5 FILMSKIH PREPORUKA 2/ZBORNICA
Pred nekog vremena kolega NF je objavio recenziju filma "Zbornica" na što mi je prvi impuls bio-naš domaći projekt. Ne znam zašto-kao na autopilotu sam s tom premisom ostavio komentar vjerovatno jer mi je u ključnom trenutku navrla inspiracija još sam ga i linkao u komentare a kasnije se ispostavilo da sam bio na krivom tragu. Što ćeš-moja greška, ovo je rijedak slučaj kad sam ostavio komentar prije čitanja samog. J mi je nakon toga replicirao odgovor:
"Teatralni, ovo je domaći film Zbornica, taj je isto dobar, a prijevod naslova ovog filma o kojem piše NF je Zakon Zbornice, mislim da je bio na ZFF-u u studenom,, al tko je onda imao vremena, tako sam propustio i Zone of Interest.... ništa, bit će sigurno sada po kinima..... :))"
Nakon čega je uslijedila i NF-ova replika.
"Da, @j i @TEATRALNI, tako je kako j. kaže iako je i ovo dobrodošla preporuka. Film se u o originalu zove "Das Lehrerzimmer", možda su naši majstori dodali riječ zakon ne bi li se razlikovao od ovog domaćeg. Inače još uvijek na youtube intervju s nositeljicom glavne uloge Leonie Benesch koja je i sama nominirana za oskara, uz intervju ide i dosta scena iz filma."
U svakom slučaju the point is-njemački film nisam gledao najviše zato jer njihova kinamatografija nije nešto dostupna ovdje kod nas bar ne koliko je meni poznato a ovo mi se na prvu asociralo sa našim filmom. Kasnije sam pročitao recenziju od do jedan dio iste mi je upao u oko.
"Vratimo se “Zbornici”, kažu kritičari da su jako dobro oslikani psihološki profili glavnih junaka, iz iskustva mogu reći da ako se čovjek udubi, zbilja se otkriju najraznovrsniji karakteri, mene to više ne zanima, otkako su uvedeni e-dnevnici ja je ne pohodim, osim ako se ne dogodi neko nedjelo kao u filmu, koje treba prodiskutirati na sjednici, al eto mi iskusniji, upravo kucam u drvo, sve rješavamo u učionici ili direktnim kontaktom s roditeljima, ne treba nam simulacija društvene zbilje i na radnom mjestu."
Ključna riječ "psihološki profili i karakteri" ono što u slučaju NF-a nije stavka koja je predmet interesa kod mene sasvim obratno-to je ono što mi je zanimljiva stavka bilokojeg filma ako je ozbiljan. Ima tih projekata u kojem se treba više fokusirati na same uloge nego na radnju. U prvom djelu ovog serijala sam stavio digresiju da su preporuke za filmove koju će isti uključivati iz jednog relevantnog izvora čije mišljenje cijenim. Evo kratak rezime i s te strane:
"Glumica Marina Redžepović je odlična u ovom filmu. Film opisuje borbu pojedinca sa sistemom i sa samim sobom i oduševio me kada sam ga pogledala."
Zbornica vrlo uvjerljiv iako kaotičan film. u biti ne film sam po sebi nego situacije. Ništa više ni manje kaotičan nego društvo. "priroda i društvo"pjesma grupe Elemental koja problematizira toksične mentalne sklopove poput patrijahalnih umova, socijalnih tema osobne borbe koje postaju svačije jer se stavovi pojedinaca projiciraju kolektivno na kopletno društvo.
"Spot za drugi singl s petog albuma "Vertigo" Elemental je snimio s prokušanom ekipom Pilot studija iz Splita (Vojan Koceić i Siniša Jakelić) - genijalcima koji stoje iza sjajnih Elementalovih spotova za pjesme "Nema ga" i "Vertigo". Glavne uloge u spotu koji je sniman u Splitu tumače izvanredni mladi hrvatski glumci - Goran Bogdan i Petra Težak."
Nije slučajnost da su uloge u spotu dobili dvoje glumaca bit dramske umjetnosti i je da i krooz muziku-u obliku video-spota bude nešto što kompromitira realnost i ono što je problem u njoj. Ali da se vratim na film. Kroz ovih skoro 7 godina bloganja imao sam dosta postova na temu filma "the show must go on" koji je bio inspirativan na jako puno razina. The show must go on kad film postane stvrnost koji je tipkan za vrijeme pandemije korone. Inspiracija za ovaj drugi "kad film postane stvarnost" je bila instagram obajva redatelja filma sa srušenim tornjem katedrale. Kolaž fotka u kojoj je s jedne strane srušen toranj prikazan na filmu-kao posljedica bombardiranja u drugom sreušen toranj u stvarnosti kao posljedica potresa. A stvar je u tome-da je film snimljen 2010. smješten u 2020-u pa me to inspiriralo da potegnem to pitanje kroz još jedan dodatan esejistički projekt. Komentatori ispod tog posta su se isto iskazali sa svojim komentarima:
" isabel
nema slučajnosti, ne vjerujem u to frende, zeznuo si me s naslovom posta i iako zaista jedva gledam koliko mi se spava, ipak ,morala sam proviriti o čemu ti to, e sad , zašto kažem da si me zeznuo s naslovom, pa zato jer sam gledala film iz kategorije SF snimljen pred nekih pet godina upravo o korona virusu i gotovo pa sve scene u filmu identične su današnjim svakodnevnim scenama,slikama, kako god, ne mogu se sad sjetiti točnog naziva filma,al mislim da je ; pandemija corona, ne mogu sada tražiti link za ulijepljivanje ovdje pa da i sam vidiš, no, poanta jeste da ,kako rekoh, ničemu se ne čudim, netko je definitivno znao o čemu će pisati bilo priču, bilo scenarij za filmove o kojima je ovdje riječ, dakle ;ovom koji ti navodiš i ovom na koji ti ukazujem,niš nam se ne događa slučajno, niš,
odoh spat
tp."
03.04.2020. (01:57)
"samo za vranju
Umjetnici su često puts bili vizionari."
03.04.2020. (08:18)
"Nisam gledala film, ali @vranjina ima pravo, umjetnici su često puta vizionari...lijep pozdrav! :)"
03.04.2020. (09:00)
"I sve se nešto poklopilo.Budi mi zdrav i živ.LP"
"Evo upravo sam htjela zaključiti kakve li slučajnosti, mislim na potres i taj film preije od prije 10 godina. Kao neko jezive pretkazanje na neki način."
LP:)))))))))))
03.04.2020. (18:30)
03.04.2020. (17:02
"ma mislim da je izvbavitelj krste papića bio uvod u dalje, mi šetači pasa sve češće srećemo žive ili mrtve štakore, a jedan tvrdi da ih pouzdano ima više nego što grad ima stanovnika"
03.04.2020. (18:35)
Vizionarstvo kao stvar koja se kroz posvijest filma pokazala kao stavka koja je uključiva i ide jedno s drugim. Inspiracija je bila smeće od reality showa-big brother a (probao sam iskopati na goglu taj Marasovićev intervju o nastanku filma i ćorak sad rondam i nikako da ga nađem) inspiracija za isti-navest ću njegove riječi po sjećanju je kulminirala 2006 kad je reality show bio aktualan a i pandemija ptičje gripe pa je dobio inspiraciju u tome-eksperiment kako će ljudi kanalizirati svoje reakcije u situacijama koje su stresne. Da se sad ponovo ne vraćam na radnju filma mislim da nije potrebno oni koji nisu gledali ni čitali recenzije nek kliknu na vezu gore. Ono što mi je ovdje najzanimljivija stavka upravo su reakcije uloga-u stresnim situacijama.
"Uz to, događaji iz radnje filma su se kroz godine redom ostvarili, a onaj o natjecateljima reality showa koji ne znaju da je vani kataklizma, ostvario se neki dan u Njemačkoj, tako da je film, nažalost, prigodan i aktualan", rekao je redatelj, a prenosi HAVC.
Poručio je sugrađanima "da se čuvaju i ostanu zdravi, te da ne klonu duhom jer ćemo pobijediti ovu pošast"
" Njegov je film radnjom smješten u bliskoj budućnosti i prikazuje život uspješnog televizijskog producenta reality showa u kojem šestero parova 180 dana živi zajedno u kući napravljenoj za potrebe emisije. Za vrijeme snimanja izbija rat koji Europu pretvara u ratnu zonu i kako on odmiče popularnost emisije raste jer je jedini televizijski program koji se emitira, a natjecatelji u showu ne znaju ništa o svemu što se vani događa. Glume Sven Medvešek, Nataša Dorčić, Filip Juričić, Stjepan Perić, Ivana Roščić, Mladen Kovačić, Josip Vujčić, Amar Bukvić, Franka Klarić i mnogi drugi, a producirali su ga Saša Bijelić i Nevio Marasović"
Poručio je sugrađanima "da se čuvaju i ostanu zdravi, te da ne klonu duhom jer ćemo pobijediti ovu pošast"
" Njegov je film radnjom smješten u bliskoj budućnosti i prikazuje život uspješnog televizijskog producenta reality showa u kojem šestero parova 180 dana živi zajedno u kući napravljenoj za potrebe emisije. Za vrijeme snimanja izbija rat koji Europu pretvara u ratnu zonu i kako on odmiče popularnost emisije raste jer je jedini televizijski program koji se emitira, a natjecatelji u showu ne znaju ništa o svemu što se vani događa. Glume Sven Medvešek, Nataša Dorčić, Filip Juričić, Stjepan Perić, Ivana Roščić, Mladen Kovačić, Josip Vujčić, Amar Bukvić, Franka Klarić i mnogi drugi, a producirali su ga Saša Bijelić i Nevio Marasović"
Situacija vani bitno mijenja na stvari i kod producenta reality show-a. Plan ekipe je preseliti kuću ispod zemlje dok su oni u laganoj narkozi bez da znaju da su premješteni. Producent im snimavideo-poruku o istini da je sve rastureno projektilom i da svijet koji su znali prije ulaska u show više ne postoji. Film se odigrava mijenjenjem scena u sadašnjosti i retrospektivno a na kraju se sve spoji u priču. On je njima-zaključuje u poruci "ostavio život" "svi su pobjednici". Količina stresa pod kojom su od samog prvog kadra da se razati nožem-vidimo da smo u sranju ali ne znamo kakvom pizdimo jer ne znamo ništa 180. je dan i vrijeme nam je za izlazak i ne znamo što se događa. Nema vrata?! Nema prozora?! Jel se oni zajebavaju s nama? Upečatljiva mi je ostala jedna od prvih scena u kojoj Amar Bukvić ispuca salvu psovki kompletnoj ekipi što od početka impicira koja je količina stesa kod većine. Spasio ih je od nuklearne bombe-preživjeli su jer je kuća premještena pod zemlju imaju zaliha hrane za 150 godina ali opet-donositi odluke u ime drugih? To je ipak previše. Zbog toga mi iako je na neki način pozitivna stvar jer ipak ih je spasio redatelj ima negativnu konotaciju tim više što je vođen prvim interesom-da i dalje ima dobru gledanost. I opet donošenje odluka na koje nije imao pravo. Da su izašli iz showa bili bi mrtvi kao i svi ali to bi bio njihov izbor ovako su gurnuti u situaciju koja nije bila njihov izbor a doći ću do toga kasnije ocrtavanjem zaključnih scena. Elem, da ne idem predaleko u film koji ovdje nije tema.
VIDEO
VIDEO
Kompletna stvar je u tome kakve ljudi kanaliziraju reakcije na stresne događaje. Oni su ušli u taj show za vrijeme izoliranosti od vanjskog svijeta izbio je rat iako odsjećeni od stvarnosti na određen način znaju da nešto nije po ps-u. Tenzije izražene kako sam naveo od prvog kadra filma. Na ne istom radnjom ali na istom principu se bazira film "zbornica".
"Nalik na filmove velikog Roberta Altmana, 'Zbornica' nerijetko u kadru ima dvadeset likova koji istodobno govore svako svoje i ponekad je teško razabrati o čemu je riječ, kamo vodi koja priča i zašto u kojem trenutku nastaje koji problem. No sve je skupa vrlo uvjerljivo i realistično.
Zbornica je u istoimenom filmu Sonje Tarokić pravi je mikrosvemir. Iako likove iz filma povremeno viđamo i izvan zbornice, kao da i nije tako. To su uglavnom samo trenuci kada je nekoga (najčešće glavnu junakinju) potrebno izvući iz natrpanog školskog kaosa i svratiti pozornost SAMO na stanje tog lika i nikoga drugog, pa onda glavna junakinja tu i tamo vozi auto, prelazi na drugu stranu ulice da se ne bi susrela s kolegicama ili odlazi van zapalit jer joj je pun kufer. U svim ostalim situacijama, sve likove susrećemo u zbornici i po školskim prostorima (hodnicima, učionicama) jer to doista jest njihov svijet."
