Radio-drama

03.02.2023.

Na youtubu ima jedan zanimljiv vlog otvoren nedavno nakon što je stari (vjerovatno?) bio hakiran. Na njemu su razno-razne jezive priče
u formi radio-drame o paranormalnom fikcije ali i balkanske legende. Ono što je posebno za izdvojiti je to da praktički svaka od radio-drami donosi neku poruku osim onih rijetkih koje su kompletna fikcija. Naratativno moćno nešto što ima potencijala za kakav kratak film.
Ovdje ću izdvojit zadnju koju sam prevrtio, pratim taj kanal koji tjedan i mogu reći da je jedan od boljih na youtubu za sve one koji vole
paranormalno, horore,legende i radio drame općenito prava stvar. Povremeno ću ovako napraviti presjek sa ovime između filmskih i kazališnih postova kao svojevrsno osvježenje na blogu jer i ovo spada na neki način u neki podžanr drami i nešto što kad se sluša kreiraju se u glavi slike tih događaja.

život je pozornica,dramska umjetnost je njegova projekcija

ZANIMLJIVOSTI #5 SVAKI TVOJ ROĐENDAN-O PSOVAČINI NA SCENI

21.01.2023.

Od onih sam koji vole koristiti psovačinu gdje god mogu upotrijebiti u pravo vrijeme i na pravom mjestu doziranu sa poantom. Izražavanje
je nekad tako daleko bolje i estetski prihvatljivo ovisno o kontekstu. U situacijama kad se da zaobići u ključnom trenutku je psovka nekad
daleko bolja. Prvi slučaj gledanja suvremene drame "svaki tvoj rođendan" je kod djela publike polučio zgražanje zbog psovanja na sceni koje je bilo
idealno u pravo vrijeme na pravom mjestu. U suvremenim dramama je neko nepisano pravilo zbog realističnosti posebno ako su dramski
tekstovi domaći reprizno gledanje 2020-e mi je samo još više potvrdilo uvjerenje da su psovke upisane u scenariju pun pogodak i suvremena realnost je takva pa je sasvim normalno da psovke budu dio scenarija oni koji su se zgražali (nakon predstave) nisu imali
argumente kad se ne vidi dalje od nosa i vide se samo psovke kao psovke a ne i njihov kontekst. U kontekstu uvjerljivosti realizma u prvom redu, i zbog provokacije koja je kronično potrebna. Premijera 2018. je bila puna i nakon toga je
ostvarila zadovoljavajuću gledanost. Svojevrsno putovanje kroz vrijeme glavni protagonist slavi rođendane svakih 10 godina.


"Gavranova predstava donijela je na kazališne daske toplu priču o glavnom liku Marijanu i svim promjenama koje mu je donijelo odrastanje, zrelost i starenje u Hrvatskoj od sredine prošlog stoljeća do suvremenosti.

"Svaki tvoj rođendan" svojevrsno je teatarsko putovanje kroz vrijeme te prvo uprizorenje nekoga Gavranova teksta u središnjem nacionalnom teatru, a napisano je posebno po narudžbi za zagrebački HNK.
"



Svakih deset godina Zagrepčanin Marijan slavi svoj rođendan. I svakih deset godina okuplja se Marijanova obitelj na rođendanskoj proslavi. Radnja prati njegove rođendane, obiteljske i prijateljske odnose od 1957. pa sve do 2017. godine, kada navršava sedamdeset godina."


U kontekstu modernog vremena, realizma i situacija unutar predstave psovačina je sasvim na mjestu dozirano u pravi trenutak, na te
sam pizdarije i skrenuo pažnju u prvoj recenziji nad besmislenim zagržavanjem nad psovkama bez kojih bi drama izgubila čari i elemente intrigantnosti koji su potrebni posebno kod adaptacije suvremenih dramskih tekstova.




S druge strane Mollierov kazališni klasik "Don Juan" problematizira licemjerje ne konkretno u psovkama nego u nekom generalnom smislu ali princip
je isti sve su ostalo nijanse (rekao bi Đole) očito licemjerje ispoljavaju i oni zgroženi psovačinom na sceni a i sami psuju i gore nego
je zapisano u scenariju. Tipkao sam u prvom postu o "rođendanu" o pizdarijama koje se događaju na sceni na svakom rođendanu:

"Radnja se svodi na jednog slavljenika a počinje sa njegovim 10. rođendanom do 70. Neću previše otkrivat samu radnju,ali svaki rođendan završava sa time da se dogodi neka pizdarija".


U komentarima ispod tog posta Šuška mi je ostavila ovaj komentar

Šušunjara

haha tvoje recenzije su još bolje nego moje..."na kraju svakog rođendana dogodi se neka pizdarija"...


29.03.2019. (10:39) 


Iz komentara se čita i još jedna druga stvar pizdarija kao riječ za negativne stvari koje se događaju na rođendanima je ovdje daleko bolja od neke standardne. Od 10-og do 70-og rođendana glavnog protagonista se događaju razno-razne nepredviđene okolnosti i situacije dočaravanje emocija je daleko bolje kad je realistično.




