Američka šablona-hrvatska senzacija
1
Već sam nešto elaborirao koju godinu unazad o domaćem filmu koji je deklariran/klasificiran kao hororac. Ima taj horor(istični) koncept ali po meni-puno je bliži akcijskoj crnoj komediji. Razlog je
ni manje ni više nego u samom scenariju i interakcijama-praktički da u 45 minuta filma i nema scene u kojoj nema te note zdravog crnog humora. Godina 2011 period kad je počela popularizacija naše kinematografije i kad su lagano domaći filmovi više počeli dolaziti do izražaja. Oni koji su očekivali da sve bude na razini američke kinematografije ovdje spadaju kao marsovci ne kao ljudi sa legitimnim mišljenjem pošto neargumentirano i bezveze samo da se komentira. Vratit ću se još na to.
2
Negdje početkom stoljeća snimljen je američki horor pogrešno skretanje a 2007 i dvojka nakon čega se stvar otegla u trilogiju ali to nije sve. U američkoj kinematografiji kad se nešto zareda to serijali samo pljušte do nesnosnosti pogrešno skretanje četvorka (2011) petica (2012) šestica (2014) početak (2021) majke ti mile ima se može se iako ništa konkretno i ozbiljno nema u tim filmovima koji su klasik trash horora evo nakon serijala od 6 filmova sad i specijalizirana ideja kako stvar vratit na početak-kako je sve počelo. Elem idemo na našu kinematografiju s kojom ovo ima neke na prvu izravne a zapravo neizravne veze.
3
2010. je snimljen prvi domaći horor na tragu "pogrešnog skretanja" intrigantnog i lagano mističnog imena "šuma sumarum" kojem je "baza" bio orginalni "pogrešno skretanje" ali samo kao ideja odvesti ekipu na tim buliding u neku pripizdinu u kojoj počinju problemi. Sve drugo je nebo i zemlja razlika u svemu doći ćemo i do toga.
"Novi nizozemski vlasnik hrvatske marketinške agencije vodi svoje uposlenike na akcijski team building vikend. Nakon raftinga koji završava incidentno, dvije se grupe tijekom paintballa probijaju šumom u kojoj ih čekaju nemala iznenađenja – lokalna obitelj koja im radi o glavi, sumnjivi instruktori, izletnički par i bizarne nesreće.
Kako se dan bliži kraju, postaje jasno da nakon ove igre više ništa neće biti isto. "
MOJ TV
MOJ TV
Ideja i realizacija sasvi inovativna iako sam se u periodu kad je vijest postala viralna i kad su izbacili trailer naslušao sranja kako će ovo biti "pogrešno skretanje" na naš način (čitaj kamufliran izraz za sranje koje neće nadmašiti američku verziju) dok se uopće ne radi o ničemu od toga! "Šuma sumarum ima sasvim svoj specifičan koncept.
4
Amerika k'o Amerika morali su oni osim što su napravili iritantan serijal od 7 (jebenih 7!) filmova i u horce kao takve staviti neke irealne stvari na tragu alinena, i izdeformiranim (polu)ljudima koji su kanibali koji love ubijaju i jedu sve one koji imaju peh da se izgube po njihovoj divljini što se događa ekipi velegrada koji ne poznaju teren na ekipnom bidingu. Oni su morali svoje irealne pizdarije ubacit o izdeformiranim poluljidima koji su otrovani kemijom iz obližnje tvornice i svaka nova generacija se rađa još deformiranija od one prethodne a hrane se ljudima koji se tamo nađu. Dok kod naših filmova nije riječ o takvim nerealnim napuhanim bolesnim krajnostima, šablona je američka (Pogrešno skretanje") ali realizacija scena i priča, fabula nešto je sasvim drugo. Na jednoj premisi je napravljena sasvim nova druga i kvalitetna stvar. Apropo šuma sumarum:
"Šuma summarum je hrvatski crnohumorni triler iz 2010. godine kojeg je režirao Ivan-Goran Vitez. U filmu glume Vili Matula, Hana Hegedušić, Ljubiša Savanović, Nina Violić i drugi."