Čitam i pitam se pitam jesmo li gledali isti film? Ima puno paralelnih tokova da-ali od kad je to problem? Nakon predstave "nestajanje" koju sam zbog kompleksnosti trebao lomit u 5 zasebnih postova nemam problema s time. Treba se fokusirati na uloge.
"Suočena s restrikcijama školskog sistema te okružena obeshrabrenim učiteljima, nova i entuzijastična pedagogica u osnovnoj školi, Anamarija, ulazi u vlastitu borbu s problematičnim profesorom historije, nesvjesna da upravo tim putem polako postaje sve sličnija kolegama u zbornici …"
Kako je ono-ništa nije kao što na prvu izgleda. Profesor povijesti od prvog kadra odaje dojam da je Anamarije u pravu sa svojim sumnjama u vezi njega a ispostavlja se da je svo vrijeme na krivom tragu. Prva psihološka premisa filma je u tome da lik nije negativan kako izgleda na prvu a sve vodi tome da je. Po reakcijama, situacijama u koje se dovodi po pričama djece. Glavna protagnonistica filma ovdje je u svojstvu kompromitacije stvarnosti kakva i je ali se i to vremenom počen odražavati i na nju privatno. Početak je obećavajuć za nju-dolazi u školu i uviđa disbalans među kolegama neke stvari na kojima treba napraviti korekciju ali vremenom su tenzije sve izraženije dok se ne počne to i privatno reflektirati i na nju. Konstruktivna borba koja se nakon nekog vremena okreće u bitku protiv vjetrenjača u začarani krug. Kad su u intervjuu (gore spomenuti film the "show must go on") pitali producenta zašto "housed" caka je u tome da u isti ulaze ljubavni parovi-kad cura ili dečko ispadne a jedan od njih dvoje ostane i prevari nekoga on je "pao pod utjecaj kuće" Kompletan koncept show-a bazira se na toj premisi od koje se stvar drastično udaljava pod novim okolnostima koje se događaju vani o kojima oni ne znaju ništa ali osjećaju jer stresa i impulzivnih reakcija ima od prve minute filma. Na sličan način protagonistica "zbornice" pada pod utjecaj škole, bori se da promijeni nabolje određene stvari ali kako je i u najavi filma implicirano-sve više postaje slična kolegama.
TPORTAL
Zbornica definitivno jedan od najboljih hrvatskih filmova u posljednje vrijeme. Recenzija sagledava kompletan mehanizam škole i (paralelnu) hijararhiju a koja je (moja premisa) podloga na kojoj se bazira(ju) priče svakog od upletenih do njihovih osobnih točki pucanja. Ništa nije kako na prvu izgleda-glavna protagonistica je bila u krivu apropo profesora koji je od prvog kadra sumnjiv ali uočava i kojekakve druge realne probleme i sve više pada pod utjecaj toga. Nisam bezveze povlačio situacije iz "the show must go on" situacija je različita ali je princip isti. Jebiga Anamarija-glavna protagnonistica filma ima idealističnu motivaciju promijenitit našto na bolje ali je sama u toj priči bez posrednika i saveznika i to je onda pretvara u oblik bitke s vjetrenjačama. Nemaš kritičnu masu nemaš ništa. Da se vratim na riječi relevantnog izvora iz kojeg sam izvukao preporuke. "Borba se sistemom" (premisa1) raznorazne situacije u filmu su kompromitirale onako kako u stvarnosti i je. Sustav je kompletno nakaradan a to se projicira i na školski aspekt. Borba sa sustavom samo ona jedna nema niti može računat na kolektivno na suradnju svojih kolega da se nešto promijeni a to se onda (premisa 2) počinje sve više odražavati i na nju. "I sa samim sobom" kad stvari iz premise 1 dođu do točke kad se počinju projicirati i na njen privatan život. Trenutak kad više o ničemu drugom nema polemike. Kad se i posao donosi u privatan prostor u svoja 4 zida.
MOJ TV
U rijetkim scenama koje se odigravaju izvan zbornice se manifestira osobni lom glavne protagonistice-ne priča o ničem drugom i izvan škole nego isključivo o događajima u školi do točke u kojoj privatno više ne postoji. Ono s posla postaje njena okupacija kroz kompletan film. Film se svodi na začarani krug iz kojeg nema izlaza.
Poslovno preuzima kontrolu na privatan život u kojem se izvan posla opet sve svodi na događaje unutar škole. U postu iz serijala "neverbalne interakcije" filmski potencijali neverbalih interakcija sam se između ostalog dotakuno i podloge pjesme tbf-a za film the show must go on.
Motivi odgovaraju radnji, u pozadini priče je novi svjetski rat koji rezultira totalnim uništenjem, korištenje TBF-ove pjesme smak svita je bilo prigodno i tematski pogođeno, bilo je još u filmu njihovih beatova ona o nostalgiji u filmu implicirano na nostalgijuprema predratnom vremenu kad su stvari bile normalne a sad je ljudima jedini spas od realnosti reality show u kojem sudionici nemaju blage veze što se događa u stvarnom svijetu.
"Smak svita" ali na dvije razine na doslovnoj i onoj drugoj metaforičkoj- osobnoj njihovoj. Preživjeli su nuklearnu eksploziju ali im se i svijet srušio. Iako su preživjeli film nema sretan kraj. Na njima se vidi samo projekcija šoka zbunjenosti stresa anksioznosti. Jedno ne isključuje drugo ovo doslovno je povezano s metaforičkim smakom njihovog osobnog svijeta. Anamarija iz "zbornice" u nastojanju da promijeni stanje stvari na bolje sve više u borbi sa sustavom pada pod isti taj utjecaj sustava u kojoj preuzima sve osobine onog protiv čega se bori.
"Protagonistica naše priče je Anamarija (Marina Redžepović), školska pedagoginja kojoj je posao u neimenovanoj školi u okolici Zagreba prvi stalni, nakon nekoliko godina provedenih na zamjenama. Ona poslu pristupa s mješavinom ideala, profesionalizma i dobre volje, pa zapravo više djeluje kao netko tko probleme učenika serijski rješava empatičnim pristupom."
Ali u tome i je zamka zbog kojeg upada u dio sustava samog. Što se bori s previše duše do točke na kojoj više nije objektivna. Previše motivirano svojim entuzijazmom do točke kad više nije objektivna i svu svoju koncentraciju i posvećuje toj konkretnoj stvari. Idealan primjer onog kad se borba za nešto pozitivno okreće u negativno baš zbog previše intenzivnog i idealističkog pristupa do točke na kojoj to postaje irealno. Njen je idealizam da ne bi bilo konstruktivan i pozitivan ali vremenom prelazi u negativno kad dođe do točke u kojoj više nema drugih opcija. Sve što je napravila da se stvar promijeni na bolje nije upalilo i dovelo ju je do točke kad više nema novih načina a samim time rastu i frustracije. Tu dolazimo do točke ili premise 2 "borbe pojedinca sa samim sobom" kako je to koncizno apslovirano po riječima izvora čije mišljenje je relevantno. Ali ona je sad u situaciji kad više ne zna nači način niti da se više bori sa samom sobom što i je ono do čega ju je dovela borba sa (premisa 1) sustavom. Kompleksan film u smislu te dvije premise koje se nadopunjuju i koje su poanta kompletnog filma.
_____________________________________________________________________________________________
"Takav je pristup možda suviše nov i na emocionalnom planu zahtjevan u okoštaloj sredini poput škole, ali njen problem nisu učenici, iako se priča o dvanaestogodišnjem Lovri (Pan Jelić), inteligentnom i osjetljivom momčiću koji pod stresom reagira ponekad vragolasto, a ponekad i otvoreno agresivno, provlači kroz cijeli film."
Ovdje se na prvu problematizira njen empatičan pristup. Ali ne doslovno to nego to što u istom nema konkretnog rješenja stvari. Samo se dodatno (za)kompliciraju i vode iz jednog esktrema u drugi.
"Anamarija ima problema s cijelim sustavom, a posebno s nastavnicima. Glavninom filma dominira njen odnos s postarijim profesorom povijesti Sinišom (Stojan Matavulj), čovjekom koji se predstavlja kao erudita, a zapravo je paranoidni luđak kojeg kolege izbjegavaju, te s ravnateljicom (Nives Ivanković) i ona je jedina koja ga može „hendlati“ i držati zauzdanog u okviru školskog sustava. Ravnateljica je izuzetno manipulativna i osvetoljubiva osoba, a pod pritiskom je zbog reizbora, kao i zbog smjene članstva u vijeću roditelja (školski sustav je takav da je svaka škola trokut između učenika, roditelja te nastavnog i stručnog osoblja, s time da se Ministarstvo rijetko miješa i po pravilu oglašava nenadležnim), i ona mora igrati igru, ali joj Anamarijine „poštenjačke“ inicijative nimalo ne odgovaraju."
Najveća napetost filma koncipirana je u tom djelu sa profesorom koji odaje indikacije psihopata ali na neku foru-očito ima protekciju od same ravnateljice. Upala kao jedina poštena u nepošteni sustav igra u kojoj probaš pošteno i (solucija A) najebeš ili (solucija B) postaneš dio toga ili razviješ totalnu indiferenciju pasivnost počneš se uvjeravati da je to "normalno". Dalje se kucalo u tekstu recenzije:
"Vrhunski posao rade glumci, prije svih Marina Redžepović (kojoj je ovo prva velika filmska rola), Stojan Matavulj (kazališni glumac koji je na filmu do sada uglavnom igrao koloritne i karakterne epizode) i Nives Ivanković (glumica ponajviše aktivna na televiziji). Marina Redžepović fiksira pogled kamere i gledateljstva za sebe te doista kanalizira empatiju lika kojeg tumači, kao i stres koji joj se u tom vremenskom rasponu prikuplja. Nives Ivanković sjajno igra kombinaciju manipulativnosti i lukavosti njenog lika koju skriva iza fasade prostodušnosti i priprostosti. Matavulj, pak, ostvaruje najkoloritniju ulogu u filmu, u njoj uživa i ona mu doista leži. Nije tu riječ samo o širokim potezima kojima je on sklon kada igra grandiozne likove ili likove koji pate od grandioznih iluzija, već tu ima i nešto finoće i ranjivosti."
Kompleksnost psiholoških profila uloga gledano svakog zasebno je ovdje stavka na kojoj se bazira kompletan scenarij. S jedne strane imamo profesora koji ostavlja dojam psiha s druge manipulativnu ravnateljicu i pasivno-agresivne kolege koji ne poduzimaju ništa. Jedino ovdje kao crna ovca i idealist koji nešto tendenciozno misli promijeniti na bolje glavna protagonistica filma. Moglo bi se reći u poluzajebanciji "Anamarija protiv svih" protiv kolega sustava i same sebe kad ta njene borba postaje unaprijed izgubljena bitka i kad pasivno-agresivno počne padati pod taj utjecaj. Isti onih pasivno agresivnih kolega iz škole. Ali koje je rješenje? Indiferencija je pasivna agresija sama po sebi a ona-tako je scenarij napisan postaje sve bliža onima protiv kojih se bori zbog samog viška duše u toj borbi? Problem je daleko jednostvaniji za prepoznavanje:upravo taj "sama protiv svih" slučaj. Nema istomišljenika na svojoj strani niti u školi niti izvan što dovodi do frustracije i točke na kojoj se pod pritiskom puca.
Film je dostupan na youtubu na 1:24:36 dolazi do tenzija na relaciji roditelji-profesori kad su isti pozvani na roditeljski sastanak. Kao i obično-zbog eskalacije konflikta kod djece koje je otišlo korak dalje do fizičkog. Ovo je prava sabor situacija. S jedne strane roditelji dižu tenzije paniku ravnateljica uvjerava da se ništa tako strašnog nije dogodilo što dodatno zakuha ionako tenzičnu atmosferu. Naša glavna protagonistica promatra sa strane u šoku nemoći postavljanja prema situaciji. Koncept uloge stavljene u situaciju kad je okupacija samo situacija na poslu ne mijenja se komplet film nema trenutke njene pauze od bavljenja ili razmišljanja o situaciji u školi.
Spojiva situacija sa događajima iz ranijeg sf "the show must go on" filma je koncept u kojem sustav jači koji sve kontrolira. Sudionici realityja trebali su dobiti izlazak ali nisu protagonistica "zbornice" se od prvog dana dolaska u školu bori sama protiv svih što ne razultira konkretnom promjenom. Jer su svi drugi ili slizani ili pasivni.