Ovacije na premijeri nisu bile bezveze
kvalitetna predstava je u ta 2 puta koliko sam gledao kompletno rasprodana. U scenografiji ima dosta turbulentnih situacija i psovke
su dodatno pojačale realizam po principu intenziteta emocija za stvari koje se intenzivnije dožive psovke su bolja metoda izražavanja
od nekih "pristojnih" izraza. Oni koji su se zgražavali nad psovkama su gledali samo na njih kao na psovke, iz samih komentara je vidljivo da nisu gledali predstavu niti interakcije na sceni sve je dozirano kako treba dovoljno da prenese suvremeni realizam života običnih ljudi kroz više vremenskih perioda. Kad se ne gleda šira slika nego se samo fiksira na psovke kao psovke onda se stvari i prizemno komentiraju. Sjećam se od zime do ljeta 2018. snimana je serija "uspjeh" u HBO Europe produkciji, prva epizoda premijerno
je emitirana na youtubu, osim prizemnih komentara kako "ništa što ima veze s našom produkcijom nevalja" i jebenog pika na Tanovića
našlo se i komentara sličnih onima koji su bili slučaj i sa predstavom. Licemjerje oni od kojih dolaze ti komentari psuju 10 puta više nego je to zapisano u scenariju i to je ništa drugo nego adaptacija realnosti na televiziju. Prikaz stvarnog života eksplicitno onako kakva je stvarnost. U principu prizemno komentiranje mislim da je samo sa jedinim razlogom-da bi se sralo i pljuvalo neargumentirano
Poveznica između serije "uspjeh" i ove predstave nije slučajnost, nemaju poveznice u smislu radnje nego u smislu mog spajanja kroz
prvi post o ovoj predstavi i ovaj sad. Paralelno kad je bila premijera predstave i serija je bila aktualna pogledao prvu epizodu i pročitao
subinteligentne komentare na nju pa onda i nakon predstave slušao subinteligentne komentare i na nju. Živciraju me takve izjave u kojima se vidi samo "da se psuje" a ne vidi se kontekst fabulacija i potrebnost toga jer su film/serija/predstava adaptacija stvarnosti. Poanta umjetnosti je polučivanje promijene na bolje a to se može samo realističnim adaptacijama stvarnosti. U postu iz 2020. sam
naveo par konkretnih stvari koje se događaju tokom proslava rođendana.Potencirano Šuškinim komentarom u drugom postu o istom
projektu dobio sam poriv malo više otkriti konkretno o kakvim se pizdarijama radi.

"10.rođendan razbijanje televizora, i neželjene ali očekivane reakcije
20.rođendan, žena saznala da joj muž nabija rogove
30.rođendan umire slavljenikov djed
na 40.rođendan umire njegov otac"


U prva 2 slučaja (predstava adaptira samo slavljenikove "okrugle" rođendane) psovalo se što su i u stvarnosti sasvim očekivane reakcije, sad se jebiga ne sjećam scenarija pa neću na blef citirat ali opet to je realizam koji je uvjerljivo adaptiran na predstavu. Iz prve dvije situacije i estetski izgledaju bolje psovke upisane u scenariju stvari su kolosalne i adaptiraju situacije iz života samim time se radi o situacijama kad se ispaljuje salva psovki u predstavi je to ipak dozirano stvarnost je daleko gora.Istraživanje je pokazalo da psovke oslobađaju od stresa i potenciraju bolje raspoloženje,apsurdno je to licemjerno zgražanje nad psovanjem u predstavi ili televizijskim serijama posebno kad su u pitanju situacije u kojima se psuje i u stvarnosti. U scenariju za televizijske projekte kao što su dramske serije psovačina nije upisana u scenarij samim time gube na realističnosti jer i u
njima ima situacija na kojima bi dobro došle. Ako kontekst odgovara ne treba se daramatizirat oko toga. Da se vratim na "uspjeh" kad
je već stvar tako koncipirana prije 3 godine vezano za tu seriju uspio sam iskopati manje-više kvalitetnu i realnu recenziju ali mi
ovaj detalj pika oči:


Ja općenito nisam navikla na to da slušam hrvatski jezik u serijama i filmova, ali ovih šest epizoda mi nije bio problem pogledati. Usput, moram naglasiti da ovu seriju ne bi bilo pametno gledati uz nekog mlađeg s obzirom na količinu psovki i vulgarnosti. Ne, nije ni blizu GOT-u, bez brige."


