Neka ostane među nama (2010)
Jedna od prvih tema za seciranje na ovom blogu bio je film kategoriziran kao prvi domaći SF iako ne sf sasvim pošto smješten u 2020-u a nije 300 godina u budućnosti sa moderniziranim letećim
prijevoznim sredstvima i laserskim puškama. Iste godine oko Božića sniman je film sasvim drugog žanra-a nikakvog specifičog razloga nema za povezivanje
žanrom 2 različita filma. Koincidencija je samo da su oba domaći prijekti i oba iz 10-e a to je bio početni period veće popularizacije domaće kinematografije.
Period kad se u kino išlo za kupone jedan od prvih pogledanih filmova je bio ovaj gore linkani-"the show must go on" nakon njega ćaća godinu kasnije neki koji je najavljen kao kontroverzan jer o seksu(alnim) igrama 7 sex7 pored svega promaklo mi je 2010-e film iz tog vremena koji je objekt ovog posta. Neka ostane među nama.
"Neka ostane medju nama" je zločesta, indiskretna zagrebačka priča o virovima erotske strasti ispod mirne, trome površine građanske svakidašnjice i običaja. O nečemu što se događa u boljim obiteljima i uglavnom pristojno prešućuje, ali nije zbog toga manje bolno. "
"Noć je, snijeg pada. Mlada zgodna djevojka hoda ruku pod ruku s mršavim, otmjenim i dobro držećim Nikolom (49) i njegovim mlađim bratom, malo punašnijim, zapuštenijim Bracom (42). Krišom ulaze u bolnicu, gdje umire otac njih dvojice, znameniti slikar... Tako počinje priča koja se događa u Zagrebu danas, u rasponu od godine dana, i u kojoj svatko od petero glavnih junaka ima zasebnu, vrlo intimnu priču o svom "duplom životu". Na 45. međunarodnom flmskom festivalu u Karlovym Varyma film je dobio Kristalni globus za režiju te European Screens Label - nagradu za najbolji europski film. Na 57. festivalu igranog filma u Puli osvojio je: Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film, Zlatnu Arenu za režiju, Zlatnu Arenu za nabolju glumicu u epizodnoj ulozi, Zlatnu Arenu za najboljeg snimatelja, Zlatnu Arenu za najbolji zvuk, Zlatnu Arenu za najbolju glazbu, Zlatnu Arenu za najbolju scenografiju te Nagradu FEDEORA - Federation of Film Critics of Europe and the Mediterranean. Na 24. Herceg Novi Festivalu dobio je Zlatnu mimozu za režiju. Na 45. festival glumačkih ostvarenja u Nišu nagrađen je Carom Konstantinom za najboljeg glumca u glavnoj ulozi, Nagradu publike za najboljeg glumca te Nagradu kritike za najboljeg glumca. Na GSIFF New York 2010 International Film Festivalu dobio je nagradu za najbolji film i nagradu za najboljeg glumca (Miki Manojlović). "
Koja debilana da "zločesta" ko da smo u nižim razredima osnovne i sasvim blentavo i nespojivo s tematskom podlogom filma. Film sadrži faktore provokativnosti tim više što se monogoamne veze percipriaju kao jedino što je po narativu-"normalno" pa je istovremeno da će film koji adaptira život lika kojem se ženske samo serviraju kao nekakvom caru-biti kontroverza u tom pogledu kakve taj sreće ima kao faker-s te strane gledano i da će biti provokacija što i je legitimna i potrebna metoda na kojoj se film bazira to svakako. Samo što tako koncipiran film će senzacionalistički biti stavljen u okvire "zločestoće" kao klik bait za koji pregled više bez samog uvida u stanje stvari.
HRT
Miki je zagrepčanec uvjeren je da ima rak u terminalnoj fazi za koji mjesec da je mrtav-dok mu se ne potrvdi da je problem daleko benigniji što ga dovodi do
konkluzije:danas je njegov drugi rođendan-upoznao je još jednu u nizu mladu curu koju je pokupio i zna se-divlje vruče igre. Ima status fakera na kojeg ženske
padaju a on s druge strane ima brak za koji njegova žena misli da je idiličan sjebanog brata koji je isto u bračnim trzavicama plus to alkoholičar. Puno dramatičnosti a i pored toga ne gubi na zanimljivosti. Antagonizam svih vrsta poslovno na privatno privatno na poslovno iako su sve koje je pokupio uglavnom "u prolazu" avantura za jednu večer-ili dan sve više upada u glib toga.