REKOSTRUKCIJA 2.0 DODAVANJE I PRIBLIŽAVANJE
Krimi serije su mi još uvijek izvanredan tv projekt pod uvjetom da su stvarno nabijene realizmom. I da, da je iz naše ili europske kinematografije a redi se baš o projektu tog tipa. Već sam svojevremeno o tome imao referencu iako ne sasvim kristalno jasnih pozicija i stanja stvari jer epizode s titlom na engleskom su bile u deficitu, a na kanalu na kojem ih se moglo gledat nije bila kompletna sezona. Elem radi se o bugarsko-hrvatskom projektu orginalno "odtel izdirvane" (odjel za istraživanje) za strano tržište prevedeno kao "hunt on slamander". Kompliciralo je stvar manjak epizoda s prijevodom a opće poznata stvar da ja više nego kruha jesti volim sve napraviti kompletno ništa ne volim ostavljati napola tako niti sezonu pa sam onda-vodeći se pogledanim u epizdama s titlovima na engleskom kompletnu sezonu gledao na streamingu bugarske nove što je bilo izazovna situacija. Interpretacija radnje onako na par ključnih okolnosti:
-Pogledane prve epizode sa titlom na engleskom
-Interakcije u priči i fokus na slojevitosti uloga
-Povremene scene na hrvatskom koje se kvantitativno povećavaju kako se zaplet zakuhava.
Interpretacija serije rezimirana je u postu seciranje a sad nakon određenog vremena ista je dostupna sa titlom i na naški na ovoj stranici pa je sad red za rekapitulaciju-ovo je usporedna relacija posta od prije nepune 4 godine kad sam gledao bez titla i snalazio se i ovog sad-pogledano s titlom kad imam kompletnu sliku i uvid u male (ali izuzetno važne) detalje koji izvlače kompletnu priču. Premise iz starijeg posta su na svom mjestu. Iako bio sam skeptik kako će se daljnje gledanje odigrat s obzirom na kroničan manjak prijevoda.
"Trenutno su 4 epizode (od njih 13? ) Doduše zasad još fali još 9 epizoda...vjerovatno će biti uskoro objavljene u svakom slučaju serija je pravo osvježenje nakon "uspjeha" prva krimi serija koju je približno zanimljivo gledat kao i
uspjeh. Sad ste i vi koji gledate hbo platformu i netflix napokon došli na svoje :) malo inozemnog sadržaja ali opet povezano s našim Treba dosta koncentracije u praćenju zbog slojevitosti komplet priče, situacije su povezane iako ne
izgledaju tako. više izgleda kao neki kvalitetan triler u epizodama nego kao krimi serija bar zasad.Po informacijama koje zasad imam radnja će kasnije "odvesti"
u Hrvatsku pretpostavljam kad serija bude na nekoj sredini onda se večinom događaju neke prijelomne stvari. Pratim do zadnje
epizode ako budu objavljene s titlovima. a što bi bio i red jer se sad situacija lagano zakuhava i sve je vrelije navuklo me je da pogledam konačan ishod a koji će po svemu do sad pogledanom imati masu preokreta i novih stvari. "
Ali stvar se odigrala i bolje od očekivanog (sa moje interpretativne strane događaja unutsr serije) iako daleko od kompletnosti uvida u priču dosta je interpretacije olakšala početna premisa iz prvih epizoda s titlom u kojima su upoznati likovi situacije i interpretirani događaji.
"iako (pretpostavljam) Iva u ovoj seriji nema glavnu ulogu može se zaključit da je okosnica radnje. Prva epizoda počinje brutalnim
ubojstvom hrvatske državljanke u parku a koje je bilo naručeno ubojstvo. Agetnica u potrazi za sestrom, tako je bar bila
prvotna priča, rođena u Splitu,odrasla u Zagrebu ona i sestra su kao djeca izgubila roditelje u ratu a ona se spetljala sa opasnom ekipom da može uzdržavat sebe i sestru i sad joj ista ta ekipa ne da van i prijeti ubojstvom njene sestre. U Bugarskoj
traži pomoć glavnog inspektora Petkova iz nekog razloga samo njemu vjeruje. Serija je između ostalog puna preokreta u
radnji što je još jedna dodatna prednost i zanimljivost. 13 kvalitetnih i zanimljivih epizoda. Prijelomna je epizoda 7 u kojoj radnja
odvodi u Split u kojem u principu glavni inspektor dobije pravu verziju događaja. Agentica nema sestru nego brata, a u sve su
upletene ekstremno desne militantne organizacije. S druge strane u Bugarskoj je u međuvremenu inspektoru Petkovu smješteno
ubojstvo pa se sad lome koplja oko dokazivanja njegove nevinosti i ispunjavanja uvjeta da Nera sazna što joj je s bratom.
Što se konkretno toga tiče i tu je jedan neočekivani preokret što otvara nove kompleksne situacije. Jedna situacija iz tog "talona" je da su Nera i njen brat na suprotnim stranama, on je plaćeni ubojica a ona europol. Organizacija imena "salamander" naručuje i Nerino ubojstvo koje treba izvesti njen brat ili će oni ubiti njega. A dramatične situacije i intrige dostižu svoj vrhunac u epizodi 11. Kad svi odgovori isplivaju na površinu. Dvostruke igre su jedna od najzanimljivijih stvari. I pored komplikacija sa jezikom nekako imam dojam da se zbog gore navedenih stvari serija u većini toga može svatit iako određeni dijelovi sigurno izostaju ali to je sad manje važno jer se večinu toga polovilo. Zanimljivi preokreti interakcije povremene
kvalitetno snimljene akcione scene i sama intrigantnost likova serija je vrh."
Specifičnost ovog projekta je u njegovom konceptu-u krimi serijama (posebno američkim) fokus je na događajima ovdje je najviše na ulogama jer uloge su one koje su u principu i okidač radnje. Slojevitost i kompleksnost istih je ovdje stavka-premisa s kojom se treba gledat seriju, više pažnje posvetiti ulogama samim nego situacijama koje prolaze jer se svaka stavka u radnji bazira na tom principu-svaka situacija koja je adaptirana ima dosta kompleksne kontekste i i ovo je jedna od onih priča u kojima su svi sumnjivi, prekoreta je puno kako sam naveo i onda. A sad kad mi sezona stoji pogledana po ps-u s titlom sad imam kompletnu rekonstrukciju serije i događaja u njoj-da se i taj projekt skompletira ovdje na blogu. Elem, pozicije uloga, koje je Isabelči ostavila u jednom od svojih komentara:
" isabel
gledam sad, na brzaka leteći da se osvrnem ;
zanimljiva, zamršena i višeslojna... misteriozno ubojstvo -okosnnica oko koje se plete tragedija s dramatičnim posljedicama u životu inspektora Petkova i njegove bivše supruge Ralitse. čini mi se da ovdje ima više kaznenih slučajeva izvan okvira, a pogođene su bitne teme; bezuvjetne roditeljske ljubavi, okrutnosti, osvete, odmazde, oprosta i pohlepe. slike likova svijetle i dvosmislene, izazivaju različita emocionalna stanja kod onog koji gleda ovu seriju, svaka čast, moja najdraža Iva naprosto diše ovom ulogom, prezadovoljna sam do sad odgledanim, svaka ti čast na izboru , al da titlovi nerviraju , nerviraju, al dobro izdrži se.-)))
tp."
U seciranju sam dao dosta natruha po inerciji sad je red da se da kompletna slika i rekonstrukcija događaja u prvoj (i jedinoj) sezoni. Sve uloge u priči su važne ali 3 su ključne glavni inspektor Kamen Petkov njegova bivša žena (oboje u policiji) i Nera Pavlović. U seciranju sam dao natruhu zapleta prve epizode-ubojstvo hrvatske državljanke u parku koje je bilo naručeno ubojstvo ali izvedeno da izgleda kao nasumično ubosjtvo nekog psihopata a ne naručeno što odjel za nestale odvodi na krivi trag. Postupno se kompromitira da je stvar u nečem puno kompleksnijem od obične bugarske mafije. Serija i neke epizode su retrospektivnog tipa a događaj u sadašnjosti (2020) su povezani da događajima 11 godina ranije. Bivša žena glavnog inspektora opsjednuta je okolnostima pod kojim je umrla njihova kćer i konstantno radi na kopanju po prošlosti-nije umrla u prometnoj nesreći kako je u početku implicirano nego jer je popila otrov u soku koji je bio stavljen na drugu metu-glavnog inspektora. To se otkrije sredinom sezone u 6-oj epizodi. O Neri koja je hrvatska državljanka i traži sestru sam nešto spominjao isto u postu od gore, što se ispostavi kao samo paravan da se približi glavnom inspektoru-u principu ona je europol i njoj je dodijeljeno da istraži upravo njega-ima li on neke vaze sa militantnom balkanskom organizacijom "salamander". Jer su u sve upletena i policija igra u kojoj se ne zna kom se može vjerovati. Digresija: predočit ću to kasnije kroz izreze scena, taj detalj da je Ivina uloga dobila misiju istražiti glavnog inspektora u Bugarskoj mi je promakao kad sam gledao bez titla povezao sam onda nešto ali ti neki ključni detalji su izostali da bi imao kompletnu sliku, evo sad nakon gledanja po ps-u ozbiljnija rekonstrukcija ilitiga seciranje. Ali to nije sve-stvarno su napravili pravu triler seriju i kompleksne likove-o agentici europola je poznato da je rođena u Splitu odrasla u Zagrebu iz mješanog je braka (hrvatica i srbin) i u ratnom periodu ona i brat su kao djeca razdvojeni a na tragu je toga da joj je brat upleten u tu ekstremističku organizaciju. Tu je zaplet unutar zapleta. I opet-stvar koja je bila poznata i u periodu kad sam gledao bez titla ali oko toka događaja sam rekonstruirao na nagađanje sad je opet dobiven važan fragment. Ovo je tipski slučaj serije u kojoj su praktički svi detalji važni.
IMBD
"Haunted by their daughter's death, detectives Karen and Ralica go their separate ways. 11 years later, two seemingly unrelated cases, lead to revelations about their daughter's murder-and blow the lid off a major criminal syndicate in the process. "
Između akcije trilera i priči o organiziranom kriminalu stavljen je fokus i na prviatne odnose koji i na profesionalno imaju utjecaj. Europol je dugo na tragu raskrinkavanja balkanske kriminalne organizacije a istovremeno se vode istrage na dvije fronte-potrage za nestalima i suradnja odjela za nestale s europolom. Koncept postupnog otkrivanja pravog stanja stvari je pun pogodak u ovoj krimi napetnici.
VIDEO
Slučaj trovanja jednog od likova upletenih u kriminalnu organizaciju vraća priču 11 godina unazad na slučaj trovanja kćeri glavnih protagonista Petkova i njegove bivše žene na prvu nepovezane stvari koje izgledaju kao slučajnost sve se više ispostavlja-previše slučajnosti. Bugarske službe su na tragu Ivice Božića-jednog od ubojica iz organizacije. Elem vraćam se na referencu iz posta od prije 3 godine epizoda 7 mjesto radnje Split.
VIDEO
VIDEO
VIDEO
VIDEO
VIDEO
VIDEO
<
Kadrovi iz epizode 7 u kojoj glavni inspektor dobiva uvid u kompletnu situaciju-istinitu verziju događaja. Europol je istraživao njega pod pretpostavkom da je veza u policiji kriminalnoj balkanskoj organizaciji. Priča o Nerinoj sestri je bila samo paravan za približavanje ali ima ona i osobni interes u ovome jer ima brata od kojeg je razdvojena kao dijete i od onda se nisu vidjeli a dotičnom prijeti kriminalna organizacija. Ovdje je došlo brzo do novog preokreta doći ćemo i do toga. Za sad je ključan trag da je vođa organizacije neka siva eminancija-lik poznat samo kao "Portier" isti onaj koji je inspektoru Petkovu smjestio ubojstvo u Bugarskoj o čemu sam isto imao digresiju u ranijem postu. Elem trowback na epizodu 6 dotični tužitelj je bio obiteljski prijatelj glavng inspektora i njegove bivše a-oni to još nisu znali povezan sa organizacijom po čijem je nalogu dotičnim "portierom" trebao ubiti inspektora Petkova a greškom je otrov u soku popila njegova kćer. Kad je inspektorova bivša bila na milimetar od proznananja tužitelja on je ubijen od strane njenog sadašnjeg muža u samoobrani tako je bar na prvu izgledalo-ali čari krimižanra su u tome da ništa nije onako kako na prvu izgleda. Istovremeno Kamenu je u Bugarskoj smješteno ubosjtvo dok je on u Splitu i dobiva pravu verziju priče po povratku u Sofiju ekipa odjela za nestale smišlja plan akcije kako da ga sakriju i razotkriju zavjeru. Istovremeno ubojica Ivica Božić od Nere traži suradnju-ona da njega izvede iz Bugarske u zamjenu za informacije.
AGC?5= 3@04 "slomljeni grad" u prijevodu-spot snimljen za seriju u kojem se koriste kadrovi iz prvih epizoda kao podloga. U postu ranije je bio stavljen samo u svojstvu vizualne nadopune sad je u igri druga stvar-u konkretnoj stvari same projekcijske povezanosti osim u kadrovima epizoda koje se u spotu koriste. Hip-hop ljubavna priča na prvu nepovezana sa "odtel izdirvane" osim u spot-kadrovima ali samo na prvu-priča koja nema izravnu vezu sa događajima u seriji ima principijelnu i neizravnu-kompromitira slomljenost i osobne bitke svih uloga upletenih u slučaj u kontekstu te općenitosti i ova stvar odgovara predlošku serije. A ima toga poprilično. Profesionalnost ekipe je ovdje paralelna sa osobnim. Tu dolazimo do Nerinih dilema-trilema postupiti u skaldu sa zakonom i predati Ivicu Božića službama ili ga spasiti u zamjenu za informacije o njenom bratu. Epizoda 9 napetost se da rezat nožem. Kompleksnost događaja najviše potencira osobni interes svih vezano za njihove obitelji. Idemo na epizodu 9 brzinsko seciranje jednog od ključnih prijelomnih kadrova.