Iako nije pisano kao prigovor ponovo kao da se stvara drama oko toga jer sve psovke u scenariju i kontekstualno i estetski odgovaraju
situacijama u epizodama. U stvarnosti bi bilo daleko gore. Neprimijeren sadržaj za mlađe može biti zbog eksplicitnih scena nasilja koje
nije problem na filmu nego u stvarnosti dramska umjetnost samo tu stvarnost adaptira. Da ne bi bilo, gledao sam nedavno u vijestima
subinteligentne izjave da "filmovi potiču na naslije" na što sam se obrušio u ovom postu između ostalog sam se dotaknuo i navedene serije.
Ovo je sad digresija uglavnom ne gledati širu sliku nego se samo fiksirati na psovke i preko toga stvarat dojam o načemu je apsurd i
licemjerje toga ima a filmovi i predstave samo projiciraju stvarnost licemjerje je u zgražanju nad malo psovki upisanih u neki scenarij a
iste riječi koriste 500 puta na dan. Ovdje je bar sve tempirano i u kontekstu konkretne situacije bez toga nema niti realizma što je i poanta filma i predstava kao oblika umjetnosti. Ima i ona jedna stvar koja je neko nepisano pravilo kod predstavi, nema nikakve bolje
potvrde istinitosti pogađanja poante i realističnosti od reakcija na nju. Svi zgroženi psovačinom na sceni kao riječima samim po sebi
su od onih koji jebene izraze koriste po milijun puta na dan. Isto tako fokusiranje na same izraze bez da se sagleda njihov kontekst
dokaz je jednostrane ograničenosti.Psovke upisane u scenarij predstavljale bi problem jedino u slučaju da ih se koristi kao zamjenu za neki izraz u manjku elokvencije kao što su ekstremno desno zarotirani krebili što sa ovom predstavom (i serijom "uspjeh") nije slučaj. Ovdje se radi o ničem drugom nego interpretaciji stvarnih životnih situacija u kojima se i inače koriste iste riječi. Dozirano na pravom mjestu i u pravo vrijeme ako su psovke materijal za zgražavanje onda je to kad ih potkapacitirani (kao što su tram 11) koriste kao zamjenu za argumente a ne što su upisane kao dio scenarija u intenciji ostavljanja realističnosti i provokativnosti. Ali osim fenomena jednostranih fokusiranosti publike na psovke kao same riječi bez sagledavanja
konteksta i isprazna baljezganja još mi je zanimljiv jedan fenomen.

U rondanju za kojom fotkom više pod klik mi je došla kritičarska mudroserina sa pompoznim naslovom "ne podcjenjujte publiku" Pogledao sam predstavu 2 puta u razmaku godinu dana pa me ovaj "click bait" ipak naveo da kliknem na isti. Uglavnom poentiranje se svodi kako bi predstava trebala
"ponuditi riješenje problema" "zakucavanje" totalne debilane je u zadnjoj rečenici ovoga:

"Što se dogodi kada dramski pisci, redatelji i kazališta posegnu za komadom koji će biti lagan, koji će publiku zabaviti i koji će se tek ovlaš, više reda radi, dotaknuti društveno-političke zbilje vremena koje opisuje? Izlazi li publika s tih predstava zabavljena? Čini se da da. Izlazi li publika s takvih predstava potaknuta na razmišljanje? Čini mi se baš i ne".


Ako predstava kod nekog nije nekog potaknula na razmišljanje to nije problem predstave nego isključivo onog koji ima taj problem. Nad svakom situacijom iznesenoj u istoj svi mogu proći kroz neku introspekciju.





Za ovaj post su 2 povoda, prvi je to što su zgroženi "neprimijerenim" scenarijem u kojem se psuje imali proteste bez argumenata gledanjem na psovke kao na psovke izvan konteksta i baljezganjima kako se u "kulturnim institucijama propagira nekultura" ravno onim
krebilarijama u kojima se scenski sex svrstavao u kategoriju "pornografije" a takvih prizemnih izjava nije falilo niti u komentarima na ovom blogu. I drugi
kad nije apsolvirano ranije da se konkretizira na što i koje se situacije to odnosi. Sve ima svoj kontekst ništa izvan njega ali uvijek se nađe prizemnih reakcija ravnih bljezgarijama svrstavanja kazališne erotike pod "pornografiju" Još jedna zanimljiva stvar je i da su u neka druga vremena stvari po pitanju toga bile daleko normalnije kad se nije srozavalo umjetnost zbog "neprimijerenih" riječi. "Šovinistička farsa" sa kraja osamdesetih pravi primijer satire-političkog kazališta u kojoj je bilo daleko više psovki nego u predstavi iz posta se nije komentiralo na tako prizeman način. Gledalo se scenu, interakcije na njoj i situaciju u kojoj su "neprimijerene" riječi izgovorene a sad je paradoksalno situacija obrnuta radi se (čast iznimkama) o fiksaciji na riječi same po sebi. Ps paradoksalno, bilo da se radi o subinteligentnim izjavama ili isto takvim komentarima sve se svodi na onaj princip "a što se u pičku materinu psuje" "jebote zar ne može bez psovanja" samo u tom slučaju to onda nije problem licemjerje i primitivizam koji je na meti filma i predstavi općenito.U postovima posvećenim kazališnom projektu (ako ih se tko sjeća) "ljudi od voska" koristio sam citat iz samog scenarija "jebo dramu u kojoj se nitko ne prepozna" sasvim po tom principu u interpretacijama stvarnih životnih situacija su se prepoznali vjerovatno oni najinvazivniji u kmečanju da "zašto se psuje" to potvrđuje i sama činjenica fiksiranosti na izraze bez sagledavanja konteksta jer u drugoj situaciji ne bi bilo takvih primjedbi.