"Upoznajemo dvojicu braće, Nikolu i Bracu, njihove supruge Anamariju i Martu, ljubavnice Laticu, Davorku i Tamaru te djecu. Sve se izmiješalo u dvostrukim životima, paralelnim vezama, u gorkoj i slatkoj priči o neumornom traganju za ljubavlju i srećom..."
Implicirano je na samom početku dosta monotonom-da su odnosi u banani da ne postoji konkretno prikazana situacija-bar ne u slučaju glavnih protagonista koja bi bila korijen udaljavanja osim te u kojoj glavni protagonist dolazi u uvjerenje da umrire od terminalnog karcinoma pa što se ne bi još to malo zabavio kad već može jer male na njega samo padaju? Ali ne, nije stvar u tome-u bračnom životu nije sve idilično jako daleko od toga štoviše što se kasnije potvrdi. Samim time to i je korijen njegovog fakerstva naokolo ne samo što može nego i zato jer ima razlog-nešto što je postojalo u početku toga više nema a kad nečeg što je potrebno nema-tražiš na drugim mjestima. Tu mi je idealna poveznica s postom antagonizam blizine u kojem je tema kratak film iz 2011-e a poanta je bila pribižiti poziciju dvoje u fizičkoj bliskosti a emocionalnoj udaljenosti iako u izavnom seksualnom kontaktu oboje su k'o bića s različitih planeta. Cura traži nešto više, intimnost emociju dok je ovaj po tom pitanju skroz pasivan i ona sama preuzima inicijativu ali ništa od toga a to nema ni u novoj vezi pa se konstantno vraća bivšem očekujući drugi pozitivinij ishod. Jedna veza prekinuta jer nije zadovoljavala ono što njoj treba ulazak u drugu identična situacija psihološka igra je u tome da orbitira na 2 mjesta između 2 lika od kojih ni jedan nije u stanju njoj dati tu intimnost koju ona treba. Ali to je ipak u vezama lakša situacija nego je u brakovima.
Miki je faker mikija sve vole. Bračni problemi koji postanu izražajni-i napeti sa eksplozijama sa ženine strane je tek onda kad ona potvrdi svoje sumnje-da ju vara da joj nabija rogove ali sve u svemu to je bila samo situacija-pravi okidač svega je što je u brak došla monotonija nešto se izgubilo u cijelom tom konceptu.
bbcode image
IMDB
A i on sam na svaku gleda tako kao da sve stoje u redu da s njim flertaju što i rade, ali zanimljivo da ne kod svih ali kod nekih stvar rezultira time da podijele krevet dok istovremeno s druge strane njegov brat alkoholičar ima isto bračnih trzavica ali puno turbulentnijih pored alkoholizma tu je i obiteljsko nasilje, žive razdvojeno ali su još službeno u braku. Komplikacije u potrebama percepciji odnosima mogu biti problem i u vezama i u braku koji je za mene osobno totalno nepotreban i nazadan koncept samo što se to u vezama lakše prekida iz te pozicije-jer puno ljudi se je poistovjetilo s kratkim fimom od gore ona pada u začarani krug što bi tek bilo da je u adaptaciju stavljen bračni a ne partnerski život? Komplikacije u duplo!
"Na 45. međunarodnom filmskom festivalu u Karlovym Varyma film je dobio Kristalni globus za režiju te European Screens Label - nagradu za najbolji europski film.
Na 57. festivalu igranog filma u Puli osvojio je: Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film, Zlatnu Arenu za režiju, Zlatnu Arenu za nabolju glumicu u epizodnoj ulozi, Zlatnu Arenu za najboljeg snimatelja, Zlatnu Arenu za najbolji zvuk, Zlatnu Arenu za najbolju glazbu, Zlatnu Arenu za najbolju scenografiju te Nagradu FEDEORA - Federation of Film Critics of Europe and the Mediterranean.
Na 24. Herceg Novi Festivalu dobio je Zlatnu mimozu za režiju. Na 45. festival glumačkih ostvarenja u Nišu nagrađen je Carom Konstantinom za najboljeg glumca u glavnoj ulozi, Nagradu publike za najboljeg glumca te Nagradu kritike za najboljeg glumca. Na GSIFF New York 2010 International Film Festivalu dobio je nagradu za najbolji film i nagradu za najboljeg glumca (Miki Manojlović)."
Vijest o nagradama festivalskim ovim-onim je prepisana s portala linkanog gore-ali ovdje stvarno i je sve odrađeno realistično umjetnički nepretenciozno. Film je više od poročnosti za avanturama iako nije slobodan u smislu ljubavnog statusa to su raznorazni okidači i faktori i štoviše psihologija u pitanju. Lagano se film dotiče tog pitanja ali ne pretendira previše tome.