"Šuma sumarum" da ima i tu crnohumornu komponentu iako ona nije tako derastično izražena kao kod "zagorskog specijaliteta" (na to ćemo tek doći po redu samo!) ali ima je, a adaptira plus to neke nastrane izopačenosti glavnih negativaca/antagonista kroz crnohumorni filter osim toga film treba svatiti kao ozbiljan horor sa natruhama povremenog doziranog crnog humora. Za razliku od "pogrešnog skretanja" "šuma sumarum" nema kanibale uopće ih nema u priči pa je to prva stvar na kojoj gubi relaciju sa teroijom da je "kopija" američkog pogrešnog skretanja. Druga stvar na kojoj gubi relaciju je da je ovo drugi koncept-horor ali horor sa doziranim natruhama crnog humora pod1 pod 2 fabula je daleko kompleksnija realističnija i ozbiljnija od deformiranih zagađenih poluljudi iz wring turna koji su kanibali. Tim buliding se preokreće u krvavi obračun i likvidacije tokom igre paintballa ali iza svega toga stoje lokalci u suradnji sa firmom u kojoj su oni (glavni protagonisti) zaposleni-interakcija između jednog od glavnih likova i njegove kolegice otkriva prljavu tajnu zavjeru nihove firme da dio njih pobiju tokom paintballa da oslobode radna mjesta. Preradikalno i morbidno jel tako? Zašto im jednostavno ne daju otkaz? Preskupa metoda-onda su im dužni isplatiti otpremninu što im je izniman trošak ovako je jeftinije da ih proguta noć. Otkriva je ozbiljna prevara i zavjera iza svega toga što je još jedna premisa po kojoj je ovo orginalnost domaćeg projekta koji za ideju iz američkog pogrešnog skretanja ima samo priču o ekipi iz moćne firme koja dolazi u vukojebinu na team bilding i naleti na munjene lokalce. Sve drugo je kao ideja inovativno.
5
Već u gore linkanom postu rezimirani "zagorski specijalitet" Danas mi je uzbacilo na instagramu trowback na film pa reko što da ne pogledat ponovo i malo se opustit uz koncept unikatnog crnog humora nabijenog instant-horor kadrovima i par akcijskih scena. Dio iz recenzije koju sam tipkao onda:
"Ovo je prvi ikad snimljen u našoj kinematografiji i ispao je duplo bolji od američkih serijala pogrešno skretanje. Iako je radnja slična ima u njima bitne razlike. O samim specifičnotima koje odskaču od klasičnog horora ću kasnije. "
Ovo je bilo brzinski jer mi je bilo ključno ostaviti interpretacije komentatorima a bilo je dosta konkretnih dojmova o filmu samom.
isabel
"Pa ovaj film je pun humora i zdravog i crnjaka, da ;
-kak se zovu oni kaj ne jedu meso...;-)
pa još i ;-alergična na svježi zrak...
Jel ovdje Alfred Hitchcock bio savjetnik pri režiranju, ili pisanju scenaria?
Super film, hvala ti na ovome.
tp."
-kak se zovu oni kaj ne jedu meso...;-)
pa još i ;-alergična na svježi zrak...
Jel ovdje Alfred Hitchcock bio savjetnik pri režiranju, ili pisanju scenaria?
Super film, hvala ti na ovome.
tp."
Isabelči je prva koja je uočila tu crnohumornu komponentu filma i na nju se prvo fokusirala-naravno to i je bit filma da se svati kao crnohumorni iako je deklariran kao horor. Osim Isabelči imao je i NF interesantan zajebantski komentar kao referencu na dio scenarija iz filma:
<>NF
"ha,ha, i ja sam ponekad alergičan na naš svježi zrak, djeluje z6animljivo :D"
A onda je Isabelči nastavila ispoljavat svoje oduševljenje filmom na moje sveopće oduševljenje
"To što si ti izdvojio ja sam namjerno prešutjela, ali sam zapisala sebi u jednu bilježnicu tako da znaš, kao i ono;-Neću EU, glasam za sir i vrhnje".,no da ne nabrajam sad i ja kolliko sam toga prepisala , bolje
da šutim:-),
Provale su im mrak!
Što se hitchocka tiče , jednostavno sam morala ti spucati , jer on mi je No1 kada se radi o hororu u finjaka, njegove -ptice -su i meni kao i tebi
najfascinantnije, glazba ovog našeg filma u startu odmah me asocirala na njegovu, nije za usporedbu uopće, samo kažem, bolji smo , fakat jesmo i oni bi zaista trebali učiti od nas, tu si u pravu skroz,
Ovaj film naprosto je čisti užitak pogledati još koji put i da znaš da budem, koliko večeras ponovno uz kokice,ili već nešto.:-)"
da šutim:-),
Provale su im mrak!
