ZASLUŽENA NOMINACIJA
Da ne bi bilo da je godina počela sa samo ljigavim vijestima na koje neću staviti vezu pošto se radi o prevelikoj gadosti (što bi tek bilo da nemam jak želudac?) ali odigrava se svake prve subote u mjesecu ima i hvale vrijdbih stvari. A na što konkretno mislim? Na vijest iz svijeta dramske umjetnosti predstavu sa triler konceptom punu kompleksnosti intriga i poveznica od koje je trebalo raditi serijal ovdje na blogu. Nestajanje post koji je prvu fazu nastajanja imao-to ni onda nije bila tajna prije same premijere predstave na osnovu skupljenih informacija o njoj kroz tekstualne i vizualne šablone koje su se predpremijerno podastirale na internetu. Sve me to u kontekstu mračnjaštva i skrivenih tajni asociralo na neke situacije iz ćaće iako dijametralno suprotne onima u predstavi. U principu fokus posta samog stavljen je na situaciju koja je događajem ista ali druga situacija mjesto i vrijeme. Krajem prošle godine neposredno pred novu objavljena je vijest o nominaciji predstave
Počela je utrka za novim priznanjima Zlatnog Studija, najveće i najprestižnije medijske nagrade u Hrvatskoj.
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu nominirano je u dvije kategorije.
Za predstavu godine nominirana je predstava Tomislava Zajeca Nestajanje u režiji Dore Ruždjak Podolski.
Kao glumac godine nominiran je Ozren Grabarić, za predstavu Kralj Gordogan.
Glasati je moguće putem linka: https://www.jutarnji.hr/zlatni-studio ali i putem kupona koji će biti objavljeni u prilogu Studio 13. i 20. prosinca.
Kuponi za prvi krug trebaju stići do 27. prosinca na adresu Zlatni Studio, PP 210, 10001 Zagreb. Osim preko kupona u Studiju, glasanje traje i online putem portala jutarnji.hr, a pretplatnici na premium sadržaj imaju privilegij glasati više puta unutar 24 sata.
Finalisti, troje nominiranih u kategoriji koji prema odluci publike ulaze u drugi krug, bit će objavljeni u Studiju. Potom slijede kuponi za drugi krug, koji će biti objavljeni 3., 10. i 17. siječnja, a proglašenje pobjednika će se odviti 31. siječnja u izravnom prijenosu na HTV-u 1. Kuponi u drugom krugu trebaju stići do 24. siječnja.
Čestitke svima na nominacijama."
Poprilično je naporno gledati filmove tipa duga mračna noć ne samo zbog izbora teme nego i zbog trosatne dužine što prelazi granicu optimalnog trajanja i definitivno nije nešto što se glea u kompletu. Ali očito je bilo i potrebno jer je puno likova pozicija tema...druga stvar-pošto je "nestajanje" predstava sa puno uloga koje su kompleksne i svaku treba analizrat zasebno nije niti stalo sve u samo jedan post ali kompleksnost kompletne drame stala je u optimalnih 140 minuta predstave i to je isto jedan od razloga zašto je zasluženo pokupila nominaciju. Izazovno je bilo izrežirat takav komad u kojem su tako kompleksni likovi odnosi i situacije a da ne uzme puno vremena-s obzirom na navedene stvari trajanje predstave ima sasvim optimalnu granicu-nešto više od 2 sata prostor unutar kojeg dosta njih ne bi došli niti do pola priče. U polemikama s Luki (pošto su nam interpretacije po pitanju tehnikalija redateljskih i inih bile dijametralno suprotne) smo došli do zaključka da je dosta toga ostalo štono se kaže "visiti u zraku" zato je-to je još jedan od razloga složen serijal postova posvećen samo "nestajanju". Ovdje se treba fokusirati na svaki detalj a posebno na 4 ključne role- Marko-glavni protagonist drame koji se bori s traumom iz djetinjstva Markova žena-s kojom je u napetom turbulentnom odnosu kojem je korjen svađa koja vuče traumu iz prošlosti. Karlo-profesor prirodnjak na van ugledan građanin a iza 4 zida pedofil predator. Karlova žena-koja živi u iluzijama "normalne" familije kao da se brani od istine poricanjem iste i njihova kćer Tea-ozbiljno zagrizla u političke performanse koji su isto oblik izalaza od stvarnosti a u drugom činu afirmirana političarka koja puca pod pritiskom na kraju. Uglavnom paralelno su se odigravale žestoke interakcije na više relacija pa je bilo izazovno to sve ispratit što je s Lukine strane bio minus predstavi-s moje nije bar ne više vidio sam to kao minus u početku kad sam gledao prvi put ali samo na kratko jer su mi se nakon gledana posložili svi detalji. Sve što je bilo ključno se odigralo i ostalo je arhivirano u sivim stanicama.