-I, predomislila si se?
-Nisam
-šta je ovo? smaknuće? Šta je s onima iznad tebe?
-Ti si ubio Miru Nikolova?
-Da
-I priznaješ to?
-A zašto misliš da sam još uvijek živ? Ili ja ili Miro Nikolov i naravno ja
-Portier je smjestio Kamenu Petkovu
-Boli me kurac, meni je svejedno ja samo izvršavam naredbe. A ti nisi održala svoju riječ
-Bit ćeš predan na odjel za nestale
-Pa dobro, ako je to tvoj izbor ali ako me predaš nikad nećeš saznati di ti je brat
-Lažeš
-Ima ožiljak na koljenu pao je na ogradu dok ste krali trešnje tri šava još se vide
-odakle ti poznaješ mog brata?
-postoji samo jedan način da to saznaš.
-Nisam
-šta je ovo? smaknuće? Šta je s onima iznad tebe?
-Ti si ubio Miru Nikolova?
-Da
-I priznaješ to?
-A zašto misliš da sam još uvijek živ? Ili ja ili Miro Nikolov i naravno ja
-Portier je smjestio Kamenu Petkovu
-Boli me kurac, meni je svejedno ja samo izvršavam naredbe. A ti nisi održala svoju riječ
-Bit ćeš predan na odjel za nestale
-Pa dobro, ako je to tvoj izbor ali ako me predaš nikad nećeš saznati di ti je brat
-Lažeš
-Ima ožiljak na koljenu pao je na ogradu dok ste krali trešnje tri šava još se vide
-odakle ti poznaješ mog brata?
-postoji samo jedan način da to saznaš.
Oke...ovdje situacija postaje izuzetno napeta do prijelomnog trenutka u kom se ispostavi da je Ivica Božić-Marko Nerin brat. Ubija po nalogu da on sam ne bi bio ubijen a zadnje ubojstvo koje je napravio portier je smjestio Petkovu. Ovdje se otvara nova kompleksnost-tri suprotstavljene strane Petkov misli uhititi Nerinog brata zbog ubojstava, a ona mora naći neki balans-nastoji zaštititi brata ali i raditi u interesu istrage. Dosta zajebana situacija, naći se "na pola puta" s druge strane Ralitsin sadašnji je sve nervozniji i agresivniji iako izravno nije inicirano zbog čega događa se paralelno sa kompromitacijom situacije i aktera u njoj-prvo glavni tužitelj ubijen u samooobrani ali to se kasnije pokaže kao sumnjiva okolnost prije njega naručena ubojstva svih upletenih koji su znali previše. Jedino rješenje kako da Nera spasi brata od likvidacije je program zaštićenih svjedoka. Preokret na kraju je materijal za drugu sezonu jer su u prvoj ostavljene otvorene pozicije u priči za sezonu 2.
_______________________________________________________________________________________________
Ironično je u kompletnoj priči da je glavni i odgovorni u kompletnom lancu od praktički početka pred nosom. Zadnja stvar koju bi se očekivalo. Da sad ne idem u detalje i ne otkrivam tko je dotični poznat samo kao "portier" kompletna sezona s titlom dostupna je na ovoj ljigavela stranici (zbog skočnih prozora i štekanja ali jebiga jedina je dostupna opcija bar zasad) pa svakako preporuka da se pogleda-vrijedi doživjeti turbulentnu napetu atmosferu punu neizvjesnosti i preokreta. Sad napokon imam rekonstruiranu komplentu sliku koja mi je-iako sam bio na dobrom tragu u recenzijama od prije 3 godine falila za neku kompletnost. Samo očito je zajedničko ovom projektu (osim naše glumice i povezanosti teme s Hrvatskom) i koncept snimanja serija-naprave nešto što ima potencijala za drugu sezonu i idu iz te premise završavat prvu-ali onda zapne a to je tema za neke postove u budućnosti.
Američka šablona-hrvatska senzacija
1
Već sam nešto elaborirao koju godinu unazad o domaćem filmu koji je deklariran/klasificiran kao hororac. Ima taj horor(istični) koncept ali po meni-puno je bliži akcijskoj crnoj komediji. Razlog je
ni manje ni više nego u samom scenariju i interakcijama-praktički da u 45 minuta filma i nema scene u kojoj nema te note zdravog crnog humora. Godina 2011 period kad je počela popularizacija naše kinematografije i kad su lagano domaći filmovi više počeli dolaziti do izražaja. Oni koji su očekivali da sve bude na razini američke kinematografije ovdje spadaju kao marsovci ne kao ljudi sa legitimnim mišljenjem pošto neargumentirano i bezveze samo da se komentira. Vratit ću se još na to.
2
Negdje početkom stoljeća snimljen je američki horor pogrešno skretanje a 2007 i dvojka nakon čega se stvar otegla u trilogiju ali to nije sve. U američkoj kinematografiji kad se nešto zareda to serijali samo pljušte do nesnosnosti pogrešno skretanje četvorka (2011) petica (2012) šestica (2014) početak (2021) majke ti mile ima se može se iako ništa konkretno i ozbiljno nema u tim filmovima koji su klasik trash horora evo nakon serijala od 6 filmova sad i specijalizirana ideja kako stvar vratit na početak-kako je sve počelo. Elem idemo na našu kinematografiju s kojom ovo ima neke na prvu izravne a zapravo neizravne veze.
3
2010. je snimljen prvi domaći horor na tragu "pogrešnog skretanja" intrigantnog i lagano mističnog imena "šuma sumarum" kojem je "baza" bio orginalni "pogrešno skretanje" ali samo kao ideja odvesti ekipu na tim buliding u neku pripizdinu u kojoj počinju problemi. Sve drugo je nebo i zemlja razlika u svemu doći ćemo i do toga.
"Novi nizozemski vlasnik hrvatske marketinške agencije vodi svoje uposlenike na akcijski team building vikend. Nakon raftinga koji završava incidentno, dvije se grupe tijekom paintballa probijaju šumom u kojoj ih čekaju nemala iznenađenja – lokalna obitelj koja im radi o glavi, sumnjivi instruktori, izletnički par i bizarne nesreće.
Kako se dan bliži kraju, postaje jasno da nakon ove igre više ništa neće biti isto. "
MOJ TV
MOJ TV
Ideja i realizacija sasvi inovativna iako sam se u periodu kad je vijest postala viralna i kad su izbacili trailer naslušao sranja kako će ovo biti "pogrešno skretanje" na naš način (čitaj kamufliran izraz za sranje koje neće nadmašiti američku verziju) dok se uopće ne radi o ničemu od toga! "Šuma sumarum ima sasvim svoj specifičan koncept.
4
Amerika k'o Amerika morali su oni osim što su napravili iritantan serijal od 7 (jebenih 7!) filmova i u horce kao takve staviti neke irealne stvari na tragu alinena, i izdeformiranim (polu)ljudima koji su kanibali koji love ubijaju i jedu sve one koji imaju peh da se izgube po njihovoj divljini što se događa ekipi velegrada koji ne poznaju teren na ekipnom bidingu. Oni su morali svoje irealne pizdarije ubacit o izdeformiranim poluljidima koji su otrovani kemijom iz obližnje tvornice i svaka nova generacija se rađa još deformiranija od one prethodne a hrane se ljudima koji se tamo nađu. Dok kod naših filmova nije riječ o takvim nerealnim napuhanim bolesnim krajnostima, šablona je američka (Pogrešno skretanje") ali realizacija scena i priča, fabula nešto je sasvim drugo. Na jednoj premisi je napravljena sasvim nova druga i kvalitetna stvar. Apropo šuma sumarum:
"Šuma summarum je hrvatski crnohumorni triler iz 2010. godine kojeg je režirao Ivan-Goran Vitez. U filmu glume Vili Matula, Hana Hegedušić, Ljubiša Savanović, Nina Violić i drugi."
"Šuma sumarum" da ima i tu crnohumornu komponentu iako ona nije tako derastično izražena kao kod "zagorskog specijaliteta" (na to ćemo tek doći po redu samo!) ali ima je, a adaptira plus to neke nastrane izopačenosti glavnih negativaca/antagonista kroz crnohumorni filter osim toga film treba svatiti kao ozbiljan horor sa natruhama povremenog doziranog crnog humora. Za razliku od "pogrešnog skretanja" "šuma sumarum" nema kanibale uopće ih nema u priči pa je to prva stvar na kojoj gubi relaciju sa teroijom da je "kopija" američkog pogrešnog skretanja. Druga stvar na kojoj gubi relaciju je da je ovo drugi koncept-horor ali horor sa doziranim natruhama crnog humora pod1 pod 2 fabula je daleko kompleksnija realističnija i ozbiljnija od deformiranih zagađenih poluljudi iz wring turna koji su kanibali. Tim buliding se preokreće u krvavi obračun i likvidacije tokom igre paintballa ali iza svega toga stoje lokalci u suradnji sa firmom u kojoj su oni (glavni protagonisti) zaposleni-interakcija između jednog od glavnih likova i njegove kolegice otkriva prljavu tajnu zavjeru nihove firme da dio njih pobiju tokom paintballa da oslobode radna mjesta. Preradikalno i morbidno jel tako? Zašto im jednostavno ne daju otkaz? Preskupa metoda-onda su im dužni isplatiti otpremninu što im je izniman trošak ovako je jeftinije da ih proguta noć. Otkriva je ozbiljna prevara i zavjera iza svega toga što je još jedna premisa po kojoj je ovo orginalnost domaćeg projekta koji za ideju iz američkog pogrešnog skretanja ima samo priču o ekipi iz moćne firme koja dolazi u vukojebinu na team bilding i naleti na munjene lokalce. Sve drugo je kao ideja inovativno.
5
Već u gore linkanom postu rezimirani "zagorski specijalitet" Danas mi je uzbacilo na instagramu trowback na film pa reko što da ne pogledat ponovo i malo se opustit uz koncept unikatnog crnog humora nabijenog instant-horor kadrovima i par akcijskih scena. Dio iz recenzije koju sam tipkao onda:
"Ovo je prvi ikad snimljen u našoj kinematografiji i ispao je duplo bolji od američkih serijala pogrešno skretanje. Iako je radnja slična ima u njima bitne razlike. O samim specifičnotima koje odskaču od klasičnog horora ću kasnije. "
Ovo je bilo brzinski jer mi je bilo ključno ostaviti interpretacije komentatorima a bilo je dosta konkretnih dojmova o filmu samom.
isabel
"Pa ovaj film je pun humora i zdravog i crnjaka, da ;
-kak se zovu oni kaj ne jedu meso...;-)
pa još i ;-alergična na svježi zrak...
Jel ovdje Alfred Hitchcock bio savjetnik pri režiranju, ili pisanju scenaria?
Super film, hvala ti na ovome.
tp."
-kak se zovu oni kaj ne jedu meso...;-)
pa još i ;-alergična na svježi zrak...
Jel ovdje Alfred Hitchcock bio savjetnik pri režiranju, ili pisanju scenaria?
Super film, hvala ti na ovome.
tp."
Isabelči je prva koja je uočila tu crnohumornu komponentu filma i na nju se prvo fokusirala-naravno to i je bit filma da se svati kao crnohumorni iako je deklariran kao horor. Osim Isabelči imao je i NF interesantan zajebantski komentar kao referencu na dio scenarija iz filma:
<>NF
"ha,ha, i ja sam ponekad alergičan na naš svježi zrak, djeluje z6animljivo :D"
A onda je Isabelči nastavila ispoljavat svoje oduševljenje filmom na moje sveopće oduševljenje
"To što si ti izdvojio ja sam namjerno prešutjela, ali sam zapisala sebi u jednu bilježnicu tako da znaš, kao i ono;-Neću EU, glasam za sir i vrhnje".,no da ne nabrajam sad i ja kolliko sam toga prepisala , bolje
da šutim:-),
Provale su im mrak!
Što se hitchocka tiče , jednostavno sam morala ti spucati , jer on mi je No1 kada se radi o hororu u finjaka, njegove -ptice -su i meni kao i tebi
najfascinantnije, glazba ovog našeg filma u startu odmah me asocirala na njegovu, nije za usporedbu uopće, samo kažem, bolji smo , fakat jesmo i oni bi zaista trebali učiti od nas, tu si u pravu skroz,
Ovaj film naprosto je čisti užitak pogledati još koji put i da znaš da budem, koliko večeras ponovno uz kokice,ili već nešto.:-)"
da šutim:-),
Provale su im mrak!