Što se hitchocka tiče , jednostavno sam morala ti spucati , jer on mi je No1 kada se radi o hororu u finjaka, njegove -ptice -su i meni kao i tebi
najfascinantnije, glazba ovog našeg filma u startu odmah me asocirala na njegovu, nije za usporedbu uopće, samo kažem, bolji smo , fakat jesmo i oni bi zaista trebali učiti od nas, tu si u pravu skroz,
Ovaj film naprosto je čisti užitak pogledati još koji put i da znaš da budem, koliko večeras ponovno uz kokice,ili već nešto.:-)"
6
Definirana je ključna razlika između "šume sumarum" i šablone po kojoj je adaptiran. Osim što je samo šablona (pre)uzeta iz američke kinematografije fabula priča i situacije su sasvim druge. Elem na "zagorski specijalitet" je bilo komentara-nekih koji ne razlučuju da ovo nije "kopija" pogrešnog skretanja nego film kao zasebna neovisna ideja o izvornoj evo samo nekih:
"Odlično! Kratko ali slatko. Filmčić koji ima elemente američkih filmova: Kultnog filma Teksaški masakr motornom pilom, također kultnog ostvarenja Pogrešno skretanje i filma Vučji potok koji je autentičan. Hvala na postavljanju ovog filmčića koji je recimo, jedan predložak za neki kasniji, sa sličnom tematikom, film koji će biti u standardnom filmskom vremenu. Do tada, strpimo se."
" Pogresno skretanje za sirotinju"
"Kud baš Zagorce da ocrnčite... "
" Ne kuzim. Izgleda ko moj prosječan izlazak u Zagorje!"
Prizmenih komentara je poprilično ovi su iz brzinske selekcije onih vjerovatno najnovijih. Prva greška je ovdje što se "zagorski specijalitet" sagledava iz kuta "pogrešnog skretanja" a ne kao film za sebe, koji je daleko kvalitetniji-čak mi je i ispod časti stavljati ga u istu rečenicu sa američkim šundom ali ovdje je potrebno jer je po toj šabloni. Za razliku od "šuma sumarum" ovdje se stvarno radi o kanibalima ali o nikakvim deformiranim nakazama nego o običnim ljudima koji su kanibali. A i koncept zapleta zagrepčana na tim buildingu s njima bitno se razlikuje od onog u "pogrešnom skretanju" Ovo je film koji ima umjetničku vrijednost kao i šuma sumarum. Prvo što sadrži taj gorteksni oblik crnog humora i to u većoj mjesri nego "šuma sumarum".
"Zagorski specijalitet groteskni je film strave s lokalnim okusom gorčine, koji govori o team-building izletu koji se pretvara u gastronomsku avanturu iz pakla u izoliranom, brdovitom dijelu Hrvatske. Poznata lokalna gostoljubivost pokaže se fatalnom za mlade gradske poslovne ljude Leu, Ozrena, Darija i njihove prijatelje koji odluče ostati na večeri na mirnom seoskom imanju."
VIDEO
VIDEO
7
U principu oba naša filma su kao šablonu vjerovatno imali premisu iz "pogrešnog skretanja" ali su u svojoj realizaciji fabuli i radnji nebo i zemlja razlika. Po više stavki i kategorija:
REALIZAM-Tema "šume sumarum" o organizoranoj zavjeri i naručenim ubojstvima pojdeinaca iz firme je daleko realnija intrigantnija i napetija priča od priče o deformiranim poluljudima koji love normalne ljude i žderu ih. Ista stvar kod "zagorskog specijaliteta"-tamo se zapravo radi o familiji kanibala ali nemaju zdeformirane face niti boluju od radioaktivnih boleština samo su eto trknuti kanibali. Isto tako koncept zapleta s njima je bitno drugačiji od onoga u wrong turnu. Prva stvar-prvi kadar u kojem se te dvije strane pronalaze počinje napeto i izgleda da će pasti krv ali se dogode neke nepredviđene situacije koje odgađaju ono što je nepisano pravilo da će se u filmu tog žanra dogodit. Da ne idem previše u detalje klik na vezu ispod fotki iz filma vodi do filma samog ukupno traje 45 minuta pa se može pogledat.