SFD
Ali kompleksnost filma i situacija mi se asocirala sa 12 godina kasnije snimljenom radio-dramom ugasi to čudo u kojoj su objekt situacije iz susjednih stanova koje čuju preko radija-a ono što je važno i poentirano su dvije prijateljice jedna u braku sa djecom-uvjerena da joj je život super i zanimljiv druga frivolna neudana u neozbiljnoj vezi sa oženjenim partijanerica i za svoj život zarađuje sama. S vremenom izbijaju kompleksi ove kako sam ju onda nazvao-tradicionalna izbijaju na površinu jer se kako sam nazvao ovu drugu-frivolna sve više opravdano osjeća napadnuto od ove ostvarene na pitanju forme btačnog života u kojoj doživi prosjvetljenje da to niti je idiličan idealan niti dobar brak-to je samo problem. S druge strane ova druga frivolna nema takve probleme-uživa u životu i prekida vezu s dotičnim kad to više nije išlo bez komplikacija pravnih emocionalnih ovih onih. Što bi tek bilo da je drama tako koncipirana kao da su ovje u braku? Kemija vremenom prođe kako i ona sama govori sad citiram po sjećanju manje-više i onda monotonija ništa se više ne događa što će joj to. I to je u pravu tu sam definitvno bliži toj poziciji. Isti je slučaj i sa vezama samo se one lakše u prekidaju u smislu toga jer nisu upisane u crno na bijelo služebno. U bračnim trzavicama su stvari daleko gore-što je suma sumarum i adaotirao ovaj film. Dva brata jedan uvjeren da je smrtno bolestan ali koji u braku ima i niz drugih problema najvjerovatnije taj da je nestalo kemije s njegove strane prema njegovoj ženi drugi brat kojem je brak u krizi i žive razdvojeno jer je alkić a-nije poznato od ranije tek kad ta scena dođe u kadar-i fizički nasilnik.
U postu o Petruniji-kojem je jedna od točki bila i referenca na već ranije objavljenu radio-dramu koja je i ovdje rekvizit-je bio ključan moent da su izbori njih obje-i tradicionalne i frivolne legitimni samo pto druga strana nema pravo gledati svisoka i suditi (u ovom slučaju tradicionalna firvolnu) zbog njenog izbora što se ona nije niti ne želi ostvariti u formi u kojoj se ona je. Istovremeno ona ostvrena na tome nema nikaku sreću što osvješćuje kasnije. Kompleksnosti bračnih odnosa dva brata u filmu je u tome što su dugo godina zajedno sa svojim partnericama pa još sve to potpisano i pečatirano a ni jednoj strani se ne da prolaziti kroz postupak razvoda s jedne strane jer žena glavnog protagonista još ne zna iako sumnja za njegovo fakerstvo sa strane a kad sazna ipak ostaju zajedno-moguće i iz same navike a u slučaju njegovog brata postoji distanca u njegovom bračnom životu ali niti oni ne okončavaju stvar ostaju crno na bijelo zajedno iako fizički nisu dok se u vezama te stvari lakše prekidaju i ne postoji ovjeren potpisan i pečatiran potpis po kojemu ste zajedno. Kompleksnost filma je u tome u psihološkim igama ne u "zloćestoći" kako su to na portalima infantilno nazvali.
Ili da se tu dati još jedna parabola-da ostanemo na primjeru kratkog filma od gore seciranog u antagonizmu blizine-da su umjesto cure i dečka u scenarij upisani bračni partneri iz te pozicije ionako kompleksna emocionalno-psihološka stvar bila bi daleko komleksnija pošto pečatirano i potpisano obvezujuća a kad bi došlo do raspada samim time i do kompikacija samo već s te strane gledano. Kao što je situacija 2 brata u filmu kompleksna s te psihološko-emocionalne strane brakova u kojima u korijenu postoje problemi ali su teže podložni okončavanju samim time što su u brakovima u kojima je ili prošla kemija (što je u slučaju veze kad jedna strana više ne osjeća isto samo jednostavno prekine dok je to ovako kad je potpisano kod matičara i popa daleko kompliciranije) ili su raskol potencirali drugi okidači kao u slučaju njegovog brata. A da jedna strana prekine kad više ne osjeća ništa je najlegitimnija stvar na svijetu-što se u društvenom narativu još nažalost dovodi u pitanje kad su i same veze u pitanju sa brakovima još gori slučaj i niz otegotnih okolnosti koje idu s tim kad dođe do raspada potpisanog ugovora. Dva brata imaju svaki svoj specifičan problem koji jednog od njih dovodi do točke na kojoj intenzivno počinje šarat sa drastično mlađima što na kraju eskalira. Nije stvar u njima ona česta popovanja kako je treća strana (u ovom slučaju ljubavnica/e) "rasturila brak" su prazan prigovor jer treća strana u većini slučajeva nije nikakav okidač toga nego-u samom odnosu nešto već određeni period nije po ps-u da je ne bi tražio na drugim mjestima ono što može dobiti u braku.