život je pozornica,dramska umjetnost je njegova projekcija

O PIŠTOLJIMA I CIMANJU

17.01.2023.

Pištolj 9 milimetara scenska replika, ispaljuje ćorke koji ostavlja vizualnu i zvučnu imitaciju pravog pucnja, bez projektila za potrebu scenografije. Danas nešto konkretno o tome jer je fenomen (bar meni) sam po sebi zanimljiv.

Imao sam par puta na predstavama trenutke kad bi u sekundama skidanja pogleda sa scene pratio reakcije publike to su tako neke čari
kazališta gledanja žive scene u trenutku plus kompletna atmosfera na relaciji glumci-publika povezanost i intenzivan dojam realističnosti.
Fokusirat ću se ovdje na predstave kao što su "ljudi od voska" kao primijer scenske pucačine u jednom činu prvoj od tri stavke drame. Tipkao sam u dotičnom postu malo o radnji iz tri stavke unutar drame ponovit ću ovdje kratku rekapitulaciju prve.

STAVKA 1-OBOŽAVATELJICA.

"Glavni protagonist je dramski pisac Viktor, bivši roker koji je na jednom od koncerata imao aferu sa obožavateljicom (jednom od njih "mlijun" ) ona mu dolazi na vrata i govori da je njen sin-njegov interakcije na sceni su tragi-komične spoj tragike i humora je ukoncipiran na zadovoljavajućoj razini. Uglavnom...od njega dotična traži uslugu da se sakrije kod njega u Hrvatsku od mafije koja mu prijeti. Tragi-komični razogovori i situacije se odigravaju praktički od početka do kraja stavke".




Mislio sam ovo kao digresiju ubacit u post o zanimljivostima ali sam odustao jer je fenomen za zaseban post. U trenutku scene pištolj
opaljuje skroz sam fokusiran na scenu u sekundi pratim i reakciju publike bar ovi koji su mi bili u blizini se iscimali kad je pištolj opalio.
Ista stvar i par godina kasnije druga drama u kojoj je bilo pucnjave je još jedna suvremena drama "genijalna prijateljica" u ključnom trenutku reakcije publike skoro identične kad se pucalo na sceni. Elem, reakcije publike nisu nešto što fokusirano pratim, u fokusu je scena a reakcije se vide u djeliću sekunde. "Genijalnu" sam trebao reprizno pogledati prošle godine ilitiga pred nepuna 2 mjeseca koja je (zbog korone?) zamijenjena za drugu


"Zbog bolesti otkazuje se predstava Genijalna prijateljica, Ellene Ferrante u režiji Marine Pejnović planirana za četvrtak 3. studenoga u 19.30 sati.

Umjesto Genijalne prijateljice u istom ćemo terminu odigrati dramu U agoniji Miroslava Krleže, u režiji Ivice Buljana s Ninom Violić, Krešimirom Mikićem i Liviom Badurinom u naslovnim ulogama.

S ulaznicama kupljenim za Genijalnu prijateljicu, predstavu U agoniji možete pogledati u istome terminu - u četvrtak 3. studenoga u 19.30 sati"
.


Uglavnom... osim konkretne drame ponovo pogledati sve stavke naratativne i scenske zanimala me i ta reakcija publike na konkretan
događaj unutar predstave kad pištolji opale. Neko nepisano pravilo je da ako ima pištolja na sceni 90% su šanse da će opalit to je nešto s čim se računa pa mi cimanje publike na pucnjavu izgleda kao pardoks. Da je tako to nepisano pravilo potvrđuje i predstava pogledana na večer kad je došlo do nepredviđene situacije (kako je i nazvan post) taj prijelomni trenutak s pucnjavom događa se na kraju što je za očekivati sve je vodilo tome. Ista stvar je i sa revizorom u dramskom tekstu događaji su malo izmijenjeni Hlestakov počini samoubojstvo isto pucanjem u glavu.Kad sve vodi tome da će biti pucnjave to je nešto se očekuje a i po samim scenskim akcijama je očito.


P.S. Ovih dana gledam predstave iz perioda online kazališta, nije ni blizu onoga što je gledanje uživo koje je živa scena u trenutku u kojoj se vide akcije i reakcije scene i publike na iste kao na ovo cimanje kod pucanja ali drago mi je da postoji alternativa i način da
ih se gleda i sad kad ih više nema na rasporedu. Pored toga snimke predstavi imaju još jednu prednost-bliži fokus na scenu koja je
na nekim pozicijama udaljena (balkon) ili sa koje se ne vidi kompletna scena (lože)

život je pozornica,dramska umjetnost je njegova projekcija

Putnik kroz vrijeme

15.01.2023.