CRNI HUMOR-"Šuma sumarum" je deklariran kao ozbiljan horor, ali ima natruhe tog crnog humora ali još više trilera koji više dolazi do izražaja nego strava koju bi horor trebao adaptirati. To je druga specifičnost i unikatnost domaćeg filmskog projekta. "Zagorski specijalitet" je od praktički prvog kadra nabijen dozom misterioznosti dominantno crnim humorom povremenim horor scenama i akcijom. Može se reći koktel svega i svačega deklariran kao čisti horor ali za mene osobno groteksni crni humor sa dozom horora. Razlika je nebo i zemlja od izvorne američke wrong turn idejej. Uzeto je samo kao šablona ekipa s posla na tim bulidingu (koja glupa riječ) koja upadne u sranja. Ali za razliku od wrong turna-inovativna specifična i realistična ideja oko same priče i fabule, a i koncept zapleta je daleko orginalniji. Tako da su teroije kako su ovi naši filmovi "kopija" pogrešnog skretanja šuplje.
KONCEPT RASPLETA-Još jedna stvar koja je zanimljiva. U našoj kinamatografiji nema tendencije raditi serijale do ibera i nesnosnosti-svako "pogrešno skretanje" (bar ova 3 koja sam gledao) je koncipirano tako da bude očito da priča nije zaključena i da ostaje materijala za četvrti peti šesti...sto pedeseti? dio. Rasplet "šume sumarum" ostavlja dozu misterioznosti o događajima koji su se odig(raval)i nakon završmog reza kao i sa "zagosrkim specijalitetom" iako je tamo stvar transparentnija. U oba slučaja ostavljena je doza misterioznosti ali ne kao pauza u priči nego kao zaključivanje iste. Još jedna stvar koja pobija teorije o "kopiranju" američke kinematografije.
Sasvim je legitimna stvar uzeti samu ideju kao šablonu i oke to nije sporna stvar da se ovi domaći filmovi baziraju na jednoj stavki izvorno američke ideje ali isto tako oba filma su inovativni i orginalno unikatno scenaristički koncipirani. I koji to moroni moraju biti da te ključne razlike ne vide?
ZASLUŽENA NOMINACIJA
Da ne bi bilo da je godina počela sa samo ljigavim vijestima na koje neću staviti vezu pošto se radi o prevelikoj gadosti (što bi tek bilo da nemam jak želudac?) ali odigrava se svake prve subote u mjesecu ima i hvale vrijdbih stvari. A na što konkretno mislim? Na vijest iz svijeta dramske umjetnosti predstavu sa triler konceptom punu kompleksnosti intriga i poveznica od koje je trebalo raditi serijal ovdje na blogu. Nestajanje post koji je prvu fazu nastajanja imao-to ni onda nije bila tajna prije same premijere predstave na osnovu skupljenih informacija o njoj kroz tekstualne i vizualne šablone koje su se predpremijerno podastirale na internetu. Sve me to u kontekstu mračnjaštva i skrivenih tajni asociralo na neke situacije iz ćaće iako dijametralno suprotne onima u predstavi. U principu fokus posta samog stavljen je na situaciju koja je događajem ista ali druga situacija mjesto i vrijeme. Krajem prošle godine neposredno pred novu objavljena je vijest o nominaciji predstave
"HNK u Zagrebu nominiran u dvije kategorije za nagradu Zlatni Studio
Počela je utrka za novim priznanjima Zlatnog Studija, najveće i najprestižnije medijske nagrade u Hrvatskoj.
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu nominirano je u dvije kategorije.
Za predstavu godine nominirana je predstava Tomislava Zajeca Nestajanje u režiji Dore Ruždjak Podolski.
Kao glumac godine nominiran je Ozren Grabarić, za predstavu Kralj Gordogan.
Glasati je moguće putem linka: https://www.jutarnji.hr/zlatni-studio ali i putem kupona koji će biti objavljeni u prilogu Studio 13. i 20. prosinca.