Što se hitchocka tiče , jednostavno sam morala ti spucati , jer on mi je No1 kada se radi o hororu u finjaka, njegove -ptice -su i meni kao i tebi
najfascinantnije, glazba ovog našeg filma u startu odmah me asocirala na njegovu, nije za usporedbu uopće, samo kažem, bolji smo , fakat jesmo i oni bi zaista trebali učiti od nas, tu si u pravu skroz,
Ovaj film naprosto je čisti užitak pogledati još koji put i da znaš da budem, koliko večeras ponovno uz kokice,ili već nešto.:-)"
6
Definirana je ključna razlika između "šume sumarum" i šablone po kojoj je adaptiran. Osim što je samo šablona (pre)uzeta iz američke kinematografije fabula priča i situacije su sasvim druge. Elem na "zagorski specijalitet" je bilo komentara-nekih koji ne razlučuju da ovo nije "kopija" pogrešnog skretanja nego film kao zasebna neovisna ideja o izvornoj evo samo nekih:
"Odlično! Kratko ali slatko. Filmčić koji ima elemente američkih filmova: Kultnog filma Teksaški masakr motornom pilom, također kultnog ostvarenja Pogrešno skretanje i filma Vučji potok koji je autentičan. Hvala na postavljanju ovog filmčića koji je recimo, jedan predložak za neki kasniji, sa sličnom tematikom, film koji će biti u standardnom filmskom vremenu. Do tada, strpimo se."
" Pogresno skretanje za sirotinju"
"Kud baš Zagorce da ocrnčite... "
" Ne kuzim. Izgleda ko moj prosječan izlazak u Zagorje!"
Prizmenih komentara je poprilično ovi su iz brzinske selekcije onih vjerovatno najnovijih. Prva greška je ovdje što se "zagorski specijalitet" sagledava iz kuta "pogrešnog skretanja" a ne kao film za sebe, koji je daleko kvalitetniji-čak mi je i ispod časti stavljati ga u istu rečenicu sa američkim šundom ali ovdje je potrebno jer je po toj šabloni. Za razliku od "šuma sumarum" ovdje se stvarno radi o kanibalima ali o nikakvim deformiranim nakazama nego o običnim ljudima koji su kanibali. A i koncept zapleta zagrepčana na tim buildingu s njima bitno se razlikuje od onog u "pogrešnom skretanju" Ovo je film koji ima umjetničku vrijednost kao i šuma sumarum. Prvo što sadrži taj gorteksni oblik crnog humora i to u većoj mjesri nego "šuma sumarum".
"Zagorski specijalitet groteskni je film strave s lokalnim okusom gorčine, koji govori o team-building izletu koji se pretvara u gastronomsku avanturu iz pakla u izoliranom, brdovitom dijelu Hrvatske. Poznata lokalna gostoljubivost pokaže se fatalnom za mlade gradske poslovne ljude Leu, Ozrena, Darija i njihove prijatelje koji odluče ostati na večeri na mirnom seoskom imanju."
VIDEO
VIDEO
7
U principu oba naša filma su kao šablonu vjerovatno imali premisu iz "pogrešnog skretanja" ali su u svojoj realizaciji fabuli i radnji nebo i zemlja razlika. Po više stavki i kategorija:
REALIZAM-Tema "šume sumarum" o organizoranoj zavjeri i naručenim ubojstvima pojdeinaca iz firme je daleko realnija intrigantnija i napetija priča od priče o deformiranim poluljudima koji love normalne ljude i žderu ih. Ista stvar kod "zagorskog specijaliteta"-tamo se zapravo radi o familiji kanibala ali nemaju zdeformirane face niti boluju od radioaktivnih boleština samo su eto trknuti kanibali. Isto tako koncept zapleta s njima je bitno drugačiji od onoga u wrong turnu. Prva stvar-prvi kadar u kojem se te dvije strane pronalaze počinje napeto i izgleda da će pasti krv ali se dogode neke nepredviđene situacije koje odgađaju ono što je nepisano pravilo da će se u filmu tog žanra dogodit. Da ne idem previše u detalje klik na vezu ispod fotki iz filma vodi do filma samog ukupno traje 45 minuta pa se može pogledat.
CRNI HUMOR-"Šuma sumarum" je deklariran kao ozbiljan horor, ali ima natruhe tog crnog humora ali još više trilera koji više dolazi do izražaja nego strava koju bi horor trebao adaptirati. To je druga specifičnost i unikatnost domaćeg filmskog projekta. "Zagorski specijalitet" je od praktički prvog kadra nabijen dozom misterioznosti dominantno crnim humorom povremenim horor scenama i akcijom. Može se reći koktel svega i svačega deklariran kao čisti horor ali za mene osobno groteksni crni humor sa dozom horora. Razlika je nebo i zemlja od izvorne američke wrong turn idejej. Uzeto je samo kao šablona ekipa s posla na tim bulidingu (koja glupa riječ) koja upadne u sranja. Ali za razliku od wrong turna-inovativna specifična i realistična ideja oko same priče i fabule, a i koncept zapleta je daleko orginalniji. Tako da su teroije kako su ovi naši filmovi "kopija" pogrešnog skretanja šuplje.
KONCEPT RASPLETA-Još jedna stvar koja je zanimljiva. U našoj kinamatografiji nema tendencije raditi serijale do ibera i nesnosnosti-svako "pogrešno skretanje" (bar ova 3 koja sam gledao) je koncipirano tako da bude očito da priča nije zaključena i da ostaje materijala za četvrti peti šesti...sto pedeseti? dio. Rasplet "šume sumarum" ostavlja dozu misterioznosti o događajima koji su se odig(raval)i nakon završmog reza kao i sa "zagosrkim specijalitetom" iako je tamo stvar transparentnija. U oba slučaja ostavljena je doza misterioznosti ali ne kao pauza u priči nego kao zaključivanje iste. Još jedna stvar koja pobija teorije o "kopiranju" američke kinematografije.
Sasvim je legitimna stvar uzeti samu ideju kao šablonu i oke to nije sporna stvar da se ovi domaći filmovi baziraju na jednoj stavki izvorno američke ideje ali isto tako oba filma su inovativni i orginalno unikatno scenaristički koncipirani. I koji to moroni moraju biti da te ključne razlike ne vide?
ZASLUŽENA NOMINACIJA
Da ne bi bilo da je godina počela sa samo ljigavim vijestima na koje neću staviti vezu pošto se radi o prevelikoj gadosti (što bi tek bilo da nemam jak želudac?) ali odigrava se svake prve subote u mjesecu ima i hvale vrijdbih stvari. A na što konkretno mislim? Na vijest iz svijeta dramske umjetnosti predstavu sa triler konceptom punu kompleksnosti intriga i poveznica od koje je trebalo raditi serijal ovdje na blogu. Nestajanje post koji je prvu fazu nastajanja imao-to ni onda nije bila tajna prije same premijere predstave na osnovu skupljenih informacija o njoj kroz tekstualne i vizualne šablone koje su se predpremijerno podastirale na internetu. Sve me to u kontekstu mračnjaštva i skrivenih tajni asociralo na neke situacije iz ćaće iako dijametralno suprotne onima u predstavi. U principu fokus posta samog stavljen je na situaciju koja je događajem ista ali druga situacija mjesto i vrijeme. Krajem prošle godine neposredno pred novu objavljena je vijest o nominaciji predstave
"HNK u Zagrebu nominiran u dvije kategorije za nagradu Zlatni Studio
Počela je utrka za novim priznanjima Zlatnog Studija, najveće i najprestižnije medijske nagrade u Hrvatskoj.
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu nominirano je u dvije kategorije.
Za predstavu godine nominirana je predstava Tomislava Zajeca Nestajanje u režiji Dore Ruždjak Podolski.
Kao glumac godine nominiran je Ozren Grabarić, za predstavu Kralj Gordogan.
Glasati je moguće putem linka: https://www.jutarnji.hr/zlatni-studio ali i putem kupona koji će biti objavljeni u prilogu Studio 13. i 20. prosinca.
Kuponi za prvi krug trebaju stići do 27. prosinca na adresu Zlatni Studio, PP 210, 10001 Zagreb. Osim preko kupona u Studiju, glasanje traje i online putem portala jutarnji.hr, a pretplatnici na premium sadržaj imaju privilegij glasati više puta unutar 24 sata.
Finalisti, troje nominiranih u kategoriji koji prema odluci publike ulaze u drugi krug, bit će objavljeni u Studiju. Potom slijede kuponi za drugi krug, koji će biti objavljeni 3., 10. i 17. siječnja, a proglašenje pobjednika će se odviti 31. siječnja u izravnom prijenosu na HTV-u 1. Kuponi u drugom krugu trebaju stići do 24. siječnja.
Čestitke svima na nominacijama."
Počela je utrka za novim priznanjima Zlatnog Studija, najveće i najprestižnije medijske nagrade u Hrvatskoj.
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu nominirano je u dvije kategorije.
Za predstavu godine nominirana je predstava Tomislava Zajeca Nestajanje u režiji Dore Ruždjak Podolski.
Kao glumac godine nominiran je Ozren Grabarić, za predstavu Kralj Gordogan.
Glasati je moguće putem linka: https://www.jutarnji.hr/zlatni-studio ali i putem kupona koji će biti objavljeni u prilogu Studio 13. i 20. prosinca.
Kuponi za prvi krug trebaju stići do 27. prosinca na adresu Zlatni Studio, PP 210, 10001 Zagreb. Osim preko kupona u Studiju, glasanje traje i online putem portala jutarnji.hr, a pretplatnici na premium sadržaj imaju privilegij glasati više puta unutar 24 sata.
Finalisti, troje nominiranih u kategoriji koji prema odluci publike ulaze u drugi krug, bit će objavljeni u Studiju. Potom slijede kuponi za drugi krug, koji će biti objavljeni 3., 10. i 17. siječnja, a proglašenje pobjednika će se odviti 31. siječnja u izravnom prijenosu na HTV-u 1. Kuponi u drugom krugu trebaju stići do 24. siječnja.
Čestitke svima na nominacijama."
Poprilično je naporno gledati filmove tipa duga mračna noć ne samo zbog izbora teme nego i zbog trosatne dužine što prelazi granicu optimalnog trajanja i definitivno nije nešto što se glea u kompletu. Ali očito je bilo i potrebno jer je puno likova pozicija tema...druga stvar-pošto je "nestajanje" predstava sa puno uloga koje su kompleksne i svaku treba analizrat zasebno nije niti stalo sve u samo jedan post ali kompleksnost kompletne drame stala je u optimalnih 140 minuta predstave i to je isto jedan od razloga zašto je zasluženo pokupila nominaciju. Izazovno je bilo izrežirat takav komad u kojem su tako kompleksni likovi odnosi i situacije a da ne uzme puno vremena-s obzirom na navedene stvari trajanje predstave ima sasvim optimalnu granicu-nešto više od 2 sata prostor unutar kojeg dosta njih ne bi došli niti do pola priče. U polemikama s Luki (pošto su nam interpretacije po pitanju tehnikalija redateljskih i inih bile dijametralno suprotne) smo došli do zaključka da je dosta toga ostalo štono se kaže "visiti u zraku" zato je-to je još jedan od razloga složen serijal postova posvećen samo "nestajanju". Ovdje se treba fokusirati na svaki detalj a posebno na 4 ključne role- Marko-glavni protagonist drame koji se bori s traumom iz djetinjstva Markova žena-s kojom je u napetom turbulentnom odnosu kojem je korjen svađa koja vuče traumu iz prošlosti. Karlo-profesor prirodnjak na van ugledan građanin a iza 4 zida pedofil predator. Karlova žena-koja živi u iluzijama "normalne" familije kao da se brani od istine poricanjem iste i njihova kćer Tea-ozbiljno zagrizla u političke performanse koji su isto oblik izalaza od stvarnosti a u drugom činu afirmirana političarka koja puca pod pritiskom na kraju. Uglavnom paralelno su se odigravale žestoke interakcije na više relacija pa je bilo izazovno to sve ispratit što je s Lukine strane bio minus predstavi-s moje nije bar ne više vidio sam to kao minus u početku kad sam gledao prvi put ali samo na kratko jer su mi se nakon gledana posložili svi detalji. Sve što je bilo ključno se odigralo i ostalo je arhivirano u sivim stanicama.