Ima na youtubu jedan zanimljiv kanal o istinitim zločinima najvećim psihopatskim ološem serijskim ubojicama i nekim kategorijama gorih i od njih samih. Na kanalu su videi o najjezivijim zločinima
njihovim životima i komplenom životu sve do presude. Ali neću ovdje o tim stvarima, na kanalu postoji jedan video koji odskače od glavne
teme kojom se kanal bavi. Video u paranormalnom i mističnom stilu o vremenskom putniku. Jedan kratki dokumentarac na tu temu.



U videu su prikazane neke stvarno nevjerovatne i bizarne stvari.

život je pozornica,dramska umjetnost je njegova projekcija

Godina kvalitetnog filma

09.01.2023.

2011. je bila godina kad sam počeo otkrivat čari kratkog filma jedan od prvih takvih pogledanih je bio "zagorski specijalitet" nakon kojeg mi se potencirao interes za gledanje tih filmova. Kompletna fascinacija sa njima je u činjenici da se u malo vremena treba sve apsolvirat što
je izazovno. Filmovi standardne dužine ostavljaju prostor dodavanju/brisanju scena improvizaciji...sa kratkim to nije slučaj. Nedavno je
pokrenuta platforma u početku specijaliziranu za kratak film vremenom su uvedeni i srednjemetražni i dugometražni uz naplatu besplatni
su samo ovi kratkog metra. Politika croatian filma nisam iz principa ulazio u
dubioze gledanja dužih filmova iako ih ima poprilično što bi vrijedilo pogledat nego zbog njihove naplate u kojoj je problem što je online
putem. Logiranje mailom je prva faza sa kurvinskim principom da lozinka treba biti kombinacija slova i brojeva, a da mijenjam lozinku samo zbog toga ni pod razno. Uglavnom, pogledalo se poprilično kratkih filmova posebno pred novu godinu evo nekih od njih.


"Biljar"kratki psihološki triler s neočekivanim i bizarnim događajima

"slučaj žutog tulipana o kojem sam imao post da ne nabrajam dalje ovo je samo jedan mali dio. I pored toga još ima filmova koji na platformi fale kao što je "rom kom" iz 2011.


U jednu ruku nebulozno raditi trailere za kratke filmove ako su kraći od pola sata što digresija s ovim nije slučaj u drugu korisna stvar kad se na internetu ne nudi ništa drugo, dobije se bar uvid
u koncepte filma scenografiju i interakcije što refleksno povlači još više interesa za gledanje a situacija nije blistava kad ciljano traženih
filmova nema na jedinoj platformi koja ima relativno prihvatljive uvjete za gledanje. Malo kadrova u traileru.





I malo screenshotova...





Kadrovi upućuju na film o ljubavnim vezama, seksu kompliciranim odnosima ali samo na prvu. U principu o tome i je riječ ali kao produktu jedne druge situacije. Dobra strana trailera za kratak film osim što potencira interes za gledanje je i to što ostavlja prostor
raznim premisama i interpretacijama o čemu je film zapravo a ispadne nešto sasvim drugo.


"Kako upamtite tekst? Jeste li zaista goli kada snimate ljubavnu scenu? Kako možete ljubiti stranca i praviti se da ste zaljubljeni? Svaki je glumac barem jednom čuo ova pitanja... Upoznajemo Nju i Njega, grle se pred kamerama na snimanju sapunice. Glavni su likovi u hit seriji i antijunaci vlastitih života. Kako se hinjene emocije pretvaraju u zbiljsku strast, jedno od njih dvoje pomiješat će je s ljubavlju, dok će drugo žrtvovati ovu novu romansu kada se pojavi bogatiji i moćniji udvarač. Producent se obogatio u hrvatskoj tranziciji na tržišnu ekonomiju, a sada svoj nepošteno stečen novac pokušava legalizirati snimajući televizijske serije. Želi lijepe glumce, kako bi kupcima svoje robe prodao obećanje o boljem životu".


Nije prvi put da vrtim trailer prvi put je bilo prije 11 godina a detalje o radnji sam izguglao tek nedavno. Trailer je koncipiran tako da prikaže miks scena i otvori prostor premisama o čemu je film (seks i ljubavne veze što je prva indikacija kad ga se gleda) a na stranici
s koje je kopiran tekst je konkretniji odgovor. Iz samog trailera ni pod razno ne bi scene doveo u kontekst sa filmom o snimanju filmova
niti o situacijama u kojima glumljene emocije postaju stvarnost. Iz priloženog se vidi da je film kompleksniji od onog što se može pretpostaviti iz gledanja trailera. U samo 36 minuta je trebalo apsolvirat snimanje filma u kojem je sijaset stvari snimanje scena seksa koje rezultira s ljubavlju + političko-ekonomske dubioze kojih je naša stvarnost puna.


Na wikipediji ima malo materijala o povijesti kratkog filma.

"Kratkometražni ili kratki film je izraz koji se najčešće koristi za filmove u trajanju od 10 do 20 minuta, iako neke definicije kratkim filmovima nazivaju i ostvarenja do 40 minuta."