Kuponi za prvi krug trebaju stići do 27. prosinca na adresu Zlatni Studio, PP 210, 10001 Zagreb. Osim preko kupona u Studiju, glasanje traje i online putem portala jutarnji.hr, a pretplatnici na premium sadržaj imaju privilegij glasati više puta unutar 24 sata.
Finalisti, troje nominiranih u kategoriji koji prema odluci publike ulaze u drugi krug, bit će objavljeni u Studiju. Potom slijede kuponi za drugi krug, koji će biti objavljeni 3., 10. i 17. siječnja, a proglašenje pobjednika će se odviti 31. siječnja u izravnom prijenosu na HTV-u 1. Kuponi u drugom krugu trebaju stići do 24. siječnja.
Čestitke svima na nominacijama."
Počela je utrka za novim priznanjima Zlatnog Studija, najveće i najprestižnije medijske nagrade u Hrvatskoj.
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu nominirano je u dvije kategorije.
Za predstavu godine nominirana je predstava Tomislava Zajeca Nestajanje u režiji Dore Ruždjak Podolski.
Kao glumac godine nominiran je Ozren Grabarić, za predstavu Kralj Gordogan.
Glasati je moguće putem linka: https://www.jutarnji.hr/zlatni-studio ali i putem kupona koji će biti objavljeni u prilogu Studio 13. i 20. prosinca.
Kuponi za prvi krug trebaju stići do 27. prosinca na adresu Zlatni Studio, PP 210, 10001 Zagreb. Osim preko kupona u Studiju, glasanje traje i online putem portala jutarnji.hr, a pretplatnici na premium sadržaj imaju privilegij glasati više puta unutar 24 sata.
Finalisti, troje nominiranih u kategoriji koji prema odluci publike ulaze u drugi krug, bit će objavljeni u Studiju. Potom slijede kuponi za drugi krug, koji će biti objavljeni 3., 10. i 17. siječnja, a proglašenje pobjednika će se odviti 31. siječnja u izravnom prijenosu na HTV-u 1. Kuponi u drugom krugu trebaju stići do 24. siječnja.
Čestitke svima na nominacijama."
Poprilično je naporno gledati filmove tipa duga mračna noć ne samo zbog izbora teme nego i zbog trosatne dužine što prelazi granicu optimalnog trajanja i definitivno nije nešto što se glea u kompletu. Ali očito je bilo i potrebno jer je puno likova pozicija tema...druga stvar-pošto je "nestajanje" predstava sa puno uloga koje su kompleksne i svaku treba analizrat zasebno nije niti stalo sve u samo jedan post ali kompleksnost kompletne drame stala je u optimalnih 140 minuta predstave i to je isto jedan od razloga zašto je zasluženo pokupila nominaciju. Izazovno je bilo izrežirat takav komad u kojem su tako kompleksni likovi odnosi i situacije a da ne uzme puno vremena-s obzirom na navedene stvari trajanje predstave ima sasvim optimalnu granicu-nešto više od 2 sata prostor unutar kojeg dosta njih ne bi došli niti do pola priče. U polemikama s Luki (pošto su nam interpretacije po pitanju tehnikalija redateljskih i inih bile dijametralno suprotne) smo došli do zaključka da je dosta toga ostalo štono se kaže "visiti u zraku" zato je-to je još jedan od razloga složen serijal postova posvećen samo "nestajanju". Ovdje se treba fokusirati na svaki detalj a posebno na 4 ključne role- Marko-glavni protagonist drame koji se bori s traumom iz djetinjstva Markova žena-s kojom je u napetom turbulentnom odnosu kojem je korjen svađa koja vuče traumu iz prošlosti. Karlo-profesor prirodnjak na van ugledan građanin a iza 4 zida pedofil predator. Karlova žena-koja živi u iluzijama "normalne" familije kao da se brani od istine poricanjem iste i njihova kćer Tea-ozbiljno zagrizla u političke performanse koji su isto oblik izalaza od stvarnosti a u drugom činu afirmirana političarka koja puca pod pritiskom na kraju. Uglavnom paralelno su se odigravale žestoke interakcije na više relacija pa je bilo izazovno to sve ispratit što je s Lukine strane bio minus predstavi-s moje nije bar ne više vidio sam to kao minus u početku kad sam gledao prvi put ali samo na kratko jer su mi se nakon gledana posložili svi detalji. Sve što je bilo ključno se odigralo i ostalo je arhivirano u sivim stanicama.