HNK ZAGREB
A sve te pozicije i situacije za koje je meni bilo potrebno 3 posta stalo je u 140 minuta. Dosta kompleksna i detaljna predstava za period od nešto više od 2 sata ali sve je kompletno rezimirano. Ali "nestajanje" ima još jedan specifičan koncept-u većini predstava su uloge uvučene u zaplete iz kojih se vade ovdje svaka uloga kreira neki svoj zaplet koji se protokom predstave spaja u kompletnost na dvije strane- Marko sa svojom obitelji na jednoj strani pozornice-istovremeno na drugoj Karlo sa svojom. To je detaljno isecirano pitanje u postu (ne)posredne interakcije tamo sam se obrušio na kritičarske pseudofilozifije i trkeljanju o "višku" uloga na što se cilja na sporedne koji su proživjeli istu traumu kao i glavni protagonist a slučajno više-manje od istog zlostavljača. Ili konkretno iz (ne)posrednosti:
"Svaki od gore spomenutih "nepotrebnih" likova je nadopuna scene u svakom trileru postoje uloge koje su nadopuna bazičnim to priču nadopunjava. Posredništvo je ključno u određenim stvarima. Kad sam gledao ekranizaciju filmskog klasika "tko pjeva zlo ne misli" referirao sam se na "multipraktik" uloge-posredne koje su nadopunjavale scenu glavnoj glumačkoj postavi stavljanjem u više situacija (susjedi glavnih protagonista, putnici na Samoborčeku izletnici u Samoboru itd...) po istom principu u nestajanju su dodijeljene sporedne uloge. Sasvim je očekivano i realistično da će lik kakav je
ovaj iz predstave imati konobaricu u kući-ipak je ugledan član društva koji si to može financirat. A prektičan primijer je scena koju sam već-doduše u drugom kontekstu navodio u postu o individualnim refleksijama-kad Karlova kćer prepričava priču iz djetinjstva nekome tko to ne zna."
HNK ZAGREB
Situacija se savršeno jasna-da se ne vraćam sad na tu priču važnosti uloga koje nadopunjuju scenu-to je relevantno i potrebno postoji i vanjski svijet izvan ta 4 zida u kojima se skrivaju tajne i naravno da su realistične situacije u kojima samo dio priče u natruhama izlazi izvan ta 4 zida. Kao Teino interaktiranje sa konobaricom na primjer u kojem otkriva jedan detalj iz kampa iz svog djetinjstva koji impliciraju još prljavih tajni ali ništa konktretno nije definirano. Detalji su ključni a u "nestajanju" ih je poprilično.
HNK ZAGREB
A u ponudi su i nagredne igre u kojoj se daju dvije ulaznice za ovu senzaciju. Situacija je u principu sa praćenjem predstave dosta jednostavna. Detalja je puno ali ima jedan praktičan sistem kako sve ključno poloviti. 1.Uloge, koncentracija na interakcije u njima 2.istovremenost događaja-paralelno praćenje obje obitelji na sceni povezivanje ovih prvih sa drugima od samog početka.