Kratki filmovi su bili karakteristični za najraniji period nijemog filma, da bi se s vremenom počeli snimati i prikazivati dugometražni filmovi. Forma kratkog filma je otada korištena u specifičnim žanrovima kao što su komedije, odnosno skečevi te dokumentarni filmovi i filmske novosti.

Danas kratki filmovi uglavnom služe za obuku filmaša, ali su još uvijek priznati kao posebna umjetnička forma te su im posvećeni posebni festivali"
.


Ovo zadnje je ključno. Kategoriziranje kratkog filma pod sredstvo edukacije mi je izgledalo kao da je svaki film kratke forme eksperimentalni što u principu nije. Definicija eksperimentalnog filma je konkretna

"eksperimentalni film, naziv za 1) svaki film koji obilježavaju neke inovacije na području filmskog izražavanja; vrlo često odnosi se to na djela pripadna avangardi, 2) specifični filmski rod koji čine filmovi nastali kao svjesna antiteza fabularnim ili prikazivačkim (»figurativnim«) filmovima, odnosno nenarativni filmovi koji se referiraju isključivo na vlastitu formu i 3) tzv. prošireni film (filmovi koji ruše »granicu« medija, npr. paralelne projekcije, eksperimenti s okvirom i oblikom ekrana, sa samom filmskom vrpcom). Začetnicima se smatraju talijanski futuristi iz 1910-ih i 1920-ih Bruno Corra i Armando Ginna; predstavnici njemačke i francuske filmske avangarde iz 1920-ih razvili su eksperimentalni film, a tradicija filmskog eksperimentalizma produžuje se sve do najnovijega doba, posebno se obogaćujući prepletanjem s novim medijima i tehnologijama – televizijom, videom i računalnom tvorbom te obradbom slikovne i vizualne građe. – U Hrvatskoj se eksperimentalističke tendencije najčešće javljaju, kao većinom i drugdje u svijetu, u okviru neprofesionalnoga (amaterskog) filma. Prije II. svjetskog rata ističe se O. Miletić, a zatim od 1950-ih većinom stvaraoci iz kinoklubova (osobito KK Zagreb i KK Split). Od autora najveći ugled uživaju I. L. Galeta, T. Gotovac, I. Martinac, Z. Mustać, M. Pansini i V. Petek. 1960-ih godina u Zagrebu se organizirao festival GEFF (Genre Film Festival), koji je uvelike utjecao na promicanje i razvoj te vrste filmova".


Konkretno može li se film kategorizirat pod eksperimentalni ovisi o nizu stavki, konkretno ovdje ima nekih inovativnih stvari u formi kratkog filma još nisam vidio tako puno stavki od priče o snimanju filma koje dovode do realizacije stvarnih emocija a u sve to još se
adaptira tranzicija i pitanja politike i kapitalizma. Nije prvi film u kojem su uloge "antijunaci svojih života" prije koju godinu snimljen je
film dugog metra u satiričnoj formi "svinjari" u kojem ima nekih spojeva sa ovim filmom na način da je isto priča o antijunacima u jednom širem kontekstu. Više je u više vremena jednostavnije za realizaciju adaptirati puno u malo vremena je kompleksnije. Fascinacija kratkim filmovima je prvo u tome oni su kao umjetnost posebna kategorija. "Rom kom" me zanima tim više
očito je iz priloženog da je ovdje adaptirano više od nekog prosjeka za kratak film i kako je to izvedeno. Niz raznih situacija akcija i reakcija koje polučuju u samo 36 minuta. Idemo iz 2011 u malo bližu prošlost u ljeto 2020. napokon sam uspio izrondat godinu dana traženi film tako se post i zvao napokon bio je to period mojih intenzivnih polemika sa Isabelči gledanje filma "f60.3" je potenciralo osim rasprave o tom filmu i gledanje i razimiranje još filmova iz produkcije verna, o tome je tipkala u svom komentaru.


isabel

"i mene u istom trenutku podsjetila na -glumicu- i lik iz iste, e sad, odmah da kažem da me piletina skroz razočarala, osim ako nisu "pucali " na rak ranu prikazivanja filmova u kojem svako malo upadne reklama, toga su se vrhunski sjetili, ok okosnica su gay parovi i,mogući incesti itd..,
ono što me oduševilo u nizu filmića vernovskih studenata su; -U oba smjera- super mi ono ,osnove rukovanja blanjom, opet fino odrađena i prikazana jedna od počasti današnjeg društva, -Nisam pio-jako dobar, vrlodobar,, -Hilda- crnjak samo takav, a osobno, najdublji dojam iz ovog mini-serijala kratkih filmova na mene je ostavio -Call centar- najbolji mi u čitavom ovom sklopu s tim što moram primjetiti da su ,ako smijem reći, osobni sud dakako, promašili u odabiru glumice koja prima poziv, uvjerenja sam da bi Iva M. to odigrala daleko ,daleko bolje i sadržajnije, da ne kažem virtuozno, toliko za sad,
tp.

p..s slažem se sa tobom, trulež sistema je korijen problema definitivno, no o tome je bespredmetno raspravljati, draže mi je o ovim filmovima, studenti su odradili odličan posao i to je prepoznato i podržano i od glumišta i treba im čestitiati na svemu, bave se teškim temama koje se zaobilaze u širokom luku....
definitivno mi je Call centar najbolji, potom dijagoza
",


30.07.2020. (12:59)
   

"call centar" u 14 minuta apsolvirana je kompleksna situacija studenta zaposlenog u call centru suočenog s otkazom ako ništa ne proda i njegovog kontakta sa suicidalnom strankom s druge strane linije.