HNK ZAGREB
A sve te pozicije i situacije za koje je meni bilo potrebno 3 posta stalo je u 140 minuta. Dosta kompleksna i detaljna predstava za period od nešto više od 2 sata ali sve je kompletno rezimirano. Ali "nestajanje" ima još jedan specifičan koncept-u većini predstava su uloge uvučene u zaplete iz kojih se vade ovdje svaka uloga kreira neki svoj zaplet koji se protokom predstave spaja u kompletnost na dvije strane- Marko sa svojom obitelji na jednoj strani pozornice-istovremeno na drugoj Karlo sa svojom. To je detaljno isecirano pitanje u postu (ne)posredne interakcije tamo sam se obrušio na kritičarske pseudofilozifije i trkeljanju o "višku" uloga na što se cilja na sporedne koji su proživjeli istu traumu kao i glavni protagonist a slučajno više-manje od istog zlostavljača. Ili konkretno iz (ne)posrednosti:
"Svaki od gore spomenutih "nepotrebnih" likova je nadopuna scene u svakom trileru postoje uloge koje su nadopuna bazičnim to priču nadopunjava. Posredništvo je ključno u određenim stvarima. Kad sam gledao ekranizaciju filmskog klasika "tko pjeva zlo ne misli" referirao sam se na "multipraktik" uloge-posredne koje su nadopunjavale scenu glavnoj glumačkoj postavi stavljanjem u više situacija (susjedi glavnih protagonista, putnici na Samoborčeku izletnici u Samoboru itd...) po istom principu u nestajanju su dodijeljene sporedne uloge. Sasvim je očekivano i realistično da će lik kakav je
ovaj iz predstave imati konobaricu u kući-ipak je ugledan član društva koji si to može financirat. A prektičan primijer je scena koju sam već-doduše u drugom kontekstu navodio u postu o individualnim refleksijama-kad Karlova kćer prepričava priču iz djetinjstva nekome tko to ne zna."
HNK ZAGREB
Situacija se savršeno jasna-da se ne vraćam sad na tu priču važnosti uloga koje nadopunjuju scenu-to je relevantno i potrebno postoji i vanjski svijet izvan ta 4 zida u kojima se skrivaju tajne i naravno da su realistične situacije u kojima samo dio priče u natruhama izlazi izvan ta 4 zida. Kao Teino interaktiranje sa konobaricom na primjer u kojem otkriva jedan detalj iz kampa iz svog djetinjstva koji impliciraju još prljavih tajni ali ništa konktretno nije definirano. Detalji su ključni a u "nestajanju" ih je poprilično.
HNK ZAGREB
A u ponudi su i nagredne igre u kojoj se daju dvije ulaznice za ovu senzaciju. Situacija je u principu sa praćenjem predstave dosta jednostavna. Detalja je puno ali ima jedan praktičan sistem kako sve ključno poloviti. 1.Uloge, koncentracija na interakcije u njima 2.istovremenost događaja-paralelno praćenje obje obitelji na sceni povezivanje ovih prvih sa drugima od samog početka.
"Dramski tekst Nestajanje Tomislava Zajeca priča je o suvremenoj obitelji koja naoko djeluje skladno, no ispod površine naziru se pukotine koje polako otkrivaju što se dogodilo u prošlosti. Karlo (Krešimir Mikić), ugledni znanstvenik te uzoran suprug i otac, krije svoju pravu, predatorsku prirodu. Njegov krimen otkriva se preko odnosa s Markom (Marin Klišmanić), dječakom oštećena sluha, koji se polako pretvara u osobu koja nestaje."
Već u samoj najavi ima stvari koje impliciraju tu povezanost protagonista i antagonista od početka tako treba gledat i na scenu ima i nekih izravno nepovezanih događaja ljudi i situacija ali oni su nadopuna priče vanjski svijet izvan 4 zida jedne i druge strane. Elem u svakom slučaju poanta je da se radi o kompleksnom kazališnom komadu na više razina redateljskoj scenarističkoj glumačkoj i promatračkoj. A unutar optimalnog vremena apsolvirane su sve uloge i pozicije tako da je suma sumarum nominacija zaslužena.