A da se ovdje dati i još jedna parabola-dodajem post objavljen u stidenom prošle godine priča i scenarij zadržat ću se ovdje samo na jednoj stavki filma koja je ključna za temu. Na stranu što se ponaša neodgovorno kao seronja-ali pritisak bračnog života je to nije to kao kad su bili samo u vezi promjena za 360 još dolazi s dolaskom djeteta pa aj da se još ovu večer izdivlja. Da su kojim slučajem u vezi-možda bi se stvari drugačije odigrale. Ovdje nije odsutstvo ljubavi u pitanju nego samo monotonija koja se vremenom pojačava a njima treba još akcije samo jebiga nisu trenutno u situaciji da si istu mogu dopustit. Stvari su u principu dosta jednostavne psihološki okidači situacije da se može navike i još niz drugih okolnosti su kompletna premisa "neka ostane među nama" a ne fakerstvo glavnog protagonista kao takvo ono je samo rekvizit adaptacije daleko više stvari od toga samog.
To je bila jedna od premisa sa "zimicom" kratkim filmom rezimiranom u antagonizmu blizine djevojka koja iz jedne veze uleti u drugu s očekivanjem nekakve emocionalne refleskije ali toga nema pa se-kontradiktorno vraća kod bivšeg s kojim je prekinula kako se implicira ni manje ni više nego iz razloga što druga strana nije ispunila ono što ona treba. Zato su te situacije zanimljive s psihološke pozicije gledano. Kao u slučaju dvije prijateljice na kavi Prošli smo već kroz priču u par postova izravno i neizravno-ona druga koju sam modalno nazvao frivolna je u vezi-ispostavlja se sa tipom koji je susjed ove tradicionalne a koji ima ženu-frivolnu se ne tiče niti ju zanima njegov privatan život i odnos njoj je samo do neobavezne neozbiljne veze više kao avantura. U čemu treba tražiti korijen što je ovaj produžio dalje? U tome da nešto u samom braku nije kako treba biti kad stvari pređu u nekakvu rutinu druga strana potraži nešto novo izvan toga a to nije problem treće strane ona već klišejziranja baljezganja kako je treća strana "rasturila" brak su ništa više niti manje klišejzirana sranja. Iz 2 pozicije mi je ovaj film iz 2010 spojiv sa nekim aspektima radio-drame iz 2022 je ta situacija koju prolazi ova frivolna-iz veze s oženjenim vidi a i po prijateljici do kuda dovodi brak-do točke na kojoj prođe ljubav zanesenost i onda stvar otiđe u naviku i monotoniju. Doduše u filmu u slučaju Mikija bi to povezao s tim konceptom u slučaju njegovog brata je sve kristalno jasno-alkoholizam i nasliništvo iako i on traži na drugim mjestima malo akcije za razliku od brata bezuspješno. Pored priča o ljubavnim vezama seksu zapravo je u kompletnoj fabuli ta psihološka istanca i dramatika oko svakog ukljčenog kao oblik autoantagonizma.
Pivo nije voda
Newsbarovska satira se bazira(la) u većini slučajeva na političkim/ideološkim pitanjima. Onda aktualnih stranaka i politike-definitivno najbolji konept bolji od sadašnjeg prime-time-a iako niti on nije loš ali orginalno je orginalno. Gledam tako po you tubu i u prijedlog mi izbaci video "pivo nije voda" kakve li su to pizdarije? Ali vidim koji ih kanal objavljuje news bar ovo ni-pod-razno ne može biti loše kad je potvrđena ekipa vrhunskih satiričara iza kanala i ideje.
Radi se o pradoiranju poznatog amaterskog glumačkog trasha krv nije voda primjer kako kvalitetna satirična zajebancija ispadne bazirana na trash seriji dijametralno suprotno onome kad kvalitetno nastaje na šablon kvalitetnih stvari. Eto ništa samo brzinski malo atipičnog humora prije filmskih i kazališnih traktata.