"Dijagnoza" 16 minuta interakcije između piromana i psihijatra sa crnim humorom u scenariju Isabelči nije uspjela odoljet citiranju nekih izjava u komentarima.


isabel

"..ja taj plamen ljubim,
a njihov će u čvarke i kobasice...."
dobro, nisi loš ...za sad.-)
strpljivo ću sačekati da odradiš "neodrađeno" pa da se eventualno
korigiram u svom viđenju i ocjeni .-))))
tp
.


Isabelči je izabrala samo jednu od mase lucidnih crno-humornih izjava iz scenarija psihološka drama sa natruhama crnog humora.Ovo je samo jedan mali dio kratkog filma koji su scenaristički režijski i glumački kvalitetni "rom kom" je samo jedan od niza filmova unazad 10 godina koji nisu dostupni na niti jednoj online platformi,u svakom slučaju nek se zna da ih ima da su snimljeni to je zapravo
i poanta posta.


Imao je ovaj projekt više faza jedna od njih je snimljen spot sa kadrovima iz filma



Spot je objavljen na yt-u iste godine kad je snimljen i film i prvi je ishod pretrage videa na googlu kad se ukuca ime samog filma, a film nije, još jedan od apsurda a ni specijalizirana platforma za distribuciju tih filmova još zasad nema sve ciljano tražene filmove ovi iz perioda od 2011 su bili početak popularizacije filma kratke forme.


Film je u produkciji 4i filma ima i neke nagrade na filmskim festivalima:

"FESTIVALI I NAGRADE:

Nagrada za najbolji hrvatski film na One minute Film Požega 2012.

Pula Film Festival 2012.

Montreal World Film Festival 2012. – festival A kategorije, Focus on World Cinema"

život je pozornica,dramska umjetnost je njegova projekcija

How convinient

04.01.2023.





Showreel filma "carver je mrtav" iz 2012.



How Convinient - Carver's theme from Dragan Đokić on Vimeo.



Imao sam post o njemu krajem 2018. u kojem sam analize i interpretacije ostavio blogerima kad ga pogledaju. U ovom spotu kadrovi se reproduciraju unazad. Interpretacije filma su manje više bile na mjestu evo nekih od komentara.

Diadema

"Post je dobar a film sam cijelog pogledala a moji dojmovi?
Turobna atmosfera jednog turobnog dana beznađa...Dobro opisano i realizirano. Volim pogledati te krate esperimentalne filmove često kažu daleko više nego neki cjelovečernji film.
Bravo majstore!"


12.11.2018. (09:52)


athropa

"Evo, i ja pogledala. Zapravo, većinu ste rekli.
Jako dobro dočarana atmosfera i puno toga prikazano u malo vremena.
Sadržajno. Sviđa mi se".


13.11.2018. (19:51)
   

važno da si živa

"Post mrak a film fakat reala do srži... s obzirom na stalno neka čuda što se događaju nisam ti stigla javiti za film DIVLJACI ali sada imaš na googlu.. tako da sori zakasnila sam zbog AMBROZIJEEEEEE

imam par fotki sa seta dok su u autu i zajebavaju se sa mnom haa haa haa" ;-)


21.08.2019. (15:20)
 


Komentari na film imaju poantu, ipak ono drugo što me zanima je pozadina priče akcija i reakcija onda to pitanje nije apsolvirano pa će biti sad. Zadnje dane prošle godine sam iskoristio za rondanje po netu i reprizno gledanje filmova kratke forme nevjerovatna je stvar da
izgleda kao da je od njihovog zadnjeg gledanja prošla cijela vječnost. Tako me vratilo na taj spot koji je zapravo bio svojevrsna najava filma linkanog u postu gore. Kraj osamdesetih u Zagrebu, njih dvoje i prvo dijete na putu. Realistična atmosfera ne grada i tog vremena
iako ima i toga nego su glavna referentna točka akcije i reakcije glavnog protagonista u filmu. Na jednom drugom postu (ne sjećam se više kojem) jedan od blogera je komentirao konkretno taj film stilu njegove neodgovornosti a na to su se referirali i još neki od komentatora.


Lastavica

Potrudio si se i imao si mjeru. A film jeste turoban, kao što
reče Diadema. A zašto sam obrisala komentar? Prvo sam
pogledala do pola i napisala ti, a onda se prisilila da ga
pogledam do kraja. Ne volim bježanje od odgovornosti,
a ovdje je dobrim dijelom o tome riječ.