_______________________________________________________________________________________________
Ali ima još jedna specifična stvar zbog koje je predstava posebno zasluženo u naminaciji. Najintrigantnija stavka nisu paralelni tokovi, interakcije napetosti ima sve to svoje osjećaj je intenzivan i realističan nabijen turbulentnim premisama i napetošću. Pored svega najjača stavka predstave je slojevitost uloga. Na prvu izgledaju onako kako su im pozicije dodijeljene a protokom sve se više kompromitiraju u svojoj kompleksnosti u slojevitosti i tu praktički nema iznimke. Ostavljam riječ ovdje samom Zajecu.
1.VJERA (Izvan scene) "Karlo uhvaćen si...Prva replika pali iskru napetosti. Navodi na dedukciju postavlja mišolovku. The games's afoot, vjerovatno bi pomislio Holmes da je u gledalištu. Kako gledaš na odnos sadržaja i forme u procesu pisanja? Je li to tvrdo kuhani noir izašao iz sadržaja ili sadržaj iz njega?"
"Za svaki drugi tekst bez razmišljanja bih mogao reći da je prvo bila forma. Za ovaj jednostavno nisam siguran. Mislim da je replika koju si naveo postojala davno prije same ideje o tekstu. U obliku neke naznake pretpostavke s mogućim potencijalom kao i zabilješke o geologiji članci o umjetnim pužnicama ili kopije umjetničkih radova Egona Schilea. "
2.TEA "Dečko je govorio kroz suze da će to do sutra sve to proći. Ali tata mu je rekao da neće jer vrijeme liječi stvari samo ako se u međuvremenu s tim vremenom nešto radi. Nestajanje u fabuli možda jest drama prostora, društvenog i geografskog ali je po sižeu nedvojbeno drama-vremena. Vrijeme je svatili smo iz drame, zamašnjak tragičnog usuda a budućnost nimalo ne oplemenjuje prošlost. Prema tom uaključku vodi nas i slojevita struktura djela: koliko ti je bitna diskurzivna igra vremenom u gradnji dramske radnje?"
"Vrijeme je jedna od temeljnih komponenti samog kazališta, pri čemu je to vrijeme istovremeno kolektivno i opće, ali i izrazito individualno. U nestajanju kao tekstu zapravo je vrlo slično:gotovo svaki lik operira u svom osobnom izrazito subjektivnom vremenu, a lik Alise čak ne prepoznaje ni tu vrstu vremena kao bitnu odrednicu koja obilježava njeno postojanje, iako dakako da postoji zajedničko "vrijeme teksta" Ono što mene izrazito privlači unutar pisanja za kazalište jest upravo igra vremenom, na način na koji primjerice u ovom slučaju, u tesktu postoje dvije izrazito isprepletene radnje koje se događaju u dva potpuno različita vremena u vremenu uzroka i vremenu posljedica. To poigravanje vremenskim razinama u ovom je kontekstu došlo kao direktna posljedica same radnje, ali mislim da istovremeno donosi i svojevrsnu metaforiku neizbježnoga"
3.KARLO (Glasnije) "Ti uvijek plaćeš. To je sve sračunato, manipulacija na koju su i računali. Dijete je u opasnosti. A ti mu ne možeš direktno pomoći jer si tamo koliko i nisi. I sve što onda ostaje je suosjećanje. Ova britka autoreferencijalna ironija otvara bitnu temu tvoga dramskog pisma. Kao David u ono što nedostaje i Marko u nestajanju dijete je dovedeno do neizdrživog tragičnog paroksizma potpuno nezaštićeno samo. Kako se nositi s tim teretom, posjedujemo li išta osim površnog suosjećanja u procesu suočavanja s takvim stvarima? Kako se ti kao autor nosiš sa time?"
"Za mene osobno dijete kao lik ili kao dramska funkcija na neki čudan način generalno uopće i ne pripada u dramski tekst, odnosno unutar prostora dramske naracije, već po svom statusu nekoj vrsti izuzetka ili ispada te po tome traži i neku vrstu posebnog tretmana ili zaštite. Utoliko si zaista u pravu, ova replika je izrazito autoreferencijalna jer uz likove djece koje dosta često koristim u svojim tekstovima u svakom svom liku prvo pokušavam pronaći bar jedno dječje obilježje i tako zamisliti nju ii njega kao dijete. Mislim da je to mjesto i najveće boli ili ranjivosti ali i agresije i svih drugih emocionalnih stanja."