HNK ZAGREB
A sve te pozicije i situacije za koje je meni bilo potrebno 3 posta stalo je u 140 minuta. Dosta kompleksna i detaljna predstava za period od nešto više od 2 sata ali sve je kompletno rezimirano. Ali "nestajanje" ima još jedan specifičan koncept-u većini predstava su uloge uvučene u zaplete iz kojih se vade ovdje svaka uloga kreira neki svoj zaplet koji se protokom predstave spaja u kompletnost na dvije strane- Marko sa svojom obitelji na jednoj strani pozornice-istovremeno na drugoj Karlo sa svojom. To je detaljno isecirano pitanje u postu (ne)posredne interakcije tamo sam se obrušio na kritičarske pseudofilozifije i trkeljanju o "višku" uloga na što se cilja na sporedne koji su proživjeli istu traumu kao i glavni protagonist a slučajno više-manje od istog zlostavljača. Ili konkretno iz (ne)posrednosti:
"Svaki od gore spomenutih "nepotrebnih" likova je nadopuna scene u svakom trileru postoje uloge koje su nadopuna bazičnim to priču nadopunjava. Posredništvo je ključno u određenim stvarima. Kad sam gledao ekranizaciju filmskog klasika "tko pjeva zlo ne misli" referirao sam se na "multipraktik" uloge-posredne koje su nadopunjavale scenu glavnoj glumačkoj postavi stavljanjem u više situacija (susjedi glavnih protagonista, putnici na Samoborčeku izletnici u Samoboru itd...) po istom principu u nestajanju su dodijeljene sporedne uloge. Sasvim je očekivano i realistično da će lik kakav je
ovaj iz predstave imati konobaricu u kući-ipak je ugledan član društva koji si to može financirat. A prektičan primijer je scena koju sam već-doduše u drugom kontekstu navodio u postu o individualnim refleksijama-kad Karlova kćer prepričava priču iz djetinjstva nekome tko to ne zna."
HNK ZAGREB
Situacija se savršeno jasna-da se ne vraćam sad na tu priču važnosti uloga koje nadopunjuju scenu-to je relevantno i potrebno postoji i vanjski svijet izvan ta 4 zida u kojima se skrivaju tajne i naravno da su realistične situacije u kojima samo dio priče u natruhama izlazi izvan ta 4 zida. Kao Teino interaktiranje sa konobaricom na primjer u kojem otkriva jedan detalj iz kampa iz svog djetinjstva koji impliciraju još prljavih tajni ali ništa konktretno nije definirano. Detalji su ključni a u "nestajanju" ih je poprilično.
HNK ZAGREB
A u ponudi su i nagredne igre u kojoj se daju dvije ulaznice za ovu senzaciju. Situacija je u principu sa praćenjem predstave dosta jednostavna. Detalja je puno ali ima jedan praktičan sistem kako sve ključno poloviti. 1.Uloge, koncentracija na interakcije u njima 2.istovremenost događaja-paralelno praćenje obje obitelji na sceni povezivanje ovih prvih sa drugima od samog početka.
"Dramski tekst Nestajanje Tomislava Zajeca priča je o suvremenoj obitelji koja naoko djeluje skladno, no ispod površine naziru se pukotine koje polako otkrivaju što se dogodilo u prošlosti. Karlo (Krešimir Mikić), ugledni znanstvenik te uzoran suprug i otac, krije svoju pravu, predatorsku prirodu. Njegov krimen otkriva se preko odnosa s Markom (Marin Klišmanić), dječakom oštećena sluha, koji se polako pretvara u osobu koja nestaje."
Već u samoj najavi ima stvari koje impliciraju tu povezanost protagonista i antagonista od početka tako treba gledat i na scenu ima i nekih izravno nepovezanih događaja ljudi i situacija ali oni su nadopuna priče vanjski svijet izvan 4 zida jedne i druge strane. Elem u svakom slučaju poanta je da se radi o kompleksnom kazališnom komadu na više razina redateljskoj scenarističkoj glumačkoj i promatračkoj. A unutar optimalnog vremena apsolvirane su sve uloge i pozicije tako da je suma sumarum nominacija zaslužena.
_______________________________________________________________________________________________
Ali ima još jedna specifična stvar zbog koje je predstava posebno zasluženo u naminaciji. Najintrigantnija stavka nisu paralelni tokovi, interakcije napetosti ima sve to svoje osjećaj je intenzivan i realističan nabijen turbulentnim premisama i napetošću. Pored svega najjača stavka predstave je slojevitost uloga. Na prvu izgledaju onako kako su im pozicije dodijeljene a protokom sve se više kompromitiraju u svojoj kompleksnosti u slojevitosti i tu praktički nema iznimke. Ostavljam riječ ovdje samom Zajecu.
1.VJERA (Izvan scene) "Karlo uhvaćen si...Prva replika pali iskru napetosti. Navodi na dedukciju postavlja mišolovku. The games's afoot, vjerovatno bi pomislio Holmes da je u gledalištu. Kako gledaš na odnos sadržaja i forme u procesu pisanja? Je li to tvrdo kuhani noir izašao iz sadržaja ili sadržaj iz njega?"
"Za svaki drugi tekst bez razmišljanja bih mogao reći da je prvo bila forma. Za ovaj jednostavno nisam siguran. Mislim da je replika koju si naveo postojala davno prije same ideje o tekstu. U obliku neke naznake pretpostavke s mogućim potencijalom kao i zabilješke o geologiji članci o umjetnim pužnicama ili kopije umjetničkih radova Egona Schilea. "
2.TEA "Dečko je govorio kroz suze da će to do sutra sve to proći. Ali tata mu je rekao da neće jer vrijeme liječi stvari samo ako se u međuvremenu s tim vremenom nešto radi. Nestajanje u fabuli možda jest drama prostora, društvenog i geografskog ali je po sižeu nedvojbeno drama-vremena. Vrijeme je svatili smo iz drame, zamašnjak tragičnog usuda a budućnost nimalo ne oplemenjuje prošlost. Prema tom uaključku vodi nas i slojevita struktura djela: koliko ti je bitna diskurzivna igra vremenom u gradnji dramske radnje?"
"Vrijeme je jedna od temeljnih komponenti samog kazališta, pri čemu je to vrijeme istovremeno kolektivno i opće, ali i izrazito individualno. U nestajanju kao tekstu zapravo je vrlo slično:gotovo svaki lik operira u svom osobnom izrazito subjektivnom vremenu, a lik Alise čak ne prepoznaje ni tu vrstu vremena kao bitnu odrednicu koja obilježava njeno postojanje, iako dakako da postoji zajedničko "vrijeme teksta" Ono što mene izrazito privlači unutar pisanja za kazalište jest upravo igra vremenom, na način na koji primjerice u ovom slučaju, u tesktu postoje dvije izrazito isprepletene radnje koje se događaju u dva potpuno različita vremena u vremenu uzroka i vremenu posljedica. To poigravanje vremenskim razinama u ovom je kontekstu došlo kao direktna posljedica same radnje, ali mislim da istovremeno donosi i svojevrsnu metaforiku neizbježnoga"
3.KARLO (Glasnije) "Ti uvijek plaćeš. To je sve sračunato, manipulacija na koju su i računali. Dijete je u opasnosti. A ti mu ne možeš direktno pomoći jer si tamo koliko i nisi. I sve što onda ostaje je suosjećanje. Ova britka autoreferencijalna ironija otvara bitnu temu tvoga dramskog pisma. Kao David u ono što nedostaje i Marko u nestajanju dijete je dovedeno do neizdrživog tragičnog paroksizma potpuno nezaštićeno samo. Kako se nositi s tim teretom, posjedujemo li išta osim površnog suosjećanja u procesu suočavanja s takvim stvarima? Kako se ti kao autor nosiš sa time?"
"Za mene osobno dijete kao lik ili kao dramska funkcija na neki čudan način generalno uopće i ne pripada u dramski tekst, odnosno unutar prostora dramske naracije, već po svom statusu nekoj vrsti izuzetka ili ispada te po tome traži i neku vrstu posebnog tretmana ili zaštite. Utoliko si zaista u pravu, ova replika je izrazito autoreferencijalna jer uz likove djece koje dosta često koristim u svojim tekstovima u svakom svom liku prvo pokušavam pronaći bar jedno dječje obilježje i tako zamisliti nju ii njega kao dijete. Mislim da je to mjesto i najveće boli ili ranjivosti ali i agresije i svih drugih emocionalnih stanja."
4.GAZDARICA "Prvo je bio požar iznenada nošen vjetrom, došao je skoro do kuća. Jedna čak i izgorjela, tamo više prema Istoku. Tamo tamo. Onda je nakon godinu-dvije došao i taj profesor s fakulteta. Iz Zagreba. Krenuo je zabijati limenu ogradu s nekakvim svojim ljudima. Nestajanje je vizualna drama:posebno je poetski precizno opisano tajanstveno mjesto na kojem sve počinje kao da je riječ o sceniranju za skandinavsku kriminalističku seriju. Vidiš li dramu dok ju pišeš, ne samo u odnosima nego i u slikama?"
"U pravu si "nestajanje" sam čitavo vrijeme vidio kroz slike. Ne nužno u nekom obliku filmske knjige snimanja, već gotovo scenografski jer je već i sam znanstveni okvir kojim se drama rubno bavi za mene bio inspirativno vizualan. Zemlja kao istovremeno znanstvena činjenica i simbolička potreba da se negdje pusti korijenje."
5.TEA "A milijuni ljudi bez ikakve kulture ili poštovanja i sa samo jednom agendom su godinama pred samim vratima Europe. Lik Tee duhovita je gorka studija mladog okorištenog domoljuba, za tvoje dramsko pismo neuobičajeno izravno ukotvljena u domaću političku kolaoku. Poneka Tea u svakom je televizijskom dnevniku ovih dana. Čini li ti se da si sa svakom svojom dramom sve direktniji u opisivanju društvenog konteksta u kojem živiš?"
"Iz načina na koji me to pitaš imam osjećaj da se tebi tako čini. I to mi je na neki čudan način drago iako ne mogu reći da je riječ o svjesnoj autorskoj strategiji. Činjenica jest da je stvarnost koja nas okružuje, u onom trenutku u kojem joj se pridoda neka vrsta teatralizacije, istovremeno i apsurdna i tragična pa je u tom kontekstu i lik Tee je podjednako apsurdan i tragičan u onome što predstavlja za našu društvenu stvarnost. Ono što pak ona predstavlja meni osobno je neki oblik simboličnog zatvaranja očiju pred samom sobom i istovremenog bijega u nešto što je važnije veće i snažnije od nje same. A takav oblik grandomanije istovremeno je tužan ali i bolno je prisutan u našem širem društvenom okružju."
6.MARKO "Udara Karla koji pada. Nasatvi ga udarati. Ne prestaje. I na kraju nešto čemu se bolji tvog dramskog opusa ne bi nadao. I to nakon što je sukob već završio poput završenog Munnyeva osvetničkog pohoda u eastwoodu vesternu "nepomirljivi" iako potpuno neočekivana ta agresivna koda ka o da posjeduje posjeduje ljekovita svojstva čitatelj ju dočekuje stisnute šake s prešutnim odobravanjem. Je li to uopće moralno pogotovo uzimajući u obzir da je Karlo starac, a Marko ne prestaje? Trebamo li se osjećati krivima zbog odobravanja?"
"Evo najiskrenije nisam siguran. Kratka scena djelom koje su i ove tri rečenice didskalija, zapravo se istovremeno može čitati kao potpuno "stvarna" u kontekstu narativa drame ali i zbog okružja drugih okolnosti koje su u ovom citiranju izostale i jako zatvorena unutar perspektive jednog lika, tako da zapravo ne možemo biti do kraja sigurni je li se uopće odigrala. Bar ja kao autor u trenutku rada na drami nisam bio do kraja siguran. Mislim da sam upravo iz tog razloga tu, kako ju ti nazivaš agresivnu kodu ostavio za izvedbeno čitanje i interpretacije koje na neki način ovise o režijskom i svakom drugom tumačenju teksta. I meni je zapravo jako drago da je tome tako."
Kako sam naveo ovo je nadopuna-redateljska tezi o postupnoj kompromitaciji uloga i zadiranje u njihove psihološke profile. Pored važne uvijek aktualne teme i problema ulazi u detaljnu kompromitaciju psiholoških profila protagonista i antagonista a sve je stalo u 140 minuta predstave. Još jedan razlog više da osvoi zlatni studio za najbolju predstavu.
Set varijacija istog problema
1
Nedavno mi je pod klik došla vijest iz 2020-e o filmskoj premijeri balkanskog projekta intrigantnog imena "Bog postoji, njeno ime je Petrunija a sama brzinska vijest o dotičnom filmu mi je bila je signal da ovo spada u kategriju filma koji se mora gledati. Vratio mi se flashback usputno sa guglanjem za filmovima iz seta filmskih preporuka pa reko što da ne, iako ću vjerovatno izvisit sa relevantnošću ishoda pretrage, klik po klik i došlo mi je nešto ali opet-samo polovično drugi dio filma na dailymotionu a prvi je iz nekog razloga blokiran. Što ću, s ovim sadržajem skupljenim ranije imam nekog materijala pa aj da bar pogledam dio.
2
"Makedonska crna komedija, "Bog postoji njeno ime je Petrunija" Teone Strugar Mitevski, utemeljen na istinitoj priči o ženi koja se uhvatila u koštac s patrijarhatom i nametnutim društvenim normama, od kraja rujna počinje se prikazivati u hrvatskim kinima.
