Ujedinjeni
Kod Moslavca Luki je ostavila komentar
"Bila. I Teatralni i ja. Pišem kasnije post."
Radi se naravno o skupu ujedinjeni protiv fašizma sigurna stvar da će Luki objaviti post pitanje je hoće li i Teatralni što mi je i dalo ideju samo što će on objaviti iz svog kuta. Iz istog onog kuta
kojim se ovaj blog od prvog dana vodi-popularizacijom kazališnih i filmskih umjetnosti jer je i jedna os stavki skupa bila i zabraniteljska cenzura umjetničke slobode. Ali da krenem nekim redom, sve ima svoje i ovdje se daju odgovori na pitanja zašto je umjetnost omiljena meta raznoraznog crnokošuljaškog klateža.
"Tisuće ljudi na antifašističkim marševima u Zagrebu i Rijeci: ‘Kontra mraku, kontra sili!"
Sila cenzure sila nasilja "domoljubnog" narativa. Kad sam koju godinu unazad na blogu polemizirao s Isabelči o moći domaće kinematografije i kazališta oboje smo-rekal bi ona dobili mozgovno usijanje od rekacija na neke filmove i to ne klateži tipa ove protiv koje smo na prosvjedu stali, mislim iste ako se gleda samo profil, nego od onih stručnih krugova koji su neke filmove ocijenili kao "genocidne" i da "vrijeđaju žrtve" radi se konkretno o filmovima quo vadis Aida film po riječima s wikipedije Radnja se događa 11. srpnja 1995, kada Aida, prevoditeljica za Ujedinjene narode, pokušava spasiti svoju obitelj nakon što Vojska Republike Srpske preuzima Srebrenicu i počinje s genocidom nad bošnjačkim stanovništvom tog područja. Nisam gledao nije bilo načina osim na sumnjivim web mjestima pa neću baljezgat u istoj toj nepoželjnoh kategoriji bio je i ovdje nedavno recenzirani Dara iz Jasenovca koji je još i više nego Aida bio crvena krpa onima protiv kojih smo danas stali u obranu umjetnosti slobode demokracije progresivnog društva u kojem nema podijela i kategorizacija. Elem, dotaknulo se i pitanja pljačke i lopovluka dok istovremeno mračnjačke sile poseljačuju društvo i vraćaju nas u neka crna vremena. To je razlog više zašto je "Dara iz Jasenovca" važan film koji treba više puta gledat. A bilo je i prizemnih recenzija istog kako je njihovim riječima "brutalnost ustaških zločina prikazana na katostrofalan način.". Da, ovo je baš relevantan izvor a ne oni koji su za film daleko kompetentniji a i komentari ispod toga blistaju subinteligencijom i primitivizmom.
"Dara, Porfirije, Vučić, Đoka......koja je ovo ofanziva s Istoka"
"Srpska propaganda i laž."
"Volio bih vidjeti vučičev film o Vukovaru, Škabrnji, Srajevo trznica, Srebrenici, ..ima tog još. Kako brzo preskače ono što mu ne paše."
"Kako je onaj njemački povjesničar rekao o istinitosti događaja u filmu : ovaj film otklanja i najmanju sumnju u Srbe kao lažove i prevarante "
"Tako je Dara . To su i Ameri rekli da se filmom vidi pravo lice tih svetosavaca , lažljivo , prevrtljivo , pokvareno ..... Ali to je normalno kad znamo da je izmišljen narod mix tursko , romsko , albanskih naroda"
"dara@ vidi se vaše pravo lice da u američkim filmovima vas prikazuju uvjek negativno, a ni jedan film američki nisam vidio da Hrvate tako prikazuju"
Ipak ovaj zadnji ruši sve rekorde u subinteligenciji-da tako "hrvate prikazuju" koje hrvate? Crnkošuljaše? Oni nisu hrvati oni su sramota, i prikazani su kao koljači što su i bili. Film je realističan i to je crni dio povijesti-koji ovi koji skandiraju "nazavisnoj" konstantno izvlače i nameću kao nešto pozitivno. Bit filma i dramske umjetnosti je da slobodno govori i problematizira tu toksičnost što zabranitelji nastoje cenzurirat. To je prva stavka koje nam je previše i zbog koje smo imali skup.