12.11.2018. (12:15)
-

Zapravo stvar je poprilično jednostavna, a svojevremeno je i meni bila misterij iako je film samo realna adaptacija seratorskog postupanja zanimalo me što je u samoj pozadini priče. A to je realizam promijene za 360 u životu još jedan izlazak prije drastične promjene života.Film ima naraciju kao uvod ali ni u njoj nema definirnog objašnjenja za neodgovorne reakcije koje su primijetili komentatori u filmu. Zanimljivo mi je bilo staviti fiksaciju na korijen tog problema koje su u filmu uočili komentatori na linkanom postu a odgovor na to pitanje se ponudio ni manje ni više nego u samom opisu filma.

"Jugoslavija, kasne osamdesete, skroman građanski stan i mladi bračni par koji očekuje svoje prvo dijete. S televizora dopiru zvuci košarkaške utakmice Jugoplastika - Partizan. Ovih će dana njih dvoje kupiti krevetić i stol za previjanje, ali večeras će on ipak još jednom izaći van. Noćne gradske ulice i stari prijatelj pisac podsjetit će ga na granice, promjene i prolaznost."


Ovo je detalj koji je falio, sad je realizam filma od 15 minuta kompletan. Na Zagreb film festivalu 2012. film je svrstan u kategoriju "upitnici mladosti"

"Radije negoli da grade školski uredne dramske konstrukcije, autori temeljnu, možda ne uvijek posve precizno definiranu nit teže dočarati ponajprije stvaranjem ugođaja, najčešće ga uspješno uspostavljajući već na samom početku, od prvoga kadra, te potom nastojeći do kraja održati jek pregnantnog početnog tona. I to im, kapa dolje, gotovo redovito polazi za rukom. Spomenimo dva lakše uočljiva primjera. Film Carver je mrtav (14 min., ADU) američko-hrvatskoga đaka Vanje Vascarca po scenariju Rone Žulj utemeljenom na kratkoj priči Ognjena Spahića, u tu se svrhu, a želeći dočarati neodređen osjećaj nelagode mlađahnog oca i supruga uoči rođenja prvoga djeteta, služi korištenjem usporenog pokreta. Kao ni većinu filmova iz ovog programa, ni Carvera ne nose priča ili radnja jasnog smjera ili uzročno-posljedičnog slijeda. Riječ je o nizanju situacija intuitivno asocijativnih na osnovnu temu, a ovom se prigodom junakov spleen asocira i smještajem zgode u 1988. te povezivanjem neizvjesnih novina u njegovu životu sa smrću američkoga majstora kratke priče Raymonda Carvera. Carver, među ostalim, upozorava i na dojmljivu pojavnost tumača glavne uloge Janka Popovića Volarića, osobito filmogeničnog glumca, čije lice i kretnje sugeriraju mnogo više od onoga što se samo vidi u kadru i koji emanira neke kvalitete interpreta staroga kova, a kakvih u Hrvatskoj nema puno te podsjeća kako je šteta što Popovića Volarića ne viđamo češće na velikim ekranima".


Film je adaptacija kratke priče, adaptirana u domaćoj verziji. Ne o realizmu politike i ekonomije nego o realizmu odnosa i (ne)odgovornosti. Vijest o prikazivanju svih filmova po kratkim pričama o konkretno ovom filmu:

"Govoreći o pričama po kojima su nastali filmovi “Carver je mrtav” i “Sve to” Spahić je naglasio da sebe od početka doživljava kao pisca kratkih priča, a da su romani nešto što se događa “usputno i stihijski”.

“Sve to je bila prva priča koju sam ikada objavio. Namjera mi je bila da objavim nešto u 20. vijeku, u kojem su rođeni svi moji književni idoli. Kažem idoli jer ako bih rekao uzori to bi značilo da su to bili ljudi za kojima je išlo moje pisanje i moj stil”, rekao je Spahić."


Ovo mi nije osobito zanimljiva stavka, ovdje je samo kao nadopuna općenito svim činjenicama o filmu, zanimljivi su mi atraktivno režirani kadrovi u filmu i lokacije korištene za snimanje. Atmosfera ambijent i stvari kao što su televizor,šalice cigarete...savršeno adaptirani. Još jedan od filmova koji u kratkom rasponu apsolvira sve. Jedino je ostalo visjeti pitanje u zraku što je korijen onog što film
problematizira a odgovor je u samom opisu filma. Zanimljivost u vezi ovog filma koju sam saznao iste godine ali prekasno je bio otvoreni poziv za snimanje scene u klubu "Jabuka" Vidljivo iz scene i iz samog spota okupilo se poprilično statista, scena koja je zapravo u filmu trenutak kad su stvari prešle crvenu liniju. Svi koji onda nisu pogledali film preporuka da kliknu na linkani post i to naprave uzima samo 15 minuta vremena a dobije se kratka filmska senzacija throwback kako je izgledao život odraslih u osamdesetim igrani je film ali su u scenografiji korišteni djelovi iz stvarnosti tog vremena. Što se tiče 2012.godine najbolji kratki film.

život je pozornica,dramska umjetnost je njegova projekcija

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.