4.GAZDARICA "Prvo je bio požar iznenada nošen vjetrom, došao je skoro do kuća. Jedna čak i izgorjela, tamo više prema Istoku. Tamo tamo. Onda je nakon godinu-dvije došao i taj profesor s fakulteta. Iz Zagreba. Krenuo je zabijati limenu ogradu s nekakvim svojim ljudima. Nestajanje je vizualna drama:posebno je poetski precizno opisano tajanstveno mjesto na kojem sve počinje kao da je riječ o sceniranju za skandinavsku kriminalističku seriju. Vidiš li dramu dok ju pišeš, ne samo u odnosima nego i u slikama?"
"U pravu si "nestajanje" sam čitavo vrijeme vidio kroz slike. Ne nužno u nekom obliku filmske knjige snimanja, već gotovo scenografski jer je već i sam znanstveni okvir kojim se drama rubno bavi za mene bio inspirativno vizualan. Zemlja kao istovremeno znanstvena činjenica i simbolička potreba da se negdje pusti korijenje."
5.TEA "A milijuni ljudi bez ikakve kulture ili poštovanja i sa samo jednom agendom su godinama pred samim vratima Europe. Lik Tee duhovita je gorka studija mladog okorištenog domoljuba, za tvoje dramsko pismo neuobičajeno izravno ukotvljena u domaću političku kolaoku. Poneka Tea u svakom je televizijskom dnevniku ovih dana. Čini li ti se da si sa svakom svojom dramom sve direktniji u opisivanju društvenog konteksta u kojem živiš?"
"Iz načina na koji me to pitaš imam osjećaj da se tebi tako čini. I to mi je na neki čudan način drago iako ne mogu reći da je riječ o svjesnoj autorskoj strategiji. Činjenica jest da je stvarnost koja nas okružuje, u onom trenutku u kojem joj se pridoda neka vrsta teatralizacije, istovremeno i apsurdna i tragična pa je u tom kontekstu i lik Tee je podjednako apsurdan i tragičan u onome što predstavlja za našu društvenu stvarnost. Ono što pak ona predstavlja meni osobno je neki oblik simboličnog zatvaranja očiju pred samom sobom i istovremenog bijega u nešto što je važnije veće i snažnije od nje same. A takav oblik grandomanije istovremeno je tužan ali i bolno je prisutan u našem širem društvenom okružju."
6.MARKO "Udara Karla koji pada. Nasatvi ga udarati. Ne prestaje. I na kraju nešto čemu se bolji tvog dramskog opusa ne bi nadao. I to nakon što je sukob već završio poput završenog Munnyeva osvetničkog pohoda u eastwoodu vesternu "nepomirljivi" iako potpuno neočekivana ta agresivna koda ka o da posjeduje posjeduje ljekovita svojstva čitatelj ju dočekuje stisnute šake s prešutnim odobravanjem. Je li to uopće moralno pogotovo uzimajući u obzir da je Karlo starac, a Marko ne prestaje? Trebamo li se osjećati krivima zbog odobravanja?"
"Evo najiskrenije nisam siguran. Kratka scena djelom koje su i ove tri rečenice didskalija, zapravo se istovremeno može čitati kao potpuno "stvarna" u kontekstu narativa drame ali i zbog okružja drugih okolnosti koje su u ovom citiranju izostale i jako zatvorena unutar perspektive jednog lika, tako da zapravo ne možemo biti do kraja sigurni je li se uopće odigrala. Bar ja kao autor u trenutku rada na drami nisam bio do kraja siguran. Mislim da sam upravo iz tog razloga tu, kako ju ti nazivaš agresivnu kodu ostavio za izvedbeno čitanje i interpretacije koje na neki način ovise o režijskom i svakom drugom tumačenju teksta. I meni je zapravo jako drago da je tome tako."
Kako sam naveo ovo je nadopuna-redateljska tezi o postupnoj kompromitaciji uloga i zadiranje u njihove psihološke profile. Pored važne uvijek aktualne teme i problema ulazi u detaljnu kompromitaciju psiholoških profila protagonista i antagonista a sve je stalo u 140 minuta predstave. Još jedan razlog više da osvoi zlatni studio za najbolju predstavu.