VEČERNJI
Ujedinjeni protiv onih koji veličaju taj sustav i sipaju imbecilne komentare na film koji problematizira mračnu stranu prošlosti, zato i je važan film iako nas vraća u prošlost ali crnokošuljaštvo je problem i u sadašnjosti. Drugi slučaj izvanredan govor Lucije Marković o sve više i intenzivnijem zabijanju nosa dotičnih u tuđe krevete i reproduktivne organe. Ovdje je bio slučaj prizemnog komentiranja predstave "godine" kategorizirajući istu kao "promašaj" Nisam čitao sve samo kucao na preskok ionako kritike ne čitam dalje od naslova doduše bilo mi je na stotu jasno odkud puše ta kategorizacija. Usporedbe na relaciji "audio knjige s kostimima" (što je već samo po sebi nonsens parexcelans) preko usporednih relacija sa drugim stranim izvedbama. Ono što se ističe kao apsolutni trenutak koji ledi krv je ovo.
"Ne mislim da je poželjno da publika u kazalištu pada u nesvijest. Želim reći da Annie Ernaux piše autofikciju, i piše ju ogoljeno, dokumentarno, gotovo sociološki. O vlastitoj prošlosti, majci, pobačaju, ljubavnim vezama, seksualnosti ili bolesti, o klasama, društvenim strukturama, kolektivnim iskustvima, Annie piše bez sentimentalnosti, radikalno, stilom koji odbija retoriku. Ona piše neudobno.
A ta narativna neugoda izaziva fizičku reakciju koja proizlazi ne iz šoka, nego iz prepoznavanja, iz duboke, iskonske identifikacije s potresnim iskustvom."
T PORTAL
Da i u čemu je problem? U padanju publike u nasvjest? Koje je možda ovdje i napuhavanje, što proizlazi iz problematiziranja adaptacije na scenu izvođenja ilegalnog pobačaja? Nisam puno u tu temu ulazio u Les Années-u osim što je usputno spoemnuto jer predstava se bazira na kompletnoj priči o tehnološkoj evoluciji i slobodi plus primitivizmu koji isti kontrolira i ograničava pa ću sad ovdje-predstava problematizira i pitanje zabrane pobačaja što protagonistica u svojim dvadesetim doživljava. Neželjenu trudnoću mora prekinuti ilegalno što je rizična i opasna metoda ili kako je Luki ovo ljeto u svom postu izvanredno uočila: ovdje njoj ostavljam riječ "Scene abortusa su strašne, ali meni je još strašnije mamino propadanje....:(((( Ti su dijelovi baš teški....Taj je dio odlično "odradila" Iva Mihalić, koja glumi kao da je prošla neko takvo prestrašno iskustvo."
Koja je glavna i bitna razlika u precepciji? Kod nas koji gledamo kako treba vidimo i u čemu je problem-ne u samoj šokovitoj interpretaciji to i treba tako biti-ono što se onim drugim zgroženima stavlja kao nelegitimno je uopće takvo što glumit snimat režirat, po njima nije problem što su abortusi negdje ilegalni što dovodi do toga da se isti rade u ilegalnim opasnim uvjetima nego što se o tome bez cenzure izravno govori i problematizira. Isti je profil ovih protiv kojih smo danas bili ujedinjeni-isti oni koji si daju pravo ulaziti u tuđe krevete i reproduktivne organe. Umjetnost je na meti jer isto stavlja na tapetu kao problem ono što problem stvarno i je. Protagonisticu u različitim životnim periodima glume 4 glumice ona u svojim dvadesetim definitivno se suočava sa najgorom traumom i rizikom za život. To je isto jedna od stavki koju predstava problematizira, ista ona stvar koja se događa i isti onaj cenzorski mentalitet koji osim što bi ograničavao nečija bogomdana prava bi ograničavao i umjetnost kao zabranitelji u Benkovcu. Ali ima još primjera nedavno sam imao post o jednom kratkom filmu sa jakom porukom "janje" iz 2019-e na koji je Starry imala izvanredan njoj uobičajeno komentar.
"Film je mučan, jako dobro prikazan autističan odnos tinejdžera prema situaciji, premda bi prema janjetu vjerojatno pokazivali više naklonosti, dakle zarobljenik je još diskriminiraniji. Mislila sam da će mlađa djevojčica nešto učiniti za dobrobit zarobljenog, međutim nema happy enda. Autistične ko klečavci, bravo za metaforu i usporedbu s klečavcima, u tvojoj analizi. Dominacija, dominacija, dominacija. Dominacija kao perverzija. "To je koncept kojega je 1945. godine definirao norveški psiholog i filozof Ingjald Nissen,a koji podrazumijeva načine neizravnog omalovažanja i ponižavanja žrtve."