Radnja prati glumicu koja na dan Bogojavljenja promatra ritualno plivanje za križem kojeg u rijeku baca svećenik. Po tradiciji stotine golih muškaraca skaču za njim, a onog koji prvi dopliva do njega cijelu godinu treba pratiti sreća i uspjeh."
"Na kraju, na iznenađenje sviju, do križa prva dopliva Petrunija i njen skok za križem postaje prava internetska senzacija. Sve kroz što poslije prolazi simbol je borbe protiv lokalnih muškaraca, politike i crkve koji ju optužuju za subverziju tradicije Bogojavljenskog dana, napominje se u najavi."
Pa da naravno korijen svog zla je patrijahat i feudalizam to je opće poznato-bez ironije pa kud ćeš bolje od filma koji tako nešto stavlja na metu problematizacije? Žalim samo što nisam bio na premijeri pred koju godinu ali poslužit će i ovo polovično gledanje da donekle dobijem uvid u suštinu. Elem, taj problem konzervativno/klerikalnom moraliziranja je očito problem i van granica Hrvatske kad je makedkonska kinematografija uzela isto za problematizaciju-pitanje je-imaju li i makedonci nekakve fanatične puritansko-konzervativne bitange koje taj film "vrijeđa"?
3
"Antropološki gledano, živimo na području gdje je patrijarhat ukorijenjen duboko u tradiciju, seksizam i mačizam se slave, a vjerske institucije potpiruju nejednakost između žena i muškaraca. Počnimo od oku najvidljivijeg, da žene ne mogu biti pripadnice svećenstva, pa sve do situacija gdje za lijesom pokojnika prvo kreću muškarci, a tek potom i žene. Točno s tim mačizmom i seksizmom u koštac se uhvatila redateljica Teona Strugar Mitevski kad je ekranizirala diskriminaciju na temelju spola, za što je dobila i nagradu Ekumenskog žirija na Berlinaleu te nagradu LUX, Europskog parlamenta.
Film prati glavnu glumicu, Petruniju, koja samo želi naći posao. Kao visokoobrazovana žena teško nalazi posao, prijavljuje se na natječaje za poslove daleko ispod svog ranga obrazovanja, no i za te poslove se očekuje da pristaje na seksističke komentare i dodirivanja od strane nadređenog, koji mogu eskalirati i u nešto više od pukog neukusnog komentiranja izgleda. Vraćajući se upravo s jednog takvog razgovora, baš na Bogojavljenje, prolazi pored rijeke gdje se održava tradicionalno plivanje za časni križ. Odluči i sama okušati svoju sreću, jer, tko prvi dopliva do križa cijelu godinu će ga pratiti sreća, što Petruniji itekako treba.
Film dalje prati ogoljavanje tradicije, rušenje paradigme i puki pokušaj preživljavanja u situaciji u kojoj ste na koljena bacili moćnu crkvenu hijerarhiju te postavljanje novih epistemoloških spoznaja. "
4
Tema predstave Pascala Ramberta Glumica je oda glumačkoj profesiji kao pozivu i napeta emotivno nabijena priča o boleštini od koje umire i smrti a u principu ne o smrti nego o životu proživljenom i aktulnom retrospektivno izmijenjujući sjećanja na prošle događaje i povratke i stvarnost. Drama koja traje nešto manje od sata što mi je bila na prvu zamjerka jer kakav je intenzivan dojam ostavila volio bih da je trajala duže ali sve je uprincipu interpretirano u tih manje od sat. Isabelči je imala par genijalnih referenci na tom postu pa da izdvojim neke od njih.
,
kažeš očekivao si svašta osim nekih paranormalnih stvari, ma nema ih niti u tragovima, ono što se čini možda, možda kažem, paranormalno, nije, metaforika je to, e sad da i drugi cijenjeni Blogeri koji ovdj ekod tebe svrate i uživaju kao i ja da pojasnim o čemu to ja sada pričam, dakle;
koliko god užasavajući lik hladne, distancirane medicinske sestre koju s jedne strane doživljavamo kao bolničarku, ali ju trebamo shvatiti i kao utjelovljenje Smrti, konačnog kraja, racionalnog i medicinskog pristupa stvarima, posljednjeg suda, ili kako god tko nazvao prestanak života, što i sama medicinska sestra potvrđuje riječima '
-Ja sam smrt i poigravam se s vama'. -
Nju naša mlada diva Iva Mihalić interpretira namjerno bez imalo emocija, bezizražajnog lica i krutog ukočenog tijela, izgovarajući riječi poput robota. Zbog toga njezini surovi, ali istiniti zaključci o ravnodušnosti smrti, o tome kako smrt nema iznimke ni za koga, pogađaju tamo gdje smo najtanji, u ljudske taštine i u pogrešno vjerovanje da nas maske i društveni statusi mogu zaštiti ,ili spasiti od
smrtnog hropca posljednjeg
nebi bilo u redu da sad detaljno prepričavam cijeli sadržaj predstave ,osobno mi je ova predstava sam vrh i dramaturgije i poruka koje šalje, tema koje obrađuje(( privatni i profesionalni život u oba defiliraju; kolege, prijatelji, djeca, sestra, roditelji, ljubavnici,
muž, svi , svatko sa svojim životnim ili umjetničkim problemom...)
i u konačnici pijeteta prema glumi kako pozivu, kazalištu i kolegama kao drugom domu( prvi je naravno onaj uski familijarni) Pascal je virtuozno režirao ovu predstavu i
još jednom moje duboko poštovanje svima koji su na bilo koji način u njoj i oko nje učestfvovali, glumcima koji su ju iznijeli pogotovo
jel ti dovoljno prijatelju dragi , ili da te još davim sa ovom
osobno mi najdražom predstavom ?
p.s. da , sjećam se da smo već o Glumici raspravljali, mislim u samim početcima naših ovih razgovora ugodnih, ali sad da me ubiješ sijećanje mi nije u punom pogonu da bih se mogla sjetiti o čemu sam ti tamo govorila, no, sjetim se već, a ako ne budem u očekivanom roku po nekom svom osobnom tasku, jednostavno ću si dati truda pa prošvrljati ovim tvojim stranicama unatrag, ako naravno, nemaš ništa protiv.-)))
tp.od sveg srca i duše"
kažeš očekivao si svašta osim nekih paranormalnih stvari, ma nema ih niti u tragovima, ono što se čini možda, možda kažem, paranormalno, nije, metaforika je to, e sad da i drugi cijenjeni Blogeri koji ovdj ekod tebe svrate i uživaju kao i ja da pojasnim o čemu to ja sada pričam, dakle;
koliko god užasavajući lik hladne, distancirane medicinske sestre koju s jedne strane doživljavamo kao bolničarku, ali ju trebamo shvatiti i kao utjelovljenje Smrti, konačnog kraja, racionalnog i medicinskog pristupa stvarima, posljednjeg suda, ili kako god tko nazvao prestanak života, što i sama medicinska sestra potvrđuje riječima '
-Ja sam smrt i poigravam se s vama'. -
Nju naša mlada diva Iva Mihalić interpretira namjerno bez imalo emocija, bezizražajnog lica i krutog ukočenog tijela, izgovarajući riječi poput robota. Zbog toga njezini surovi, ali istiniti zaključci o ravnodušnosti smrti, o tome kako smrt nema iznimke ni za koga, pogađaju tamo gdje smo najtanji, u ljudske taštine i u pogrešno vjerovanje da nas maske i društveni statusi mogu zaštiti ,ili spasiti od
smrtnog hropca posljednjeg
nebi bilo u redu da sad detaljno prepričavam cijeli sadržaj predstave ,osobno mi je ova predstava sam vrh i dramaturgije i poruka koje šalje, tema koje obrađuje(( privatni i profesionalni život u oba defiliraju; kolege, prijatelji, djeca, sestra, roditelji, ljubavnici,
muž, svi , svatko sa svojim životnim ili umjetničkim problemom...)
i u konačnici pijeteta prema glumi kako pozivu, kazalištu i kolegama kao drugom domu( prvi je naravno onaj uski familijarni) Pascal je virtuozno režirao ovu predstavu i
još jednom moje duboko poštovanje svima koji su na bilo koji način u njoj i oko nje učestfvovali, glumcima koji su ju iznijeli pogotovo
jel ti dovoljno prijatelju dragi , ili da te još davim sa ovom
osobno mi najdražom predstavom ?
p.s. da , sjećam se da smo već o Glumici raspravljali, mislim u samim početcima naših ovih razgovora ugodnih, ali sad da me ubiješ sijećanje mi nije u punom pogonu da bih se mogla sjetiti o čemu sam ti tamo govorila, no, sjetim se već, a ako ne budem u očekivanom roku po nekom svom osobnom tasku, jednostavno ću si dati truda pa prošvrljati ovim tvojim stranicama unatrag, ako naravno, nemaš ništa protiv.-)))
tp.od sveg srca i duše"
Istina trebalo mi je vremena da u zbilji i realizmu takve predstave prepoznam taj "paranormalni koncept" kao izravnu slikovitu metaforu realnosti i brutalnosti životnih okolnosti i događaja-jer u zadnjim trzajima života umiruće glumice se događaju razno razne pozitivne i negativne situacije otvaraju se neke karte za koje je kompromitirajuće da su otvorene-trenutak kad se otkrivaju neka stvarna stanja stvari.
5
Kad sam na predstavama volim kupovat programske knjižice predstave u kojima je popis ekipe koja radi na nekoj predstavi povremeno se nađe i dramskog teksta i uvijek fotke scene što kadrova s probe što onih snimljenih kad su glumci u kostimima svojih uloga. Nažalost okolnosti su se spojile tako da sam ovu gledao iz lože (najgora pozicija ikad definitivno) pa nisam našao pult za kupnju iste.
HNK ZAGREB
Ali tu sam stvar kompenzirao kupovinom knjige drama drama na interliberu u kojoj ima korisnih stručnih referenci na predstavu izdvajam the point is dio:
"Zadnji monolog prepušten je bolničarki Ivani jer lječnici više ne obilaze Eugeniju zato što joj ne mogu pomoći, ona ostaje na skrbi bolničarima koji dolaze provjeriti je li još živa ili je vrijeme da proglase smrt. Posvemašnje ogoljivanje smrti u skladu je s razgovorima koje Eugenijini posjetitelji vode s njom a koji su svi u tonu rašćišćavanja računa pomirenja nuđenja ili traženja oprosta. "Idealno" umiranje Eugenije u kojem svi dobiju svoje-netko oprost netko zahvalu netko zadatak. Smrt i suočavanje sa smrću Eugenije i ostalih likova smrt kao poravnavanje računa, čišćenje odnosa ne zato što je došlo vrijeme nego zato što vremena više nema. Oprostiti živom čovjeku još je uvijek moguće, oprostiti mrtvom je nemoguće."
6
Kvalitetna predstava kvalitetne premise i reference, "ne zato što je došlo vrijeme nego zato što vremena više nema" drugim riječima-život je kratak da ga ne bi živjeli po svojim pravilima. A upravo se o tome i radi-o teroru patrijahalno-šerijatskog odnosa koje problematizira film o kojem je post.
7
U predstavi "Don Juan" za divno čudo meta napada konzervativno-puritanskog narativa nije ženski promiskuitet nego-muški. Juan se suočava sa nizom verbalne pirotehnike i osuda zbog švalerstva i fakerstva i to ne zato jer ženi nabija rogove nego gledano isključivo kroz taj puritanski bolesni narativ koji zabranjuje seksualne slobode-zato je upotrijebio licemjernu taktiku kako da ih skine s kurca kao metodu obrambene reakcije-tipkao sam detaljno o tome u dva tipa licemjerja
" Bilo je ovdje već materijala o licemjerju predstava o Don Juanu na primjer koji je optužen za "nemoral" zbog slobodnog sexa i nepoštivanje zakona puritanizma a i za licemjerje koje je stavljeno kao bazna premisa problematizacije kroz predstavu. Ali drastična je razlika u postu povezivanjesam se fokusirao na razloge koji daju legitimitet licemjerju jer nije u pitanju licemjerje potencirano nekakvom niskom pokvarenošću nego kao oblikom obrambene reakcije od nametnutih iskreiranih pravila po kojem dogmatizam nameće život. To je taj slučaj u kojem problem licemjerja dobiva neki legitimitet iako je problem samo po sebi ali veći je problem ono što ga potencira korijen tog problema."
