob već završio poput završenog Munnyeva osvetničkog pohoda u eastwoodu vesternu "nepomirljivi" iako potpuno neočekivana ta agresivna koda ka o da posjeduje posjeduje ljekovita svojstva čitatelj ju dočekuje stisnute šake s prešutnim odobravanjem. Je li to uopće moralno pogotovo uzimajući u obzir da je Karlo starac, a Marko ne prestaje? Trebamo li se osjećati krivima zbog odobravanja?"
"Evo najiskrenije nisam siguran. Kratka scena djelom koje su i ove tri rečenice didskalija, zapravo se istovremeno može čitati kao potpuno "stvarna" u kontekstu narativa drame ali i zbog okružja drugih okolnosti koje su u ovom citiranju izostale i jako zatvorena unutar perspektive jednog lika, tako da zapravo ne možemo biti do kraja sigurni je li se uopće odigrala. Bar ja kao autor u trenutku rada na drami nisam bio do kraja siguran. Mislim da sam upravo iz tog razloga tu, kako ju ti nazivaš agresivnu kodu ostavio za izvedbeno čitanje i interpretacije koje na neki način ovise o režijskom i svakom drugom tumačenju teksta. I meni je zapravo jako drago da je tome tako."
Kako sam naveo ovo je nadopuna-redateljska tezi o postupnoj kompromitaciji uloga i zadiranje u njihove psihološke profile. Pored važne uvijek aktualne teme i problema ulazi u detaljnu kompromitaciju psiholoških profila protagonista i antagonista a sve je stalo u 140 minuta predstave. Još jedan razlog više da osvoi zlatni studio za najbolju predstavu.