Jedina zamjerka filmiću je ona maska na crncu na kraju filma, bolje bi sjela maska janjeta, po meni, kad je već naslov filma Janje.
Nina se profilira u jako zanimljivu autoricu. Sve pohvale tebi za izbor filmova i tema i način na koji izvodiš feedback, tj., kritiku negativnih društvenih pojava oko okosnice, izabrang umjetničkog djela. Bravo!"
Konkretno radi se o troje klinaca jedan dovede svoje 2 prijateljce u neki stan u kojem drže nepalca ili što je već. Situacija od pasivne agresije sa protokom eskalira u aktivnu. Baš izvanredno izvanredna projekcija ovog što se događa vani. Samo što u filmu to počinje još prije tinejđerskih godina. "Dominacija kao perverzija" starry gađa sve u cenera-a i to je bio dio našeg okupljanja poruka dotičnima da odjebu od krojenja općeg narativa kako bi svi mi trebali živjeti, i to je oblik fašizma protiv kojeg smo ujedinjeni. A sjetio sam se i tokom programa da u to nisu uključili klačavce a savršeno odgovaraju onom protiv čega je skup. To me sjetilo na predstavu "nebeski svod" u kojoj je glavna premisa problematizacija ženskog patrijahata ali u pozadnin istog je muška verzija.
"Ova premisa odgovara Zajecovoj interpretaciji uloge Tee, politička aktivnost kao ozlaz od realnosti koja se nakuplja godinama i nakon silnih godina grune pod pritiskom političkih namještaljki. Rekonstrukcija Karlovog kampa je iz ove pozicije više nekog osobnog karaktera-vjerovatno osvete života s istinom koja godinama stoji u podsvjesti koja je godinama bila na relaciji s internalizacijom fiktivne slike "normalnosti" koja nakon puno godina pod pritiskom puca samo se treba (sa)gledati ključne reference u scenariju Karlova žena-drago joj je što je nema (sad više ne mora živjet sa iluzornim slikama i pravom istinom) i kćer-cijeli prvi čin, zaokupljenost političkim/ideološkim parolama i aktivnostima u drugom kao realizirana odrasla osoba i mlada perspektivna političarka u ključnom trenutku puca pod navalom istine. A (ne)posredno se problematizira i politika na generalnoj razini ali fokus je stavljen na više oblika osobnih nestajanja." To sam se referirao na jednu situaciju u kojoj do točke pucanja dolazi uslijed dugogodišnjeg konstantnog pritiska i onog što je u podsvjesti. Iako ne "nebeski svod" za razliku od "nestajanja" u 18 stoljeću opet je suvremena predstava ne samo po godini izlaska nego i po radnji. Između provg čina i pauze na video-zidu se vrti snimka muškog djela ansambla zagrebačkog hnk što je implikacija da su oni stvarni suci i oni koji presuđuju ženskom patrijahatu je korijen onaj palanački po kojem je sad njima dozvoljeno da sude je li dotična trudna a u principu to je proforma nikakvo realno pravo i moć.
ZAGREB INFO
A 2018 je snimljen i jedan isto realističan film
"Prekrasno je nedjeljno jutro. Ona se budi i gleda ga kako ukrcava zadnje komade namještaja u kamion. Dok beba mirno spava, njih dvoje broje zadnje sate u svojem domu čekajući deložaciju. Budućnost je nesigurna, ali izbor pred njima jednostavan je. Moraju odlučiti hoće li prihvatiti nepravdu ili joj se oduprijeti.
Film o još jednom realnom problemu zelenaškim kamatama deložacijama a pored svega toga dotaklo se na skupu i rasprodaje svega stranom kapitalu i lihvarskih stambenih kredita koji su danas svima nedostupni. Što je konzistentno sa skupom, filmskom i kazališnom umjetnosti i crnokošljašima? I film i kazalište problematiziraju maligne marginalce u društvu, deložacije kredite kamate petljanje u tuđe reproduktivne organe sve ono što i je problem i zato i jesu na meti kao i svi koji zagovaraju ravnopravnost i slobodu.
Dara iz Jasenovca
INDEX
Godine
Nebeski svod
DNEVNIK.HR
Projekcije društvenih malignosti kroz umjetnost koju se sputava a kao što tendiraju kontroli i ograničavanju toga tako i kompletnoj moći i kontroli nad svima. Ovaj skup danas pored filma i kazališta je jedna rijetka svjetla točka Hrvatske.