8
A baš intencionalno u tom postu povezivnje sam potegnuo relaciju sa don juanom i dvije klinke iz "genijalne prijateljice" koje su odrastale pedesetih godina prošlog stoljeća kad je jebeni patrijahat bio sad manje ili još više ukorijenjen (kolko je tog sranja danas povremeno ta vremena u odnosu na ovo izgledaju kao 23 stoljeće)
KULTURA U ZAGREBU
Elem, u dotičnoj se drami patrijahalni nazadni mentalitet projicira u smislu odgoja djece-zabranjeno im je studiranje završi ti samo osnovnu školu i onda-radi ili ćemo te udati. Dvije klinke su bile prve u priči koje su napravile svoju osobnu revoluciju protiv nametnutog društvenog konstrukta a u kojem su bili i ženski odrasli članovi obitelji u sputavanju kćeri u školovanju i karijeri "što si ti bolja od mene" jer eto nije studirala ni ona pa joj neće niti kćer. A sve te verbalne pizdarije u jednom trenutku eskaliraju i u fizičke konfikte. Imamo primjera razno raznih a drame i filmovi koji toliko problematiziraju to dovoljno samo za sebe govori o ozbiljnosti situacije.
9
Kad smo kod drami može se dodati jedna premisa i iz radio drame: vrijeme radnje sadašnjost ime drame "ugasi to čudo" stavljam ovdje referencu samo na taj jedan aspekt koji je za temu ovdje ključan.
"Uvod je druženje dvije prijateljice na kavi nakon dužeg vremenskog perioda, jedna je udana ima dijete druga je cura neudana bez djece. Svaka ima svoju interpretaciju, ova udana ne radi ima muža koji zarađuje prijateljica radi intenzivno zabavlja se izlazi i istovremeno-govori o pozitivnim stranama tog života. Druga ima svoju verziju života prolaze u interakcijama kroz događaje iz prošlosti kad su bile studentice i kad se prije obiteljskog života više izlazilo dok kod je kod jedne od njih to i dalje slučaj kod druge nije."
Retrospektivno na uvodnu scenu radio-drame dvije cure u 30+godinama različitog životnog statusa jedna je udana s dejtetom a kako sa kasnije kompromitira u lošem braku druga slobodna-partijanerica neopterećena društvenim mjerilima koja uživa u izlascima i zabavi. Važan trenutak drame je podjebavanje nje od ove druge koje se ostvarila na pitanju djeteta i braka a kako se kasnije otkriva u pozadini toga je frustracija što je u lošem braku za koji se pravi da je idiličan. Ali to je bio njen izbor tu se nema što za prigovorit sasvim legitimna stvar ali nametanje toga makar i kroz zajebanciju kao nešto što se "mora" zadovoljit gubi svaki legitimitet...u principu ne gubi jer ga nikad niti nije imalo. Sve je to ok dok je stvar osobnog izbora što je u slučaju ove udane bio i očito to nije dalo apsolutnu sreću i zadovoljstvo jer kako se kasnije kompromitira-u lošem je braku i osjeća neku nostalgiju za životom prije kad je izlazila i uživala prijateljici koja je još slobodna i amused pa onda lagano pika i provocira u prijateljskom tonu ali ispod tog humorizma i zajebancije-kasnije se potvrdi neki oblik zavisti za prošlošću jer je trenutno u lošem braku. Ovdje se radi o obostranom doborvoljnom pristanku ali u patrijahalnim represijama stvari bitno drugačije idu. To su problemi na koje pucaju ne samo gore spomenute predstave (don Juan, genijalna) nego i ovaj film.
10
"Feminizam na filmskom platnu danas i nije nešto novo i revolucionarno, no feminizam u našim društvima i dalje je riječ koja izaziva zazor. Upravo kao radikalna kritika seksističke civilizacije, na filmska platna je došao makedonski film "Bog postoj, njeno ime je Petrunija" koji svojom ideologijom osporava supremaciju muškog spola."
Primjer iz genijalne je prvi trzaj neke emancipacije-iz ove prespektive kroz buntovnu borbu dvije sedmogodišnje klinke koje su odraslate u Italiji pedesetih godina prošlog stoljeća.
11
Gledam drugi jedini dostupan dio filma prvi kadar koji je nastavak prethodnog blokiranog već u prvim sekundama implicira da će biti neke napetosti. Ne znam što je prethodilo onom što je u prvom djelu filma i kako je došlo do situacije da Petrunijina obitelj daje live izjavu za televiziju o nečem lošem što im se dogodilo kćeri ali pomalo iako mi fali uvod i zaplet scena izgleda transparentna kompromitirat će se sasvim sigurno samo natenane pomalo sve u svoje vrijeme. I stvarno nije trebalo puno da se pređe na poantu-njihove kćer sudjelovala je u ceremoniji ali koliko sam iz polovično pogledanog uspio skopčat-kao oblik borbe protiv kompletnog tog establišmenta i spolne diskriminacije. Tu kao prvi odgovor počinje općenitost kako je Petrunija dobra i kako je nazaposlena ravno pa u glavu sad dobivaju digresiju od tv ekipe da je sljedeće pitanje jako intimno i od iznimne važnosti za slučaj. Pitanje: jesu li oni vjernici? Odgovor na dvije suprotstavljene fronte oboje odgovaraju istovremeno ali kakav obrat od jedne strane je odgovor potvrdan od druge nije, da ne nisu vjernici ali da slave sve blagdane dakle Petrunija nije osobito religiozna? Zašto je to napravila? Samo što konkretno? tu mi fali bar prvih pola sata filma ali imam osjećaj da će se to pitanje kristalizirati, nek mi ne bude problem gledam dalje sigurno ću naći kakvu fintu da ulovim nit. Svo vrijeme kao da zaobilaze konkretan odgovor na konkretno pitanje i odgovaraju diplomatski. Stvar je u tome da je zbog nečeg u toj ceremoniji postala meta svima-kad je tv ekipa pitala ove vani što misle o pobjednici etikete "đavla" su samo pljuštale a ni želje za kamenovanjem dotične kao u biblijska vremena nije falilo. Fali materijala tih prvih pola sata-sat filma ali ovo je evidentno da se radi o nekoj ultrafantaičnoj sekti po samim njihovim izjavama. Situacija je sve hektičnija-pitanje "je li ikad pobijedila žena"? Odgovor je ispaljen praktički prije nego je pitanje i postavljeno-ne! I da, ovo je prvi put. Dakle onda je pobijedila-ne, ukrala ga je! Ukrala je križ. Ukrala jer se jebiga-životne okolnosti tako posložile našla u teškoj socijalnoj situaciji
"Svakog 19. sijec nja na Bogojavljanje diljem Makedonije odvija se jedinstvena ceremonija: visokorangirani svecenik baca križ u lokalnu rijeku ili jezero, a stotine muškaraca ga se plivajuci pokušava domoci. Onaj koji prvi dođe do križa blagoslovljen je cijelu godinu i postaje lokalni heroj. Petrunija je neudana 31-godišnja povjesnic arka koja živi sa svojim roditeljima. Na povratku kuci sa neuspješnog razgovora za posao u tvornici rublja naleti na ceremoniju, skoc i u rijeku i osvoji križ. Sljedecih nekoliko sati njen skok u rijeku postane senzacija na internetu. Petruniju odvode u policijsku postaju gdje poc inje borba protiv lokalnih muškaraca, svijeta i sustava."
Dakle stvar je u crkvenom obradu-koji u principu dozvoljava natjecanje samo muškarcima a ona postaje meta napada onoga čemu je patrijahat i crkvena politika korijen.
12
Još jedna u nizu situacija borbe protiv sustava na tri razine-kaznenoj (sa zakonske strane ovi prijavljuju krađu i tu izlazi policija) mentalitetnoj i osobnoj. Bitka protiv sustava kojem je korijen nazadan mentalitet. Na 10:51 je kadar koji pokazuje agresivnost fanatika prema "kradljivici" koja brzo eskalira u fizički napad od čega ju spašava policija. Da nije pomahnitali bolesnici bi ju ubili. Iako mi pola filma fali ovo viđeno je nešto što svakako vrijedi pogledat.
___________________________________________________________________________________________
Gledanjem filma i još više-konkretno te scene sama od sebe došla mi je asocijacija na bolesnike koji kleče na trgu-koliko su zapravo konzistentni s ovima u filmu. Film je ozbiljan nije komedija niti sf-inspiriran je realnim životnim stuacijama i to je razlog zašto je važan. Samo stvarnost je i daleko zajebanija nego što ju film može predočit.
SLUČAJ P
1
Trowback na Alanfordofsku situaciju u filmu "zbog tebe" kadar "to se tako ne radi" urnebesna situacija neuspjelog pokušaja pljačke potencirane neočekivanom reakcijom mete napada. U biti zajebancija, neka vrsta satiricoma koja je i izvorno kao ideja bila da bude humoristična ali ima doticaja sa stvarnošću-u jednom pogledu ali o tome nešto kasnije. Uvodno da dam svoj osvrt na jednu bljezgariju koju sad ne mogu izguglat a ostala mi je negdje u arhivi sivih stanica. Elem referenca kritičarskog piskarala na baš tu scenu o kojoj je linkani post gore-svodeći istu na totalni promašaj jer eto klatež ne zna bolje nego srati kad ništa i ono najjednostavnije je kopča. Iako je scena u humorističnom tonu pozadina priče je poprilično ozbiljna i realna, a neočekivana reakcija cure koja je bila meta napada je iako skroz naskroz nevjerovatna potencijalno moguća iako su šanse za to promil. Ali poanta je stavljena na humoristički kontekst scene same koju treba i sagledavati kao oblik satire alanfordofske forme. A post koji je uslijedio spontano nakon njega bio je suradnja s Isabelči ja sam ideju inicirao ona potpisala i post je zapravo njen projekt u kreativnom smislu. Naša verzija je bila s namjerom eksperimenta i zabave ali i isticanja ozbiljnosti situacije koja je zakopana ispod tog humorizma. Na ovo se vraćam prigodno jer je "slučaj P" radio-drama o kojoj je večerašnji šou ima neke identične situacije kao u filmiću.
"Jedan običan pokušaj pljačke trgovine pretvara se u nadmudrivanje dvoje promašenih studenata, psihoanalizu depresivnoga mladog čovjeka, pokušaj prikrivanja zločina, ljubavnu uvertiru i još koješta s neobičnim ishodom.
Dramski tekst Sonje Krivokapić neobična je dramska igra s naizgled običnim ljudima i situacijama ispunjena apsurdom i humorom.
Igrali su: Frano Mašković, Iva Mihalić, Saša Buneta, Sreten Mokrović, Borko Perić, Tomislav Martić i Alen Šalinović
Redatelj: Petar Vujačić, tonmajstor: Miro Pijaca, glazbeni dramaturg: Maro Market"
KOMEDIJA
Jedan pljačkaš i vječni student.
VIDEO
Vječna studentica zaposlena u trgovini koja je meta pljačke.
Ostale protagoniste drame ovim putem neću navodit ostvaljam vam narednih pola sata za preslušavanje. Prije čitanja zadnjeg reda klinknuti na dramu i preslušati od do.
Studiram bez perspektive sam, pljačkam ali reakcija druge strane je totalno neočekivana! Jel ona mene zajebava? Ali ok ipak zna za Kanta i Hegela i a marksistica je po uvjerenju. Ali kako se to ponaša? Pristaje na sve! Pa jebemu mater upropastila mi je cijelu pljačku iače sam filozof ali kakva je ovo filozofija svi znaju kako se kad te pljačka trebaju ponašati osim nje! Lagano podsjećam na onog pacjenta iz filma koji ju je pokušao opljačkati u garaži šoping centra samo što je on amater očajnik koji prvi put pljačka, a ja sam uhodan ja čak i pucam iako se kunem da neću a efekt mi je isti kao i s tim amaterom iz podzmene garaže. Ok on je u goroj situaciji od mene ali da se bar ona svađala samnom ali ne ona mi je na prvu dala pare! Ne ovo nije situacija za ljude evo sad je počela i plakat zbog mog zajebanog temperamenta a ne što ja imam pištolj u ruci ovo je sve tako sjebano što je meni ovo trebalo.
Ali koja identična situacija u oba slučaja neuspješne pljačke u filmskoj varijanti a ne nećeš ti mene pljačkat ne dam se ja zajebavat a i nije zapravo pljačkaš samo očajni pikzibner u trenutku slabosti, ovaj u radio-drami je filozof. A imamo još pridošlica ovdje, ma super sad imam i jednog histeričnog redikula iako sam deset puta ponovio da neću pucat ali konstatntno histerizira, pa stvarno i ja znam jebeno izabrat trgovinu bolje da sam opljačkao kiosk.
2
Dosta je zajebancije, nisam uspio odoljeti a da na istu satiričnu foru ne izanaliziram asocijacije koje su mi se s radio-dramom i spomenutim filmićem refleksno spojile. Ozbiljno sasvim jer stvar i je ozbiljna the point is-psihološka pozadina svakog od uloga. Prvo što se uočava-razlike u karakteru, rekacija ne stresni događaj, antagonizmi na relaciji očekivanih i neočekivanih reakcija. Na istom mjestu u praktički isto vrijeme našlo se njih petoro sa svaki svojim pogledom na situaciju i događaje +poprilična doza psihologiziranja samo ne kroz ozbiljnu nego humorističnu satiricom formu. Ne mora uvijek sve biti ozbiljno i kroz humor se može prenijeti ozbiljnu stvar posebno u satiri koja je provokativna sama po sebi.