"Dramski tekst Nestajanje Tomislava Zajeca priča je o suvremenoj obitelji koja naoko djeluje skladno, no ispod površine naziru se pukotine koje polako otkrivaju što se dogodilo u prošlosti. Karlo (Krešimir Mikić), ugledni znanstvenik te uzoran suprug i otac, krije svoju pravu, predatorsku prirodu. Njegov krimen otkriva se preko odnosa s Markom (Marin Klišmanić), dječakom oštećena sluha, koji se polako pretvara u osobu koja nestaje."
Već u samoj najavi ima stvari koje impliciraju tu povezanost protagonista i antagonista od početka tako treba gledat i na scenu ima i nekih izravno nepovezanih događaja ljudi i situacija ali oni su nadopuna priče vanjski svijet izvan 4 zida jedne i druge strane. Elem u svakom slučaju poanta je da se radi o kompleksnom kazališnom komadu na više razina redateljskoj scenarističkoj glumačkoj i promatračkoj. A unutar optimalnog vremena apsolvirane su sve uloge i pozicije tako da je suma sumarum nominacija zaslužena.
_______________________________________________________________________________________________
Ali ima još jedna specifična stvar zbog koje je predstava posebno zasluženo u naminaciji. Najintrigantnija stavka nisu paralelni tokovi, interakcije napetosti ima sve to svoje osjećaj je intenzivan i realističan nabijen turbulentnim premisama i napetošću. Pored svega najjača stavka predstave je slojevitost uloga. Na prvu izgledaju onako kako su im pozicije dodijeljene a protokom sve se više kompromitiraju u svojoj kompleksnosti u slojevitosti i tu praktički nema iznimke. Ostavljam riječ ovdje samom Zajecu.
"Za mene osobno dijete kao lik ili kao dramska funkcija na neki čudan način generalno uopće i ne pripada u dramski tekst, odnosno unutar prostora dramske naracije, već po svom statusu nekoj vrsti izuzetka ili ispada te po tome traži i neku vrstu posebnog tretmana ili zaštite. Utoliko si zaista u pravu, ova replika je izrazito autoreferencijalna jer uz likove djece koje dosta često koristim u svojim tekstovima u svakom svom liku prvo pokušavam pronaći bar jedno dječje obilježje i tako zamisliti nju ii njega kao dijete. Mislim da je to mjesto i najveće boli ili ranjivosti ali i agresije i svih drugih emocionalnih stanja."
"U pravu si "nestajanje" sam čitavo vrijeme vidio kroz slike. Ne nužno u nekom obliku filmske knjige snimanja, već gotovo scenografski jer je već i sam znanstveni okvir kojim se drama rubno bavi za mene bio inspirativno vizualan. Zemlja kao istovremeno znanstvena činjenica i simbolička potreba da se negdje pusti korijenje."
"Iz načina na koji me to pitaš imam osjećaj da se tebi tako čini. I to mi je na neki čudan način drago iako ne mogu reći da je riječ o svjesnoj autorskoj strategiji. Činjenica jest da je stvarnost koja nas okružuje, u onom trenutku u kojem joj se pridoda neka vrsta teatralizacije, istovremeno i apsurdna i tragična pa je u tom kontekstu i lik Tee je podjednako apsurdan i tragičan u onome što predstavlja za našu društvenu stvarnost. Ono što pak ona predstavlja meni osobno je neki oblik simboličnog zatvaranja očiju pred samom sobom i istovremenog bijega u nešto što je važnije veće i snažnije od nje same. A takav oblik grandomanije istovremeno je tužan ali i bolno je prisutan u našem širem društvenom okružju."
Kako sam naveo ovo je nadopuna-redateljska tezi o postupnoj kompromitaciji uloga i zadiranje u njihove psihološke profile. Pored važne uvijek aktualne teme i problema ulazi u detaljnu kompromitaciju psiholoških profila protagonista i antagonista a sve je stalo u 140 minuta predstave. Još jedan razlog više da osvoi zlatni studio za najbolju predstavu.